Nedostatak ljubavi koju osjećam
Objavljeno 26. srpnja 2017. od Rogiera 2 komentara
Pitanje:
Zabrinut sam zbog nedostatka ljubavi koju osjećam za blisku obitelj - čak i moju djecu. Ja nekako znam da ih volim, samo to ne osjećam kao prije.
Almine:
Način na koji smo godinama osjećali ljubav u doba postojanja svijesti temeljene na razdvojenosti, ljubav je bila usmjerena na osobnost, djelovanja, tjelesnost ili um pojedinca.
To mora otpasti na putu dok gubimo svoju osobnost i ego identifikaciju. Dok živimo u širem konceptu individuacije i punije samo-svijesnosti, nije više moguće voliti na ovaj kontrahirani, ograničeni ljudski način.
Voljenje u sljedećem evolucijskom stadiju sastoji se od empatičnog i suosjećajnog razumijevanja. Kada uđemo u život i osjećaje drugih, nemoguće je ne imati suosjećanje. Tada imamo otkriće: sav život je nedužan, nevin.
Stadij nakon toga je spajanje s beskrajnom esencijom drugih. Ovo je božanska ljubav-vrsta ljubavi koju imaju svjesna božanska bića. Najčudotvornija događanja se počinju odvijati kada se na ovaj način približimo drugima. Ako se, međutim kratko, spojimo s esencijom druge osobe, rastapamo i njihove iluzije. Ako su oni neka od bića sjene, potpuno ćemo ih rastvoriti i oni više ne egzistiraju u našem svijetu.
Komentar na tekst prijevoda:
Svi smo svjesna božanska bića sada i oduvjek i projeciranje te naše kvalitete u budućnost je također iluzija.
Kada se spojimo s esencijom prividno odvojene druge osobe postajemo svjesna jednota.
Tu leži i jedna jedina tajna iscjeljenja, koja nije neki posebni svjesni akt, nego naše prirodno stanje u kome se sva iluzija ili bolest rastapa kada smo jedno.
Kada smo centrirani u svojoj esenciji ili u božanskom izvoru, nestaje sve ono što je iluzorno i u našem prividno ograničenom iskustvu i u drugoj osobi.
Samim svojim prisustvom tako iscjeljujemo.
S druge strane naše prisustvo može biti zbog toga ponekad nekome neugodno, kada se ta osoba uporno drži svog iluzornog uvjerenja ili programa i od nas mu prijeti opasnost da to nestane.
Osoba nas ozbjegava, jer nije spremna otpustiti svoje programe.
No, ako je osoba sama sposobna sebe dovesti u vibraciju svoje esencije, onda će joj prisustvo osobe u božanskoj bezgraničnoj svjesnosti tj. naše prisustvo biti ugodno i milostivo i spontano će se rastopiti svi njeni problemi ili blokade koje su rezultat programa i trauma prošlosti.
Kada osoba radi bilo koju tehniku iscjeljenja ili liječenja ta tehnika će biti stvarno efikasna samo onda ako je osoba centrirana u svojoj esenciji, praznini ili nultoj točki. Ostalo je igra liječenja i ponovnog razboljevanja u dualnoj svjesnosti.
Iz ovog Almininog teksta vidimo na koji način nadilazimo sve ono što je tzv. negativno ili sjena ili neke entitete, koji su arteficijelni produkti ili programi uma.
Ne borimo se protiv zla, jer bi ga tako jačali.
Ako smo na neku osobu stavili etiketu neprijatelja, jedini način transcediranja toga i rastapanja tog iluzornog programa je da se povežemo s esencijom te osobe.
Tada se ta iluzija negativnog rastapa i tako oslobađamo i samu drugu osobu.
Kada osvjestim da mi se nešto ne sviđa u kontaktu s drugom osobom, svjesno udahnem, uđem svjesno u svoju esenciju ili svoje pravo ja, gdje je centar mog radosnog mira bez uvjerenja, sjećanja i taloga prošlosti.
Tako sam automatski premjestila svoju svjesnost van iluzije negativnog i neugodnog i automatski sam se i povezala s esencijom druge osobe. U tim trenucima bivanja jedno s drugom osobom rastapa se dualna iluzija i ona gubi svoju ozbiljnost i vezanost.
Osjećamo sebe i drugu osobu kao jedno i tu nema više naše prethodne zajedničke životne priče. Otvorili smo vrata gdje zaista vidimo osobu u trenutku, bez njenih iluzornih maski ili velova.
Tzv egzorcizam i rješavanje od negativnih entiteta se dešava spontano, kada se vratimo u svoju esenciju, gdje nema te iluzije. Rastaću se entiteti sjene spontano. Ne trebamo igrati igru traženja pomoći od nekog vidovnjaka, iscjeljitelja, jer sve je u nama. Tako ne bježimo od negativnog nego prihvaćamo. Ne prihvaćamo negativno u smislu da mu dozvolimo dalju perceptivnu egzistenciju, nego nas ta percepcija negativnog, samo podsjeti da se trebamo vratiti u esenciju, gdje nema dualnih kvaiteta dobro i loše. Esencija je primarna, a prolazna kreacija sekundarna.
Prije nego što nam ovaj opisani način transcediranja dualnog postane stalno svjesno stanje, prolazimo kroz fazu kada empatično razumijemo. Tada smo i sami dobar dio vremena u dualnoj svjesnosti, no ipak postajemo nepristrasni promatrači onoga što se dešava u drugima i nama. Tu prestaje svojatanje- moj problem ili tuđe psihičko smeće, od kojeg se želimo separirati.
Empatija znači našu sposobnost da osjetimo emocije osobe, koje trenutno emanira druga osoba. Tada više nismo identificirani s njima, ali ih proživljavamo u punom opsegu.
Znači da sve više osjećamo patnju oko nas i to je ono što nas može vraćati u naše stanje usnulosti.
Ne želimo se probuditi, jer želimo izbjeći neugodne emocije.
No ako nismo više identificirani snjima mi ih i dalje osjećamo i pri tome razumijemo da su to samo mreškanja emocija, a ne esencija. Tada se ubrzanije budimo iz sna iluzije.
U ovoj evolucijskoj fazi još ne rastačeno spotano iluzije programe samim svojim prisustvom i to stalno.To se dešava povremeno kada se dublje centriramo u "svojoj /tuđoj " esenciji. No sve više osjećamo druge kao sebe i svjesni smo da smo u esenciji svi jednaki i nevini i nevezani za scenarije raznih životnih priča i zapleta.
Pravu Bezuvjetnu ljubav ne može osjetiti osoba koja je u dualnoj svjesti separiranosti i ego identifikacije.
Ona može izracionalizirati neke svoje akte ljubavi, odricajući se prethodne navike da uvjetuje ljubav. No ona je i dalje pod utjecajem dualnog klatna i kad tad se osjeti kao žrtva koja daje, ali ne dobiva dovoljno.
Pravu empatiju ne može osjetiti osoba u ego identifikaciji.
Ona smatra empatiju, samo kao potpunu identifikaciju sa emocijama druge osobe. Tada osjeća npr. tugu druge osobe i obje su zarobljene u identifikaciji s tugom. Ne transcediraju je kroz povratak u svoju nevinu esenciju.
Dakle, opisane su tri evolucijske faze od ljudske sebične, posesivne ljubavi do bezuvjetne ljubavi.
Mada nam je bezuvjetna ljubav stalno dostupna, osjećamo se često zarobljeni u kriterijima ljudske ljubavi.
Tako je i ovaj čovjek koji je postavio pitanje, mada evolucijski razvijeniji, izrazio zabrinutost, kako nešto nije u redu s njim, jer ne osjeća ljubav.
Ego identifikacija se povremeno vraća i kod duhovno razvijenijih osoba i onda se oni počnu mjeriti po ljudskim kriterjima, mada su sami nadišli neke razvojne faze.
Ovaj čovjek je vjerovatno pomislio : " Imam zatvoreno srce kada ne osjećam ljubav prema svojoj djeci, kao do sada. Nešto ne tu ne valja, krivo radim !"
Ta konstatacija je proizašla iz njegove identifikacije sa ljudskim poimanjem ljubavi.
Mada ima iskustva bezuvjetne ljubavi, koja nikada ne boli i ne čezne, on se vraća na staru percepciju i malo ja donosi svoje zaključke i sumnje.
On i svatko od nas ima izbor: Davati energiju starim uvjerenjima i programima ljubavi ili sada ovdje imati iskustvo bezuvjetne ljubavi !
Post je objavljen 26.07.2017. u 16:06 sati.