Bezuvjetna radost

Najjednostavni, najpotpuniji i najkraći odgovor je : „Živjeti predano u božanskom trenutku sada ! „
Uvjek je to isti poznati recept, no živimo li ga u potpunosti ?

Jedan od načina vježbanja toga je da odvojimo malo vremena za defokusirano, nekoncentrirano promatranje ove slikice, kada nadilazimo ogrančenja svog uma i usklađujemo se sa svojom dubljom prirodom

Eto to je sve !

No što onda da dalje pišem ?

Ovaj tekst koji slijedi je inspiriran radionicom Elle Jelinek, koja je prezentirala Alminine uvide, za vrijeme u koje ulazimo.

Od 16. 2. 2018. ulazimo u novu kozmičku godinu, gdje je evolucijsko ubrzanje buđenja svjesnosti eksponencijalno ubrzano.
Ta eksponencijalnost već traje i ne počinje nekim datumom, no sada će biti jače opipljiva.

Ulazimo kao kozmos u područje života božanske kreacije, koje je nemjerljivo, nedokučivo, nemoguće za razumjeti ili istražiti, kroz dosadašnji dominantan kognitivni način funkcioniranja.

Ovdje više ne vladaju zakonitosti linearnog vremena i linearne percepcije.
Ljudi se bude u polju vječnog trenutka, gdje nema poznatih referentnih točaka, za koje se mogu uloviti.
Sve je novo u svakom trenu.
To djeluje zastrašujuće za malo ja, no nema povratka i proces je nezaustavljiv.

Oni koji se budu kruto držali starih obrazaca linearog načina funkcioniranja i dalje će zadržavati taj nivo percepcije i može im se činiti, kako se ništa ne mijenja. No ipak oni će tu promjenu morati iskusiti kroz povremene češće nasilnije bolnije promjene, jer se nisu pustili fluidnosti, koja je njihova istinska priroda.
Opiranje fuidnosti božanskog dovodi do naglijih i neugodnijih lomova staroga, za razliku milostivih nježnih promjena, gdje se u hodu, od trenutka do trenutka, otpuštaju stara uvjetovanja. To se manifestira kao veće i naglije nesreće, gubitci ili ozbiljnije bolesti.

Zato ćete možda na webu čitati sve još više prijetnji o teškim apokaliptičkim vremenima koja dolaze, što je rezultat percepcije onih koji se opiru promjeni.
Ako čitate neka proročanstva, ona ne vrijede, jer ona mogu funkcionirati samo unutar iluzije linearnog vremena.
Vrijede ograničeno samo za one, koji su zarobljeni i fiksirani u linearnom vremenu i u stisku zakona uzroka i posljedice.
Oni će i dalje imati iskustvo opiranja božanskom, koje je bolno i biti će još bolnije, jer je proces intenziviran.

Masovnije ulazimo u zonu nepredvidivog, jer se u svakom trenu kreira novo i tu su nemoguća linearna predviđanja.

Malobrojniji probuđeni će automatski rastakati i kolektivnu iluziju i predvidive programe, pa do najavljenih velikih kataklizmi neće niti doći, jer će biti ublažene. To će ubrzavati eksponencijalno buđenje i ostalih.

One koji su se nježno prepuštali božanskom, čeka izvanredna godina prekrasnog buđenja i življenja u svojoj autentičnosti !

Otvoreno i pročišćeno srce u koherenciji sa mirnim umom eksplodirati će u svojoj vječnoj autentičnosti, ljubavi bez granica, ushićenju, zahvalnosti i otkrovljenju jedinstva.

Koji je prepoznatljivi simptom otvorenog srca ?

Bez razloga počemo osjećati zahvalnost za sve i osjećamo svoju esenciju u svemu, u prirodi, drugim ljudima i predmetima i imamo iskustvo kako smo mi sve to.
To nije neophodno neko izuzetno mistično iskustvo.
Svi ljudi ga poznaju. Svaka majka, koja tako gleda svoje dijete, zna to dobro. Planinar koji osjeća jedinstvo sa planinom i prirodom, također zna kakvo je to iskustvo.
Ovo stanje je kad smo se prebacili sa kognitivne percepcije na nekognitivnu percepciju.
Srce se pročišćava od emocionalnih velova tj .emocionalnih uvjetovanja i emocionalnih vrednovanja iskustava, kao poželjnih, dobrih ili loših i sl. Uvjetovana ljubav se polako topi.
Tako otvoreno srce postaje sve čišće i kroz njega sve jasnije prosijava bezuvjetna ljubav.

Nekognitivni način funkcioniranja, kroz osjećanje, izvor je bezvremenosti, koja je polje svjesnosti ili jedan jedini vječni trenutak, ispod vela iluzije linearnog vremena.

To je polje koje ujedinjuje sve u sebi i predstavlja receptivnost za razliku od proaktivnog principa kognicije, koja dominira u svjesnosti linearnog vremena.

Koji je prepoznatljiv simptom mirnog uma ?

To je ono stanje, koje se inače postiže u meditaciji, kada misli utihnu i kada postajemo svjesni pozadinskog beskonačnog polja svjesnosti, koje je naše stvarno ja ili esencija.
Naravno, to iskustvo imaju svi ljudi, a ne samo tzv. napredni duhovni aspiranti.

To stanje se može postići npr. prilikom izvođenja neke sportske aktivnosti, kada se sportaš nađe u tzv. zoni.
Ili to su oni lucidni trenuci, kada se osjećamo mirni, a iz nas izlazi neka duboka mudrost i i akcija, koja je u potpunosti usklađena sa svim božanskim oko nas i u nama. To ne mora biti mudrost, nego samo jednostavna misao, koja je primjerena trenutku.
To je onaj osjećaj kada jednostavno znamo i djelujemo glatko, lagano i mirno iz tog osjećaja.
To znači da je prestao u nama onaj dosadni bučni unutarnji dijalog maloga ega ili linearnog uma.
Našli smo se u mirnom beskrajnom polju svjesnosti, iz kojeg izranja u trenutku misao najviše božanske inteligencije.
To je područje gdje postoji jedna božanska volja i naša usta izgovaraju ono što dolazi s najvišeg božanskog izvora.
Naše ruke i noge se kreću u skladu sa najvišom božanskom namjerom, koja je sada postala i naša namjera.

Kako onda izgleda iskustvo gdje su srce i um jedno tj. kada rade ujednačeno ili koherentno ?

Pa spojimo ova dva gore opisana iskustva, gdje su ujedinjene bezuvjetna ljubav i najviša božanska inteligencija.

Kada smo u takvom stanju svjesnosti onda imamo iskustvo bezvremenosti.

Kao kolektiv ulazimo u kozmos buđenja, jer smo do sada bili kolektivno u kozmosu dualnog sna.

Nova kozmička godina nije više u relaciji sa kretanjem Zemlje oko Sunca, što je dio linearne percepcije.
To ne znači da će se Zemlja prestati okretati oko Sunca, što je površniji nivo iskustva u ovom tijelu.
To znači da ćemo masovnije postati svjesniji polja svjesnosti, koje je van vremena, koje nemjerljivo i neznano.
To polje svjesnosti ili vječni trenutak donosi iskustva, koja se sva simultano dešavaju.
U stvari tu više ne postoje dani kakve poznamo i na kakve smo se do sada oslanjali.

To nije ništa novo !
Jedino što je novo da će sve veći broj ljudi prepustiti tom svom izvornom istinskom iskustvu.

Ritam tzv. novog vremena, ili bez- vremena je nepredvidiv i nemjerljiv.
Tu nema linearnog kretanja svjesnosti, kao do sada u dubokom kolektivnom dualnom snu.
Za jedan sat linearnog vremena, koji pokazuje sat, možemo imati iskustvo, koje bi inače trajalo par dana.
Možemo možda napisati cijelu knjigu, koju bi inače dugo pisali.
Dužinu trenutka iskustva određuje božanski izvor, koji mi prepoznajemo kroz inspiraciju.
Ona može varirati, jer je subjektivna i van kategorija poznatog uniformiranog vremena.

Sada pogledajmo koje su razlike između pojedinih evolucijskih nivoa percepcije:

U prvoj fazi ego identifikacije, koja dominira u dualnom iskustvu, mi percipiramo samo ono što nam je znano.
Mi to stalno prevrćemo i ciklički ponavljamo, kroz formirana fiksna uvjerenja i definicije.
Tako je naša buđućnost samo ponavljanje prošlih uvjerenja i iskustava.
Kolektivno nesvjesno je zbirka poznatih uvjerenja, pravila, definiranih odnosa i podjela na dobro loše itd.

U sljedećoj, drugoj evoucijskoj fazi bogoostvarenja, percepcija barata sa neznanim materijalom.
Sa onim što većina tzv. običnih ljudi na planeti Zemlji ne zna, ali ipak već postoji u moru beskrajnih božanskih mogućnosti. Svjesnost je proširena van znanoga i osoba ima iskustva dobivanja novih znanja, koja dolaze iz, možemo reći, nekih drugih paralelnih univerzuma.

Treći nivo percepcije, vezan za iskustvo uskrsnuća, je nespoznatljivo.
To znači da je tu vrstu percepcije nemoguće imati kroz kognitivno iskustvo razuma. Ne može se mailm linearnim umom spoznati.
To je nekognitivno iskustvo, koje možemo obuhvatiti samo svojim otvorenim srcem.

Sva ova tri nivoa percepcije spadaju u sanjanje dualnog sna. Da i samo uskrsnuće !

Sada kolektivno ulazimo u kozmos masovnijeg buđenja, gdje se percipira na način, koji je je nemjerljiv, nedokučiv, nemoguće za razumjeti ili istražiti.

Što to znači ?

Ja to shvaćam kao da se budimo u polju čiste svjesnosti, gdje još ne postoji ništa što je manifestirano ili znano kolektivnom, kao ni znano negdje u tzv. naprednijim duhovnim dimenzijama, znači neznano čovjeku, pa ni bogoostarenom čovjeku, kao niti svim tzv. naprednim suptilnim duhovnim entitetima.
Znači tu nema više pomoći tzv. duhovnih vodiča i sl., koji postoje samo na nivoma sna. Nema pomoći, jer je svaki trenutak potpuno nov i nije ponavljaje već od prije kreiranih elemenata kreacije.

Tu sve postoji kao potencijal, koji se iz trena u tren može kreirati.
To je kao bijelo platno svjesnosti na kojem se sve može nacrtati.

Takva najnaprednija percepcija znači da istovremeno imamo iskustvo kreacije, koju možemo kognitivno i nekognitivno mjeriti umom i osjećajima, plus onaj dio percepcije, koji je izvan ove dvije kategorije.

Zaista teško razumljivo, jer to nikada niti ne možemo razumjeti.
Možemo samo malo naslutiti kroz simbole naših dostupnih instrumenata percepcije.

Ova kozmička godina je „vrijeme“ buđenja većeg broja ljudi u ovom „ nemjerljivom vječnom vremenu „.

Kako će to biti moguće ?

U višoj evolucijskoj fazi dolazi do decentalizcije mišljenja, što znači da više mozak nije centar razmišljanja i percepcije.
Tada imamo iskustvo razmišljanja sa svakom stanicom fizičkog tijela.
Cijelo fizičko tijelo postaje živo ili realno i svaka stanica je izraz božanske cjelovitosti.
Tu više nije potrebna komplicirana hijerarhija tjelesnih segmentiranih funkcija organa i pojedinih stanica.
I moždana stanica i stanica npr. jetre imaju isti potpuni jedinstveni i cjeloviti božanski potencijal. To ne znači da će nestati naše tijelo i organi, nego da će naša svjesnost otići na dublji nivo iz koga imamo percepciju cjelovitosti.
Sa tog nivoa percepcije se kreira spontano zdravo i harmonično realno tijelo.
Velovi iluzije i disfunkcije se spontano otapaju, jer svjesnost više nije zarobljenja u tim odvojenim zamišljenim programima.

Ovo izgleda nemoguće ili nevjerovatno, jer ruši sva naša dosadašnja razumijevanja i znanja kako stvari trebaju funkcionirati.
To ruši kulu cijelog sistema socijalne izgradnje i njegovu hijerarhijsku rešetku.

Stoga ćete možda pomisliti, što to ova sada piše, pa to su neostvarive fantazije ili nerazumljive gluposti !?

Naša prava priroda van iluzije dualnosti je upravo ta cjelovitost, pa su tako i sve prividno odvojene stanice u stvari građene od istog cjelovitog materijala, božanskog jedinstva ili cjelovitosti.

Građeno je od nematerijalne materije ili čestica čiste svjesnosti, koje nadilaze poznate zakone elektromagnetskog polja.
Iluzorna priča temeljena na elektromagnetskim silama je samo veo prebačen preko naše realne, žive, božanske, jedinstvene prirode.

To oduvjek postoji u nama i nije niti stvoreno, niti će nestati.
Samo ćemo doći na nivo percepcije, koji to može obuhvatiti.

U ovom stanju postojanja naše fizičko tijelo više nije biološki kompjuter i nije više kanal za provođenje viših duhovnih energija ili entiteta.
Tijelo postaje kao koagulirani“dio“ božanske beskonačnosti.
Fizičko živo tijelo je samo, beskonačno, svjesno božansko.
Nebo se spustilo na zemlju !
Nema više igre duhovne hijerarhije i to je onda stvarno buđenje.

Koji sam ono naslov stavila na početku, da se vratim na njega ? /Eto toliko o mojoj probuđenosti, he he ! /

Ovo opisano stanje svjesnosti neće u ovoj godini realizirati svi zemljani.
Biti će ih i dalje onih koji su zacementirani u ego identifikaciji i onih koji samo povremeno utonu u ego identifikaciju, kao i onih potpuno probuđenih.

Ovisno o tome na kom nivou percepcije je netko takva će i biti njegova iskustva ove godine.

Od tzv.pakla do raja.

Oni tzv. napredniji ubrzavaju kolektivni proces, koji će nekima biti prenagao i stoga bolan.

No znajući ovo, svatko od nas može svjesno donijeti odluku kako će od sada „upotrebljavati sebe " na drugačiji, još svjesniji način.

Kako će se svjesno predavati trenutku i božanskom u sebi i prihvaćati sve emocije i misli, ma kakve bile !
Tako će biti moguće da dođe do izražaja fluidna ljudska, promjenjiva priroda, koja je van velova iluzije i koja je direktni božanski živi izraz.

Jedna od mantri može biti „ Nalazim sebe u prirodi !“

Na taj način se sjećamo svog jedinstva sa svime i nadilazimo ograničenja sna.
Tako brže osvješćujemo svoja već od prije poznata iskustva i sve se više širimo.

Između znanog i trenutno neznanog, koje možemo spoznati, nalazi se neshvatljivo.

To neshvatljivo, je bezvremenost, bez prostornost.

To je onaj procjep između misli i procjep između osjećaja.
To je tišina bezuvjetne ljubavi i naše stvarne vječne prirode.

Prepustimo se sami sebi i dozvolimo beskonačnm božanskom da se izrazi kao mi tj. ja.

Ne čekajmo da se naše potisnute negativne emocije i stari programi obijaju o struju, koja dolazi s božanskog izvora i da nas ta struja nasilno lomi.

Prepustimo se toj struji i sve će spontano doći, onako kako treba i kako ne možemo zamisliti niti u najljepšem dosadašnjem snu.

Oznake: kozmička godina, nespoznatljivo, van vrenmena i van prostora