Bezuvjetna radost

Što se dešava ako poznaniku ili prijatelju posudite novac, a on vam ga ne vraća ?



U trenutku posudbe je sklopljen nepisani verbalni ugovor /ili pisani / u kome dobrovoljno dajete novac, ali u dogovorenoj budućnosti očekujete povrat istog i dužnik se obvezuje da će vratiti novac.

Uz taj izrečeni dogovor i obećanje, često se pridružuju razni suptini neizrečeni ugovori, kojih obje strane ne moraju biti svjesne i koji su obično uzrok raznih komplikacija i zaplitanja u odnosu.

Ako osoba prekrši taj ugovor ili dogovor, uz ne- vraćanje novca, najvjerojatnije će to u vama izazvati ljutnju, povrijeđenost, osjećaj iznevjerenosti ili potkradenosti ili osjećaj kako ste žrtva.



Pošto se osjećate kao iznevjerena žrtva, velika je vjerojatnost da ćete postati agresivni progonioc, koji zahtjeva realizaciju dogovora.
Možda ćete potisnuti svoje negativne emocije i na van odglumiti dobrog i tolerantnog prijatelja, koji razumije i može sačekati.

Tu situaciju možete izracionlizirati i produžiti rok za očekivanje povrata i uvažiti privremenu ispriku ili novo obećanje.

To vas može privremeno smiriti, no vi i dalje očekujete poštivanje ugovora ili dogovora u novoj budućnosti. To stvara tenziju i eventualnu anksioznost.

Pri tome dužnik u vašim očima obično dobije neke negativne etikete i od tada ga gledate s naočalama veće sumnje, nepovjerenja i nepoštivanja. Proglašavate ga nepouzdanim, lošim, neodgovornim, lažljivim, sebičnim, zlim, nepoštenim, nezahvalnim, lopovom, prevarantom, manipulatorom , bezosjećajnim, jadnim itd.

Vi ga vidite tako i on u vašoj realnosti nastavlja igrati ulogu osobe, kakvu ga vide vaše naočale.

Vaša negativna očekivanja blokiraju drugačije odvijanje scenarija i eventualni pozitivni dogovoreni završetak te epizode igre.

Zašto ste se našli u takvoj situaciji ?

Najvjerojatnije zato što te etikete, koje ste prišili osobi, postoje u obliku uvjerenja u vama od prije !

Dakle,vi ste privukli taj scenarij, prema vašim starim nesvjesnim programima, uvjerenjima, uvjetovanjima i negativnim iskustvima, kao eventualno i programima da morate biti dobri i velikodušni prema drugima, pogotovo prijateljima ili programom gdje dobre osobe na kraju uvijek loše prođu i sl.

Ta situacija vam je prilika da osvijestite ta svoja uvjerenja i otpustite ih !

Ako to uspijete, onda ćete na kraju biti zahvalni vašem prijatelju što vam nije vratio dug i time vam pomogao u otpuštanju onoga što je dovelo do toga ! ?

Kako možete sklopiti nepisani drugačiji ugovor, u kome se nećete previše vezati za očekivanja i izvršenje ugovora ?

Nova mogućnost nepisanog dodatka ugovaranju, u kome dobrovoljno dajete novac i u dogovorenoj budućnosti očekujete povrat istog :

Posudite onoliko novaca, koliko bi mogli otvorena srca i pokloniti !

Pri tome ste se oslobodili od očekivanja povrata novca.
Niste se vezali za novac i određeni oblik ponašanja druge osobe i očekivanja u određenim vremenskim rokovima.

To ne znači da ste ga odmah poklonili i da ga možda nećete dobiti natrag, nego da ste fleksibilni u svojim očekivanjima.

U redu je ako vam osoba vrati novac, no isto tako je u redu, ukoliko vam ga ne vrati.

Tada nećete dodatno negativno etiketirati osobu i proživljavati negativne emocije.

Tada ste oslobodili sebe od zarobljavanja u ulozi žrtve i agresora, koji insistira na povratu novca i bori se za njega, uz otvoreno sukobljavanje ili potisnuto nezadovoljstvo i ljutnju, koja nije iskazana na van.

Sjetimo se i ovoga....... otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim...


Dugovanja i uzimanje pozajmica ili kredita znači da ne živimo sada nego „krademo od budućnosti"!

To su okovi koji vezuju za matrix obje osobe i davaoca i primaoca!



Onaj koji daje novac je obično vezan za njega, jer očekuje povrat i on za njega ima veliku vrijednost.

Postoji bezbroj raznih programa, uloga ili motiva iz kojih ljudi posuđuju novac drugima i vrlo, vrlo rijetko je to čin istinskog bezuvjetnog davanja, gdje nema nikakvih očekivanja, niti sklapanja bilo kakvih nepisanih ili neizrečenih ugovora o razmijeni ili naknadnoj bilo kakvoj kompenzaciji.

Onaj koji posuđuje ili uzima novac i ulazi u dugovanje, također ima svoje razne motive i uloge, koje se mogu pojednostavljeno svesti na ulogu gladne i jadne žrtve, koja nikad nema dovoljno.

Nije rijedak program duhovnog ega onoga, koji daje posudbu.
On se hrani sa osjećajem kako je dobar duhovan, uzvišen, darežljiv, moćan, uzvišen i velikodušan prema onima u potrebi.

Vezanost za tu vrstu energije, koja ga hrani, ponekad je veća od vezanosti za sam novac.

Tako da može prividno izgledati, kao da je osoba velokodušno otpustila dug i obavezu vraćanja. No ona to nije učinila !

Kako to prepoznati ?

Po osjećaju dužnika !

Pri tome se dužnik osjeća loše, jer mu ovaj veliki duhovni ego suptilno imputira poruku, kako on manje vrijedi, jer ne vraća novac i kako je posuđivač vredniji i bolja osoba od njega.

Kada onaj koji posuđuje zaista otpusti taj novac i ne traži ga više, osoba koja je dužna, osjeti olakšanje i veliku zahvalnost i ljubav.
To znači da je velikodušni davaoc posudbe s ljubavlju otpustio bilo kakvu obavezu vraćanja i obgrlio svog dužnika u njegovoj čistoj esenciji.

Na taj način se mogu iscijeliti negativni programi dužnika i on tada, kada više nije pod pritiskom, možda iskreno od srca poželi vratiti novac.
Ta iskrena namjera može otvoriti neka nova vrata, koja mu donesu novac, koji treba vratiti te osoba i vrati onome, koji to više ne očekuje.

Kada ga potpuno zaista u sebi otpustite, a niste to verbalno objavili dužniku, radi vašeg verbalnog dogovora, on vam tada možda i vrati dug, a vi ga primite bez obzira što ste slobodni od očekivanja.

Znaći otpuštanje očekivanja ne znači da ste se odrekli tog novca i da ga trebate odbiti kada vam bude vraćen.

Lagano i spontano ste ga dali i lagano i slobodno ga primate!

Kada otpustite dug, ne morate sebe prisiljavati da morate i dalje voljeti tog prijatelja i da morate ostati u vezi, ako je u vama poriv da ga više ne viđate.

Bitno je da ste pri tome prekinuli sve suptilne niti i veze vezanosti.




Ako ga ne želite više vidjeti, a postoje i dalje tragovi ljutnje ili uvređenosti, to je znak da ste još uvjek povezani sa suptilnim nitima raznih nivoa i da mu niste potpuno oprostili i pustili da ode od vas.

Držite ga nekim ostacima očekivana ili zamjeranja, bez potpunog oprosta i svog oslobođenja od njega.

Koji su još uvjetovani programi i motivi za davanje posudbe?

Program sažaljenja prema drugome ili program kako treba biti dobar kršćanin, koji pomaže i daje, uz osjećaj krivice, ako ne daje, kada sam ima trenutno dovoljno za sebe.

Program da se ne smije lagati, ako se ima dovoljno novca za posuditi, pa uspkos straha ili intuicije da bi mogli izgubiti taj novac, mi ipak dajemo i posuđujemo.

Možda smo suptilno ucijenjeni i bojimo se da ćemo izubiti prijatelja, ako mu ne posudimo, pa mu dajemo, ali ne baš sasvim lagana i otvorena srca.

Možda tako kupujemo svoj osjećaj samopouzdanja i veličine i osjećaj kako smo oslonac drugima, pa se sami osjećamo bolje i korisnije.

Možda tako želimo pokazati kako smo superiorniji i bolji i uspješniji i tako nesvjesno, još više umanjujemo onoga koji treba novac.

Možda nesvjesno čeznemo da dokažemo, kako ta osoba nije naš pravi prijatelj i kako se ne smije vjerovati nikome.

Možda sebe prosuđujemo, kako ne vrijedimo dovoljno i nismo dovoljno dobri, pa to želimo tim činom promijeniti, u pozitivnijoj viziji sebe.
Tako sebe više počinjemo cijeniti i bolje se osjećamo.
Pri tome imamo uvjerenje, kako novca nikada nema dosta i sami se bojimo da ne ostanemo bez njega ili se sjećamo svojih takvih iskustava.

Možda imamo program, koji zabranjuje reći NE.

Možda očekujemo nagradu kroz program i zakonitost, koji kaže da ako dajemo, da ćemo više primati. Tako to nije naša velikodušnost na djelu, već izraz naše pohlepe i očekivanja veće nagrade.

Ili program- meni novac nije važan i imam ga dovoljno,......no ipak očekujete povrat novca.

Program koji očekuje veliku zahvalnost i pohvale za sam čin davanja i posuđivanja.

Možda ste ponosni i uvređeni, pa niti ne tražite više novac od dužnika ili ste uvjerili sebe kako ste ga otpustili, no to nije tako, jer je u vama još uvjek potisnuta ljutnja i očekivanje da dobijete dug natrag.

Možda se bojte konfrontacije i sukoba, pa zato ne tražite svoj novac.

Program nezrelog djeteta, koji smatra da se roditelj treba brinuti o njemu i ako mu nešto duguje, da to on sam mora napraviti za dijete, jer to dijete zaslužuje.
/ Možda ne tražite svoj novac i uvređeni ste što vaš prijatelj ne osjeća da bi se on prvi trebao sjetiti i potražiti vas da vam vrati dug.
Zbog toga ste uvređeni i ljuti i ponašate se kao uvrijeđeno dijete, koje nije dobilo igračku ili uvređena supruga, čiji suprug nije pročitao njene misli i udovoljio želji, koju ona doduše nije ni izgovorila.

Ako ne tražite povrat duga to najvjerojatnije odgovara dužniku i onda vas najvjerojatnije neće sam potražiti.
Ljudi su navikli na razne oblike prisile i moranja i ne pokreću se, dok ne moraju ili ih se ne pritisne ili bar jasno zatraži povrat duga. /

Možda imate program odgađanja kao onaj koji daje i posuđuje, pa se zato otegne vraćanje duga.
Taj isti program možda ima i dužnik, pa zato ne vraća.

Programi, motivi i razmišljanja dužnika :



Ja sam jadan i treba mi pomoći !

Ja sam siromašan i ne zaslužujem puno.

Svijet je nepravedan i samo nepošteni i lopovi imaju novac, a ja sam dobar i skroman i pošten i zato nemam dovoljno.

Drugi se trebaju brinuti za mene, jer mi je dosta te nepravde, neka plate za to !

Baš me biga što će biti sutra, sada hoću novac i uživanje i već ću to nekako vratiti !

Propao sam, izgubljen sam.

Država me pljačka i robovski iskorištava i radim za siću, od koje se ne da živjeti

Želim novi auto da drugima pokažen kakva sam faca, pa ću posuditi novac.

Djeca su mi gladna i moram posuditi. Izgubio sam sve i sada trebam posuditi.

Neman drugog izbora.

Neću raditi i dizati se rano za tako malu plaću, posuđivati ću i već ću se nekako snaći i naći neki poslić koji više volim.

Ja sam odgovorna osoba i moram platiti svoje račune, a nemam novaca i mada je to ponižavajuće posuditi ću.

Sada vidim da mi ovo nije prijatelj. Kada je novac u pitanju zahtjeva od mene da ga vratim, a ja ga još nemam.
Nema razumijevanja i milosti za mene i za to što mi je teško.
On ima puno novaca i zašto inistira da mu vratim kada ja nemam....nije fer !

Bolje da pobjegnem i sakrijem se da me nikad više ne nađe, jer mu ne mogu vratiti. U njegovom prisustvu se osjećam loše i još jadnije nego inače !

Dužnik koji ne vraća novac može izmisliti, neko opravdanje za sebe, u svojim očima, s kojim etiketira negativno onoga koji mu je posudio.
Tako ima razlog zašto ne vraća novac toj negativnoj osobi, koja ga možda počinje proganjati i pritiskati da vrati.

Onaj koji je dao novac i iz uloge spasioca, prešao u gnjevnog progonioca, zaista mijenja svoj lik i kroz optuživanje progonioca, dužnik to iskorištava, kako bi umanji svoju krivicu i grijeh.

To je još lakše ako novac dugujemo banci ili nekom lihvaru ili društvenoj instituciji.
Onda možemo strukturirati svoje vrijeme kroz beskrajne žalbe i optuživanja nepravednog društvenog sustava, gdje smo mi jadne žrtve i robovi, koji grcaju u nepravdi, neimaštini i oskudici.

Takvo žaljenje je društveno prihvatljivo, ima svoju stalnu publiku i mi na taj način postajemo borci za pravdu i istinu i opradavamo svoje stanje žrtve i zato se bolje osjećamo.

Tako se opravdavaju utaje poreza i drugi načini ne plaćanja ili vraćanja novaca i pri tome se to etiketira kao ispravno.

Oni koji se osjećaju kao potkradene žrtve, su često oni koji i sami ne vraćaju dugove.

Mnogi su ostali zarobljeni u fazi razvoja djeteta, koje od roditelja očekuje i zahtjeva da brine o njemu i uzdržava ga.
Tako nisu sposobni preuzeti odgovornost za svoje dugove.

........... Igre bez granica....Bezroj raznih programa i skrivenih motiva.

Kakva je energetska suptilna dinamika i ekonomija u situaciji posuđivanja novca ?

Čin posuđivanja je praćen sa stvaranjem eteričke veze između dvije osobe, između kojih teče energija.
Imamo davaoca i primaoca, uz fazu vremenske latencije, gdje je davalac u privremenom gubitku, a primalac u privremenom dobitku.

Možemo reći kao je davalac privremeno zamrznut u ulozi onoga koji ima i daje, a primalac je zamrznut u ulozi dužnika ili onoga koji nema dovoljno i uzima.



Kako vrijeme prolazi, ako je davalac vezan za taj novac i danu energiju, onda on ima osjećaj gubitka i tada mu zaista kroz tu eteričku vezu i dalje odlazi energija prema dužniku.

On i dalje daje svoju energiju /ne više novac / onome kome je posudio novac, na način da mu je pažnja na toj osobi i posuđenom novcu te očekivanjima i eventualno negativnim emocijama.


Dužnik, ukoliko ne može vratiti dug, obično ima dosta svojih negativnih emocija, uz osjećaje krivice radi prekršenog dogovora i on ih je svjestan ili ih je potisnuo ili izracionalizirao, pa se ne osjeća loše.

Dapače, on se može osjećati čak i bolje, jer mu kroz eteričku vezu i dalje pristiže energija, koja ga hrani i olakšava njegov osjećaj žrtve i nedostatka ili se hrani njen negativni identitet.

/Svejedno je li energija negativna ili pozitivna, glavno da pristiže energija. /

Taj dužnik osjeća i negativnu energiju, koju mu upućuje onaj koji mu je posudio novac i nezadovoljan je sa svojim osjećajem gubitka, bez povrata.
Tako mu ta negativna energija i negativne etikete, koje dolaze od onoga, koji je dao novac, potvrđuju njegova negativna uvjerenja o sebi .

/“Da ja sam jadan, gubitnik neuspješan, nesposoban zaraditi novac i nesposoban da ga vratim. Nemam dovoljno, svijet je okrutan i nepošten. Ja nisam dovoljno dobar. Drugi meni duguju i otimaju mi i zato je u redu uzimati od drugih.. itd itd. „ /

Tako se kroz tu eteričku vezu uzajamno hrane negativna uvjerenja i razmjenjuju negativne energije i emocije.


Jedan od dodanih potisnutih motiva dužnika, zašto ne vraća novac je potreba da se njegovi negativni programi nahrane sa ovim negativnim energijama.

Kada bi vratio novac, to znači da ga ima, a to je protivno njegovim dubljim uvjerenjima o trajnom nedostatku, gdje ne može imati nikad dovoljno novca ni za sebe, niti za vraćanje.

Ako se osjeća neuspješnim i sa premalo snage da poštuje dogovore, onda bi ovo poštivanje dogovora bilo u suprotnosti sa njegovim dubljim negativnim uvjerenjima o sebi.

Osim toga on i dalje dobiva energiju od onoga, koji mu je posudio novac kroz suptilne nevidljive eteričke veze. To je oblik nesvjesnog vampirizma, gdje se žrtva pasivno i dalje hrani energijom.

To se osobito dešava, ako posuđivač žali osobu i kao razumije njenu tešku situaciju.
Tada ta energija koja dolazi od davaoca može biti podržavajuća i utješna i ugodna za dužika.

Taj nesvjesni odljev energije kod onoga, koji je posudio novac dovodi prije ili kasnije do ljutnje i nezadovoljstva, jer je on sam postao žrtvom, kojoj se krade energija.

Tada onaj koji je posudio novac, obrće svoju ulogu od spasioca u progonioca te počinje oduzimati energiju onome, koji mu duguje i fizički, verbalno ili energetski napada ili prijeti dužniku.

Tako žrtva koja je dobila novac, još više potrvrđuje svoju ulogu žrtve i neimanja.

Uloge žrtve, spasioca i progonioca se stalno izmjenjuju u raznim oblicima i to obje osobe drži zarobljene u igri posuđivanja i dugovanja i u rešetkama matrixa.

Onaj koji daje i posuđuje vezuje dužnika uz sebe i često nesvjesno traži od svog dužnika da mu ovaj na razne načine vrati tu uslugu.

Osim izgovorenog dogovora o vraćanju posuđenog, subliminalno su prikačeni razni ugovori, zahtjevi, prijetnje i očekivanja.
Tako ga vezuje uz sebe i u tom odnosu se često hrani osjećajem superiornosti , gdje je bolji, uspješniji, bogatiji od onoga koji treba posudbu.

Ta uloga se komplementarno vezuje za ulogu inferiorne i neuspješne žrtve.

Jedni druge traže, trebaju i drže u okovima igre matrixa.


Ako je osoba koja daje i posuđuje novac na višoj frekvenciji, od one koji uzima ulogu dužnika, onda kroz eterične veze teče ta vibracija više frekvencije do dužnika i tako pozitivno hrani tu osobu, koja je zarobljena u svojoj ego odvojenoj svjesnosti.

To je jedan od razloga zašto dužnik i ne vraća dug, jer stalno dobiva nešto pozitivno za sebe.

Da li je takva situacija povoljna za onoga koji daje ?

Nije, jer je došlo do stvaranja eteričkih veza, koje vezuju i ograničavaju autentičnost i slobodu.

Osoba koja daje je vjerovatno kroz svoje programe duhovnog ega i programe spasioca pristala na taj jednosmjerni vampirski odnos.

Sasvim je drugačiji način davanja osobe s visokom frekvencijom, koja odašilje tu svoju energiju i s njom obuhvaća sve /nema eteričkih veza /.
Tada u tom polju jednote, energiju može spontano primiti i osoba, koja je u svijesti odvojene oskudice i to tada nije vampirizam, nego privremeno iskustvo jednote, ljubav i i obilja.

Ako je osoba koja treba i posuđuje novac na višoj frekvenciji, od onoga koji daje i onda će se stvoriti eteričke veze i odnosa inferiornosti i superiornosti, ukoliko to nije visoka frekvencija, koja je transcedirala matrix.

To su situacije kada novac trebaju osobe, koje nisu previše vezane za novce, jer streme nekim drugim vrijednostima, kao npr. umjetnosti ili sl.

Oni trebaju trenutno novac za neki svoj cilj i moraju ga posuđivati od lihvara, bankara ili močnika, koji su dominatno fiksirani u materijalizmu, gdje se primarno klanjaju Bogu Novca, utjecaja i vlasti.

U takvoj situaciji osoba sa višom frekvecijom utječe na svog dobrotvora, koji je zarobljen u nižim frekvencijama.

Možda će on to moći prihvatiti i tako i sam bude podignut na viši nivo i tada je razmjena novca i energije u tom trenu prilično pravedna.
Jedan daje novac, a drugi pozitivnu višu vibraciju.
Tako je funkcionirao odnos nekih drevnih mecena, koji su pomagali umjetnike.

No ipak u većini slučajeva bogati materijalista će očekivati povrat novca, jer je to jedina vrijednost koju svjesno priznaje i prepoznaje.

Lepršavi dužnik to treba poštivati, jer je svjesno ušao u taj odnos i dogovor.

No to je ipak odnos dva ega i dinamika razmjene energije kroz eteričke niti i niti vezanosti na drugim nivoima.

Jedan se osjeća superiorno, jer je bogat i ima novca, a drugi se osjeća superiorno, jer je produhovljena ili umjetnička duša.

Ako osoba ne vraća novac i ne poštuje dogovor, možemo čak reći da ga je na neki način ukrala od davaoca, bez obzira na nivo svoje svjesnosti.

Onaj koji uzima ili ukrade, vezuje okradenog i dalje mu od uzima energiju, ukoliko okradeni, ne otpusti tzv. gubitak i ne izađe iz uloge žrtve!

Dakle, evo kako izaći iz tog začaranog kruga, gdje nam osoba ne vraća novac ?



Onaj koji daje treba otpustiti svoje programe okradenog, gubitnika ili oštećenog, iznevjerenog, prevarenog, jer će s njima privući one, koje mu neće vratiti posuđeni novac.

On treba otpustiti svoju vezanost za novac i vezanost za negativne emocije i programe, koji se mogu odvijati u igri ne- vraćanja novca.
Treba otpustiti emocije ljutnje, zamijeranja i optuživanja.

Treba skinuti ružičaste naočale i poslušati svoju intuiciju, koja je možda upozoravala da ne treba ulaziti u takav odnos.

On treba otpustiti sve programe i uvjerenja s kojima je etiketirao drugu osobu, koja ne vraća novac, jer su to njegovi programi s kojima privlači takva iskustva i ljude.

On treba otpustiti ulogu spasioca, dobročinitelja i tzv. naivne dobronamjerne žrtve koja to postaje, radi vjerovanja ljudima, koji su u pravilu nepošteni i sebični.
On treba otpustiti ulogu progonitelja i žrtve.

On treba otpustiti sva očekivanja .

Treba otpustiti tu sumu novca. Treba otpustiti osjećaj gubitka i prevarenosti.

Treba otpustiti vezanost za ulogu onoga koji daje, posuđuje, a ne dobiva natrag.

Treba dublje preispitati svoje skrivene motive, radi kojih daje i posuđuje i što dobiva i traži u takvim nerecipročnim odnosima.

/Jesmo li ovisni o zahvalnosti drugih, o tome da imamo moć nad dužnicima, koji nam moraju biti pokorni i davati razne druge usluge, jer nam duguju, o tome da nas drugi trebaju povređivati, o tome da potvrđujemo svoje uvjerenje, kako smo gubitnici i ne zaslužujemo obilje, o tome kako imamo blokade prema primanju i uvjetovani smo da više moramo davati, nego primati itd. itd. /

Treba preispitati odnos prema sebi i svoje samopoštovanje te stupanj ovisnosti o tome koliko nas drugi prihvaćaju ili odobravaju tj. odbijaju ili kritiziraju.
Da li ovisimo o vanjskom ispunjenju kroz druge ili smo bezuvjetno ispunjeni i cjeloviti iz svoje božanske esencije ?

Jesmo li prećutno prihvatili kolektivna uvjernja o iluziji novca i vjerujemo li kako je novac neophodan za preživljavanje ?

Imamo li direktno iskustvo kako smo sami kreatori i da nam je obilje svega uvjek dostupno ?

Treba pogledati u kojim područjima svog života se mi slično ponašamo, kao onaj koji nam nije vratio novac i gdje mi ne vraćamo razne oblke svojih dugova !

Možda smo odgovorni s novcem, no pokazujemo li zahvalnost i vraćamo li pažnju onima koji nam puno daju i brinu za nas ili ih uzimamo „ zdravo za gotovo „ ?

Jesmo li ljubazni prema onima koju daju, a ne traže otvoreno ili manipulativno ništa za uzvrat ?
Vraćamo li posuđene knjige i manje vrijedne predmete ?

Jesmo li svoje bolesne roditelje ostavili same u staračkom domu ?

Držimo li se uvjek svojih obećanja i dogovora ?

Jesmo li ponekad sebični i samo uzimamo, bez potrebe da isto i dajemo ?

Tražimo li opravdanja, kako ne bi morali vraćati drugima razne oblike energije i predmeta ?

Igramo li ulogu žrtve, koja uvjek nešto treba, traži i zahtjeva od drugih i traži od njih da birinu o njoj ?

Jesmo li s drugima u potočnoj razmjeni i komunikaciji ili smo se izolirali od drugih i povukli u svoje uske granice ?

Mislimo li na druge i osjećamo li njihove vibracije?

Očekivanje povrata novca drži otvorenim eteričke veze između davatelja i uzimatelja !

Ako otpustite očekivanja i vezanost za novac, vezanost za dogovor i ugovor, koji ste uspostavili sa onim kojem dajete i posuđujete, prekinuli ste eteričke veze, kroz koje se odvija nesvjesna vezujuća energetska dinamika i razmjena.

Onaj koji igra ulogu onoga koji posuđuje, sigurno u svom iskustvu, na nekom drugom polju, igra i ulogu dužnika.
Te uloge se izmjenjuju.

On možda nikada nije tražio ili posudio novac od druge osobe, no možda je dignuo kredit za auto ili stan ili školovanje i sl.

Biti u ulozi dužnika nikako nije dobro za onoga, koji teži slobodi od uvjetovanja matrixa i fluidnosti protoka energije i želi povisiti svoju vibraciju i izači iz okova bilo kakve vezanosti ili ovisnosti.

Država i banke tako vezuju i potkradaju energetski i finacijski /kamate / svoje građane i drže ih zarobljene u programima matrixa.

Dužničko ropstvo je provjereni način držanja drugih u ovisnosti, kako individualno, tako i kolektivno.



Za svjesnu osobu uloga dužnika, nikako ne bi trebala biti izbor!

Treba trošiti samo onaj novac koji imamo !


Ukoliko ga nemamo trenutno dovoljno, trebamo učiniti sve da otpuštamo programe, koji blokiraju naše obilje.

Trebamo izači iz stagnacije i sigurne zone te dozvoliti da nam se otvore neka nova vrata za zaradu ili neki drugi način bivanja u obilju.
Tada kada nam pristigne nova količina novaca, kupujemo s gotovinom, bez kredita i zaduživanja.


Ako ste vi koji posuđujete i ona osoba kojoj posuđujete svjesne osobe, koje više nisu nesvjesno ulovljene u sve ove gore opisane igre i uvjetovanja, onda se može desiti situacija u kojoj ćete nevezano posuditi osobi novac i ona će vam ga lagano i nevezano vratiti, bez razmišljanja, očekivanja i bez kompliciranih uloga posudioc-dužnik.

Kada živimo u trenutku onda smo u kontaktu sa beskonačnim božanskim obiljem, gdje je sve moguće !



Tada ne treba direktno razmišljati o nekoj određenoj količini novca, koju trebamo namaknuti, nego je dovoljno imati jasnu viziju cilja ili projekta, koji želimo ostvariti i u kome ćemo uživati mi i okolina.
Pri tome to treba biti samo preferencija, a ne potrebitost, koja proizlazi iz neimanja.
Trebamo se koncentrirati na osjećaj, koji želimo ostvariti kroz taj cilj ili projekt.

/O ....kako bi bilo lijepo da provedem vikend u kućici, koja ima prelijepi vrt i pogled na more i šumicu ..... kako bi bilo lijepo uživati u ljepoti i komunikaciji s prirodom u miru, radosti i slobodi........lagano se držimo te izrečene preferencije i otpustimo je te uživamo u trenutku sada /

Ako smo prepušteni životu, on će nam otvoriti vrata do ostvarimo taj cilj. Ili ćemo dobiti dovoljno novca za taj cilj ili će nas neke okolnosti dovesti do tog iskustva i bez našeg novca.
/Da bi uživali ne moramo biti vlasnici te kuće, ali i možemo /

Kada će se to ostvariti ili neće nas ne brine i nismo fiksirani na to, jer ima toliko prelijepih iskustava, koja možemo ostvariti.

Dakle, svrha ovog dugog teksta je da osvijestimo svoje motive zašto posuđujemo ili postajemo dužnici ili zašto se ne vraća dug !

Kada se oslobodimo tih raznih vezujućih uvjerenja i prekinemo sve eteričke suptilne niti kojima nas iscrpljuju progami i entiteti matrixa, tada osobađamo svoju energiju da slobodnije kreiramo i van ovih programa matrixa.

Dinamika posuđivanja i dugovanja je prikazana na primjeru novca, no isti princip vrijedi i za sve ostale oblike razmjena energije, predmeta ili vrijednosti.

Oznake: posuđivanje, dugovanje, matrix, programi