Bezuvjetna radost

Današnja namjera : „KROZ SAMO-ISPITIVANJE VIDIM KAKO MOJE AKCIJE PROIZLAZE OD AUTENTIČNOST MOG BIĆA „

Dragi moji dobri, pošteni i pouzdani prijatelji, gdje smo mi u tim ulogama dobrote, poštenja, moralnosti i dosljednosti? Jesmo li se mi ikada zaista sreli ?

Danas promatram svoje programe odgovornosti, pouzdanosti i točnosti, prilikom dogovaranja s nekim.

Odgojnim programiranjem sam dobila koristan attachment da sebi mogu dati dozvolu za pomicanje granica nekih opće prihvaćenih normi, ali pod uvjetom da budem dosljedna sebi i obećanju datom sebi.

Taj attachment sadrži i klauzulu da o tome trebam obavijestiti i drugu osobu kako bi bio postignut i vanjski dogovor.

Tako sam dobila nešto fleksibilnije granice, nego što možda neki drugi imaju. To izgleda povoljnije i slobodnije, no to je samo program i nije moja spontanost i stvarna sloboda.

Ako prekršim obećanje dato sebi, onda se odmah aktivira program krivice, poput alarma, nelagode, tenzije, straha od posljedica od osuđivanja, osramoćenja i gubitka ljubavi i podrške i slični paketi, koji me vraćaju da opet budem dobra, disciplinirana i pouzdana te da „ne talasam „ previše i zadržavam relativni mir.
Klasični scena kao u cirkuskom kavezu, gdje se discipliniraju i dresiraju životinje. Crkva dosta pomaže u ovom uvjetovanju i izmišljanju kriterija što je moralno, dobro i duhovno. Naravno u tome sistematski sudjeluje cijelo društvo i njegove institucije, a dobronamjerna dresura ili tzv. osposobljavanje za život počinje u kući od najranije dobi.

Koji automat, a zovemo ga dobra, pouzdana, odgovorna osoba !

Identifikacija sa pozitivnim programima nam daje osjećaj veće vrijednosti unutar iluzije kronične nedostatnosti i odvojenosti.
U toj cijeni paketa programa ili softwera su uključeni i negativni programi, no i njih ćemo radije pretrpjeti, nego odustati od identifikacije. Uostalom osjećaj napetosti i unutarnje borbe između identificiranih programa su nužne referentne točke, jer daju osjećaj da postojimo. I to je kao normalno i uobičajeno.

Uz te programe mi ne trebaju vanjski progonioci i strogi autoriteti, jer unutar svog prostora imam policijski sat, progonioca, suca, branitelja i tužioca. No naravno za svaki slučaj i njih povremeno manifestiram u vanjskom iskustvu, kao podsjetnik da je sklop ovih programa istinit i jedini izbor. Tako to rade dobre i poštene curice.

Postavlja se pitanje, pa kako bi se snašli i preživjeli da nema tih automatiziranih programa, koji određuju pravila društvenog ponašanja.
I nakon osvještenja, najvjerojatnije ipak zadržavamo te programe, koji nam daju lažni osjećaj sigurnosti temeljene na predvidivosti i zamišljenoj mogućnosti kontrole okolnosti .

Kako bi preživjeli bez tih referentnih točaka ? Tko bi bili bez identifikacije ?

Bolje i nelagoda nego prepuštanje u beskonačnu nepoznatost, zar ne, drage moje kolege hodajući kompjuteri i hologrami ! ?

Autentičnost ?
Kada se stigne ubaciti naša autentičnost ?
Imamo li pauze ili procjepe kroz koje božansko progovara kroz nas i izražava se potpuno ?

Je li za to potreban godišnji odmor ili slobodno vrijeme, kada je manje programa trigerirano ili to već doživljavamo kontinuirano ?

Autentičnost ne znači da nećemo više koristiti gotove stare programe ili najadekvatnije gotove obrasce za pojedine izričaje. To znači da ti obrasci više nisu autonomni, već su dio jedinstva sa božanskom cjelokupnosti. Dakle nema više automatskog nesvjesnog okidanja programa i kada se to i dalje povremeno dešava, sve smo svjesniji toga. Jesmo li ?

Većina smatra kako su vanjske okolnosti te koje uzrokuju njihovo ponašanje i osjećanje.
To samo znači da su oni uglavnom automatski reaktivni i da njihovi programi okidaju autonomno.

Na događaje koji su u srži neutralni reagiraju naši programi, a ne naša esencija ili naše stvarno ja i toga smo sve više svjesni………..blagoslov svima nama da tako jeste i da autentičnost teče iz nas !
Mi se ne referiramo nikad na same događaje, nego na naše uvjerenje o tim događajima.
Autentičnost i spontanost, znači božanski živi izričaj trenutka van vremena, bez obrasca prošlosti i očekivanja budućnosti.

I to je eto to , dragi moji!

Oznake: autentičnost programiranje