Bezuvjetna radost

Nedostatak ljubavi koju osjećam

Objavljeno 26. srpnja 2017. od Rogiera 2 komentara

Pitanje:
Zabrinut sam zbog nedostatka ljubavi koju osjećam za blisku obitelj - čak i moju djecu. Ja nekako znam da ih volim, samo to ne osjećam kao prije.

Almine:
Način na koji smo godinama osjećali ljubav u doba postojanja svijesti temeljene na razdvojenosti, ljubav je bila usmjerena na osobnost, djelovanja, tjelesnost ili um pojedinca.

To mora otpasti na putu dok gubimo svoju osobnost i ego identifikaciju. Dok živimo u širem konceptu individuacije i punije samo-svijesnosti, nije više moguće voliti na ovaj kontrahirani, ograničeni ljudski način.

Voljenje u sljedećem evolucijskom stadiju sastoji se od empatičnog i suosjećajnog razumijevanja. Kada uđemo u život i osjećaje drugih, nemoguće je ne imati suosjećanje. Tada imamo otkriće: sav život je nedužan, nevin.

Stadij nakon toga je spajanje s beskrajnom esencijom drugih. Ovo je božanska ljubav-vrsta ljubavi koju imaju svjesna božanska bića. Najčudotvornija događanja se počinju odvijati kada se na ovaj način približimo drugima. Ako se, međutim kratko, spojimo s esencijom druge osobe, rastapamo i njihove iluzije. Ako su oni neka od bića sjene, potpuno ćemo ih rastvoriti i oni više ne egzistiraju u našem svijetu.

Komentar na tekst prijevoda:

Svi smo svjesna božanska bića sada i oduvjek i projeciranje te naše kvalitete u budućnost je također iluzija.

Kada se spojimo s esencijom prividno odvojene druge osobe postajemo svjesna jednota.

Tu leži i jedna jedina tajna iscjeljenja, koja nije neki posebni svjesni akt, nego naše prirodno stanje u kome se sva iluzija ili bolest rastapa kada smo jedno.
Kada smo centrirani u svojoj esenciji ili u božanskom izvoru, nestaje sve ono što je iluzorno i u našem prividno ograničenom iskustvu i u drugoj osobi.
Samim svojim prisustvom tako iscjeljujemo.
S druge strane naše prisustvo može biti zbog toga ponekad nekome neugodno, kada se ta osoba uporno drži svog iluzornog uvjerenja ili programa i od nas mu prijeti opasnost da to nestane.
Osoba nas ozbjegava, jer nije spremna otpustiti svoje programe.

No, ako je osoba sama sposobna sebe dovesti u vibraciju svoje esencije, onda će joj prisustvo osobe u božanskoj bezgraničnoj svjesnosti tj. naše prisustvo biti ugodno i milostivo i spontano će se rastopiti svi njeni problemi ili blokade koje su rezultat programa i trauma prošlosti.

Kada osoba radi bilo koju tehniku iscjeljenja ili liječenja ta tehnika će biti stvarno efikasna samo onda ako je osoba centrirana u svojoj esenciji, praznini ili nultoj točki. Ostalo je igra liječenja i ponovnog razboljevanja u dualnoj svjesnosti.

Iz ovog Almininog teksta vidimo na koji način nadilazimo sve ono što je tzv. negativno ili sjena ili neke entitete, koji su arteficijelni produkti ili programi uma.

Ne borimo se protiv zla, jer bi ga tako jačali.

Ako smo na neku osobu stavili etiketu neprijatelja, jedini način transcediranja toga i rastapanja tog iluzornog programa je da se povežemo s esencijom te osobe.
Tada se ta iluzija negativnog rastapa i tako oslobađamo i samu drugu osobu.

Kada osvjestim da mi se nešto ne sviđa u kontaktu s drugom osobom, svjesno udahnem, uđem svjesno u svoju esenciju ili svoje pravo ja, gdje je centar mog radosnog mira bez uvjerenja, sjećanja i taloga prošlosti.
Tako sam automatski premjestila svoju svjesnost van iluzije negativnog i neugodnog i automatski sam se i povezala s esencijom druge osobe. U tim trenucima bivanja jedno s drugom osobom rastapa se dualna iluzija i ona gubi svoju ozbiljnost i vezanost.
Osjećamo sebe i drugu osobu kao jedno i tu nema više naše prethodne zajedničke životne priče. Otvorili smo vrata gdje zaista vidimo osobu u trenutku, bez njenih iluzornih maski ili velova.

Tzv egzorcizam i rješavanje od negativnih entiteta se dešava spontano, kada se vratimo u svoju esenciju, gdje nema te iluzije. Rastaću se entiteti sjene spontano. Ne trebamo igrati igru traženja pomoći od nekog vidovnjaka, iscjeljitelja, jer sve je u nama. Tako ne bježimo od negativnog nego prihvaćamo. Ne prihvaćamo negativno u smislu da mu dozvolimo dalju perceptivnu egzistenciju, nego nas ta percepcija negativnog, samo podsjeti da se trebamo vratiti u esenciju, gdje nema dualnih kvaiteta dobro i loše. Esencija je primarna, a prolazna kreacija sekundarna.

Prije nego što nam ovaj opisani način transcediranja dualnog postane stalno svjesno stanje, prolazimo kroz fazu kada empatično razumijemo. Tada smo i sami dobar dio vremena u dualnoj svjesnosti, no ipak postajemo nepristrasni promatrači onoga što se dešava u drugima i nama. Tu prestaje svojatanje- moj problem ili tuđe psihičko smeće, od kojeg se želimo separirati.
Empatija znači našu sposobnost da osjetimo emocije osobe, koje trenutno emanira druga osoba. Tada više nismo identificirani s njima, ali ih proživljavamo u punom opsegu.
Znači da sve više osjećamo patnju oko nas i to je ono što nas može vraćati u naše stanje usnulosti.
Ne želimo se probuditi, jer želimo izbjeći neugodne emocije.
No ako nismo više identificirani snjima mi ih i dalje osjećamo i pri tome razumijemo da su to samo mreškanja emocija, a ne esencija. Tada se ubrzanije budimo iz sna iluzije.

U ovoj evolucijskoj fazi još ne rastačeno spotano iluzije programe samim svojim prisustvom i to stalno.To se dešava povremeno kada se dublje centriramo u "svojoj /tuđoj " esenciji. No sve više osjećamo druge kao sebe i svjesni smo da smo u esenciji svi jednaki i nevini i nevezani za scenarije raznih životnih priča i zapleta.

Pravu Bezuvjetnu ljubav ne može osjetiti osoba koja je u dualnoj svjesti separiranosti i ego identifikacije.
Ona može izracionalizirati neke svoje akte ljubavi, odricajući se prethodne navike da uvjetuje ljubav. No ona je i dalje pod utjecajem dualnog klatna i kad tad se osjeti kao žrtva koja daje, ali ne dobiva dovoljno.

Pravu empatiju ne može osjetiti osoba u ego identifikaciji.
Ona smatra empatiju, samo kao potpunu identifikaciju sa emocijama druge osobe. Tada osjeća npr. tugu druge osobe i obje su zarobljene u identifikaciji s tugom. Ne transcediraju je kroz povratak u svoju nevinu esenciju.

Dakle, opisane su tri evolucijske faze od ljudske sebične, posesivne ljubavi do bezuvjetne ljubavi.
Mada nam je bezuvjetna ljubav stalno dostupna, osjećamo se često zarobljeni u kriterijima ljudske ljubavi.

Tako je i ovaj čovjek koji je postavio pitanje, mada evolucijski razvijeniji, izrazio zabrinutost, kako nešto nije u redu s njim, jer ne osjeća ljubav.

Ego identifikacija se povremeno vraća i kod duhovno razvijenijih osoba i onda se oni počnu mjeriti po ljudskim kriterjima, mada su sami nadišli neke razvojne faze.

Ovaj čovjek je vjerovatno pomislio : " Imam zatvoreno srce kada ne osjećam ljubav prema svojoj djeci, kao do sada. Nešto ne tu ne valja, krivo radim !"
Ta konstatacija je proizašla iz njegove identifikacije sa ljudskim poimanjem ljubavi.
Mada ima iskustva bezuvjetne ljubavi, koja nikada ne boli i ne čezne, on se vraća na staru percepciju i malo ja donosi svoje zaključke i sumnje.

On i svatko od nas ima izbor: Davati energiju starim uvjerenjima i programima ljubavi ili sada ovdje imati iskustvo bezuvjetne ljubavi !

Oznake: LJUBAV BEZUVJETNA

Tonovi ljubavi-144 /Almine/


Svjesno življenje pojedinih tonova ljubavi, znači da počinjemo izražavati svoje božanske kvalitete, koje do tada nisu bile u potpunosti izražene.

Naša božanska DNA biva aktivirana ovom našom svjesnom namjerom, kako bi ovi tonovi bili izraženi u našem životu.

Ovi tonovi ljubavi ne govore o uobičajenoj ljudskoj percepciji ljubavi u dualnom iskustvu.

Pretpostavka za njihovo manifestiranje je stanje jedinstva s božanskim , gdje je naš ego dio jednote i cjelovitosti i ne vodi više glavnu i izoliranu riječ.

Preporuča se kontempliranje na svaki pojedini ton!

Možda svaki dan po jedan !

Naša namjera da počnemo živjeti taj ton, automatski izvlači sve ona karmičke programe, koji su suprotnost ove božanske istine.

Svojom svjesnošću rastaćemo sve ono što nije naš realni živi izričaj.

Možda nam se na prvi pogled ove izjave čine nedostižnim i imamo poriv da odustanemo od druženja s njima.

Sva lavina suprotnih uvjerenja i iskustvava, koja nas može preplaviti, je dar ovih tonova, koji nam pokazuju što nismo !

Kada npr. izjavimo „ja sam božanski izvor“, u nama je odmah pobuna, kako to nije ili kako je to iskustvo za nas nedostižno ili kako je bogohulno davati takve izjave, jer moramo biti ponizni skromni, pošto i dalje vjerujemo da je veliki bog negdje izvan nas odvojen .

Ako nam je čak i mentalno teško to prihvatiti, sjetimo se da kada je vrhunski božanski kreator jedno sa svojom kreacijom ili kada su više i niže ja jedno, da je onda i naše tijelo kao direktni božanski izraz, samo inkarnirano cjelovito božanstvo. Božanska beskonačna svjesnost diše kroz nas, vidi i osjeća kroz nas. Mi postajemo otvoreni i transparentni prozor za vrhunsko božansko iskustvo cjelovitosti. To je naše jedino pravo, realno i prirodno stanje.

Ako izražavamo svoju božanstvenost kroz ove principe ili tonove, na tom istom mjestu ne može više biti prisutna iluzija ili programi, koji smo do sada živjeli kao svoju istinu.

Ovi tonovi svi zajedno aktiviraju u nama novo ljubičasto svjetlo, koje spontano i automatski briše svu karmu ili stare programe i sjećanja.

Na njihovo mjesto dolazi izražavanje ovih tonova ljubavi. Tamo gdje je ljubav ne egzistira više iluzija ili sjena ili tzv. negativnost.

Npr.umjesto uobičajenog napetog očekivanja nekog ishoda, sa strahom i uz sumnju, aktiviramo božanski dar našeg spontanog entuzijastičnog pozitivnog očekivanja /ton br. 1 /. To onda više nije očekivanje u dosadašnjem kontekstu. Tu više nema mogućnosti negativnog ishoda i nismo više vezani za oblik vanjske pojavnosti, jer je naš ushit i ispunjenje bezuvjetno prisutno i bez oblika manifestacije. Vanjska manifestacija je samo još jedan dodatni dar u direktnom iskustvu naše cjelovitosti.


Većina ljudi dominantno boravi u dualnoj svijesti, gdje vlada zakon karme.

No svatko može u u trenutku svjesno prebaciti svoju svjesnost u svoje mirno ja jesam stanje, koje transcedira zakone karme i gdje oni ne djeluju.

Ako svijest ponovo vratimo u 3 D iskustvo, zakon karme ponovo djeluje.

Nije potrebno vrijeme za „odradu karme“ Vračajući se u nultu točku iz koje izvire sva kreacija, mi više ne dodajamo energiju za manifestaciju trenutne iluzorne 3 D priče i ona se rastapa.

Dok boravimo u tom svom izvornom stanju, otvoreni smo da kroz nas i našu jedinstvenost bude kreirano nešto novo, što je božanski izraz jedne božanske namjere.

Nakon toga opet utenemo u zonu djelovanja karme i tako stalno fluktuiramo. Na taj povratak u 3D svijest ne treba gledati kao na pad. Prirodno je da prebacujemo pažnju s jedne na drugu realnost.

Jednom nogom smo u ja jesam apsolutu, a drugom u svijetu. Tako više nismo čvrsto vezani za zakone uzroka i posljedice i kada im dopustimo da djeluju, dok smo u svijesti 3D svijeta.

Negativna iskustva u okviru dualne svjesnosti nastaju radi toga što nismo autentčno izrazili neku svoju višu božansku kvalitetu. Ako npr. nije izražena ljubav na tom mjestu možemo zamisliti, kao da je nastala pukotina ili rana i umjesto ljubavi se stvara krasta, koja ima tendenciju vraćanja dojma kontinuiteta kože . Ta krasta je strah, koji je obrnuta refleksija ljubavi. Rana je izraz svijesti odvojenosti.

Dakle, božanska ljubav nije izražena i umjesto nje na tom mjestu, imamo iluziju straha.

Taj strah nije stvaran i on je samo obrnuta refleksija onoga što jesmo, ljubav.

Znači sve tzv. negativnosti u našem iskustvu su tamo, gdje ne teče nesmetano neka izvorna božanska kvaliteta.

Zato je vrijedna kontemplacija na ove izvorne božanske kvalitete, koje su naša istina i prava priroda.
Kada one poteku kroz nas, rastapa se iluzija obrnutih refleksija. Nestaje iluzija odvojenosti i negativnih kvaliteta, koje privremeno ispunjavaju pukotine naše neispoljene božanstvenosti.


Evo prva 32 tona ljubavi -bold, uz dodatne moje komentare.

Možete nadopisati što vaše srce osjeća u vezi pojedinog tona i to podijeliti s nama !

Tako svi zajedno brže rastemo i dublje ulazimo u sebe i u naše vječno zajedništvo.

Ako rezonirate s ovim, javite mi da vam pošaljem i ostale tonove ljubavi sve do 144 !

1.
Entuzijastičko, ushićeno očekivanje

Stanje ushita, entuzijazma i moja kontinuirana pažnja na njemu. Sada osjećam ushit i on se pojačava u znanju, kako u sljedećem trenu dolazi još veći užitak i ushit. To je radost kreiranja savršenstva, uz potpuno povjerenje kako život donosi samo najbolje. U jednoti s najvišim božanskim nema više dualnih pojavnosti i borbe sjena. Nema odvojenosti i svaka manifestacija je božanski realni izraz. Moje ushičenje je bezuvjetno i raste kroz svjesnost i uživanje u manifestaciji. To je očekivanje bez tenzije i bez projekcije svijesti u iluzornu budućnost. Sve se dešava u trenutku sada, koji je jedini realan. Očekivanje je samo usmjerenje pažnje na trenutak sada, dok pri tome osjećamo prošireno stanje ushićenja. Iz tog ushićenja izranjaju novi oblici, koji su božanski izraz i mi im se divimo i radujemo. Živimo bez plana i želje, a kreacija se spontano dešava kao izuzetno iskustvo kreacije najviše inteligencije. Iluzija linearnog psihološkog vremena je zamjenjena direktnim iskustvom svoje cjelovitosti u trenutku. Ushičenju pridonosi oslobođenje od opetovanog ponavljanja istih starih poznatih programa. Avantura stvaranja, uz potpuno povjerenje i osjećaj sigurnosti. Nismo vezani za oblik manifestacije i sve nas raduje. Vjerujemo u mudrost najvišeg božanskog da nam u svakom trenu donosi nešto novo i veličanstveno. Znamo da možemo manifestirati svaku svoju namjeru, jer smo mi sami vrhunsko božansko biće. Ta manifestacija se savršeno uklapa u sve ostale oblike, jer je kreirana iz proširene svjesnosti, koja vidi sliku cjelovitosti. Ne ovisimo o kreiranom obliku, jer znamo da smo kreator, koji može kreirati bilo što. Naša kreacija je jedno s nama ili naš izraz cjelovitosti. To što kreacija naglšava u jednom trenu samo jedan božanski ton, daje i dalje dojam kako postoji privid odvojenosti. No kao što odsvirana muzička nota nije odvojena od svih ostalih potencijalnih trenutno tihih nota, tako ni izražena kvaliteta kreacije nije odvojena od cjeline.

2.
Intimnost otvorenog srca

Intimnost sa drugima i njihovim otvorenim srcem. Svjesnost o jednoti i cjelovitosti, kroz direktno iskustvo sebe kroz sjedinjenje sa drugima. Moja i tvoja esencija su jedno. Bezuvjetnja ljubav plamti u dodiru naših srca. Istina nezaustavljivo teče i ispunjava nas nekognitivno znanje. Tirkizna čakra višeg srca /tri prsta ispod udubine na prsnoj kosti / nas kroz svoj vrtlog usisava u našu najdublju esenciju. Rastapa se iluzija o potrebi zaštite, opreza i naše ranjivosti. Ova intima nije zahtjevna i tanscedirala je ljudsku ljubav i vezanost. Tu se poznajemo u potpunosti i srca kucaju istim ritmom. Goli smo i nema velova iluzije i maski. Um i srce su jedno. Svaka misao koja izroni u mojoj svijesti je misao, koja je došla s božanskog izvora, Jedna namjera progovara kroz mene. Toplina vibracije ljubavi, sigurnosti i radosti ispunjava cijeli kozmos i pere ga od sentimentalnosti, potrebitosti i vezanosti.

3.
Neposramljeno, nezbunjivo samo- zadovoljstvo, samo-naslađivanje, samo-uživanje

Samo-uživanje bez granica, bez ometanja, bez srama, bez krivice, potpuno zadovoljstvo.

Dajem sebi dozvolu za samo-zadovoljstvo !

Svjesno se kupam u trenucima ispunjenja i zadovoljstva sa samim svojim bivanjem.

Postoji samo jedno božansko biće i svako zadovoljstvo je samo- zadovoljstvo. Moje zadovoljstvo ne dolazi iz vana i iz uvjetovanosti. Ono je vječno prisutno i bezuvjetno. Samo- zadovoljstvo je oslobođeno prosuđivanja i uspoređivanja. Druge osobe cvjetaju, kada ja isijavam samo-zadovoljstvo. Moje zadovoljstvo je njihovo isto zadovoljstvo. Ja sam izvor zadovoljstva. Ti si izvor zadovoljstva. Zadovoljstvo prosijava iz naše esencije i ispunjava cijeli kozmos. Uživanje je svrha našeg postojanja i kreiranja.

4.
Prihvaćanje mogućnosti, zagrliti mogućnosti

To je dar ljubavi. Izvor prilike ili mogućnosti je ljubav.
Prepoznajem mogućnosti i predajem se njima. Grlim mogućnosti, stapam se s njima. Svaki trenutak je nov i živ i izvor kreiranja nove mogućnosti. Prošlost ne postoji. Ne postoji više ono što u meni ostaje kao sjećanje na prethodni trenutak. Ja to sjećanje mogu dovesti ponovno u sadašnji trenutak, no time blokiram novu kreaciju i autentičnoizražavanje u bezvremenom trenu. Nisam više žrtva cikičkog ponavljanja starog programa, koji ne dozvoljava manifestaciju drugih mogućnosti. Jedno božansko se izražva kroz bezbroj mogućnosti, a ja sam taj izraz. Svjesna sam trenutka u kome boravi more beskrajnih mogućnosti i raznih božanskih tonova. Isticanjem ili manifestacijom jednog od njih, ne povređujem nikoga i sve je skladno. Nalazim se u transcedentnom stanju svijesti, gdje nema zakona uzroka i posljedice, koji uvjetuju mali broj mogućih izbora. Ne ponavljam programe prošlosti kao svoju realnost, nego kreiram u trenutku iz mora mogućnosti.

5.
Kreativni žar, entuzijazam

Strast stvaranja, velika želja da se kreativno izrazim, Vatra stvaranja plamti u meni, uživam u strasti i entuzijazmu mog dara stvaranja. Bezvremeni trenutak je izvor i procjep kroz koji curi božanska inspiracija i strast za stvaranjem. Radost stvaranja proizlazi iz svjesnosti o svojoj slobodi izbora iz bazena bezbroja mogućnosti. „Mjesto“ gdje nastaje kreacija je izvan dualne zakonitosti uzroka i posljedice i ono je transcediralo karmu. To „mjesto „ mi je u svakom trenu dostupno i svojom namjerom se prepuštam njemu. Uživam u činu stvaranja bez vezanosti za stvorene objekte.

6.
Bezgranična vitalnost

U svakoj stanici je perpetum mobile i ja sam majstor bezgranične vitalnosti. Tijelo je živo, napunjeno novim valom vitalnosti. Stalna samo-regeneracija. Moje mogućnosti su bez granica. Probuđena je beskonačna vitalnost i obilje energije i kontinuirano samo regeneriranje i samo-pomlađivanje. Božanski Izvor je bezranični izvor energije i svih resursa. Moje fizičke stanice su jedno sa Izvorom i one su živi izraz božanskog. Suptilni akupunkturni kanali i sva moja tijela postali su jedno polje, kroz koje teče bezgranična vitalnost. Beskonačno božansko diše kroz mene, vidi kroz mene i živi kroz mene. Moja vitalnost ne ovisi o hrani, ponašanju i vanjskoj okolini, kao i programima matrixa. Ja sam izvor života, jer sam jedno s božanskim izvorom. Vitalnost i život su vječni i van vremena i prostora. Moje tijelo duh i duša su jedno i nadišlla sam iluziju umiranja i rađanja. Moja svijest je istovremeno i u dimenziji života i dimenziji smrti. Nema odvojenog polariteta između fokusirane i proširene svijesti, jer ih istovremeno doživljavam. Ženski aspekt proširene svjesnosti, koji inače doživljavam u stanju smrti ili sna postao je jedno sa muškim aspektom fokusirane svjesnosti, koja je dominantna u budnom stanju tzv. života. Nema odvojenosti mojih tijela, jer sam jedinstveno polje.

7.
Nezaustavljiv entuzijazam

Bezuvjetni entuzijazam, koji se nikad ne zaustavlja.

Moćna sila da živim, kreiram i da se izrazim. Svaka stanica je u stanju nezaustavljivog entuzijazma i ima bezgranični potencijal. Entuzijazam nije uvjetovan i nema ni kraja ni početka. On je moje prirodno stanje.

8.
Podržana izvrsnost

Savršenstvo u svakoj mojoj stanici. Majstorstvo izvrsnosti. Podržavam samu sebe u izvrsnosti, što god da činim. Novi neurološki putovi se kreiraju i savršenstvo teče kroz mene. Ja sam samo-suverena podrška sama sebi i toj izvrsnosti. Ja sam jednota i ta jednota podržava život u svom savršenom izričaju. Svaki trenutak je manifestacija najvišeg božanskog u meni ili kroz mene. Život podržava sam sebe. Svaka božanska kreacija je savršena ili izvrsna, jer je kreirana iz najvišeg stanja svjesnosti. Izvrsnost nije kvaliteta koju možemo uspoređivati . Ako izvrsnost ili savršenstvo stavimo u odnos sa nesavršenstvom, to je znak da smo svjesnost zarobili u 3D dualnoj iluziji.

9.
Spontana ljubaznost, dobrota

U svakoj mojoj fizičkoj stanici buja spontana dobrota, jer je svaka stanica izraz božanske cjelovitosti. Osjećam ljubaznost prema svemu i od svega. Kupam se u dobroti . Sve tenzije i blokade se u tijelu rastapaju. Univerzum je benevolentan i milostiv i ispunjena sam beskrajnom ljubaznosti, susretljivosti, blagonaklonosti, koja spontano teče kroz mene i samnom. Nema truda ili napora u isijavanju dobrote. Ona je spontana i prirodna, van izmišljenih moralnih i etičkih programa i religioznih uvjetovanja. Ja sam izvor dobrote i svi smo uronjeni u njemu.

10.
Slavljenje života

Moćna sila proslave života, živa je u svakom trenutku. Buđenje u svjesnosti o sposobnosti stalnog slavlja, u svakom trenu. Divljenje životu, zahvalnost za trenutke bujanja slavlja, koje je bez granica. Zahvalna slava i vatromet u svakom trenutku. Moja individualizacija je jedan od izraza slavljenja života. To činim na svoj specifičan, osebujan način. Tako vrhunsko božansko ima iskustvo bezgraničnog spektra raznih mogućnosti i oblika slavlja, kroz razne individualizacije.

11.
Uvažavanje autentičnosti, cijenjenje,voljenje autentičnosti

Svjesna sam svoje autentičnosti. Iskrena sam, spontana i u prirodnom stanju izražavanja potpune autentičnosti .Volim svoje autentične izraze i poštovanje raste u meni. Prepoznajem autentičnost u izrazu drugih i ne pristajem na ništa manje od toga. Autentičnost je način na koji se božansko izražava u potpunosti. Posjedujem duhovno razlikovanje između stvarne autentičnosti i izražavanja emocija koje nisu božanski izraz, nego njegov obrnuti iluzorni dualni polaritet. Izražavanje ljutnje je funkcionalnije od njezinog potiskivanja, no to nije prava autentičnost. Autentičnost je izraz naše transcedentnosti. Autentičnost je moguća kada je vanjska kreacija i djelovanje, jedno sa unutarnjim kreatorom koji je izvor bivanja i akcije. Tada nema velova iluzije i maski koje vode svoj prividno odvojeni život.



12.
Transparentna iskrenost

Nema suzdržavanja, programiranog ponašanja, manipulacije, kontrole, prosuđivanja, opreznosti, suzdržanosti. Spontana iskrenost i jednostavno izražavanje jasnoće. Automatsko, spontano, potpuno, trenutno izražavanje onoga što jeste. Vidljivo je i jasno ono što izražavam. Nema više velova iluzije, koje zatamnjuju moju transparentnost i moju pravu realnu prirodu. Istina u drugima rezonira samnom i prepoznajemo se lako. Razvijen je dar viđenja savršenstva iza pojavnosti i viđenja istine iza maski, koje još uvjek nose drugi. Moje fizičko tijelo je transparentno i bez blokada te svjetlost s božanskog izvora slobodno prosijava kroz njega. Tako je moje tijelo bijela nekorumpirana izvorna svjetlost i izražavanje božanske iskrenosti je moje spontano, prirodno stanje. Oni koji su centrirani u svojoj istinskoj božanskoj prirodi vide direktno esenciju druge takve osobe, jer su oni transparentni. Očišene su sve membrane i na stanicama, kao i membrane koje odvajaju sedam nivoa naše egzistenije ili čakri. Na tim membranama su sjećanja ili elektromagnetski zapisi prošlosti, koji stvaraju velove ili netransparentnost. Ta sjećanja su osnova karme i kada ih nema više, isijava transparentna iskrenost.

13.
Samo- suvereno pouzdanje, povjerenje

Ja sam Izvor i cjelovitost. Vjerujem sebi i u svoje izričaje. Dopuštam sebi da sam centar svog univerzuma. Ja sam mjerilo svega i samopouzdana sam, zato jer sam jedno s božanskim. Preuzela sam odgovornost za svoju kreaciju i povjerenje u božanski izvor je jedno sa mojim samo –povjerenjem. Ništa od mene nije odvojeno i nestalo je razloga za nepovjerenje. Sve skaldno teće i ništa se prividno ne suprostavlja rijeci života s izvora. Ako na trenutak osjetim neku negativnu emociju, znam da je to signal da nisam u svom pravom realnom ja jesam i da se svjesno trebam vratiti k sebi u moje prirodno stanje stalne radosti. Radost je znak da sam cjelovita i da sam izraz božanske volje. Imam potpuno povjerenje u svoju sposobnost stalnog vraćanja u svoje realno stanje i iluzorna iskustva ne remete moje samopouzdanje. Ja sam majstor i odgovorna u potpunosti za svoje iskustvo i kreaciju

14.
Veličanstvena velikodušnost, darežljivost

Ja sa bezgranični izvor, koji uživa u davanju. Volim darežljivost, dajem podršku drugima i sebi. Dozvoljavam sebi da se zabavljam, brinem o sebi, relaksiram , njegujem, da se bezgranično darujem. Velikodušno dajem, spontano i nevezano. Oslobođena sam od uvjetovanja u krugu davanja i primanja, gdje postoje očekivanja. Istnska darežljivost nema svoju suprotnost s kojom bi se izmjenjivala.

Darežljivost je prirodno stanje u svijesti obilja, gdje s božanskog Izvora stalno pritjeće novo obilje i ono se stalno izljeva. Rastopila se iluzija potrebitosti i nedostatka, jer je obilje moje prirodno stanje.

15.
Čistoća svrhe

Ja sam jedna volja božanska. Namjera maloga ja i božanska volja su jedno.

Iskrena sam, čista, jasna u svim svrhovitim akcijama, bez skrivenih motiva i manipulacije. Svjesna sam svrhe u trenutku. Ja jesam izraz najviše božanske svrhe. Malo ja nema više svojih odvojenih motiva i ciljeva. Postoji jasnoća namjere i lakoća u njenoj manifestaciji. Nema više šumova u kanalu božanskog izričaja. Proširena svjesnost vidi cjelovitost i stvarnu svrhu iza djelovanja ili bivanja.

Kad uživam i radujem se u trenutku, znam da ispunjavam svoju svrhu. To je moja primarna svrha.

Oblici kreacije su sekundarni i promjenjivi, no moje ispunjenje i radost su stalni.

Moja svrha nije u sadržaju neke kreacije ili obliku igre.

Mnogi uzaludno traže svoju životnu misiju i svrhu, kroz naočale što oni trebaju činiti ili koju ulogu trebaju igrati. Istina je da se kao individualnosti specifično izražavaju, no nije bitno što rade, nego kako i od kuda to rade.

Kada su njhove akcije izraz božanske volje, onda isunjavaju svoju najvišu svrhu. Manifestni oblici toga činjenja nisu esencija svrhe. Oni su promjenjivi. Ničija esencijalna svrha nije da , uči ili spašava druge, no to se spontano dešava kada su oni cjeloviti božanski izraz.

16.
Pouzdano, sigurno, samopouzdano istraživanje

Život je avantura. Ispunjena sam bezuvjetnom sigurnosti i uživam u istraživanju. Predajem se svježini novoga i nepoznatoga. Istražujem potencijale i mogućnosti. Hrabro ulazim u istraživanje neznanog. Samopouzdanje je moj centar iz koga istražujem. Sigurnost je centrirana u mojoj dubini i tako mogu samopouzdano istraživati život i eksperimentirati. Samopouzdanje ne ovisi o ishodima i oblicima, koje istražujem. Vjerujem u svoje jedinstvo sa svime i u to da u svakom trenutku dotičem svoj najviši izbor.

17.
Inspirirajuća samoća

Jedno jedino božansko biće sanja svoj veliki božanski san da je mnoštvo i izražava sebe kao bezbroj individualnosti.
Ja sam to jedno jedino cjelovito biće i u svakom trenu sam sama sebi inspiracija. Radosna sam i uživam u samoći. Bogatstvo tihe radosti i potpune ispunjenosti. Spontano naviranje inspiracije u samoći i miru. U tišini samoće božanski glas vodstva se jasno čuje i automatsko znanje, božanska mudrost i božja riječ izlaze kroz ljudska usta. Samoća i samooslanjanje je zaštita od vezivanja na druge. Samo u samoći, nam je dostupna naša moć, odnosno jedna jedina božanska moć. Moja inspirirajuća samoća je aktivna i kada komunicira s drugima. Iz svoje esencije dobivam svoje vodstvo i inspiraciju. Kada je moja svjesnost u esenciji koja je jedna jedina, onda ona dotiče sebe i u osobi s kojom razgovaram. Moja samoća i tvoja samoća su jedno. Boravimo u samoći i tišini svoje esencije i tako smo povezani sa svim manifestacijama mnoštva.



18.
Poticajna avantura

Stimulirajuća avantura i uživanje u nepredvidivosti života. Aktiviran je u meni avanturistički stav. Sama sebe stimuliram na avanturu, ugodna iznenađenja, nova iskustava . Spirit avanture me ispunjava i živi kroz mene. Avantura je poticaj za dalje otkrivanje i kreiranje originalnosti. Urođena hrabrost za suočavanje s nepoznatim je rođena kroz mene. Ne oslanjam se na poznate referentne točke i zonu sigurnosti, nego na unutarnju sigurnost. Nemam nikakvih očekivanja, osim dobre zabave. Ozbiljnost života i njegovu prividnu težinu, prekrivaju nova svježa iskustva.

19.
Snažna, obilata, snalažljiva, resursna genijalnost

Obilati resursi su svuda oko mene. Obilje sredstava da kreiram i izražavam genijalnost. Interakcija sa kreativnim resursima, mi je stalno dostupna. U svakom trenu nešto kreiram. Svi resursi pripadaju meni kao jednom jedinom božanskom cjelovitom biću, koji se izražava kao mnoštvo i kao individualnost. Genijalnost je božanska kvaliteta, koja nije podložna prosuđivanju ili uspoređivanju i koja je iznad dualnosti. Mediokritetsko kreiranje stalno istih ponavljajućih programa u dualnom iskustvu, nije suprotnost ovoj genijalnosti. Genijalnost je prirođena kvaliteta božanskog kreatora, koji je vrhunska inteligencija. Kroz moje realno fizičko tijelo, odnosno jedinstveno polje, božanski izvor pokazuje svoju genijalnost i savršenstvo u kreiranju. Nema suprostavljanja i svi prividno odvojeni dijelovi kreacije su genijalno i savšeno uklopljeni.


20.
Očigledna ljepota

Svjesna sam ljepote i vidim je svugdje. Uživam u svjesnosti svoje ljepote i u drugima vidim ljepotu. Ona je očevidna i uočavam je stalno i svugdje. Ljepota je dio savršenstva božanskog izričaja. Vidim ljepotu ispod pojavnosti i ružnih maski i velova iluzije. Pažnja i namjera su mi na ljepoti i ona postaje moja realnost. Svoju ljepotu hranim svojom samo-svjesnošću. Kada oči projeciraju ljepotu, vanjski objekti procvatu u svojoj beskrajnoj ljepoti i privlačnosti. Ako slika u ogledalu ne pokazuje ljepotu, to znači da gledamo zamrznutu sliku svoje prošlosti, koja nam nije bila lijepa, ugodna i prihvatljiva.Ta slika nije realna i ona je samo naša obrnuta refleksija od onoga što stvarno jesmo. Oči ljubavi vide samo ljepotu.


21.
Izraz bez samo- analize, nevini izraz, spontani izraz bez srama i programa
Izražavanje kroz ne obzetost sobom, kroz ne samosvjesnost i bez straha što će drugi misliti, bez potrebe za pokazivanjem svoje samo- svjesnosti.

Oslobođena sam od samoanalize i kontrole sebe, popravljanja sebe.

Izražavam se spontano, jednostavno. Beskonačno božansko se kroz mene izražava i ja sam tome potpuno prepuštena, Jedno sam sa svojim izrazom i nema potrebe za samo-promatranjem. Jednostavno se izražavam. Kada sam u stanju nepristranog promatrača, onda još uvijek postoji dijelom iluzija odvojenosti, jer tada kreator promatra svoju kreaciju. Kada su kreator i kreacija potpuno stopljeni, sve se dešava spontano i automatski, bez razmišljanja ili promatranja. Tada kažemo da smo potpuno nevini izraz božanskog. Samo-analiza je sredstvo u igri duhovne evolucije i proširenja spoznaje.


22.
Odobrenje koje se odnosi samo na sebe, samo-upućeno odobrenje

Ja sam mjerilo svojih odobrenja i odluka. Slobodna sam od mišljenja drugih o meni. Samo-dovoljna sam. Sve je već unutar mene. Sama sebi dajem dozvolu za djelovanje i izabirem kako ću djelovati. Ako je moja namjera isto što i božanska volja, onda tu niti ne postoji neka odvojena dozvola. Sve je savršeno skladno.

Nevezana sam za utjecaj vanjskog i mišljenje ili prihvaćanje ili odbijanje drugih. Slušam sebe i svoje jedino vodstvo. Igra dualnosti je sekundarna u mojim odlukama, jer one dolaze iz moga centra.


23.
Svjesno uvažavanje

Stalno sam u svjesnosti prisutnosti. Zahvalna sam i cijenim život. Inspiracija srca me vodi. Iskreno uvažavanje i zahvalnost za sve u životu, bez samo-analize i unutarnjeg dijaloga. Automatski sve uvažavam i poštujem, jer je to sve moja ekspresija, koja se doima kao mnoštvo i različitost. Svjesno naglašavam svoje uvažavanje svega i uživam u daru zahvalnosti za sve.

24.
Veličanstven, dostojanstven panoramski pogled na život

Imam proširenu percepciju i cjeloviti pogled na život. Vidim širi kontekst i istovremeno vidim veliku sliku života. Svjesna sam povezanosti sveg života. Uživam u veličanstvenosti jednote i cjelovitosti i sve jasno vidim.

Viđenje cjelovite panorame svega je garancija da niti jedan mali dio kreacije neće biti zanemaren ili pogrešno shvaćen. Pažnja na cjelovitosti se ujedinjuje sa mojom fokusiranom pažnjom na detaljima i tako mi omogućava uživanje u kreaciji.

25.
Radosno, odano, posvećeno služenje

Ja sam jedno sa svima i nema odvojenosti. Služeći drugima služim sebe. Sve je moja ekspresija i služim životu. Služenje životu i radosno kreiranje. Predana sam svakom trenutku i radosno služim životu. Služenje je čin koji transcedira ulogu žrtve i odricanja. Služenje je prirodan način postojanja. Služenjem umnažamo radost i slavimo život.

26.
Otpuštanje napetosti otpora

Prepuštam se potpuno životu. Nema više tenzije i opiranja, protivljenja, suprostavljanja životu. Lako i bez napora se oslobađam otpora i tenzije. Osjećam novu slobodu i tećem nenaporno sa rijekom života. Opiranje životu je iluzija, no potrebno je radi uspostavljanja polariteta plus i minus. Dualna igra polariteta, nam omogućuje da kroz ono što nismo spoznamo, ono što jesmo.

Na taj način smo eksperimentirali s raznim mogućnostima kreacije. Povratkom u svoju pravu jedinstvenu božansku prirodu, ovakva igra prestaje. Sve teče bez tenzije i borbe.

27.
Tekuća suradnja

Spontano, fleksibilno, gipko surađujem s životom. Bez napora i s radošću surađujem sa cijelom egzistencijom. U trenutku imam jasno vodstvo i inspiraciju te s lakoćom tećem i surađujem sa svime što izranja u trenutku. Suradnja je ono to znamo zvati sinkronicitetima. Kada smo prepušteni vodstvu, dobivamo u trenutku ono što nam je potrebno i cijeli kozmos surađuje s nama. Isto tako naše prisustvo je blagoslov drugima i mi ih podržavamo i surađujemo s njima spontano.

28.
Uzajamno podržavanje

Vjerujem i znam da sam u svakom trenu podržana od života i od drugih ljudi i ja svima dajem spontano podršku. Primam i dajem podršku prirodno i spontano. Uzajamno podržavanje je jedina prirodna istina i mogućnost u božanskom realnom životu. Ne trebamo tražiti podršku, dok god smo usklađeni sa najvišom božanskom voljom. Ona je ugrađena u svaki trenutak božanske kreacije. Ljudi i okolnosti idu na našu ruku, a mi na njihovu. Nemoguće je ne podržavati druge kada smo svi jedno.

29.
Svjesnost o poeziji života

Moje srce je otvoreno i u svemu vidi umjetnost i poeziju kreacije. Sav život je poezija. Graciozno i nenaporno odvijanje života . Svjesna sam vrhunske umjetnosti u svakoj pojavnosti. Moje srce je ispunjeno ljubavlju i divljenjem ljepoti, koja je svuda oko mene. Sve je tako savršeno skladno, suptilno, nježno i snažno u svakom trenu.

30.
Samoodgovorno stvaranje ili kreiranje kvalitete života

Ja sam odgovorna za kvalitetu svog života i s lakoćom kreiram ono što dolazi s najvišom inspiracijom. Svjesno odabirem mogućnosti i svjesno mijenjam kvalitetu svog života. Ja jesam izvor. Čak i malo nesvjesno ja ima svjesnost o tome kako je sam sebe doveo u neke situacije, koje mu ne odgovaraju. No unutar svoje dimenzije, ono ne može naći izlaz i rješenje. Kada malo ja na neko iskustvo stavi negativnu etiketu, ono je time odredilo kvalitetu svoje percepcije. Čak i odvojeni ego može naučiti da može na neutralne događaje svojom voljom odlučiti staviti neku drugačiju etiketu i tako promijeniti kvalitetu iskustva. To je redefiniranje Npr. Osobi pobjegne vlak i ona redefinira tu situaciju kao dobru, jer će se npr. taj dan moći više odmoriti. No unutar 3D, nema prave slobode kreiranja određene kvalitete života, jer je ta dimenzija podložna zakonima matrixa i karme. Kada sam jedinstveno božansko biće, gdje je moj fizički izraz živ i ispunjen božanskim svjetlom, onda imam potpunu slobodu odabira, koju kvalitetu i oblik ću izabrati. Ta sloboda je jedno sa mojom samoodgovornosti, jer ja svjesno kreiram iz proširene vizije. Nisam vođena nižim željama i potrebitošću, jer znam kako je sve moguće Sve što može postojati ja to već imam i jesam. Tada mi samo preostaje da uživam u kreiranju.


31.
Senzualno istraživanje postojanja

Svjesna sam svojih osjetila, percepcije. Moja senzualnost je izvor mog uživanja u životu. Istraživanje života ide kroz potpuno aktivirana moja osjetila . Unutarnja i vanjska osjetila su jedno. Božanski izvor uživa kroz moja osjetila. Moja osjetila su profinjena, pročišćena. Da nema osjetila i moje senzualnosti apsolut ne bi imamo iskustvo kreacije. Kada ja mirišem ružu božansko ima direktno iskustvo ruže. Dodirom istražujem ljepotu postojanja mojih bliskih osoba. Dok je sva pažnja na senzualnosti, na trenutak zaboravljam tko sam i dominira moje iskusvo percepcije kreacije. No, već u sljedećem trenu se vraćam u proširenu svjesnost ja jesam.Moja osjetila su prozri kroz koje izlazi božanski izvor i kroz koje se ja opet vraćam u njega ili svoj centar. Obraćajući pažnju na multisenzorno iskustvo, zaustavljamo unutarnji dijalog i osjećamo kako ulazimo sve dublje u svoj centar mira. Bogatstvo nijansi senzornog iskustva oplemenjuje postojanje.

32.
Nadahnute, inspirirane radnje ili akcije

Pokreće me namjera i inspiracija s božanskog Izvora. I vanjska okolina me inspirira za božansko kreiranje. Sudjelujem u životu kroz nadahnuća. Djelujem samo onda kada me iznutra pokrene nadahnuće. Ne djelujem iz programa ili po očekivanjima i pravilima vanjskog odvojenog svijeta. Svaki trenutak je originalan i nije kopija prošlog trenutka. Osjećam kada je trenutak za bivanje ili djelovanje. Ono dolazi iz esencije. Očekivanja okoline ne mijenjaju moje djelovanje. Vanjske uobičajene motivacije za akciju blijede. Planiranje akcije i strategije za njihovo provođenje, ostaju u okviru iluzornih igara i iluzije linearnog vremena. Jedina motivacija za djelovanje je ona koja dolazi spontno iznutra i u trenutku. Nije potrebno stalno biti u proširenoj svjesnosti i vidjeti širu sliku i razumjeti zašto nešto radimo. Vjerujemo u svrsishodnost svega što činimo i prepušteni smo tome. U trenutku nam dođe unutarnji poticaj i vodstvo da učinimo baš ono što trebamo, a to je za najviše dobro sviju.

Oznake: tonovi ljubavi karma

Danas mi je još jasnije sinulo zašto kažemo kako je ovo naše 3D iskustvo iluzija.


PROŠLOST JE ILUZIJA I KADA JE PONAVLJAMO U SADAŠNJEM TRENUTKU, NA NAČIN DA NAM JE PAŽNJA NA NJOJ, A NE NA NAŠOJ ESENCIJI, ONDA JE I TAJ SADAŠNJI TRENUTAK ILUZIJA !


Mi stvaramo dojam linearnog protjecanja vremena uz pomoć projeciranja određenih uvjetovanih oblika, koji se pojavlju kao fiksni u sva 3 zamišljena vremena- prošlost, sadašjost i budućnost.

Variranjem njihovih odnosa kreiramo razne zamišljene scenarije života.

Mi ponavljamo stalno našu staru verziju nas samih.

Reproduciramo opet istu sliku na ogledalo, kada se god pogledamo u ogledalu. U vremenu ona postaje sve iskrivljenija, jer je na njoj sve više velova prošlih sjećanja. Kažemo da starimo.

Razmišljamo po starom obrascu razmišljanja, kao u prošlosti.

Živimo na autopilotu memorije prošlosti.

Prošlost i budućnost ne postoje. One su samo zamišljaj, projekcija uma, koji tako zamišlja razne mogućnosti kreiranja.
Te mogućnosti nisu ispunjene sa životnom energijom s božanskog izvora u potpunosti i nisu cjelovite.


One imaju samo manji dio božanske svjesnosti, koja je utrošena za stvaranje misli ili mentalnog programa. Razlika je kao između video snimke našeg tijela i samog tijela. /ovo je samo radi razumijevanja stupnja razlike /.

Možemo reći da je ta mentalna slika poput šupljeg oblika, koji bi kasnije trebala ispuniti životna energija s božanskog izvora.

Mi u 3D imamo odnose sa površnim šupljim oblicima i pažnja nam je na vanjskom izgledu.

Mi tako imamo odnose sa fantomima, sjenama ili iluzijama, sa mentalnim imiđima koje prate emocije. Te emocije su odvojena energija, koja korespondira sa sadržajima programa.

Dakle 3D iskustvo kreira projekcija emocionalno-mentalne energije, koju zamišlja mali odvojeni um. On sanja svoj odvojeni, iluzorni san.

Ono što je manifestirano u našem sadašnjem iskustvu je projekcija programa iz prošlosti. Ti stari programi, programiraju sadašnje iskustvo i daju mu oblik prema prošlom iskustvu.

Znači sadašnje tijelo je zamrznuta prošlost, a prošlost je iluzija te je stoga sadašnje tijelo također iluzija.
U sadašnjosti percipiramo sliku i oblik prošlosti, koja je u suštini nepostojeća realno. Ona je samo zamišljena te stoga iluzorna.


To ne znači da zamišljanj ima manju vrijednost.

Bitno je samo da ne brkamo realno od zamišljenog. / Razlika je kao zamišljanje auta u mašti, od stvarne vožnje u autu /


Realno je ono što dolazi kao oblik, koji je kreirala najviša božanska inteligencija. Taj oblik je živ, jer ga ispunjava životna energija, koja je jedno sa svime. Taj oblik nije odvojen i izraz je cjelovitosti. Nema odvojenog sna maloga ja. Tada je um malog ja cjelina sa najvišom inteligencijom božanskog izvora i njegove sveukupnosti.

To znači da je tijelo jedne osobe iluzija ili samo projecirani šuplji hologram, a npr. neke druge osobe je stvarno tijelo, koje je trenutni cjelokupni izraz božanskog.

Oba tijela imaju neki oblik, no razliku može vidjeti samo onaj koji je u jednoti s izvorom.
Za onoga koji vidi samo površne vanjske oblike oba tijela su ista i razlikuje ih samo po vanjskim razlikama ili specifičnostima.
Božanski izraz prepoznaje drugi potpuni božanski izraz, jer je povezan s njim.

Ove iluzorno projecirane holograme možemo zvati arteficijelnom ili umjetnom inteligencijom. Umjetnom ih zovemo zato jer su one stvorene umjetno od strane malog ja, koji igra igru zamišljene odvojenosti.
Sve što zamisli je umjetno, jer nije došlo s izvora.
To je izmišljeni san koji se suprostavlja trenutnoj živoj ekspresiji božanskog izvora.

On se suštinski ne može suprostaviti onome što je stvarno, no u zamišljaju maloga ja postoji borba i suprostavjanje i za njega to postaje realno.

Tako su i nacisti bili umjetna inteligencija ili holografska projekcija određene ideje o neljudskosti.

Nisu svi ljudi koji hodaju oko nas pravi živi ljudi.
Tako je ideja o prenapučenosti planete zemlje također samo također iluzija ili nestvarna.
To što izgleda da ima puno ljudi je rezultat samo sna o tome.Tako je ideja o stvaranju novog svjetskog poretka, isto samo iluzorna ideja temeljena na sukobu dobrih i zločestih.

Ako u nju investiramo svoju energiju i pažnju, ona postaje dio naše stvarnosti i sve više dokazuje samu sebe kroz dalja iskustva.

Gdje želimo usmjeravati našu pažnju?

Kakve scenarije želimo sanjati ? Možemo sanjati što god želimo !

No, možemo se probuditi iz svog malog sna, u velikom snu vrhunskog božanskog kreatora, gdje su sve kreacije žive i dio cjelovitosti.


U TRENU SADA PRISUTNA JE SAMO PROJEKCIJA PROŠLOSTI !

A POŠTO JE PROŠLOST ILUZIJA, ZATO KAŽEMO DA JE I 3D SADAŠNJA MANIFESTACIJA, TAKOĐER ILUZIJA.

Zamišljanje linearnog tijeka vremena je samo zamišljanje ili iluzija.

Tkivo sadašnjosti i budućnosti je satkano od materijala prošlosti. A u prošlosti je postojala samo misao o nekom obliku ili sklop kompleksnijih uvjerenja.


Naša 3D manifestacija izgeda jako uvjerljivo. Ona se postiže kroz projekciju svih naših osjetila.

Mali um projecira svoj san i on nam izgleda čvrst i istinit.

Kolektivni um čovječanstva projecira sliku okoliša za koji se svi slažu da je on objektivna vanjska realnost. Svima je nebo plavo i svi vide planine i nebodere. Jednom u prošlosti je zamišljena takva varijanta okoliša i mi i dalje projeciramo razne njegove varijante u nedogled. To što ima više fiksnih varijanti, nam daje dojam kako se okolina živo mijenja. To je samo projekcija fiksnih starih slika sa raznim scenarijima, koji su ranije kreirani. Npr. projeciramo oluju ili divan sunčani dan. Kolektivno nesvjesno ima puno programa, koje može projecirati u raznim kombinacijama. Stječe se dojam nečega novoga, no nema ničega novoga.

Kao što unaprijed postoji određeni broj tipki na klaviru i ne može se stvoriti neka nova tipka.
Na klaviru možemo svirati razne pjesme s tim ograničenim brojem tipki. Malo ja svira već od prije napisane skladbe i to stalno iznova.

Božanska vrhunska inteligencija u svakom trenu sklada novu pjesmu i također dodaje nove tipke na klaviru i mijenja razne instrumente u beskonačnim mogućnostima kreiranja.

Kada rukom dodirujemo svoje tijelo ili predmete u okolini oni izgledaju čvrsti i tvrdi. To osjetilo dodira projecira ideju čvrstoće i odvojenosti i onda sekundarno mi i imamo baš takvu percepciju.

Kada nam je pažnja ili svjesnost na tijelu, koje je odraz prošlosti, onda mi dodajemo veću količinu energije u taj stari oblik i tako ga učvršćujemo i zgušnjavamo. On je za nas tada realan. Naša pažnja oživljuje određene oblike iz kolektivnog nesvjesnog i oni djeluju stvarno. No to su samo video projekcije ili iluzija.


Zamislimo sitaciju da se svako jutro budimo uz istu osobu. Čim se probudimo, mi automatski počemo na nju projecirati svoja stara sjećanja. Ako nas je u prošlosti povrijedila, pri pogledu na nju osjetiti ćemo tu staru bol. Ako smo još u fazi medenog mjeseca, na nju ćemo projecirati sva prethodna iskustva užitka i obožavanja.
No mi tu osobu ne primjećujemo kakva je ona zaista sada u živom bezvremenom trenutku i što božansko zaista izražava kroz nju.
Mi živimo u prošlosti i vidimo samo ono što smo iz prošlosti ponovili sada i ovdije.


Ljubičasta svjetlost, koja izvire iz nas, je frekvencija, koja briše memoriju prošlosti ili starih zamišljanja i omogućuje da u trenutku sada božansko kreira kroz našu individualizaciju. Ta kreacija je uvjek nova, svježa i živa.

Osoba koja leži pored mene, uz ljubičastu svjetlost postaje osoba s beskajnim potencijalom svih mogućnosti.
Imam slobodu za kreiranje nove svježe realnosti i viđenje realnosti i istine.

Ta osoba nema staru osobnost i etikete, koje sam joj naljepila na osnovu starih iskustava. Kreiram je u svakom trenu kao novu i potpuno živu. Vidim božansku živu kreaciju, a ne ponavljjuću sliku prošlosti.

Kada pomislimo kako bi trebali izbrisati prošlost i stara ometajuća traumatska i nefunkcionalna sjećanja, postajemo ambivalentni. Rado bi ih se rješili, no bojimo se da pri tome ne izgubimo ono pozitivno za što smo vezani. Ne mora biti čak ni pozitvno, no bitno je da je poznato i da nam to ostane kao naša referentna točka.

Potrebno je nadilaženje straha da ćemo biti izgubljeni bez starih sjećanja, npr. tko su ljudi oko nas i koje značenje trebaju imati događaji i koje vrijednosti trebamo projecirati oko nas.

Kada imamo povjerenje u najvišu božansku inteligenciju, onda nam nisu potrebne etikete i prosudbe maloga ja koje ono uporno ljepi na sadašnja iskustva.

Vjerujem izvoru i njegovoj najvišoj inteligenciji da ću u trenutku dobiti ono što je potrebno za vrhunsko iskustvo i bez stare memorije i vezujućih lijepih zajedničkih sjećanja s bliskim ljudima !

Dok ležim pored bliske osobe, idemo dalje kao dva božanska izraza, božanska nova svježa bića i kreirajmo novo iskustvo svakoga trena.

Hoću li možda zaboraviti ime te osobe, ako izgubim prošla sjećanja ?

Vrhunsko božansko vodstvo nam u svakom trenu daje automasko vrhunsko znanje i „stavlja prave misli u našu glavu „. Vjerujmo da ćemo znati ili reći u trenutku, sve što nam je potrebno. Malo ja tu više ne kontrolira, niti analizira ili pokušava popraviti ono što ne fukcionira.

Malo ja je tu instrument stvarnosti i prepustimo ga božanskom izvoru.

Oznake: iluzija sada