Danas mi je još jasnije sinulo zašto kažemo kako je ovo naše 3D iskustvo iluzija.
PROŠLOST JE ILUZIJA I KADA JE PONAVLJAMO U SADAŠNJEM TRENUTKU, NA NAČIN DA NAM JE PAŽNJA NA NJOJ, A NE NA NAŠOJ ESENCIJI, ONDA JE I TAJ SADAŠNJI TRENUTAK ILUZIJA !
Mi stvaramo dojam linearnog protjecanja vremena uz pomoć projeciranja određenih uvjetovanih oblika, koji se pojavlju kao fiksni u sva 3 zamišljena vremena- prošlost, sadašjost i budućnost.
Variranjem njihovih odnosa kreiramo razne zamišljene scenarije života.
Mi ponavljamo stalno našu staru verziju nas samih.
Reproduciramo opet istu sliku na ogledalo, kada se god pogledamo u ogledalu. U vremenu ona postaje sve iskrivljenija, jer je na njoj sve više velova prošlih sjećanja. Kažemo da starimo.
Razmišljamo po starom obrascu razmišljanja, kao u prošlosti.
Živimo na autopilotu memorije prošlosti.
Prošlost i budućnost ne postoje. One su samo zamišljaj, projekcija uma, koji tako zamišlja razne mogućnosti kreiranja.
Te mogućnosti nisu ispunjene sa životnom energijom s božanskog izvora u potpunosti i nisu cjelovite.
One imaju samo manji dio božanske svjesnosti, koja je utrošena za stvaranje misli ili mentalnog programa. Razlika je kao između video snimke našeg tijela i samog tijela. /ovo je samo radi razumijevanja stupnja razlike /.
Možemo reći da je ta mentalna slika poput šupljeg oblika, koji bi kasnije trebala ispuniti životna energija s božanskog izvora.
Mi u 3D imamo odnose sa površnim šupljim oblicima i pažnja nam je na vanjskom izgledu.
Mi tako imamo odnose sa fantomima, sjenama ili iluzijama, sa mentalnim imiđima koje prate emocije. Te emocije su odvojena energija, koja korespondira sa sadržajima programa.
Dakle 3D iskustvo kreira projekcija emocionalno-mentalne energije, koju zamišlja mali odvojeni um. On sanja svoj odvojeni, iluzorni san.
Ono što je manifestirano u našem sadašnjem iskustvu je projekcija programa iz prošlosti. Ti stari programi, programiraju sadašnje iskustvo i daju mu oblik prema prošlom iskustvu.
Znači sadašnje tijelo je zamrznuta prošlost, a prošlost je iluzija te je stoga sadašnje tijelo također iluzija.
U sadašnjosti percipiramo sliku i oblik prošlosti, koja je u suštini nepostojeća realno. Ona je samo zamišljena te stoga iluzorna.
To ne znači da zamišljanj ima manju vrijednost.
Bitno je samo da ne brkamo realno od zamišljenog. / Razlika je kao zamišljanje auta u mašti, od stvarne vožnje u autu /
Realno je ono što dolazi kao oblik, koji je kreirala najviša božanska inteligencija. Taj oblik je živ, jer ga ispunjava životna energija, koja je jedno sa svime. Taj oblik nije odvojen i izraz je cjelovitosti. Nema odvojenog sna maloga ja. Tada je um malog ja cjelina sa najvišom inteligencijom božanskog izvora i njegove sveukupnosti.
To znači da je tijelo jedne osobe iluzija ili samo projecirani šuplji hologram, a npr. neke druge osobe je stvarno tijelo, koje je trenutni cjelokupni izraz božanskog.
Oba tijela imaju neki oblik, no razliku može vidjeti samo onaj koji je u jednoti s izvorom.
Za onoga koji vidi samo površne vanjske oblike oba tijela su ista i razlikuje ih samo po vanjskim razlikama ili specifičnostima.
Božanski izraz prepoznaje drugi potpuni božanski izraz, jer je povezan s njim.
Ove iluzorno projecirane holograme možemo zvati arteficijelnom ili umjetnom inteligencijom. Umjetnom ih zovemo zato jer su one stvorene umjetno od strane malog ja, koji igra igru zamišljene odvojenosti.
Sve što zamisli je umjetno, jer nije došlo s izvora.
To je izmišljeni san koji se suprostavlja trenutnoj živoj ekspresiji božanskog izvora.
On se suštinski ne može suprostaviti onome što je stvarno, no u zamišljaju maloga ja postoji borba i suprostavjanje i za njega to postaje realno.
Tako su i nacisti bili umjetna inteligencija ili holografska projekcija određene ideje o neljudskosti.
Nisu svi ljudi koji hodaju oko nas pravi živi ljudi.
Tako je ideja o prenapučenosti planete zemlje također samo također iluzija ili nestvarna.
To što izgleda da ima puno ljudi je rezultat samo sna o tome.Tako je ideja o stvaranju novog svjetskog poretka, isto samo iluzorna ideja temeljena na sukobu dobrih i zločestih.
Ako u nju investiramo svoju energiju i pažnju, ona postaje dio naše stvarnosti i sve više dokazuje samu sebe kroz dalja iskustva.
Gdje želimo usmjeravati našu pažnju?
Kakve scenarije želimo sanjati ? Možemo sanjati što god želimo !
No, možemo se probuditi iz svog malog sna, u velikom snu vrhunskog božanskog kreatora, gdje su sve kreacije žive i dio cjelovitosti.
U TRENU SADA PRISUTNA JE SAMO PROJEKCIJA PROŠLOSTI !
A POŠTO JE PROŠLOST ILUZIJA, ZATO KAŽEMO DA JE I 3D SADAŠNJA MANIFESTACIJA, TAKOĐER ILUZIJA.
Zamišljanje linearnog tijeka vremena je samo zamišljanje ili iluzija.
Tkivo sadašnjosti i budućnosti je satkano od materijala prošlosti. A u prošlosti je postojala samo misao o nekom obliku ili sklop kompleksnijih uvjerenja.
Naša 3D manifestacija izgeda jako uvjerljivo. Ona se postiže kroz projekciju svih naših osjetila.
Mali um projecira svoj san i on nam izgleda čvrst i istinit.
Kolektivni um čovječanstva projecira sliku okoliša za koji se svi slažu da je on objektivna vanjska realnost. Svima je nebo plavo i svi vide planine i nebodere. Jednom u prošlosti je zamišljena takva varijanta okoliša i mi i dalje projeciramo razne njegove varijante u nedogled. To što ima više fiksnih varijanti, nam daje dojam kako se okolina živo mijenja. To je samo projekcija fiksnih starih slika sa raznim scenarijima, koji su ranije kreirani. Npr. projeciramo oluju ili divan sunčani dan. Kolektivno nesvjesno ima puno programa, koje može projecirati u raznim kombinacijama. Stječe se dojam nečega novoga, no nema ničega novoga.
Kao što unaprijed postoji određeni broj tipki na klaviru i ne može se stvoriti neka nova tipka.
Na klaviru možemo svirati razne pjesme s tim ograničenim brojem tipki. Malo ja svira već od prije napisane skladbe i to stalno iznova.
Božanska vrhunska inteligencija u svakom trenu sklada novu pjesmu i također dodaje nove tipke na klaviru i mijenja razne instrumente u beskonačnim mogućnostima kreiranja.
Kada rukom dodirujemo svoje tijelo ili predmete u okolini oni izgledaju čvrsti i tvrdi. To osjetilo dodira projecira ideju čvrstoće i odvojenosti i onda sekundarno mi i imamo baš takvu percepciju.
Kada nam je pažnja ili svjesnost na tijelu, koje je odraz prošlosti, onda mi dodajemo veću količinu energije u taj stari oblik i tako ga učvršćujemo i zgušnjavamo. On je za nas tada realan. Naša pažnja oživljuje određene oblike iz kolektivnog nesvjesnog i oni djeluju stvarno. No to su samo video projekcije ili iluzija.
Zamislimo sitaciju da se svako jutro budimo uz istu osobu. Čim se probudimo, mi automatski počemo na nju projecirati svoja stara sjećanja. Ako nas je u prošlosti povrijedila, pri pogledu na nju osjetiti ćemo tu staru bol. Ako smo još u fazi medenog mjeseca, na nju ćemo projecirati sva prethodna iskustva užitka i obožavanja.
No mi tu osobu ne primjećujemo kakva je ona zaista sada u živom bezvremenom trenutku i što božansko zaista izražava kroz nju.
Mi živimo u prošlosti i vidimo samo ono što smo iz prošlosti ponovili sada i ovdije.
Ljubičasta svjetlost, koja izvire iz nas, je frekvencija, koja briše memoriju prošlosti ili starih zamišljanja i omogućuje da u trenutku sada božansko kreira kroz našu individualizaciju. Ta kreacija je uvjek nova, svježa i živa.
Osoba koja leži pored mene, uz ljubičastu svjetlost postaje osoba s beskajnim potencijalom svih mogućnosti.
Imam slobodu za kreiranje nove svježe realnosti i viđenje realnosti i istine.
Ta osoba nema staru osobnost i etikete, koje sam joj naljepila na osnovu starih iskustava. Kreiram je u svakom trenu kao novu i potpuno živu. Vidim božansku živu kreaciju, a ne ponavljjuću sliku prošlosti.
Kada pomislimo kako bi trebali izbrisati prošlost i stara ometajuća traumatska i nefunkcionalna sjećanja, postajemo ambivalentni. Rado bi ih se rješili, no bojimo se da pri tome ne izgubimo ono pozitivno za što smo vezani. Ne mora biti čak ni pozitvno, no bitno je da je poznato i da nam to ostane kao naša referentna točka.
Potrebno je nadilaženje straha da ćemo biti izgubljeni bez starih sjećanja, npr. tko su ljudi oko nas i koje značenje trebaju imati događaji i koje vrijednosti trebamo projecirati oko nas.
Kada imamo povjerenje u najvišu božansku inteligenciju, onda nam nisu potrebne etikete i prosudbe maloga ja koje ono uporno ljepi na sadašnja iskustva.
Vjerujem izvoru i njegovoj najvišoj inteligenciji da ću u trenutku dobiti ono što je potrebno za vrhunsko iskustvo i bez stare memorije i vezujućih lijepih zajedničkih sjećanja s bliskim ljudima !
Dok ležim pored bliske osobe, idemo dalje kao dva božanska izraza, božanska nova svježa bića i kreirajmo novo iskustvo svakoga trena.
Hoću li možda zaboraviti ime te osobe, ako izgubim prošla sjećanja ?
Vrhunsko božansko vodstvo nam u svakom trenu daje automasko vrhunsko znanje i „stavlja prave misli u našu glavu „. Vjerujmo da ćemo znati ili reći u trenutku, sve što nam je potrebno. Malo ja tu više ne kontrolira, niti analizira ili pokušava popraviti ono što ne fukcionira.
Malo ja je tu instrument stvarnosti i prepustimo ga božanskom izvoru.
Post je objavljen 02.07.2017. u 01:28 sati.