Bezuvjetna radost

Inspirirano Tolle-om :

Kako izgleda osoba, koja se duhovno probudila ?

Utjelovljenje probuđene svjesnosti, koja je svjesna sebe, kao polja svjesnosti bez oblika i personalnosti, uz istovremnu prisutnost i svjesnost promjenjivih površnih oblika, značenja i same personalnosti.

Lakše se mogu uživiti ako pišem u prvom licu.

Znači moje tijelo i psiha su površne forme, koje su uronjene ili ispunjene esencijalnom budnom svjesnosti . Oni su svi jedna cjelina.
Kada gledam nešto s budnom potpunom pažnjom ili prisutnosti, onda toj direktnoj percepciji ne dodajem misao i značenje !

Takav način produbljuje moje viđenje i više nisam osoba identificirana s formom tijela ili psihe..
Postajem izraz dublje, nepersonalne svjesnosti.

Gledam,....totalna pažnja iz druge dimenzije.

Nekonceptualna percepcija, nekognitivna percepcija, mir iza gledanja.
Svjesna sam sebe kao pozadinske proširene svjesnosti, u kojoj se dešava fokusirana percepcija.

Osjetim povezanost s onim što gledam, jer nema uobičajene identifikacije s misli koja inače nosi odvojene sadržaje ili neki odvojeni koncept, značenje ili oblik. Gledam iza pojavnosti i oblika, gdje postoji jedinstvo.

Osjetim svjesnost druge osobe, kao dio svoje svjesnosti. To je ono što zovemo jedinstvom. Ako nema misli u toj percepciji, onda nema niti vremena, niti straha, koji je produkt misli i linearnog vremena

Druga osoba ne mora biti svjesna tog spontanog iskustva jedinstva, jer je možda u tom trenu u konceptualnoj percepciji ili unutarnjem dijalogu, analizi ili prosuđivanju značenja

Ta osoba možda ni ne zna sebe na toj dubljoj razini, pa ne može istovremeno svjesno biti samnom u iskustvu percepcije bez misli, u osjećanju tzv. esencije.
Ipak, ako ta osoba nije potpuno zarobljena u mentalnim konceptima, ona će osjetiti da joj je ugodno u mom prisustvu i neće znati zašto.
Ili će izmisliti neku interpretaciju ili obrazloženje, zašto joj je ugodno samnom. Uhvatiti će za neku moju površnu karakteristiku ili značenje.

Možda se i zaljubi u mene, a nije svjesna da se zaljubila u moj nepersonalni dio, koji je bezuvjetna ljubav zajednička svima.

Ako završimo u ljubavnoj vezi, vrlo brzo će ta druga osoba u mojoj personalnosti naći ono što joj se ne sviđa i obrnuto i tu nastupa klasična igra borbe muškarca i žene. Ako ja uspjem zadržati svoju budnost, uz istovremenu integraciju kognitivnog i nekognitivnog, onda se neću ozbiljno uvlačiti u moguće sukobe, jer neću biti čvrsto identificirana sa svojim trenutnim stavovima i pogledima. To znači da neću tražiti svoje ispunjenje kroz vanjski odnos i kroz to da moram biti u pravu, jer sam inače stalno ispunjena, bez obzira na vanjsko zajedničko iskustvo. To ne znači da mi je svejedno ili da odnos smatram nevažnim, neozbiljnim ili da se odnosim sa nepoštovanjem. Dapače s takvom percepcijom i stalnom budnošću, mogu ući u duboki ljubavni odnos, gdje se esencije duboko prepoznaju i prožimaju. Prestajem igrati površnu igru ovisnosti i uzajamne krađe energije ili nesvjesne manipulacije kroz ulogu žrtve ili progonioca....itd itd.
Istovremeno sam prisutna u scenariju naše zajedničke igre i u svojoj svjesnosti, kako sam svjesnost bez forme i značenja.

To je kao da osjećam beskrajno more, iz koga povremeno na površini nastaju valići s pjenom, jer se mirna svjesnost dubine mora, izražava kroz površnu formu valova. Osjećam se istovremeno i kao živahni val i kao mirno dno mora . Sudjelujem u igri forme valova, no u pozdini sam stalno svjesna zajedničkog polja ili dubine i beskrajnosti mora te ništa više nije tako ozbiljno i apsolutno fiksno
.
Nisam izgubljena potpuno u osobnosti i oblicima i značenjima misli i uvjerenja.

Identifikacija s esencijom i sekundarna identifikacija s formom uz lagane fluktuacije u intenzitetu identifikacije. Fluidno mijenjanje naglaska na izražavanju ili kao forme ili kao svjesnosti ili prisutnosti bez forme. Fluktuacija između fokusirane i proširene pažnje. Nisam kompletno izgubljena u umu. Ples između dvije dimenzije.

Imam dobar odnos u identikaciji sa svojom formom i ulogama u svakodnevici. Volim i poštujem svoju formu, psihološku i fizičku, ali bez potpune identifikacije i apsorbiranosti u njoj. Jednom nogom sam u tijelu a drugom u božaskoj beskonačnoj svjesnosti.

Održavam stalno nivo prisutnosti, bez dualnih značenja, kao pozadinu u svim svojim iskustvima u svijetu forme tj u području, gdje izranjaju misli i značenja.

Prelazim pogledom po objektima oko sebe u sobi, imam istovremeno iskustvo forme i žive svjesnosti, koja je u pozadini svega, žive esencije, koja daje ljepotu i život tim oblicima. Svaki predmet je živ i neponovljiv u svakom trenutku.
Vidim oblike, ljude i čujem njihove riječi i razumijem ih, ali se ne identificiram potpuno s njima, jer sam istovremeno u nekognitivnoj percepciji, u drugoj dimenziji svjesnosti, u esenciji.
Oblici su površna realnost, no ja u nju udahnjujem duboku esenciju tj vidim cjelovitost.

Ja sam svjesnost, koja animira tijelo i nisam samo vanjska forma tijela.

Vanjska maska ili oblik tijela je jedno sa svjesnosti, koja ju animira ili oživljuje.
Tijelo je postalo živi izraz božanske svjesnosti

I kada izražavam ljutnju, ja sam onda ljutnja, jer je to način na koji se božansko trenutno ispoljava na van, u igri dualnosti. Ja tada nisam potpuno apsorbirana u toj ljutnji, nego imam samo periferno nevezano iskustvo nje.
Ne aktivira se u meni ego, koji se želi suprostaviti ljutnji, popravljati je i boriti se protiv nje, jer sam kao identificirana sa svojom personalnosti, koja treba biti stalno mirna, dobra i prihvaćajuća.
Nema kompulzivnog impusa za popravljanjem i postajanjem u budućnosti.
Nema ozbiljnog etiketiranja, prosuđvanja i krutosti ili fiksiranosti. Sve je fluidnije.
Energija dolazi od božanskog izvora, a ne od borbe suprotnosti.

Kada je iskustvo vanjske forme nezadovoljavajuće ili kako kažemo negativno, onda imam veću motivaciju da manje budem identificirana sa oblikom i da se povućem u svoju esenciju ili ono što stvarno jesam.
Tako ako malo zaspem onda me vanjski probemi opet usmjere prema esenciji. Sjetim se da nisam samo oblik ili problem.

Sklonija sam se čvršće identificirati sa ljepšim i ugodnijim ili pozitivnim formama misli ili tijela i zato su negativna iskustva ili problemi, kao duhovne budilice, koje me tjeraju dalje od zaglavljenosti u površnom vanjskom obliku, kao jedinoj stvarnosti.

Mogu imati mišljenje i stav oko nečeg, no nisam potpuno apsorbirana u njemu i on nije izvor moje identifikacije i definicije tko sam.
Tako mi nisu neprijatelji i protivnici, koji imaju suprotni ili drugačiji stav, jer istovremeno osjećam istu zajedničku nekognitivnu, nekonceptualnu esenciju.

Više uživam u igri života, jer sigurnost radost, ljubav i obilje prirodno izviru stalno iz moje tj. naše esencije.
Ne ovisim o prihvaćanju ili odbijanju društva, slobodna sam.

Nisam više u neprestalnoj tenziji, koju stvara linearno vrijeme i zarobljenost u nesvjesnom umu.
Ne kreiram patnju, koja je rezultat reakcije nesvjesnog uma.
Znam da ništa ne znam i prepuštam se svježini otkrivanja nove kreacije trenutka, poput nevinog djeteta,
Izašla sam iz ponavljajuće vremenske linearne petlje, gdje uvjerenja i memoriju prošlosti projeciram opetovano u budućnost.

Svaka akcija ili riječ je rezultat tenutnog bezvremenog impulsa, koji dolazi iz dubine. Mogu to nazvati da je to izražavanje jedne volje. U stvari tu više nema slobode izbora, jer u svakom trenutku iz jasnoće jedinstvenog uma i srca izvire akcija, riječ ili misao, koja je izraz najvišeg božanskog izbora.
Kronološko vrijeme i dalje postoji, no ja sam ovadala psihološkim vremenom tj. imam svjesno iskustvo bezvremenosti trenutka

Strah više ne upravlja mojim odlukama. i izborima.
Živim svoju samo-suverenost i u svakom trenu se samoregeneriram.
Humor je moj način izražavanja i slavlja svježine originlnosti trenutka.
Zahvalna sam za svaki trenutak.
Ljubav, zahvalnost i slavlje žvota su integrirani u jedno.
Svjesna sam kao funcioniram i ne vezujem se za nove uvide i razumijevanja.
Sudjelujem u igri uvjetovanja i odnosa i ne vezujem se za nju.
Moja budna prisutnost se manifestira kao suosjećanje i kao ljubav i radost bez uvjeta.

Oni koju su potpuno apsorbirani u mentalnim konceptima i stisku automatskih programa i u žrvnju uvjetovanog matrixa, možda niti ne primjećuju da sam se ja probudila. Istina činim im se drugačijom, no ne znaju zašto.
Možda im je to odbojno ili su ljuti, jer više ne igram istu igru s njima, kao prije ili ne reagiram po njihovim očekivanjima ili po opće prihvaćenim društvenim normama. Autentičnost može biti iritantna za stare autoritete i one koji žive po dogmatskim krutim pravilima.
No bez obzira na takve mogućnosti, MOJA PROBUDENA SVJESNOST REZONIRA SA DRUGIM PROBUĐENIM SVJESNOSTIMA I EKSPONENCIJALNO SE ŠIRI POPUT ZARAZE I NA DRUGE LJUDE.
UOSTALOM NE POSTOJI MOJA I TVOJA PROBUĐENOST, JER NE STVARA SE NIŠTA NOVO, NEGO SE SAMO SVI SJEĆAMO ONOGA ŠTO SMO ODUVJEK BILI I JESMO.

Oznake: DUHOVNO BUĐENJE I SVAKODNEVICA