Pregled posta

Lažno i pravo vodstvo srca

Razlikovnje vodstva srca unutar iluzije i realnog vodstva

Oko srca imamo elektromagnetske iluzorne velove, koji su nastali kroz prethodna iskustva, u iskustvu dualnosti.

To su tzv. prosudbe srca, koje su bazirane na želji i strahu. To su emocionalne preferencije ili odbijanja.

Dok smo sa sviješću na nivou dualnosti ili osobnog i kolektivnog matriksa, onda nam te prosudbe služe kao vodiči unutar matriksa, ali tada nismo povezani sa najdubljom božanskom voljom i to nije istinsko vodstvo srca.

Pravo vodstvo dolazi kao nenametljiva inspiracija, koju osjetimo kroz čisti osjećaj i on je poticaj za djelovanje, koje je usklađeno sa cjelinom. Ta inspiracija ne ide nikad kao neka određena direktiva ili nalog ili glas.
Izvor božanski ne koristi naše rečenice. One nastaju tek na nivou dualnosti.

Npr. jednom nas je netko prevario u trgovini i mi u sličnoj situaciji dobijemo osjećaj i poruku da bi nas sad ova osoba mogla isto prevariti. Mi ćemo reći: „To me moje vodstvo srca upozorava na povećani oprez „.
No to nije pravo vodstvo.
U našoj okolini u trgovini se pojavila osoba, koja odašilje sličnu vibraciju, kao nekad ona osoba, koja me je prevarila.
Mi prepoznajemo tu vibraciju, rezoniramo s njom.
Istina je da nam unutar dualne igre to zaista može biti korisno, jer radi povećanog opreza možda preveniramo ponovnu prevaru.
Tada konstatiramo kako nas je srce ispravno vodilo.

Je li to zaista bilo srce ili samo zapis vela preko srca ?

Tada kažemo kako smo naučili lekciju i da se nismo dali prevariti.

Da, to je zaista jedan nivo lekcije, no ne stvarna poruka, koju smo trebali prepoznati.
Iluzorna je priča da nas netko može prevariti ili učiniti boljim i cjelovitijim.

Ponovna pojava osobe sa vibracijom, čiji zapis nosimo u sebi iz prošlosti, treba biti prilika da prepoznamo, kako je to iluzija i da nam ta situacija bude iskorištena prilika za otpuštanje iluzornog uvjerenja, kako nas drugi mogu prevariti.
To bi bio dublji uvid i stvarna poruka te situacije.

Ako to nismo prepoznali doći će nam još mnogi sa istom frekvencijom i namjerom da nas prevare i možemo u nedogled igrati igru „ Kako da izbjegnem prevaru ili bolje prođem i kako da ja druge prevarim !“

Dakle, na nivou igre mi slušamo vodstvo starih zapisa, programa ili iskustava, u koje je umotano naše srce.
Ne čujemo stvarno vodstvo srca.
Vibriramo i rezoniramo površno i refleksno.
Mi reagiramo automatski kao strojevi, po starim programima.
Pažnja nam je apsorbrana u vanjskom i ne čujemo svoju dubinu.

Ili nađemo se u situaciji gdje u drugoj osobi prepoznamo vibraciju brige i zaštite, koju nam je majka odašiljala. Tada se s povjerenjem prepuštamo drugoj osobi.
Istina je da smo mi tu vibraciju prepoznali i vjerovatno će i naše iskustvo s tom osobom biti ugodno.
Uostalom, naša očekivanja su pozitivna i takvo će biti i iskustvo.

Tako se ljudi i zaljubljuju u partnere tj. u njihove velove, kada prepoznaju sličnu poznatu ugodnu vibraciju. No kako to obično biva, na red onda dolaze i sve one negativne i neželjene vibracije, koje naš partner takođe nosi u svom polju.

Dakle, tu imamo odnose velova, koji su omotani oko srca a ne odnos dubokih esencija, koje su uvjek jedno.
U braku smo sa velom svog partnera, a ne sa stvarnim živim partnerom.

Naravno da se to isprepliće i da u isto vrijeme imamo čisto vodstvo srca ali i glasove superponiranih velova.

Tako ipak osjećamo esenciju svog bračnog partnera, no radi pažnje na površnom, imamo uobičajene probleme i igre.

Iz toga razloga mi smo izgubili moć diskriminacije, što je stvarno vodstvo srca. Slojevi emocionalnih prosudbi su zamutili našu leću nevinog i čistog srca.

Prosudbe srca nam govore:“ Ovo mi se sviđa, ono bi moglo biti negativno, nemam dobar osjećaj za to, ovo me privlači, ovo me odbija, to je zastražujuće, to je dosadno i mrzim to, ovo me uznemiruje, osjećam pritisak u srcu, itd „

Tako ne izaberemo neki put, jer smo imali loš osjećaj, a to je u stvari bio naš stari zapis sa iskustvom straha.

Ako kažem da je bila božja volja da ne odem na taj put je li to istina?
Djelomično jeste i djelomično nije.

Nije istina, jer najviše božansko u nama je iznad dualnih prosudbi i etiketiranja značenja naših doživljaja. Božiji glas ne može reći :“ Ovo je loše za tebe „. To kaže naš ego ili neki niži entitet, kojeg smo privukli u svoje polje.
U stvari niti nema sobodne volje, jer je i ona iluzija. Sve naše odluke su dio savršenosti, promatramo kroz oči božanskog Izvora.

Jeste istina. Unutar sadržaja naše igre i identifikacije s ulogom, time što nismo izabrali put gdje je loš osjećaj, mi smo isprano postupili, jer smo izbjegli još jedno neugodno iskustvo.

No, ako stalno tako živimo i bježimo od minusa sa težnjom ka plusu, mi u stvari jačamo ono od čega bježimo i život nam mora ponovo donositi iste izazove sa još jačim osjećajem nelagode i jačim intenzitetom.

Velovi oko srca su vodstvo za ego, koji za sebe želi izabrati samo pozitivno i zaštiti se od negativnog.
Tako se stalno vrtimo u istom krugu i nastavljamo gledati svijet kroz vrijednosne prosudbe, gdje sve mora biti ili dobro ili loše za mene.

A što je sa onom pričom o prepuštanju i prihvaćanju ? To su početni koraci, gdje se ego uči „dobrovoljno „ prepuštati svojoj cjelovitosti.

Dakle, sistem vodstva srca na način kako to radi naš ego je opravdan za kraće vrijeme i samo jedna stepenica u našem razvoju. Ego se tako štiti i uči kako kreirati što ljepši sadržaj svoje životne priče.

Koja je slijedeća faza?

Kada osjetimo nelagodu u srcu tj. u iluzornom velu oko srca, tada trebao prepoznati da je sve što ima negativni predznak iluzija.

Tada zastanemo i ne donosimo nikakvu automatsku odluku, koja bi inače bila samo refleks zaštičivanja.
Zastanemo i pogledamo dublje u taj naš osjećaj, što nam on poručuje.

Mi kao nepristran svjestan promatrač promatramo, što se nalazi u slojevima velova, koje smo naslagali oko srca.
Tako korak po korak i sloj po sloj i naša svjesnost raspršuje sve ono što nije realno.

Pozitivne i negativne prosudbe nisu realne i one su samo adaptacija u igri dualnosti, koja nam daje najbolje moguće strategije za pojedine tzv. probleme.

Strategije nam nisu potrebne na nivou našeg istinskog bića, jer ono spontano u trenutku i automatski donosi najviše izbore iz bezbroja mogućnosti našeg djelovanja.

Najteže je razlikovati pozitivne prosudbe, koje su samo zapis na velu, od stvarnog živog impulsa, koji dolazi iz dubine čistog srca.
Prepoznati ih možemo makar naknadno, kada vidimo kako smo ušli u neki svoj pozitivni program ili naviku unutar naše zone sigurnosti. Nismo otišli na stresni sastanak i dobro se osjećamo u svojoj kući, gdje u sigurnosti doma gledamo neki dobar film na TV.
To nije bilo vodstvo čistog srca, nego naša linija manjeg otpora i ponavljanje poznatog, u zoni lažne sigutnosti.

Naša etiketa kako je sastanak stresan, samo je naša /ili kolektivna ili od neke manje grupe ljudi / i ona je razlog zašto nam je uopće taj sastanak stresan i zašto ćemo stalno ponavljati isto stresno iskustvo.
Kada ne bi bilo te etikete, imali bi priliku doživjeti neko drugčije iskustvo i iste ljude vidjeti na drugi način.

Micanjem velova i etketa značenja koje pridajemo neutralnim događajma, pojavama i ljudima, otvaramo se za stvarnu božansku avanturu, koja je vođena našim čistim srcem ili živom božanskom inspiracijom.
Postajemo čisti, realni kokreatori.

Čisto realno, živo ili stvarno vodstvo srca je van naših starih programa, uvjerenja i navika. Ono je novo i svježe u svakom trenutku.


Zato idući put kada kažemo : „ Moje srce me vodi baš u ovom smjeru !“ , zastanimo i pogledajmo, je li to elektromagnetska naslaga i sjećanja koja zamućuju moju čistoću srca ili stvarni impuls i inspiracija moje najdublje božanske esencije ?
Je li to put koji je posut mojom potrebitosti, u čežnji za pozitivnim ostvarenjem i bijegom od negativnog ?


Post je objavljen 24.09.2017. u 12:19 sati.