Bezuvjetna radost

Prvo su kreirani original ones ili anscient ones. Oni su prva kreacija ili možemo reći bogovi /1400 odnosno 140 000 /.
Oni su onda kreirali iz svoje DNA na svoju sliku i priliku čovjeka.
Sada se nalazimo u 5 valu kreacije čovjeka.

U prva tri vala kreacije čovjek je imao božanski DNA. No pošto je tada tri puta došlo do totalne destrukcije na Zemlji, svaki put se iz početka morao kreirati čovjek.
Problem je bio što je čovjek imao preveliku moć, a premalo svjesnosti. Zato je sa svakim daljim valom kreacije blokiran dio božanskog DNK u čovjeku, kako ne bi uništio sebe i planetu.

Tijekom trećeg vala kreacije čovjeka, čovjek je iz svog već ograničenog DNK kreirao zvjezdane rase ili tzv. vanzemaljce koji su bili na suptilnijoj vibraciji. Oni su kreirani iz pojedinih aspekata ljudske DNK i oni su u stvari ljudska djeca.

Četvrti val ponovne kreacije čovječanstva nakon kataklizmi, više nije bio kreiran od božanske DNA. 7 zvjezdanih rasa je dalo svoj DNA, koji se kombinirao sa životinjskim.
Tako je došlo do još većeg ograničenja ili osiromašenja u DNK čovjeka i još većeg udaljavanja od cjelovitog božanskog potencijala. To je bilo poput incesta. Što je dovelo do još veće distorzije.

Mnogi vanzemaljci su željeli istrijebiti čovjeka i pri tome su se lažno predstavljali kao spasitelji čovječanstva ili otvoreni neprijatelji. Samo ih je manji broj shvatio kako ako čovjek, koji je korjenska raza kozmosa bude uništen da bi onda i cijeli kozmos koji je iz njega potekao bio uništen.

Tijekom ta prva 4 vala kreacije originalni bogovi-kreatori nisu boravili na planeti Zemlji.

U ovoj petoj kreaciji čovjeka, oni su sada prvi put prisutni među ljudima i oni su sami utonuli u zaborav i većina ih je mislila da su ljudi i izmješani su među ljudima. Tek nedavno dolazi do njihova masovnijeg buđenja i sjećanja.
Darwin je bio u pravu kada je rekao da je čovjek kreiran od majmuna ili životinje.
Ovaj zadnji val čovjeka je kreiran isključivo od životinjskog DNK. Ovoga puta neće doći do kataklizme što je uobičajeno na planeti Zemlji.
Kada stari prvokreirani bogovi naprave svoju evoluciju, koja se sada dešava, tako će i čovjek s životinjskim genima biti automatski milostivo uzdignut za tri stepenice sve do bogostvarenja.
Neće doći do uništenja planete koja bi opet mogla biti uništena kometom, kako su i mnogi najavljivali.

Sada živimo u izuzetnim vremenima, kada se dešava nešto sasvim novo !

Oznake: čovjek geneza DNA bogoostvarenje

Najjednostavni, najpotpuniji i najkraći odgovor je : „Živjeti predano u božanskom trenutku sada ! „
Uvjek je to isti poznati recept, no živimo li ga u potpunosti ?

Jedan od načina vježbanja toga je da odvojimo malo vremena za defokusirano, nekoncentrirano promatranje ove slikice, kada nadilazimo ogrančenja svog uma i usklađujemo se sa svojom dubljom prirodom

Eto to je sve !

No što onda da dalje pišem ?

Ovaj tekst koji slijedi je inspiriran radionicom Elle Jelinek, koja je prezentirala Alminine uvide, za vrijeme u koje ulazimo.

Od 16. 2. 2018. ulazimo u novu kozmičku godinu, gdje je evolucijsko ubrzanje buđenja svjesnosti eksponencijalno ubrzano.
Ta eksponencijalnost već traje i ne počinje nekim datumom, no sada će biti jače opipljiva.

Ulazimo kao kozmos u područje života božanske kreacije, koje je nemjerljivo, nedokučivo, nemoguće za razumjeti ili istražiti, kroz dosadašnji dominantan kognitivni način funkcioniranja.

Ovdje više ne vladaju zakonitosti linearnog vremena i linearne percepcije.
Ljudi se bude u polju vječnog trenutka, gdje nema poznatih referentnih točaka, za koje se mogu uloviti.
Sve je novo u svakom trenu.
To djeluje zastrašujuće za malo ja, no nema povratka i proces je nezaustavljiv.

Oni koji se budu kruto držali starih obrazaca linearog načina funkcioniranja i dalje će zadržavati taj nivo percepcije i može im se činiti, kako se ništa ne mijenja. No ipak oni će tu promjenu morati iskusiti kroz povremene češće nasilnije bolnije promjene, jer se nisu pustili fluidnosti, koja je njihova istinska priroda.
Opiranje fuidnosti božanskog dovodi do naglijih i neugodnijih lomova staroga, za razliku milostivih nježnih promjena, gdje se u hodu, od trenutka do trenutka, otpuštaju stara uvjetovanja. To se manifestira kao veće i naglije nesreće, gubitci ili ozbiljnije bolesti.

Zato ćete možda na webu čitati sve još više prijetnji o teškim apokaliptičkim vremenima koja dolaze, što je rezultat percepcije onih koji se opiru promjeni.
Ako čitate neka proročanstva, ona ne vrijede, jer ona mogu funkcionirati samo unutar iluzije linearnog vremena.
Vrijede ograničeno samo za one, koji su zarobljeni i fiksirani u linearnom vremenu i u stisku zakona uzroka i posljedice.
Oni će i dalje imati iskustvo opiranja božanskom, koje je bolno i biti će još bolnije, jer je proces intenziviran.

Masovnije ulazimo u zonu nepredvidivog, jer se u svakom trenu kreira novo i tu su nemoguća linearna predviđanja.

Malobrojniji probuđeni će automatski rastakati i kolektivnu iluziju i predvidive programe, pa do najavljenih velikih kataklizmi neće niti doći, jer će biti ublažene. To će ubrzavati eksponencijalno buđenje i ostalih.

One koji su se nježno prepuštali božanskom, čeka izvanredna godina prekrasnog buđenja i življenja u svojoj autentičnosti !

Otvoreno i pročišćeno srce u koherenciji sa mirnim umom eksplodirati će u svojoj vječnoj autentičnosti, ljubavi bez granica, ushićenju, zahvalnosti i otkrovljenju jedinstva.

Koji je prepoznatljivi simptom otvorenog srca ?

Bez razloga počemo osjećati zahvalnost za sve i osjećamo svoju esenciju u svemu, u prirodi, drugim ljudima i predmetima i imamo iskustvo kako smo mi sve to.
To nije neophodno neko izuzetno mistično iskustvo.
Svi ljudi ga poznaju. Svaka majka, koja tako gleda svoje dijete, zna to dobro. Planinar koji osjeća jedinstvo sa planinom i prirodom, također zna kakvo je to iskustvo.
Ovo stanje je kad smo se prebacili sa kognitivne percepcije na nekognitivnu percepciju.
Srce se pročišćava od emocionalnih velova tj .emocionalnih uvjetovanja i emocionalnih vrednovanja iskustava, kao poželjnih, dobrih ili loših i sl. Uvjetovana ljubav se polako topi.
Tako otvoreno srce postaje sve čišće i kroz njega sve jasnije prosijava bezuvjetna ljubav.

Nekognitivni način funkcioniranja, kroz osjećanje, izvor je bezvremenosti, koja je polje svjesnosti ili jedan jedini vječni trenutak, ispod vela iluzije linearnog vremena.

To je polje koje ujedinjuje sve u sebi i predstavlja receptivnost za razliku od proaktivnog principa kognicije, koja dominira u svjesnosti linearnog vremena.

Koji je prepoznatljiv simptom mirnog uma ?

To je ono stanje, koje se inače postiže u meditaciji, kada misli utihnu i kada postajemo svjesni pozadinskog beskonačnog polja svjesnosti, koje je naše stvarno ja ili esencija.
Naravno, to iskustvo imaju svi ljudi, a ne samo tzv. napredni duhovni aspiranti.

To stanje se može postići npr. prilikom izvođenja neke sportske aktivnosti, kada se sportaš nađe u tzv. zoni.
Ili to su oni lucidni trenuci, kada se osjećamo mirni, a iz nas izlazi neka duboka mudrost i i akcija, koja je u potpunosti usklađena sa svim božanskim oko nas i u nama. To ne mora biti mudrost, nego samo jednostavna misao, koja je primjerena trenutku.
To je onaj osjećaj kada jednostavno znamo i djelujemo glatko, lagano i mirno iz tog osjećaja.
To znači da je prestao u nama onaj dosadni bučni unutarnji dijalog maloga ega ili linearnog uma.
Našli smo se u mirnom beskrajnom polju svjesnosti, iz kojeg izranja u trenutku misao najviše božanske inteligencije.
To je područje gdje postoji jedna božanska volja i naša usta izgovaraju ono što dolazi s najvišeg božanskog izvora.
Naše ruke i noge se kreću u skladu sa najvišom božanskom namjerom, koja je sada postala i naša namjera.

Kako onda izgleda iskustvo gdje su srce i um jedno tj. kada rade ujednačeno ili koherentno ?

Pa spojimo ova dva gore opisana iskustva, gdje su ujedinjene bezuvjetna ljubav i najviša božanska inteligencija.

Kada smo u takvom stanju svjesnosti onda imamo iskustvo bezvremenosti.

Kao kolektiv ulazimo u kozmos buđenja, jer smo do sada bili kolektivno u kozmosu dualnog sna.

Nova kozmička godina nije više u relaciji sa kretanjem Zemlje oko Sunca, što je dio linearne percepcije.
To ne znači da će se Zemlja prestati okretati oko Sunca, što je površniji nivo iskustva u ovom tijelu.
To znači da ćemo masovnije postati svjesniji polja svjesnosti, koje je van vremena, koje nemjerljivo i neznano.
To polje svjesnosti ili vječni trenutak donosi iskustva, koja se sva simultano dešavaju.
U stvari tu više ne postoje dani kakve poznamo i na kakve smo se do sada oslanjali.

To nije ništa novo !
Jedino što je novo da će sve veći broj ljudi prepustiti tom svom izvornom istinskom iskustvu.

Ritam tzv. novog vremena, ili bez- vremena je nepredvidiv i nemjerljiv.
Tu nema linearnog kretanja svjesnosti, kao do sada u dubokom kolektivnom dualnom snu.
Za jedan sat linearnog vremena, koji pokazuje sat, možemo imati iskustvo, koje bi inače trajalo par dana.
Možemo možda napisati cijelu knjigu, koju bi inače dugo pisali.
Dužinu trenutka iskustva određuje božanski izvor, koji mi prepoznajemo kroz inspiraciju.
Ona može varirati, jer je subjektivna i van kategorija poznatog uniformiranog vremena.

Sada pogledajmo koje su razlike između pojedinih evolucijskih nivoa percepcije:

U prvoj fazi ego identifikacije, koja dominira u dualnom iskustvu, mi percipiramo samo ono što nam je znano.
Mi to stalno prevrćemo i ciklički ponavljamo, kroz formirana fiksna uvjerenja i definicije.
Tako je naša buđućnost samo ponavljanje prošlih uvjerenja i iskustava.
Kolektivno nesvjesno je zbirka poznatih uvjerenja, pravila, definiranih odnosa i podjela na dobro loše itd.

U sljedećoj, drugoj evoucijskoj fazi bogoostvarenja, percepcija barata sa neznanim materijalom.
Sa onim što većina tzv. običnih ljudi na planeti Zemlji ne zna, ali ipak već postoji u moru beskrajnih božanskih mogućnosti. Svjesnost je proširena van znanoga i osoba ima iskustva dobivanja novih znanja, koja dolaze iz, možemo reći, nekih drugih paralelnih univerzuma.

Treći nivo percepcije, vezan za iskustvo uskrsnuća, je nespoznatljivo.
To znači da je tu vrstu percepcije nemoguće imati kroz kognitivno iskustvo razuma. Ne može se mailm linearnim umom spoznati.
To je nekognitivno iskustvo, koje možemo obuhvatiti samo svojim otvorenim srcem.

Sva ova tri nivoa percepcije spadaju u sanjanje dualnog sna. Da i samo uskrsnuće !

Sada kolektivno ulazimo u kozmos masovnijeg buđenja, gdje se percipira na način, koji je je nemjerljiv, nedokučiv, nemoguće za razumjeti ili istražiti.

Što to znači ?

Ja to shvaćam kao da se budimo u polju čiste svjesnosti, gdje još ne postoji ništa što je manifestirano ili znano kolektivnom, kao ni znano negdje u tzv. naprednijim duhovnim dimenzijama, znači neznano čovjeku, pa ni bogoostarenom čovjeku, kao niti svim tzv. naprednim suptilnim duhovnim entitetima.
Znači tu nema više pomoći tzv. duhovnih vodiča i sl., koji postoje samo na nivoma sna. Nema pomoći, jer je svaki trenutak potpuno nov i nije ponavljaje već od prije kreiranih elemenata kreacije.

Tu sve postoji kao potencijal, koji se iz trena u tren može kreirati.
To je kao bijelo platno svjesnosti na kojem se sve može nacrtati.

Takva najnaprednija percepcija znači da istovremeno imamo iskustvo kreacije, koju možemo kognitivno i nekognitivno mjeriti umom i osjećajima, plus onaj dio percepcije, koji je izvan ove dvije kategorije.

Zaista teško razumljivo, jer to nikada niti ne možemo razumjeti.
Možemo samo malo naslutiti kroz simbole naših dostupnih instrumenata percepcije.

Ova kozmička godina je „vrijeme“ buđenja većeg broja ljudi u ovom „ nemjerljivom vječnom vremenu „.

Kako će to biti moguće ?

U višoj evolucijskoj fazi dolazi do decentalizcije mišljenja, što znači da više mozak nije centar razmišljanja i percepcije.
Tada imamo iskustvo razmišljanja sa svakom stanicom fizičkog tijela.
Cijelo fizičko tijelo postaje živo ili realno i svaka stanica je izraz božanske cjelovitosti.
Tu više nije potrebna komplicirana hijerarhija tjelesnih segmentiranih funkcija organa i pojedinih stanica.
I moždana stanica i stanica npr. jetre imaju isti potpuni jedinstveni i cjeloviti božanski potencijal. To ne znači da će nestati naše tijelo i organi, nego da će naša svjesnost otići na dublji nivo iz koga imamo percepciju cjelovitosti.
Sa tog nivoa percepcije se kreira spontano zdravo i harmonično realno tijelo.
Velovi iluzije i disfunkcije se spontano otapaju, jer svjesnost više nije zarobljenja u tim odvojenim zamišljenim programima.

Ovo izgleda nemoguće ili nevjerovatno, jer ruši sva naša dosadašnja razumijevanja i znanja kako stvari trebaju funkcionirati.
To ruši kulu cijelog sistema socijalne izgradnje i njegovu hijerarhijsku rešetku.

Stoga ćete možda pomisliti, što to ova sada piše, pa to su neostvarive fantazije ili nerazumljive gluposti !?

Naša prava priroda van iluzije dualnosti je upravo ta cjelovitost, pa su tako i sve prividno odvojene stanice u stvari građene od istog cjelovitog materijala, božanskog jedinstva ili cjelovitosti.

Građeno je od nematerijalne materije ili čestica čiste svjesnosti, koje nadilaze poznate zakone elektromagnetskog polja.
Iluzorna priča temeljena na elektromagnetskim silama je samo veo prebačen preko naše realne, žive, božanske, jedinstvene prirode.

To oduvjek postoji u nama i nije niti stvoreno, niti će nestati.
Samo ćemo doći na nivo percepcije, koji to može obuhvatiti.

U ovom stanju postojanja naše fizičko tijelo više nije biološki kompjuter i nije više kanal za provođenje viših duhovnih energija ili entiteta.
Tijelo postaje kao koagulirani“dio“ božanske beskonačnosti.
Fizičko živo tijelo je samo, beskonačno, svjesno božansko.
Nebo se spustilo na zemlju !
Nema više igre duhovne hijerarhije i to je onda stvarno buđenje.

Koji sam ono naslov stavila na početku, da se vratim na njega ? /Eto toliko o mojoj probuđenosti, he he ! /

Ovo opisano stanje svjesnosti neće u ovoj godini realizirati svi zemljani.
Biti će ih i dalje onih koji su zacementirani u ego identifikaciji i onih koji samo povremeno utonu u ego identifikaciju, kao i onih potpuno probuđenih.

Ovisno o tome na kom nivou percepcije je netko takva će i biti njegova iskustva ove godine.

Od tzv.pakla do raja.

Oni tzv. napredniji ubrzavaju kolektivni proces, koji će nekima biti prenagao i stoga bolan.

No znajući ovo, svatko od nas može svjesno donijeti odluku kako će od sada „upotrebljavati sebe " na drugačiji, još svjesniji način.

Kako će se svjesno predavati trenutku i božanskom u sebi i prihvaćati sve emocije i misli, ma kakve bile !
Tako će biti moguće da dođe do izražaja fluidna ljudska, promjenjiva priroda, koja je van velova iluzije i koja je direktni božanski živi izraz.

Jedna od mantri može biti „ Nalazim sebe u prirodi !“

Na taj način se sjećamo svog jedinstva sa svime i nadilazimo ograničenja sna.
Tako brže osvješćujemo svoja već od prije poznata iskustva i sve se više širimo.

Između znanog i trenutno neznanog, koje možemo spoznati, nalazi se neshvatljivo.

To neshvatljivo, je bezvremenost, bez prostornost.

To je onaj procjep između misli i procjep između osjećaja.
To je tišina bezuvjetne ljubavi i naše stvarne vječne prirode.

Prepustimo se sami sebi i dozvolimo beskonačnm božanskom da se izrazi kao mi tj. ja.

Ne čekajmo da se naše potisnute negativne emocije i stari programi obijaju o struju, koja dolazi s božanskog izvora i da nas ta struja nasilno lomi.

Prepustimo se toj struji i sve će spontano doći, onako kako treba i kako ne možemo zamisliti niti u najljepšem dosadašnjem snu.

Oznake: kozmička godina, nespoznatljivo, van vrenmena i van prostora

Čovjek se sastoji od više bakterijskih nego vlastitih stanica. Zdrava odrasla osoba sastoji se od oko 10 trilijuna stanica, a nosi oko 100 trilijuna mikroorganizama. Najvećim dijelom to su bakterije te neke gljive. Protozoe su rjeđe prisutne, dok virusi nisu normalna flora čovjeka. Sastav i uloga bakterija najbolje su proučeni.

http://www.zzjzpgz.hr/nzl/88/organ.htm

Tema za razmišljanje :
O ovo gornjrm podatku nisam nikad dublje razmišljala !

Ako tzv dobrih mikroorganizama ima 10 puta više nego stanica u našem tijelu, tko smo mi kao tijelo ?

Tjelesna svjesnost u našim stanicama mora neminovno surađivati sa svješnošću stanica mikroorganizama.
Ako je 10 puta brojnija svjesnost mikroorganizama znači li to da ona dominira nama.

Jesu li naše stanice evolucijski naprednije od mikroorganizama. Reći ću bi da jesu ! ? Ne mora značiti da brojnost utječe na određivanja stupnja svjesnosti , no iskreno ne znam ?

Je li naše tijelo nakupina mikroorganizama sa tu i tamo kojom stanicom i organom ?

U zdravoj harmoniji stanica i ovih komenzala fizičko tijelo je zdravo.
Što se dešava kod disbioze i raznih poremećaja tih mikroorganizama , odnosno kada navale umjesto njih patogeni mikroorganizmi ? Znamo bolest, infekcija, no što to znači gledano iz perspektive svjesnosti ?

Prvenstveno me interesira situacija u zdravom organizmu, kada postoji sklad i suradnja između stanica tijela i mikroorganizama !

Neki dan sam čula na webu Krisnamurtija da je jednom kada je uzeo antibiotik bio mjesec dana paraliziran. Ne znam točno što je mislio pod tim paraliziran. On je kao vegetarijanac i duhovnjak senzibilniji od ostalih. Paralizirale su ga patogene bakterije koje su došle na mjesto tzv dobrih bakterija ? Agresivnija svjesnost je napala stanice tijela i došlo je do borbe.

Što se desilo pri tom sa svjesnošću. Ako najveći broj stanica koje čine tijelo /dobre bakterije / umre, je li to naša smrt ?

Kod bolesnog organizma kada patogene bakterije počnu voditi u utakmici s stanicama tijela, naša medicina daje atibiotik i tako zaustavlja upalu i daje crveni karton patogenim mikroorganizmima i isključuje ih iz igre. Naravno da pri tome pobije i skoro 90 posto sebe ili svojih dobrih bakterija. Na sreću organizam se kasnije ipak spontano obnovi sam ili uz pomoć probiotika i prebiotika..
Antibiotik je poput šoka na organizam i u težim situacijama, on na neki način resetira abnormalnu situaciju u organizmu što nije loše, jer se organizam dobije tu jednu bitku koja ga je akutno jako ugrožavala.Naravno da treba preferirati druge načine liječenja infekcija s primarnim jačanjem imunološkog odgovora.

Tko smo mi nakon antibiotka, ako nestane velik broj stanica koje su dio nas?

Što se dešava sa našom svjesnosti ?

Puno je pitanja ! Imate li vi neku ideju ili odgovor ?

Inspirirano Tolle-om :

Kako izgleda osoba, koja se duhovno probudila ?

Utjelovljenje probuđene svjesnosti, koja je svjesna sebe, kao polja svjesnosti bez oblika i personalnosti, uz istovremnu prisutnost i svjesnost promjenjivih površnih oblika, značenja i same personalnosti.

Lakše se mogu uživiti ako pišem u prvom licu.

Znači moje tijelo i psiha su površne forme, koje su uronjene ili ispunjene esencijalnom budnom svjesnosti . Oni su svi jedna cjelina.
Kada gledam nešto s budnom potpunom pažnjom ili prisutnosti, onda toj direktnoj percepciji ne dodajem misao i značenje !

Takav način produbljuje moje viđenje i više nisam osoba identificirana s formom tijela ili psihe..
Postajem izraz dublje, nepersonalne svjesnosti.

Gledam,....totalna pažnja iz druge dimenzije.

Nekonceptualna percepcija, nekognitivna percepcija, mir iza gledanja.
Svjesna sam sebe kao pozadinske proširene svjesnosti, u kojoj se dešava fokusirana percepcija.

Osjetim povezanost s onim što gledam, jer nema uobičajene identifikacije s misli koja inače nosi odvojene sadržaje ili neki odvojeni koncept, značenje ili oblik. Gledam iza pojavnosti i oblika, gdje postoji jedinstvo.

Osjetim svjesnost druge osobe, kao dio svoje svjesnosti. To je ono što zovemo jedinstvom. Ako nema misli u toj percepciji, onda nema niti vremena, niti straha, koji je produkt misli i linearnog vremena

Druga osoba ne mora biti svjesna tog spontanog iskustva jedinstva, jer je možda u tom trenu u konceptualnoj percepciji ili unutarnjem dijalogu, analizi ili prosuđivanju značenja

Ta osoba možda ni ne zna sebe na toj dubljoj razini, pa ne može istovremeno svjesno biti samnom u iskustvu percepcije bez misli, u osjećanju tzv. esencije.
Ipak, ako ta osoba nije potpuno zarobljena u mentalnim konceptima, ona će osjetiti da joj je ugodno u mom prisustvu i neće znati zašto.
Ili će izmisliti neku interpretaciju ili obrazloženje, zašto joj je ugodno samnom. Uhvatiti će za neku moju površnu karakteristiku ili značenje.

Možda se i zaljubi u mene, a nije svjesna da se zaljubila u moj nepersonalni dio, koji je bezuvjetna ljubav zajednička svima.

Ako završimo u ljubavnoj vezi, vrlo brzo će ta druga osoba u mojoj personalnosti naći ono što joj se ne sviđa i obrnuto i tu nastupa klasična igra borbe muškarca i žene. Ako ja uspjem zadržati svoju budnost, uz istovremenu integraciju kognitivnog i nekognitivnog, onda se neću ozbiljno uvlačiti u moguće sukobe, jer neću biti čvrsto identificirana sa svojim trenutnim stavovima i pogledima. To znači da neću tražiti svoje ispunjenje kroz vanjski odnos i kroz to da moram biti u pravu, jer sam inače stalno ispunjena, bez obzira na vanjsko zajedničko iskustvo. To ne znači da mi je svejedno ili da odnos smatram nevažnim, neozbiljnim ili da se odnosim sa nepoštovanjem. Dapače s takvom percepcijom i stalnom budnošću, mogu ući u duboki ljubavni odnos, gdje se esencije duboko prepoznaju i prožimaju. Prestajem igrati površnu igru ovisnosti i uzajamne krađe energije ili nesvjesne manipulacije kroz ulogu žrtve ili progonioca....itd itd.
Istovremeno sam prisutna u scenariju naše zajedničke igre i u svojoj svjesnosti, kako sam svjesnost bez forme i značenja.

To je kao da osjećam beskrajno more, iz koga povremeno na površini nastaju valići s pjenom, jer se mirna svjesnost dubine mora, izražava kroz površnu formu valova. Osjećam se istovremeno i kao živahni val i kao mirno dno mora . Sudjelujem u igri forme valova, no u pozdini sam stalno svjesna zajedničkog polja ili dubine i beskrajnosti mora te ništa više nije tako ozbiljno i apsolutno fiksno
.
Nisam izgubljena potpuno u osobnosti i oblicima i značenjima misli i uvjerenja.

Identifikacija s esencijom i sekundarna identifikacija s formom uz lagane fluktuacije u intenzitetu identifikacije. Fluidno mijenjanje naglaska na izražavanju ili kao forme ili kao svjesnosti ili prisutnosti bez forme. Fluktuacija između fokusirane i proširene pažnje. Nisam kompletno izgubljena u umu. Ples između dvije dimenzije.

Imam dobar odnos u identikaciji sa svojom formom i ulogama u svakodnevici. Volim i poštujem svoju formu, psihološku i fizičku, ali bez potpune identifikacije i apsorbiranosti u njoj. Jednom nogom sam u tijelu a drugom u božaskoj beskonačnoj svjesnosti.

Održavam stalno nivo prisutnosti, bez dualnih značenja, kao pozadinu u svim svojim iskustvima u svijetu forme tj u području, gdje izranjaju misli i značenja.

Prelazim pogledom po objektima oko sebe u sobi, imam istovremeno iskustvo forme i žive svjesnosti, koja je u pozadini svega, žive esencije, koja daje ljepotu i život tim oblicima. Svaki predmet je živ i neponovljiv u svakom trenutku.
Vidim oblike, ljude i čujem njihove riječi i razumijem ih, ali se ne identificiram potpuno s njima, jer sam istovremeno u nekognitivnoj percepciji, u drugoj dimenziji svjesnosti, u esenciji.
Oblici su površna realnost, no ja u nju udahnjujem duboku esenciju tj vidim cjelovitost.

Ja sam svjesnost, koja animira tijelo i nisam samo vanjska forma tijela.

Vanjska maska ili oblik tijela je jedno sa svjesnosti, koja ju animira ili oživljuje.
Tijelo je postalo živi izraz božanske svjesnosti

I kada izražavam ljutnju, ja sam onda ljutnja, jer je to način na koji se božansko trenutno ispoljava na van, u igri dualnosti. Ja tada nisam potpuno apsorbirana u toj ljutnji, nego imam samo periferno nevezano iskustvo nje.
Ne aktivira se u meni ego, koji se želi suprostaviti ljutnji, popravljati je i boriti se protiv nje, jer sam kao identificirana sa svojom personalnosti, koja treba biti stalno mirna, dobra i prihvaćajuća.
Nema kompulzivnog impusa za popravljanjem i postajanjem u budućnosti.
Nema ozbiljnog etiketiranja, prosuđvanja i krutosti ili fiksiranosti. Sve je fluidnije.
Energija dolazi od božanskog izvora, a ne od borbe suprotnosti.

Kada je iskustvo vanjske forme nezadovoljavajuće ili kako kažemo negativno, onda imam veću motivaciju da manje budem identificirana sa oblikom i da se povućem u svoju esenciju ili ono što stvarno jesam.
Tako ako malo zaspem onda me vanjski probemi opet usmjere prema esenciji. Sjetim se da nisam samo oblik ili problem.

Sklonija sam se čvršće identificirati sa ljepšim i ugodnijim ili pozitivnim formama misli ili tijela i zato su negativna iskustva ili problemi, kao duhovne budilice, koje me tjeraju dalje od zaglavljenosti u površnom vanjskom obliku, kao jedinoj stvarnosti.

Mogu imati mišljenje i stav oko nečeg, no nisam potpuno apsorbirana u njemu i on nije izvor moje identifikacije i definicije tko sam.
Tako mi nisu neprijatelji i protivnici, koji imaju suprotni ili drugačiji stav, jer istovremeno osjećam istu zajedničku nekognitivnu, nekonceptualnu esenciju.

Više uživam u igri života, jer sigurnost radost, ljubav i obilje prirodno izviru stalno iz moje tj. naše esencije.
Ne ovisim o prihvaćanju ili odbijanju društva, slobodna sam.

Nisam više u neprestalnoj tenziji, koju stvara linearno vrijeme i zarobljenost u nesvjesnom umu.
Ne kreiram patnju, koja je rezultat reakcije nesvjesnog uma.
Znam da ništa ne znam i prepuštam se svježini otkrivanja nove kreacije trenutka, poput nevinog djeteta,
Izašla sam iz ponavljajuće vremenske linearne petlje, gdje uvjerenja i memoriju prošlosti projeciram opetovano u budućnost.

Svaka akcija ili riječ je rezultat tenutnog bezvremenog impulsa, koji dolazi iz dubine. Mogu to nazvati da je to izražavanje jedne volje. U stvari tu više nema slobode izbora, jer u svakom trenutku iz jasnoće jedinstvenog uma i srca izvire akcija, riječ ili misao, koja je izraz najvišeg božanskog izbora.
Kronološko vrijeme i dalje postoji, no ja sam ovadala psihološkim vremenom tj. imam svjesno iskustvo bezvremenosti trenutka

Strah više ne upravlja mojim odlukama. i izborima.
Živim svoju samo-suverenost i u svakom trenu se samoregeneriram.
Humor je moj način izražavanja i slavlja svježine originlnosti trenutka.
Zahvalna sam za svaki trenutak.
Ljubav, zahvalnost i slavlje žvota su integrirani u jedno.
Svjesna sam kao funcioniram i ne vezujem se za nove uvide i razumijevanja.
Sudjelujem u igri uvjetovanja i odnosa i ne vezujem se za nju.
Moja budna prisutnost se manifestira kao suosjećanje i kao ljubav i radost bez uvjeta.

Oni koju su potpuno apsorbirani u mentalnim konceptima i stisku automatskih programa i u žrvnju uvjetovanog matrixa, možda niti ne primjećuju da sam se ja probudila. Istina činim im se drugačijom, no ne znaju zašto.
Možda im je to odbojno ili su ljuti, jer više ne igram istu igru s njima, kao prije ili ne reagiram po njihovim očekivanjima ili po opće prihvaćenim društvenim normama. Autentičnost može biti iritantna za stare autoritete i one koji žive po dogmatskim krutim pravilima.
No bez obzira na takve mogućnosti, MOJA PROBUDENA SVJESNOST REZONIRA SA DRUGIM PROBUĐENIM SVJESNOSTIMA I EKSPONENCIJALNO SE ŠIRI POPUT ZARAZE I NA DRUGE LJUDE.
UOSTALOM NE POSTOJI MOJA I TVOJA PROBUĐENOST, JER NE STVARA SE NIŠTA NOVO, NEGO SE SAMO SVI SJEĆAMO ONOGA ŠTO SMO ODUVJEK BILI I JESMO.

Oznake: DUHOVNO BUĐENJE I SVAKODNEVICA

Vjerovanje u boga je samo misao ili uvjerenje i nije samo živo beskonačno božansko .

Isusa Krista možemo promatrati kao povjesnu ličnost ili kao individualnost koja je bila svjesno povezana s božanskim,

ali i kao simbol ili ideju ili kao sklop religioznih uvjetovanih uvjerenja i značenja, koja su mu pridodana kao apstraktnom konceptu ili idealu, koji nije živo božansko, nego ljudska kreacija atributa i značenja, koja čovjeku pomažu da se ne osjeća samim, odvojenim i odbačenim od božanske cjelokupnosti.


Kršćanska religija kao i druge je bazirana na uvjerenjima ili na vjeri u određeni mentalni koncept Boga.


Znači to je zamišljena projekcija ili misao o božanskom, a ne samo božansko.


Kao da nam netko priča svoje iskustvo o putovanju u Indiju i mi ostajemo samo na uvjerenjima i riječima, slikama i opisima, koji su sačuvana memorija pravog putnika, zaleđena prošlost, bez da imamo direktno svoje iskustvo Indije. Vjerujemo u mentalnu apstrakciju Indije, bez da smo se sami usudili otputovati tamo.


Pošto uglavnom nema živog kontakta sa božanskim, religija se bazira na posredovanju svećenika, ritualima, moralnim pravilima, božjim zapovjedima i slično. Religija je kao i ostalo kreacija maloga ja, koje spas traži van sebe.


Svaka misao, koja ima neko značenje je u stvari odvojeni entitet. Što joj više dajemo energije tako taj entitet postaje moćniji .


Razmišljam što se to dešava u kršćanstvu, gdje ogroman broj ljudi hrani koncept Isusa Krista, ideju o Kristu, koja je postala zasebni entitet.


Ako zamišljeni iluzorni Krist preuzima naše grijehe, to nas uvjetuje da nikad ne preuzimamo odgovornost za sebe i svoj život i uvjek ostajemo u ovisnosti o takvom konceptu krista i zamišljenog odvojenog boga.


Tako se stvara grupni mentalni entitet nazvan krist .

On je izgrađen od ljudske energije i frekvencije misli, koje prosječan čovjek može proizvesti, od suza , plača i patnje, koje malo ja ne može probaviti.


Izgrađen je od ljudske zahtjevnosti, koja stalno nešto zahtjeva i moli.


Ljudi u ideju krista i boga ulažu svoju moć i energiju, a onda je kradu natrag kroz molitve i svoju zahtjevnost da im se pomogne i da ih se spasi te da im se ono što oni žele.

U crkve se odlazi kao u trgovinu da bi se nešto dobilo ili razmijenilo.


Crkva potiče i hrani uvjerenje, kako je spasenje moguće samo preko njenih posrednika i krista kao jedinog božjeg sina.


Tako se obeshrabljuje osobno buđenje i direktno božansko iskustvo cjelovitosti, koje je vječni dio i pravo svakoga.


Nije li to vampirizam da se čovječanstvo zakači na jedan zamišljeni entitet, makar i sa idealističkim značenjem.


U konceptu crkve i i tumačinjima boga je zarobljena ogromna količina energije svih ljudi, koji vide sebe kao male nemoćne griješnike.


Zato su jako moćna i snažna iskustva kršćanskih mistika, koji uspiju predati svoje malo ja višem božanskom.

Oni ga u stvari predaju svojoj ideji o božanskom, no za uzvrat dobivaju veliku količinu energije od zamišljenih entiteta, koju zovemo uslišena molitva.


To je energija, koja dolazi od entiteta zvanog Bog ili Krist, ne od beskonačnog božanskog, nego od entiteta, koji skuplja ogromnu moć svih ljudi.


Manji broj ljudi se zaista može prepustiti beskonačnom nezananom božanskom i dobiti iz bazena te ogromne zarobljene energije, pa ekonomija akumuliranja zarobljene energije ide u korist i na stranu bazena energije od ideja ili koncepta o Bogu ili crkvi.


Manje energije se potroši na uslišene molitve, jer se većina ne moli iskreno i predano i više energije ostaje u bazenu nadmočnog božanskog entiteta ili misli o bogu. Tako crkva ima i društvenu moć i obrazac hijerarhije autoriteta se preslikava u cijelom društvu.


Ne kažem da postoji samo ova horizontalna razmjena energija između mentalnih koncepata zvanih svetost.
To su mrtvi koncepti o zamišljenim značenjima božanskog, moralnog dobrog i zlog.


Malobrojniji svećenici i vjernici su zaista istinski povezani direkno s božanskim i iznad su iluzornih uvjerenja o božanskom. Oni žive u cjelovitosti i živi su božanski izraz. Oni su iznad religije i slobodni su od iluzije linearnog mentalnog uvjetovanja.



Moliti nekog drugog za ono što svi posjeduju, je dječija naivnost i potpuna distorzija.


U dualnoj priči mora postojati stalna borba boga i sotone. To su dualni mentalni koncepti u podjeli na dobro i zlo ili ono što je poželjno za malo ja ili opasno za njega.

Tako se igra igra duhovnog napredovanja i štovanja ideje o bogu, umjesto slobodnog življenja božanske sveukupne cjelovitosti, koja je svugdje i vječno.


Ljudi se uvjetuju da trebaju biti dobri poslušni, ponizni i tako se hrani navika prosuđivanja i osuđivanja onih koji to nisu. Petlja dualnog uvjetovanja i zakona uzroka i posljedice postaje sve deblja i gušća.


Ostaje se na uvjerenjima.

Nakon toga se bježi u drugačija uvjerenja u neke druge religije ili sekte ili duhovne puteve poput new agea, koji određuju razne duhovne tehnike i malo drugačije definicije božanskog.


Ljudi su na tzv duhovnom putu i stalno se vrte na nivou površnih petlji uvjerenja o božanskom i malo ja projecira prosvjetljenje ili postajanje boljim u nepostojeću iluzornu budućnost.


Ova godina je vrijeme eksponencijalnog buđenja iz uvjetovanosti i zarobljenosti u programima religije i programima duhovnosti i ostalim društvenim uvjetovanjima.


Sve veći broj ljudi se prekapča na božanski perpetum mobile, bezgranični izvor energije i mentalni koncepti, uvjerenja, značenja, definicije i entiteti, koje smo hranili nestaju, jer nikada niti nisu bili stvarni, nego samo mentalne projekcije ili dio ljudskog odvojenog sna.

Vrijeme je da prestanemo hraniti stari arhetip i entitet razapinjanja Isusa na križu, arhetip patnje, ubijanja, mučenja, kažnjavanja, mržnje prema onima, koji su razapeli pravednika i koji nisu "ispravni i stalne borbe sa grešnosti i nepravdom. Vrijeme je preuzimanja odgovornosti za svoj život, bez uvaljivanja svog izmišljenog križa nekome drugome.

Vrijeme je uskrsnuća !

Oznake: religija uvjerenje vjerovanje misao