Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bezuvjetnaradost

Marketing

Iluzija uloge spasioca



Vrijeme je da osvijestimo u kojim još područjima svog života igramo ulogu spasioca, na suptilan ili očit način.

Je li to dio naše profesije, duhovnog ili psihološkog opredjeljenja ili odnosa prema obitelji i prijateljima ?



U Transakcionoj Analizi postoji model trokuta, na čijim kutevima se nalaze uloga spasioca, žrtve i progonitelja.
To znači da ćemo u životu neminovno morati mijenjati te tri uloge. Ako počnemo iz pozicije spasioca, kad tad ćemo se osjetiti kao žrtve, jer nam npr. drugi nisu bili dovoljno zahvalni za naše spašavanje i trud i na kraju ćemo prijeći u progonioce, koji se osvećuju zato što se osjećaju kao žrtve ili zato što drugi glume žrtve.

Vrijeme je da odustanemo od uloge spasioca, pa se onda odmah i ove dvije preostale uloge urušavaju.

Razlog zašto sada pišem o ovome je moja ista odluka donijeta u vrijeme eklipse.

Možemo zamisliti sebe kako se penjemo po planini i sa konopcem s kojim su povezani planinari, vučemo za sobom druge planinare.
Sama ideja kako trebamo prekinuti konopac nas može uplašiti i učiniti se okrutnom.

No, sada je vrijeme da prerežemo konopac !

Konopac predstavlja našu želju da spasimo i da se vezujemo uz druge.

Prekinuti konopac znači osloboditi se od ovisnosti, od nesvjesnog poriva za spašavanjem, popravljanjem i preuzimanjem odgovornosti za druge.

Kroz popravljanje, trud oko rješenja tuđih problema, mi osobu stavljamo u nižu ovisničku poziciju žrtve.
To znači da smo i sami zarobljeni na nivou prosudbe uma koji dijeli i ne priznaje cjelovitost.

PRIZNANJEM CJELOVITOSTI PROMOVIRAM NAJVIŠU ISTINU DRUGIH !

Ako odrasle ljude nastavimo tretirati kao malu djecu, uskraćujemo im preuzimanje odgovornosti za njihov život, naglašavamo njihovu nemoćnost i držimo ih duže u dualnosti.

Čovječanstvo je sada u adolescentnoj fazi, što znači da može početi preuzimati odgovornost za sebe i biti samostalnije.

Druge ljude trebamo promatrati kao odrasle i samostalne, bez sentimentalne vezanosti za stare vrijedne uspomene i darove koje smo dobivali u vezujućem odnosu.
Tako i majka mora otpustiti svog adolescenta i odvojiti se od svih užitaka dotadašnjeg načina roditeljstva.

Bliske ljude počinjemo voljeti na drugačiji način, kroz naglašenije božansko suosjećanje i razumijevanje.

Prilikom spašavanja mi često žrtvujemo sebe, trudimo se prihvaćati neprihvatljivo, postavljamo sebe u drugi plan, negiramo svoju autentičnost i tako ne poštujemo svoju svetost.

Ako se trudimo pomoći ludosti i disfunkcionalnosti, to je samo oduzimanje energije i nije ni mudro, ni sveto, nego disfunkcionalno i sa naše strane.

Ovo je jako važno za zapamtiti :
Ako započnemo spašavanje to znači da smo mi sami povjerovali kako je problem stvaran.
Znači mi čovjeka vidimo nepotpunim, oštećenim i vjerujemo u njegova i kolektivna negativna očekivanja.

Kroz spašavanje i negativna očekivanja usmjerena na ljude u okolini, mi kočimo njihov razvoj !

Zacementiramo ih dodatno u njihovom uvjerenju, očekivanjima ili tuđim očekivanjima.
Ideja spašavanja nosi u sebi etiketu, kako su oni inferiorni i bespomoćni i našim trudom, mi ih samo još više držimo u ulozi žrtve.
Naravno, ako smo povjerovali u neku njihovu identifikaciju ili etiketu koju oni nose, onda smo i sami ulovljeni u iluzornu igru.
Nakon što to osvijestimo, što znači da smo u vezi sa njihovom esencijom, ako ih dodatno vidimo kao cjelovita i ispunjena bića, time pomažemo da oni lakše rezoniraju sa svojom izvornom pravom, realnom prirodom.

Kako najviše možemo pomoći drugima ?

1.Tako da živimo najvišu verziju sebe, bez vezanosti za druge. Tada je dovoljna sama naša prisutnost.

2. Tako da u drugima vidimo njihovu najvišu verziju njih samih.


AKO NE ŽIVIM SVETU REALOST, NE MOGU DONIJETI ISTO U OKOLINU I ZAISTA POMOĆI LJUDIMA !

Oblici spašavanja koje treba nadići ili transcedirati!

Kada ih nadiđemo onda i njih možemo upotrebljavati, ali samo kao instrumente.

Dakle, jedina je razlika odakle nešto radimo ili tko to radi.
Kada pomažemo iz pozicije cjelovitosti i iz esencije, onda teoretski možemo koristiti sve dolje navedene oblike tzv. spašavanja.
No kada smo zaista u svom stvarnom beskrajnom božanskom identitetu, onda vjerojatno nećemo posezati za nekim dolje navedenim oblicima spašavanja.
Ili ako to već činimo znati ćemo da je to igra i naša privremena prolazna uloga.

Ako to radimo iz malog ja i iz identifikacije sa tzv. problemima, onda smo u slijepoj ulici ili u začaranom krugu :

1. Oblici spašavanja uz zarobljenost u matrixu, ili na karmičkom dualnom kotaču i stalna vrtnja na istom nivou, koja ne dovode do konačnog razrješenja ili izlaska s tog nivoa gdje je problem.

Vrtnja ili osciliranje između privremenih poboljšanja, izlječenja i ponovnih pogoršanja.
To je kao da radimo intervencije u odrazu ogledala, /u hologramu / a ne obraćamo pažnju na osobu ispred ogledala, gdje su jedino moguće promjene.

Fiksiramo se na površni vanjski sadržaj ili oblik životnog problema ili bolesti, a ne dotičemo esenciju.

-Psihološko savjetovanje ili duhovno savjetovanje, koje se vrti na nivou dualne petlje. /davanje savjeta, gotovih rješenja, predlaganje raznih strategija, klasična psihoanaliza i bavljenje varijacijama sadržaja životne priče /

-Savjetovanje prijateljice ili prijatelja, koji daje savjete iz svoje mape realnosti /projecira svoje viđenje, bez da zaista čuje i osjeti drugu osobu /

- Činjenje umjesto drugih, financijsko pomaganje, žrtvovanje za druge i pretjerano zaštićivanje drugih

-Medicinske intervencije, koje rade na principu borbe s bolesti i zamjene pojedinih programa ponašanja i navika. Jedno uvjetovanje se zamjeni sa drugim.

-Lijekovi koji djeluju samo na biokemijskom nivou i nivou holografske projekcije

2. Borba protiv nepravde, zla i tame :

Svaka borba je unaprijed izgubljena bitka, jer jača ono protiv čega se borimo.

-Duhovno spašavanje od strane svjetlosnih radnika, koji se bore protiv tame

- Duhovno iscjeljivanje i bioenergetski rad, koji polazi iz pozicije spasioca i time automatski potvrđuje i jača poziciju osobe kao nekompetentne i nemoćne žrtve /duhovni ego zamišlja kako je božanska cjelovitost /

-Društveni aktivizam i razne dobrotvorne udruge, ekološki pokreti i sl.

- Politička populistička aktivnost

- Štrajkovi, pobune i ratovi

3. Širenje znanja koje samo ostaje na nivou informacija, kognitivnog razumijevanja, a ne dotiče dublju esenciju.

-Predavanja, radionice, knjige i ostali pisani i elektronski oblici prenošenja informacija i znanja

-Medijska manipulacija s lažnim spasilačkim obećanjima

-Medicinska preventivna aktivnost i zdravstveni odgoj, koji ostaju na površnom deklarativnom nivou

4. Mit o preuzimanju tuđe karme

Ako smo jedno sa svime, onda ne postoji moje i tvoje i na tom nivou niti nema posljedica djelovanja ili karme.

Ako se povežemo sa tzv. Kristovom svjesnošću u svojoj esenciji, onda smo povezani sa istom u svim ljudima, pa tako i u osobi Isusu Kristu.

Na nivou Kristove svjesnosti sva iluzija se rastapa, pa onda možemo iscjeljenje krivo povezati sa osobnosti Isusa ili onoga kome smo se predali za iscjeljenje.

Isus je govorio „Tvoja vjera te iscijelila „ i zato čudotvorno djeluje predaja Isusu Kristu.

Ako Isusa promatramo kao osobnost i zamišljamo da on kao osoba preuzima naše grijehe to nije točno. No mnogi vjernici upravo tako doživljavaju otkup grijeha.
On to može, jer je svet, a ja nisam i nemam namjeru niti postati, jer je to teško ili nemoguće.

Taj isti program prebacivanja brige i otkupa grijeha na drugog, projecira se onda i na druge ljude. Uvaliti ću drugome, da ja ne moram i da ja budem slobodan. Oni to moraju učiniti umjesto mene. Država se mora brinuti za mene. Žena mi treba kuhati i brinuti za mene. Muž me mora uzdržavati. Prijatelji mi trebaju biti na raspolaganju itd.
Ili drugi me trebaju spašavati, jer sam jadan, slab, malen, nemoćan, povrijeđen, zanemaren, oštećen, bolestan, siromašan itd.
Te uloge žrtve se mogu igrati arogantno ili jadno, nemoćno i prividno ponizno.

Crkvena izjava kako Isus otkupljuje naše grijehe je samo djelomično točna.
Isto se odnosi i na gurue, koji preuzimaju bolesti svojih učenika.

Tu u suštini, nitko ništa ne preuzima, nego eventualno samo olakšava vraćanje druge osobe u njegovu božansku esenciju, uz rezonantno poticanje. I tada se u samoj osobi rastapaju iluzorni nefunkcionalni obrasci.
Guru može jedno kratko vrijeme imati manifestirane simptome, ako je kompleksniji uzrok bolesti, no on ih može kroz svoju svjesnost i esenciju rastočiti potpuno.

Osoba/spasilac, koja je centrirana u esenciji, samo propušta kroz sebe razne tuđe, gušće karmičke obrasce i oni se ne zadržavaju u njoj. Na našu visoku frekvenciju se ne može ništa zalijepiti.

Ako se to desi i ako "pokupimo " tuđu bolest ili negativnu energiju, onda to znači kako nismo u potpunosti transparentni i nismo potpuno centrirani u esenciji. Tada nismo nikome od koristi, jer sami emitiramo tzv. tuđu disharmoničnu frekvenciju.
Tada možemo svjesno otpustiti tu trenutno blokiranu energiju.
Možemo zamisliti kao da vadimo čep iz kade i tako postajemo ponovno protočni, a sve gušće energije jednostavno odu u slivnik.

Ako smo s nekim u odnosu, gdje imamo ulogu duhovog pomagača, jer možda trenutno imamo širu viziju od te druge osobe, ne smijemo ići suviše brzo, jer ih povlačimo u strah, kaos i oni ne znaju zašto im je život van kontrole.
Oni nam neće biti zahvalni za to, jer im je neugodno.

Ako ih guramo u prosvjetljenje ili zdravlje to nije usluga za njih. Oni imaju svoj ritam i svoj put.

TEBAMO POŠTIVATI NJIHOV RITAM I ODABIRE, MA KAKO SE IZ NAŠE PERSPEKTIVE ONI ČINILI POGREŠNIM ILI NEFUNKCIONALNIM.

To je vježba za naše strpljenje i toleranciju u kojoj puštamo druge da žive svoj život na njihov način.
Možemo im biti inspiratori i potaknuti ih, no samo ako traže, odnosno kada osjetimo da nam to naše vodstvo nalaže.

Ako se prebrzo penjemo po planini evolucije vukući na konopcu druge, to nije dobro niti za nas, niti za njih.
S druge strane moramo zaustavljati sebe radi njih na tom putu i često se zna desiti da nas oni povuku dolje u svoju viziju.
To jeste izazov za nas, no jednostavni način je da se ne vezujemo i da druge promatramo kao zdrave, sposobne, samostalne, moćne i cjelovite osobe, bez obzira na trenutnu manifestaciju nekog problema ili bolesti.

DRAGI MOJI DUHOVNJACI VRIJEME JE DA POČNEMO SLOBODNO, NEVEZANO ŽIVJETI NAŠU NAJVIŠU REALNOST -GODINE PRIPREME SU PROŠLE,

OKREĆEMO NOVI ČISTI LIST NAŠE ŽIVOTNE KNJIGE !

A NAŠI PRIJATELJI PLANINARI SE ZNAJU I SAMI PENJATI !




Post je objavljen 01.09.2017. u 17:09 sati.