Bezuvjetna radost

Vječna perspektiva ! Što bi to moglo značiti ?

Naša najviša božanska priroda je bezvremena.
Linearno vrijeme je superponirano na eksponencijalno vrijeme, a ono na bezvremenost.

Kada božansko sanja svoj realni san stvara vrijeme tzv. eksponencijalno vrijeme. No u tom velikom božanskom snu ili kreaciji, malo ja sanja svoj odvojeni san i stvara zamišljeno linearno vrijeme.
Oba vremena su božanski izraz.



Poslije 2012. god se na planeti intenzivnije uključilo eksponencijalno vrijeme, koje možemo zamisliti kao proces bacanja kamenčića u vodu, gdje se nakon toga šire na van koncentrični krugovi.
Znači da jedna naša akcija ili misao ima multidimenzionalni, istovremeni utjecaj, kojeg linearni kognitivni um ne može biti trenutno svjestan. On može sekvencijalno i linearno naknadno interpretirati neke dijelove tog eksponencijalnog procesa. Naš nekognitivni um doživljava tu multidimenzionalnost kroz jezik osjećanja.

U svakodnevnom iskustvu preko tog eksponencijalnog vremena je iluzorni veo linearnog vremena, koji funkcionira još uvijek linearno .

Kakvo ćemo iskustvo imati ovisi gdje ćemo držati svoju pažnju !

1. Zadržavanje fokusirane pažnje u vanjskom i površnom.

Ako smo zarobljeni u površnoj percepciji programa i uvjetovanja, koje se fokusirano kreće od uzroka do posljedice linearno, onda je to naše iskustvo, kakvo ima većina ljudi na planeti. To smatramo za normalno i to nam je naša referentna točka iz koje imamo uobičajeno životno iskustvo, koje ide linearno od prošlosti prema budućnosti.

Kod eksponencijalnog vremena tzv. budućnost /koja je i ovdje samo instrument manifestacije ili igre sna / i dalje postoji, no nju više ne može kontrolirati malo ja, jer je njegova percepcija sužena.
Funkcija takve percepcije maloga ja je da imamo fokusirano iskustvo, gdje vidimo detalje i možemo uživati u njima. To je naš instrument za istraživanje raznih mogućnosti i promatranja kakve efekte imaju pojedini uzroci našeg djelovanja ili razmišljanja.
To je moguće samo na linearan način, kao kad u laboratoriju odvojimo pojedine elemente iz neke kemijske smjese i pojedinačno ih pratimo što će se s njima desiti u sljedećem trenu, pa dodamo neki reagens i opet promatramo, itd.

2. Održavanje raspršene pažnje na cjelovitost.

Možemo svoju svjesnost, energiju i pažnju usmjeriti na naš dublji nivo, gdje funkcioniramo eksponencijalno.
Svi imamo to iskustvo, no pošto nas vanjski scenario igre svakodnevice stalno vraća u linearnu percepciju, nismo potpuno svjesni toga našega drugoga dijela.

Znači pitanje doživljavanja vremena nije stvar neke buduće samorealizacije, nego nam je dostupno stalno.

Trebamo otići na posao u određeno vrijeme, imamo dogovore za sastanke u određeno vrijeme, sjećamo se što smo jučer ručali itd. Taj linearni dio vremena će ostati i dalje, no ako smo centrirani u dubljoj esenciji, ono dobiva sekundarni značaj.

Tako automatski smanjimo napetost i moć stresa, koji funkcionira na očekivanjima i automatskim ponavljanjima starih programa ili strategija od prošlosti prema budućnosti.

Dakle, linearno vrijeme je naš vrijedan instrument, no on nam nikada ne može otkriti našu pravu bezvremenu prirodu, a ako se identificiramo s njime onda on postaje naš najveći tiranin.

Psihološko vrijeme je subjektivno i različito za svakoga, mada se istovremeno oslanjamo na tzv. objektivno ili mehaničko mjerenje protoka vremena, koji mjerimo satom ili kalendarom.

Naša istinska božanska priroda je bezvremena i beskonačna, odnosno vječna.

Naša pažnja može biti fokusirana ili proširena.
Prošireno stanje svijesti znači kako smo svojom sviješću obuhvatili veliki prostor, što možemo zamisliti kao da smo u balonu, koji smo proširili i koji je toliko velik da obuhvaća cijeli kozmos ili neke njegove manje dijelove.
Tada smo automatski napustili našu suženu uobičajenu percepciju, koja funkcionira u linearnom vremenu.
Tada smo otvoreni za direktno iskustvo naše multidimenzionalnosti i drugačiju percepciju vremena.

Uz vježbu je moguće ostvariti trajniju integraciju tog fokusiranog i proširenog stanja svjesnosti. Znači da smo istovremeno svjesni detalja, ali i da vidimo širu sliku. Na taj način smo transcedirali svoju zarobljenost u linearnom vremenu i ono postaje samo naš instrument.

U našem velikom balonu svjesnosti vidimo cijelu liniju linearnog vremena, pa nije neobično da vidimo budućnost, koja je rezultat određenog predvidivog slijeda uzroka i posljedica.
No mi u tom stanju imamo dostupne i naše druge vremenske linije i druge mogućnosti scenarija svog života. Tako postajemo slobodniji u odabiru nekih drugih mogućnosti za našu svakodnevicu. To nas oslobađa od iluzije neminovnosti patnje.

Kada gledamo očima vječne perspektive na događaje svakodnevice, one dobivaju dublji i širi značaj, jer to činimo iz svoje cjelovitosti, a ne iz svijesti odvojenosti.

Možemo reći kako je vrijeme putovanje ili kretanje građevnih elementa stvarnosti /Npr. atoma, fotona, elektrona i sl. / ili informacije ili misli ili emocije od jedne do druge točke na zamišljenoj liniji ili kružno širenje valova u našu okolinu.

Kada smo u linearnom vremenu onda dolazi do stvaranja elektromagnetskog naboja ili napetosti između naše želje za ostvarenjem u budućnosti/plus / i straha da se to neće ostvariti /minus / Ta struja i napetost očekivanja može biti prepoznata kroz mišićnu tenziju.

Kada god osjetimo neku fizičku ili psihološku napetost to nam je znak da smo trenutno zarobljeni u linearnom vremenu.

Taj znak nam može biti triger da se svjesno vratimo u svoju vječnu perspektivu, kao centar percepcije.

Uz duboki izdah, proširimo vizualni fokus. Kada smo proširili prostor svoje percepcije, automatski smo proširili i vrijeme.
To se može shvatiti da kada je veći radijus našega balona svjesnosti da po tom linearnom radijusu naši atomi trebaju duže putovati od jednog do drugog kraja. Linija je duža. Vrijeme teče sporije, ima ga više.

Ako smo u fokusiranoj svjesnosti onda je balon jako mali. Linija je kratka. Atomi kratko putuju od jednog do drugog kraja malog radijusa. Vrijeme tada prolazi brže, ima ga manje.





/Ako zamislimo našu proširenu svjesnost kao veliki balon, onda vidimo da ima bezbroj radijusa ili linearnih vremenskih linija, koje se šire iz našeg božanskog centra ! /

Znači kada smo u uobičajenoj 3D svjesnosti, imamo osjećaj ubrzanja vremena o kome svi govore
To je zato što je pritisak multidimenzionalnosti veći /sve je veći broj ljudi s proširenom svjesnosti / i obilje informacija se želi ugurati u jedan mali kratki radijus našeg malog balona.
Tu nastaje gužva i malo ja nema vremena da obradi sve informacije na svoj uobičajeni linearni način. On ne zna funkcionirati multidimenzionalno i istovremeno.

Primjer: Dakle, prvo osjetim napetost mišića u pleksusu solarisu. To je znak da sam zapela u linearnom vremenu, ali i triger, koji me podsjeti da proširim svoje stanje svjesnosti ili perspektivu doživljavanja.
Duboko udahnem, izdahnem par puta i nastavljajući biti u fokusiranoj pažnji obratim pažnju na sve tenzije u tijelu. Disanjem opuštam svjesno te tenzije. Na taj način se oslobađam linearnog vremena iz tijela.
Mogu se zagledati u jednu točku i na taj način smiriti buran unutarnji dijalog, no odmah nakon toga proširim svoj vizualni fokus tako da s opuštenim očima vidim istovremeno cijeli prostor oko sebe.
Kinestetički to mogu osjetiti kao val širenja iz nutra na van.
Istovremeno osjećam dodir čujem sve zvukove i gledam , što znači da imam istovremeno multisenzorno iskustvo. Fokus mi je raspršen na sva osjetila istovremeno.
Tijelo i pogled su opušteni i imam proširenu percepciju, multidimenzionalnu percepciju.

Iz te percepcije i dalje u vanjskom istovremeno primjećujem detalje, ali nisam više zalijepljena za njih.

Prebacila sam svoj stresni mod na gledanje očima svoje vječne, bezvremene esencije.
To stanje je praćeno s osjećajem mira i jasnoće u kome onda donosim pravu odluku, koja je izraz najviše božanske namjere. Odluka nije rezultat mog moda za preživljavanje iz sužene percepcije, nego iz mog stvarnog bića.

Iz tog stanja donosimo mudre odluke, koje su za najviše dobro sviju, bez da to dodatno moramo provjeravati i kalkulirati s linearnim umom.
Naša multidimenzionalnost ima višu mudrost.
Vrijeme radi za nas, a ne protiv nas.

Gore opisani način postaje automatski te tako tijekom cijelog dana možemo svjesno koristiti darove napetosti linearnog vremena, da nas oni vraćaju unutra i podsjete tko smo.

Ponavljanjem smo u našem neurološkom sklopu stvorili novi refleksni luk, povezanosti napetosti mišića sa automatskim aktiviranjem naše proširene svjesnosti. To se ostvaruje kroz svjesno disanje i izdah koji opušta tijelo i opušta pogled u širinu.

U početku je potrebno vrijeme /linearno / dok uvježbavamo pojedine korake od osviještenja stresa do prepuštanja našoj široj božanskoj prirodi. Prošireni i relaksirani vizualni fokus je analogan našem stanju proširene svjesnosti.
Kasnije to stalno činimo automatski i trenutno tijekom cijelog dana.
Nije nam više potrebna neka vođena meditacija, koja nas korak po korak vodi.
Napetost ili nelagoda=relaksacija i proširenje.

Integrirano stanje fokusiranosti i proširenosti, je preduvjet za stvarno slušanje drugih ljudi, jer nam tada nije primarna pažnja na površnoj priči, nego na cjelovitosti. Prestajemo biti žrtve uzroka i posljedice i možemo se izdići iznad toga. Postajemo transparentni i kroz sebe propuštamo guste obrasce linearnog vremena.

Kada kažemo vječna perspektiva, onda pri tome mislimo da smo centrirani u svojoj vječnoj bezvremenoj prirodi i da iz nje promatramo svijet kroz naočale eksponencijalnog i linearnog vremena.

Kreator ima dva sloja vremenskih naočala i kroz njih gleda svoju kreaciju.

Unutarnje i vanjsko je postalo cjelina.

Naše vanjsko iskustvo je prodisalo svojom vječnom prirodom.

Bezvremeni Bog gleda svoj vremenski uradak.

Oznake: vjećna perspektiva