Bezuvjetna radost

Zamislimo : Svaka naša želja ili namjera se potpuno i uvijek ,100 % ispunjava i manifestira , u trenutku!

Pri tome je pravo obilje jedina opcija !

Kako bi to izgledalo u praksi?

Automatski bi otpala ideja o vlasništvu nad nečim, jer možemo u trenutku „ posjedovati ili imati „ sve.

Otopio bi se program posjedovanja i program borbe za uspjehom, dosezanjem bogatstva, raznih materijalnih objekata, novca, program dosezanja nečega u virtualnoj budućnosti.

Otopio bi se program truda i potrebe za napornim radom za postizanje ciljeva.

Bojite li se dosade, ako nema stalne borbe s izazovima ? Da li dosada znači nedostatak energije i životnog smisla ?
Je li naš životni smisao u borbi ?

Da li bi onda nestala radost očekivanja, igre, osjećaja avanture i tenzija koju zovemo napeto očekivanje u postizanju cilja, koji je u dualnom glavni motor ili inspiracija za penjanje na vrh postignuća ?
Ne bi bilo više interesantno, ako nema negativnih izazova i ako nema mogućnosti gubitka i neostvarenja ?

Odgovor je i da i ne. Ovisno iz koga ugla promatramo.

Počnimo od toga, koje zakonitosti stvaranja energije postoje u dualitetu.

Energija se stvara i dobiva kroz borbu suprotnih polariteta : Npr. želim imati skupi i lijepi auto, ali se bojim da to neću uspjeti ili će me to koštati previše napora, truda i gubitka slobode /npr. dužničko ropstvo kroz kredit od banke /.

Borba želje i straha, pozitivnih uvjerenja i negativnih uvjerenja.

Između plusa i minusa se stvara struja, napetost i to generira energiju.

Mi smo ovisni o takvom načinu dolaženja do energije, a ne o samim objektima manifestacije ili ostvarenju ciljeva !

Osvarenje cilja ili dolaženje na vrh, znači završetak igre borbe suprotnosti i to znači prestanak stvaranja energije.


Zato vrlo kratko traje sreća kod ostvarenja cilja i odmah nakon toga nastupa praznina /nestala je tenzija trenja između plusa i minusa / i prestajemo stvarati energiju.
Vrlo brzo malo ja traži novi cilj ili novi vrh, jer podsvjesno zna da će mu to generirati novu dodatnu energiju.
Prepreke na putu, negativna očekivanja, izazovi i neprijatelji u ostvarenju cilja su neophodni alati za stvaranje energije u dualnosti.

Ako uspijemo dobiti /kupiti auto, nije sam auto ono što nas obraduje. To je potvrda da mi vrijedimo ako smo dobili neku vanjsku vrijednost. Identificirani smo s vanjskim vrijednostima i one nas određuju.

Igra generiranja energije je tu najbitnija !

Objekti ili ciljevi su nebitni, mada nam je pažnja usmjerena na njih.

Identificirani smo sa pozitivnim očekivanjima i pobjeda nad negativnim se definira kao uspjeh, dok pri tome stvaramo energiju.
Ovisni smo o borbi !

Pravo obilje pretpostavlja stalnu priključenost na beskonačni božanski izvor i tu nema borbe dualnih polariteta.
Postoji samo uživanje u trenutnoj manifestaciji, bez vezivanja za objekte manifestacije.
Tu nema motivacije za postizanje nekog višeg cilja, jer svaka božanska ekspresija je tada izraz cjelovitosti i nepodjeljene savršenosti.
Radost u trenutku stvaranja i uživanje u obilju
. Nema ni uspjeha, niti neuspjeha.
Nema želje, ni straha.
Samo trenutna inspiracija, koja je izraz božanske namjere.
Nema iluzije rastezanja trenutka od prošlosti prema budućnosti, gdje je potreban plan za naporni rad, kako bi se došlo do cilja.

No u dualnosti stalno nesvjesno prizivamo negativne polaritete, jer je to jedini način dobivanja energije i malo je ne poznaje drugi.

Malo ja ne vjeruje u lak način postizanja uspjeha i ciljeva, jer pri tome izostaje snažnije trenje, napetost ili stres, koji daje osjećaj postojanja
.
Odvojenost je glavni preduvjet za opstanak ega i kroz nju ego igra igru vrhunaca i padova.

Razlika potencijala između vrhunaca planine i njegovih dolina je izvor energije i smisao postojanja maloga ja.

I na kraju pitanje :

Želim li stvarno pravo obilje ili ga se panično bojim, pošto ono pretpostavlja ukidanje igre kontrole ega i generiranja energije, kroz borbu suprotnosti, koja je glavni izvor identiteta ili smisla postojanja?

Oznake: obilje, suprotnosti, generiranje energije

Evo komentara moga najdražega maloga ja na temu budućnosti kojoj hrlimo :

....Vlak za budućnost stoji na trećem peronu..........molimo putnike da se ukrcaju......ali zašto taj vlak stoji, pa to je prevara, opelješili su me za kartu i sad tu gljivimo na mjestu.......p r ev a r a.........idioti se furaju na priču o bivanju u sada i ovdije i ne daju mi da unesem prtljagu u vlak /kao ostavite prošlost za sobom, moš si mislit, nek oni ostave svoju, lopovi / Na ulazu u vlak piše : "Promatrajte isti pejzaž jer je u svakom trenu drugačiji " Zar oni misle da sam ja vesla sisala i da sam skrenula s uma da plaćam kartu za vlak koji stoji na mjestu i da još buljim kroz prozor stalno u istu točku ? S t v a r n o skandalozno i nedopustivo !

Vidim jednu grupicu, kako oni kažu duhovnu, koja se ukrcava bezpogovorno u taj vlak. I još se smješkaju....zamislite smješkaju i dobrovoljno ulaze u njega ??? Pitam se što je tim ljudima i tko su oni ? Nevjerovatno !!!! Toliko je nepravde i zla na ovome svijetu, a oni s smješkaju........... Lako je tako sakriti se u vlak dok drugi crnče i vuku za njih i pate !

Poznajete li vi te ljude? Ja poznam površno samo onu čudakinju, koja povremeno piše neki čudan blog- bezuvjetna radost ili tako nešto i još nisam skužila o čemu ona to priča ! ? Halooo......što je toj ženi ? Mislim da su ovi duhovnjaci u nekakvoj vezi s njom...... ? Što je toj ekipi, jesu li drogirani ???

Znam da ste vi svi normalni i molim da mi objasnite o čemu se tu radi.

Pozdravlja vas sve vaša normalna prijateljica, koja ima svijetlu budućnost......jednom će sigurno biti prosvjetljena, radosna, duhovna.....i sve ono lijepo....i savršeno........

Oznake: vlak, budućnost, sada

Uvjerenje: Ja sam osoba vrijedna poštovanja.

Druga osoba pokaže svoje poštovanje prema vama i time ojača vaš identitet s uvjerenjem, kako ste osoba vrijedna poštovanja.

Vi i druga osoba se osjećate super i tu vrstu odnosa možete nazvati uzvišenom, duhovnom, moralno ispravnom i u svakom slučaju dobrom i poželjnom.

Cijeli duhovni rad na sebi može biti usmjeren prema postizanju tog cilja i kada ga dosegnemo, onda možemo imati dojam kako smo duhovno napredovali i stigli na cilj.

No ovo je rezultat : Vi ste dublje zarobljeni u identitetu sa tim uvjerenjem tj. još dublje ste uvjetovani. Ovisni ste i imate izmišljeni ili lažni identitet .

Znači osjećati ćete se dobro, samo onda kada dobijete svoj fiks poštovanja !


Vi univerzumu i ljudima oko sebe, nesvjesno postavljate uvjete i očekivanja i procjenjujete ih prema tome kako su ispunili vaše uvjete.
Dijelite ih na dobre i loše, moralne ili nemoralne te one koji pošuju i one koji ne poštuju druge.

Ako drugi put ne dobijete poštovanje ili vas ponižavaju, boriti ćete se protiv toga.
Svaka borba jača ono protiv čega se borimo !

Tada ćete biti zarobljeni u dualnom klatnu između poštovanja i poniženja iz koga se teško izlazi, jer ste u zoni nesvjesnog.

Dakle, pozitivna uvjerenja i pozitivne emocije ne moraju biti znak vašeg duhovnog napredovanja. Boljeg, lakšeg, ugodnijeg i sretnijeg funkcioniranja u 3D, da !
No, to vas još jače vezuje za iluziju i drži vas udaljene od buđenja u svom stvarnom ili realnom ja.

Stvarno ja je izvan poštovanja ili nepoštovanja, koji su dio ego identifkacije !

Puno je lakše prepoznati svoje negativne identifikacije, od ovih omiljenih i željenih pozitivnih identifikacija, koji su najčvršči lanci.

Oni su vaša najveća prepreka ka slobodi i stvarnoj duhovnoj probuđenosti !

Pitanje : Biti uvjetovano sretan ili duhovno budan i izvor sreće ?

Oznake: pozitivnost, iluzija, identifikacija

Vratimo se na metaforu o tiraniji djeteta nad roditeljem u trgovini i pogledajmo koji su to programi, koji stoje na putu potpunog mira roditelja ./program= uvjerenje + emocija /. Koji su to programi roditelja koji su doveli do te situacije ?

Po istom principu, u svakom trenutku promatranja nekog svog tiranskog simptoma, postajemo svjesni jedne misli, uvjerenja i /ili emocije, koje učestvuju u kreiranju tog simptoma i zahtjevaju našu pažnju, kako bi ga prepoznali te najčešće i dalje hranili i omogućavali mu dalju manifestaciju i trajanje u vremenu.

To je prilika za osvještenje tog pozadinskog programa, koji vreba kao upamćena prošlost, koja želi svoju ponovnu manifestaciju. Promatranjem tog programa iz svoje esencije ili mira, gdje nema unutarnjeg dijaloga niti misli, ne dolijevamo mu energiju za manifestaciju u linearnom vremenu.

U svakom trenutku smo svjesni jednog sloja tog vela programa, koji je prebačen preko naše esencije.
Svjesnim vraćanjem u esenciju ili alfa i theta stanje svijesti, pažnja više nije na programu i on time više ne dobiva energiju za svoje postojanje ili manifestaciju.

Evo primjera programa koji izviru u nezgodnoj situaciji u trgovini:

Ljutnja na dijete, odnosno na sebe što nemamo moć kontrole u toj situaciji, osjećaj srama i krivice, strah od optužbe ljudi u trgovini, što će drugi misliti o meni kakav sam ja to roditelj, kakav sam ja to roditelj kada ne mogu djetetu priuštiti ono što ono želi, osjećam se jadno, siromašno, osjećam se zloupotrijebljeno i manipulirano, jedva savladavam svoj bijes da ne izmlatim to nezahvano derište, nemoćan sam, osramoćen sam, nestrpljiv sam, ne znam što ću, svi nas gledaju i osuđuju, baš me briga za sve, dosta mi je toga, pokazati ću ja tebi tko je gazda, ako ga sada udarim, još jače će vikati i svi ljudi će se okupiti oko nas, reći će da zlostavljam dijete, reći će da sam loš roditelji i da ga nisam dobro odgojio, svi vide kako smo mi loši, što gledate idioti, pa zar to vaše dijete nije nikad napravilo, daj se molim te smiri sutra ću ti to kupiti, kupiti ću ti to sada, da prekinemo ovo, a ti ćeš vidjeti svog boga kada dođemo kući ....itd ....itd...

Vidimo na ovom primjeru koja je to bujica emocija i uvjerenja koja preplavljuju roditelja i kako je u toj situaciji teško ostati prisutan i ne uvučen u igru.
Roditelj postaje žrtva reaktivnosti i u toj priči nema happy enda.

Ako roditelj uspije zadržavati svoj unutarnji mir u kome nema ovih površinskih komešanja i bure, odnosno ako se uspije svjesno vraćati u mir, nakon svake misli i emocije koje mu dolaze, onda će već sam taj mir biti dovoljan da izazove istu rezonanciju u djetetu.

Dijete će ući u tu vibraciju svoje esencije, gdje se osjeća mirno sigurno ispunjeno i zadovoljeno te ova trenutna vanjska jaka želja djeteta za igračkom na polici trgovine i njemu samom postaje sekundarna.
Tada iz tog stanja roditelj će moći normalno komunicirati s djetetom, bez emocionalne obostrane dekompenzacije i ucjena. Kada roditelj govori iz svog mira, ljubavi i iz samopouzdanja, onda ga dijete čuje i razumije, pa je moguć dogovor i dijete tada poštuje autoritet mirnog roditelja.

To je onaj isti mehanizam kojim je šaptač psima, poznati pokojni Milan, smirivao agresivnog psa. On je ušao u svoj mir, gdje nema straha i ostalih negativnih emocija i to je automatski slijedio i pas te je postao miran.

Vratimo se na simptom tijela koji vrišti i pod svaku cijenu želi našu pažnju.

Unaprijed ne možemo znati koliko slojeva programa ima u tom simptomu i koliko će nam trebati za njegov nestanak.
To može biti par trenutaka, ali iduže vremensko razdoblje.
Ovisi koliko smo prisutni u trenutku tj u trenutcima, gdje je jedino moguće iscjeljenje.

Postoje paketi srodnih uvjerenja i emocija, koji automatski izlaze, kao da su povezani na traci.
Jednom oduzmeno energiju, a iskoči drugi sličan i tako stalno.

Nemnovno svaka osoba podlegne uvjerljivosti ili „ istinitosti „ onoga što nam simptom govori i zato simptomi ne odlaze lako.
U toj igri onda izlaze i drugi kolektivni programi poput : ja nemam tu moć, to je nemoguće, nemam snage, ne znam što ću, hoću da taj simptom nestane i drugi programi borbe i programi, koji u pozadini imaju našu potrebitost i sumnju.

Uzmimo primjer simptoma kašlja i iscrpljenosti, koje je navela jedna naša prijateljica.

Na nivou respiratornog sustava, kašalj pokušava s produkcijom veće količine sluzi izbaciti toksine i ili mikroorganizme.
Postoji bezbroj mogućih popratnih programa, koji stoje u pozadini ovog simptoma.

Jedini način je biti svjestan u trenutku što je to, jednu po jednu misao i emociju.

Općenitije promatrano, pluća su povezana sa tugom.
Tu mora postojati uvjerenje kako je vanjska okolina agresivna i kako ima moć da nam naudi.
Mi ne prihvaćamo zrak i sve ono drugo što udišemo, nego ga izbacujemo kašljem.
Borimo se i imamo uvjerenje kako smo žrtva.
Nismo slobodni i ne možemo disati punim plućima.
Tu obično ima puno slojeva povreda, osjećaja napuštenosti, ostavljenosti, raznih gubitaka, iritacije od drugih ljudi itd.
Kemijski i fizikalni toksini imaju svoj korelat u mentalnim i emocionalnim toksinima.

Prehrana također utjeće na simptome i tako ovdije može biti u pozadini poremećaj na nivou svih organa i energetskih akupunkturnih meridijana, gdje se stvara višak flegme ili sluzi. Svaka namirnica ima svoju vibraciju te ako konzumiramo previše mliječnih proizvoda, bijelog brašna, previše hladnu i sirovu hranu, uz vlaga u okolini , to može potaknuti višak flegme u organizmu, gdje je kašalj jedan od simptoma.
U tom slučaju kašalj je kronični.
Pošto tijelo disanjem nije opskrbljeno kisikom i energijom, kašalj može biti praćen slabošću. Osim toga veliki dio naše životne energije je zarobljen u ovim starim programima. Kako ih osvješćujemo tako nam se vraća naša energija i sam simptom kašlja i iscrpljenosti je manji.

Akutna prehlada, koja ima simptom kašalj, može biti simptom procesa iscjeljenja, što znači da patogeni uzroci raznih nivoa odlaze iil izlaze iz organizma.
Tako npr viroza, pogotovo sa visokom temperaturom, može biti situacija u kojoj dolazi do promjene vibracje stanica, na višu frekvenciju i sve to je popraćeno simptomima prehlade ili gripe.

Dakle, to možemo nazvati krizom iscjeljenja i tu je kašalj simptom općeg poboljšanja zdravlja.

Ta kriza iscjeljenja ili faza kašlja može biti potaknuta npr. homeopatijom ili jednostano radom na sebi ili općim trendom povišenja vibracije i kolektivne ubrzanije evolucije, u kome smo svi sada.

Trebamo osvijestiti popratne programe zabrinutosti za svoje zdravlje prilikom kašlja, strah od invaliditeta, smrti i težih komplikacija i sl.

Kašalj i općenito višak flegme u organizmu može biti radi prije navedene prevelike razlike u vibraciji fizičkog tijela i drugih suptilnih duhovnih tijela.
Tijelo ima preveliku gustoću i ne može slijediti suptilne duhovne vibracije.
Nema dovoljne protočnosti i fluidnosti u tijelu. Obično dolazi do stagnacije qi-a i cirkulacije te poremećaju u radu meridijana slezene i jetre. Tako i tekučine postaju gušće i sluzavije i dobivaju formu žilave ili rjeđe flegme, koje su povezane i sa kašljem.

Mudro je tu osvijestiti u kojim podučjima svog života smo u stagnaciji, gdje smo zarobljeni u svojim ponavljajućim navikama i koliko izbjegavamo spontano prepuštanje avanturi nepoznatog i novoga.

Znači osim same prisutnosti u trenutku, potrebno je i povremeno kontempliranje o svojim navikama i programima.
No opet je tu upozorenje da se ne uhvatimo previše u psihoanalizu, prosuđivanje i u opsjednutost sobom i radu na sebi, koje još više zarobljava.

Kada kašljemo možemo sa zapitati : „Što mi se najgore može desiti ' „ i suočiti se sa tim emocijama i uvjerenjima .
Zatim se trebamo potpuno prepustiti svjesnom prihvačanju svega što izlazi.
Osvještenje naše jake želje da maknemo kašalj i da tražimo načine za izlječenje, treba biti praćeno s znanjem kako to samo pojačava i produžava simptomatologiju.
Promatramo sebe dok kašljemo!
Prihvaćamo sve što izlazi i svjesno se vraćamo u svoj mir, svaki put kada nas preplave neke emocije.
Ne bježimo od tih emocija, nego samo prebacimo pažnju na mir, na proširenu percepciju.

Svjesna sam kašlja i sljedeći trenutak maknem pažnju iz tijela na široki fokus pogleda u sobi.
Istovremeno vidim cijelu sobu i otvorena sam za sve senzorne podražaje. Tada više ne hranim svojom pažnjom kašalj i omogućujem da se njegov obrazac rastapa, postupno sloj po sloj uz uporno i stalno samopromatranje.

Nije nam cilj prestanak kašlja, nego samopromatranje i tako se oslobađamo od očekivanja.
Kada se pojave očekivanja, opet i njih promatramo.

Znam da ste vi već svi majstor u tome, no nije na odmet to stalno ponavljati i podsjećati se na to.

Svaki simptom je duboki bunar, no na našu radost na dnu tog bunara je božanski izvor žive vode te je vrijedno skočiti u njega.

Blagoslov iscjeljenja simptoma kašlja i iscrpljenosti našoj dragoj prijateljici !

Oznake: tiranin, tantrum, kašalj

Programi koji automatski vode hologram zvano tijelo se bore za svoj opstanak.

Veliki dio naše moći i svjesnosti i energije je zarobljen u starim obrascima.

Kada se nalazimo u promjeni i otpuštanju staroga, to staro će biti naglašenije i izraziti će se kao neki simptom koji govori : „Obrati pažnju na mene i daj mi još energije kako bi opstao ! Ja sam stvaran ! „
Kada obratimo pažnju npr na neku bol i dodajemo joj time energiju mi produžavamo trajanje boli i za nas ta bol postaje stvarna. Ostajući u krugu borbe protiv te boli mi jačamo bol.

Kako treba postupiti ?

Ostavimo prvi dio poruke simptoma: „Obrati pažnju na mene, ali kratko i to samo u ovom trenutku! „

To je signal da zaronimo dublje i pogledamo koje sve poruke i potisnute sadržaje nosi ta bol.

No pri tome se ne smijemo uloviti u zamku psihologiziranja i zadržavanja u istom obrascu, gdje neminovno nešto nije u redu. Time nesvjesno dolijevamo energiju u simptome, koji tako oživljujemo, hranimo i jačamo iluziju bolesti, u linearnom vremenu.

Nakon dublje poruke, koju nam simptom predoči, pažnju prebacujemo u svoju esenciju tj svjesno se prebacimo u alfa ili theta stanje praznine.
Tim činom više ne dodajemo energiju simptomu i on nestaje.

Prije nego ode sasvim, on će uporno i dalje privlačiti našu pažnju, kako bi ga dalje hranili, no ako se odlučno i uporno vraćamo u svoju realnu esenciju, tiranin simptom će se istopiti.
Mi ćemo automatski to osjetiti kao dobivanje veće količine energije, moći i slobode.

To je kao da s mirom promatrate svoje dijete, koje je dobilo tantrum napad i baca se po podu u trgovini, kako bi mu nešto kupili. Ako uđete u igru smirivanja ili borbe protiv te situacije, time ste unaprijed izgubili bitku i ili ste pojačali bacakanje po podu ili ste udovoljili djetetu i kupili ono što je htjelo. Obrazac je ostao i sigurno će se u budućnosti ponoviti.
No ako ne dodajemo energiju ili pažnju tom obrascu, on će se istopiti.
Kao što nije lako s djetetom koje privuče pažnju cijele trgovine, nije lako niti sa svojim simptomima.....no ima način kojim to možete svjesno riješiti ili nadići.

Oznake: tijelo, tiranin, simptomi