"Biblija upozorava: “Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi (...) zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike” (5. Mojsijeva 18:10-12, Stvarnost/Kršćanska sadašnjost). "
Tekst vezan uz noć vještica.
No, zar on ne važi za slijedeća dva dana kada se svi obraćaju pokojniima?
Ovo je za kontemplaciju!
Sjećanje na ljubavnu povezanost s esencijom preminulih je iscjeljujuće. To je vrijeme kada se mogu otpustiti potisnuta tuga i sve ono što nije razriješeno s pokojnima. To je prilika za oslobođenje vezanosti .Prava ljubav pušta.
No, mnogima ovo vrijeme služi upravo obrnuto za obnavljanje vezanosti i učvršćivanje starih obrazaca prošlosti. To kolektivno jača osobni i kolektivni matrix. Jača ideju odvojenosti smrti i života i patnje.
Noć vještica je povezana sa strahom od smrti i od demonskog. Kada ga kolektivno pojačamo danas to može biti prilika za oslobađanje te energije, što je dobro.
No to je i prilika da se ta energija koristi za hranjenje negativnih entiteta sto se i činilo uvjek kroz razne crne rituale na 31. 10..
Najveći dio populacije je nesvjestan i kroz bezazlene igre i običaje hallowen a daju energiju negativnom
dijelu matrixa , dobrovoljno ga hrane.
Ovo je vrijeme kada možemo doći u dublji kontakt sa svojom dušom a onda smo automatski povezani za svim dušama ma gdje bile.
Otvorenja su vrata između svjetova i između vanjskog i unutarnjeg i prilika za jednotu ali i za još jaču polarizaciju.
Budimo svjesni i ne slijedimo slijepo običaje!
Ne jačajmo kolektivne disfunkcionalne obrasce!
Dušni dan
Prvo malo općeg bla.. bla.
U iluziji odvojenosti rascjepljeni smo na duh dušu i tijelo. Ciklički se ljudi rotiraju od tzv. života i smrti. Za vrijeme sna odlaze u svijet duše, na isto mjesto kao kada noću sanjaju, s jedinom razlikom što kad osoba umre ima pokidanu srebrnu nit.
Svijet duša je nivo gdje stvaramo i odrađujemo emocionalnu karmu.
Znači kada sanjamo i onda stvaramo karmu, kao i za vrijeme smrti. To je sve područje, gdje vrijede zakoni uzroka i posljedice.
Naknadno procesuiranje snova i lucidno sanjanje je stoga vrijedan instrument u osvještavanju i ucjelovljenju rascjepkane i bolesne duše. Svaka trauma, raskid, odvajanje i ostali emocionalni problemi stvaraju dodatnu iluziju rascjepkavanja duše, koja je i inače odvojena od tijela, u igri iluzije.
Šamanski način iscjeljenja je povezan sa vraćanjem dijelova duše natrag u osobu.
Ono što za života u fizičkom svijetu nije odrađeno, završava se s one strane ili se osoba stalno vrti u krugu rođenja i smrti.
Kršćanstvo to naziva čistilištem i danas je dan kada se umrle duše pročišćavaju.
Danas je pogodan dan kada možemo iscijeliti svoju dušu i ucjeloviti je kroz proces opraštanja i kontemplacije. Time automatski iscjeljujemo sve bliske, ma gdje oni bili.
Većina ljudi ostane na današnji dan samo na nivou sjećanja na pokojne i na žaljenje što nisu tu i ne idu dublje. Propuštaju vrijednu priliku i tme još više povećavaju težinu karmičkog tereta na leđima.
Tako kolektivni matrix postaje gušći i ne smanjuje se broj zarobljenih duša na nivou čistilišta.
Ljudi se ova zadnja dva dana fiksiraju na vanjski izgled grobova i ukrašavanje cvijećem i svijećama i mnogi ostaju samo na tome.
Taj kolektivi ritual u suštini ima za cilj potpuno oslobođenje duša s one strane.
Naravno, da za to nije potreban fizički odlazak na groblje, no većini je lakše ako i fizički potvrde taj čin.
No ako mi nismo slobodni, ne mogu to biti ni umrle duše koje su s nama povezane i obrnuto.
Danas je lijepa prilika za čudo i dar oslobođenja.
Transcediranje iluzije odvojenosti i ciklusa umiranja i rađanja, neće biti moguće ako smo vezani za određenu osobnost umrle osobe-moj muž, moja majka, moj otac itd..
Ako vjerujemo u inkarnaciju, onda znamo da jedna individuacija, ima razne uloge i osobnosti i zašto se onda vezujemo samo za onu s kojom smo imali u ovom tijelu iskustvo i igrokaz ?
Dakle, nakon oslobođenja od karmičkog tereta, slijedi otpuštanje uloga.
Svako naše sjećanje na osobu kakva je bila tu osobu zadržava u tom identitetu.
Pravo oslobođenje i izlazak iz čistilišta je kada se rastoče sve identifikacije, pa tako identifikacija sa osobnosti, rodbinskim ulogama i drugim ulogama.
Pada mi na pamet Dražen Petrović koga njegova majka nikako ne pušta i s njegovom smrću strukturira svoj sadašnji život. Svi oni koji zamišljaju Dražena, kao uspješnog košarkaša ga time zadržavaju u tom identitetu i tako mu otežavaju oslobođenje i proćišćenje.
Dakle, pronađimo dodatnu snagu i širinu da svoje bliske pokojne ne promatramo više kroz uloge koje su igrali s nama i tako im najviše možemo pomoći, jer je to najviši izraz ljubavi.
Ljubav otpušta i gleda široko i cjelovito!
I na kraju nadodajem komentar prijateljice Maje :
Isus je rekao - Ostavite neka mrtvi, pokapaju mrtve !
Sjetimo sa na današnji dan svoje besmrtne prirode, koja je i u onima koji su "umrli " i oljuštimo sve slojeve iluzije ili uloga koje zaklanjaju tu živu besmrtnost !
Kidanje identifikacije s rodbinskim ulogama s bliskim pokojnicimane, ne znači da ćemo sve zaboraviti i nećemo znati koju ulogu su igrali u našem životu. To samo znači da smo prekinuli ovisnost ii vezanost za te odnose.
Grob sa natpisom, imenom i zanimanjem i dalje ostaje, ostaje i lijepo sjećanje na njih, ali sa bitnom razlikom što nismo više vezani za to.
Možemo nevezano odvrtiti neku staru video projekciju no onda nema ni boli , ni čežnje, niti želje da sačuvamo taj video pod svaku cijenu.
Ako je neko staro sjećanje adekvantni inspirator za sadašnji trenutak , ono će izroniti u pravom trenutku.
Naši pokojnici žive puno paralelnih scenarija raznih života u moru raznih mogućnosti. Tzv inkarnacije su eksperimentiranja sa raznim mogućnostima kreacije i oni su samo razni filmovi, koje tako trebamo i tretirati.
Vjećna besmrtna božanska esencija je bez uloga i njihova svrha nije da postanu naša identifikacija.
Vratimo se u svoju jedinu pravu identifikaciju kao beskonačno, besmrtno božansko cjelovito biće, koje samo sekundarno igra razne uloge !
Post je objavljen 02.11.2017. u 11:32 sati.