Bezuvjetna radost

Većina odbija, kritizira ili se bori protiv onih koji ne poštuju više zakone osrednjosti, mediokriteta, zakone većine.

No, upravo njihovo odbijanje omogućuje tim koji su se izdigli iznad mediokritetskog prosjeka, da dosegnu još veće visine !

Zašto ?

Zato što mi jačamo ono čemu se opiremo /po zakonitostima u dualnom/.

Ono što ne želimo prizivamo i jačamo kroz otpor.


Dakle, mase koje ne prihvaćaju nekoga tko je drugačiji i koji se ne pridržava očekivanja krda, jačaju tu osobu i uzdižu je još brže.

Borba protiv te osobe jača tu osobu i dodaje joj energiju.

Ako ta osoba fokusira svoju pažnju da odbijanje drugih, a ne na svoje unutarnje najviše autentično vodstvo, može pokleknuti i vratiti se u okvire osrednjosti i okove negovog prihvaćanja.

/Ispunjavanje očekivanja drugih i življenje po normama starih uvjetovanja i programa društva i morala. /

Ako nastavi slijediti svoju zvijezdu, usprkos odbijanja okoline, brzo će je doseći.

Tu brzinu može zahvaliti energiji, koju dobiva od tuđeg protivljenja protiv nje.

Zato se sjetite ovoga kada je okolina protiv vas, a vi znate da trebate slijediti sebe, a ne norme društva.

Ako tome dodate zahvalnost za njihovu energiju opiranja vama, to vas oslobađa od osjećaja da ste možda žrtva okoline i približava vas cilju, uz smanjenje nelagode.

/ Teslu ili Isusa Krista i mnoge druge, nisu razumjeli i većina ih je odbijala i to ih je ojačalo/ .

Slijedite svoju zvijezdu !

Ona nikad nije u okvirima poznatog i prihvaćenog od većine u društvu!

Neka vas ovaj uvid oslobodi od pritiska nelagode, koja dolazi od odbijanja drugih !

To je vjetar u vaša leđa!

/Hvala Almini na inspiraciji za ove uvide i osnaženje!/

Tu sada dolazimo i do pitanja slave .

Trebamo razlikovati što je slavno, željeno, prihvatljivo i omiljeno prema kriterijima društva, od slave u smislu veličanja iskonskog božanskog u nama !

Ono što je za društvo slavno, obrnuto je ogledalo od božanske slave.

No, kada netko samosuvereno dosegne svoju zvijezdu, onda se mase uglavnom prestanu boriti protiv te izuzetne osobe i mogu je preokrenuti u svoj ideal ili uzor, kao što je slučaj npr.sa Isusom ili Teslom i sl.....ili s vama ?

Poželjno je da ta velika osoba nije više živa ili preblizu nama.

Zato mnogi postaju slavni tek nakon svoje smrti.

Ako je vaša zvijezda ili cilj u okvirima društvene slave, pozicije i omiljenosti od okoline, onda trebate slijediti norme i alate koji su određeni poznatim društvenim programima i uvjetovanjima.

Tako ostajete u zakonitostima matrixa i njegovih ograničenja i okvira te morate plesati po njihovom ritmu.

Teški rad, napor, trud, borba, dokazivanje, uvjeravanje kako ste u pravu, ponekad bezobzirno rušenje ili ulizivanje ili opravdavanje, dodvoravanje, korupcija ili manipuliranje itd itd.

To znači da slijedite neku zvijezdu, koja je društveno uvjetovana i definirana kriterijima i okvrima društvene osrednjosti i maksimuma, koji je do tad netko ostvario.

Ako vam svi plješću, to može značiti dvije stvari :

1. Već ste dosegnuli svoju zvijezdu, pa vam se dive i zavide i žele biti kao vi, zato jer idu iz pozicije svoje manje vrijednosti.

Izdigli ste se iznad poznatog i tako proširili granice i podigli ljestvicu i za druge.

Neki će vas i dalje pljuvati, no s vremenom, imati ćete sve više sljedbenika.

Ako im dozvolite da budu vaši sljedbenici, pali ste i uhvaćeni ste opet u okove matrixa.

Pomislili ste da ste važni i posebni ili bolji od drugih i da možete biti njihov vođa ili spasioc.

Počinjete igrati ulogu i više niste autentični i spontani u trenutku.

2. Drugi razlog za pljesak je što ste dosegnuli cilj, koji je društveno priznat ili poželjan
/npr. dobili ste visoku poziciju u hijerarhiji na poslu, puno zarađujete, afirmirali ste se kao znalac u nekom području, u okviru društveno priznatih granica- npr. ugledni doktor, akademik, novinar, sudac, političar isl..

Ostali ste u okvirima osrednjosti društva i krutih pravila društva

./Tada neminovno kasnije morate osjetiti i drugi polaritet klatna društva./

Ako ste omiljeni i puno lajkova dobivate npr. na FB upitajte se zašto?

Da li zato što ste u okvirima tuđih očekivanja i što ispunjavate njihove źelje ili potvrđujete njihova uvjerenja i što se tako uzajamno hranite ....ili ?

Protivljenje i odbijanje drugih ubrzava manifestaciju autentičnosti, osim ako ne uronimo u samo-sažaljenje ili sumnju : je li to stvarno moj put, ako su mi zatvorena vrata...ili jesu li možda drugi u pravu.. hoću li moći izdržati odbacivanje... bolje je ostati u poznatom, uz podršku okoline .....i bezbroj drugih sumnji i racionalizacija radi kojih odustajemo od sebe.

Evo još jednog uvida :

Svrha iluzije ili manifestacije onoga što nije, je da je ona kao deponij energije ili pričuvna baterija.

Kada transcediramo neki strah ili npr. simptom bolesti u tijelu, oslobodi se ogromna količina energije, koja je bila zarobljena u tom starom obrascu uvjetovanja.

Dakle, stari programi i uvjerenja su kao baterije, koje možemo kasnije iskoristiti i one nas katapultiraju na viši energetski nivo.

/osim ako i dalje nastavljamo po njihovim obrascima, gdje onda gubimo energiju. Ta izgubljena energija je dijelom zadržana u tim obrascima ili baterijama. /

Sve ima svoju svrhu, tako i igra iluzije.

Onaj koji čuje svoje unutarnje vodstvo i počne ga slijediti bez obzira na vanjske prepreke i odbijanja okoline je već "stekao otpornost" na tuđe neprihvaćanje i neodobravanje i ima dominantnije usmjerenu pažnju na svoje unutarnje vodstvo.

Za njega ima smisla prvi dio ovog teksta.

No što je sa situacijama kada nismo sigurni, koja je poruka unutarnjeg vodstva i kada se vanjski uvjetovani glasovi miješaju sa unutarnjim uvjetovanim glasovima, tj kada nas vlastita uvjerenja odvraćaju od slušanja glasa unutarnje božanske inspiracije ?

Dakle, kad nemamo samo otpor okoline, nego svoje unutarnje otpore.

Ista zakonitost i dalje vrijedi .

Ono protiv čega se borimo jača ! Ono od čega bježimo postaje sve veće !


npr. Naše uvjerenje kako je opasno ići putem kojim većina ne ide, udružen s emocijom straha je poput zida, blokade ili štita koji ne dozvoljava slobodan prolaz životnoj energiji, koja dolazi s našeg unutarnjeg božanskog izvora ili kako znamo reći iz našeg srca.

To možemo osjetiti kao pritisak i napetost u tijelu. Energija nema slobodni protok, jer nas strah i stara uvjerenja "obzira "prema drugima blokiraju.

Npr .imamo inspiraciju i trenutni impuls da napustimo prostoriju u kojoj se odvija važan sastanak.
Pošto tada prevlada staro uvjetovanje i ostanemo do kraja sastanka, pritisak spontane životne energije u nama raste.
Opiremo se tome da izađemo i što to više radimo, osjećamo se sve lošije i pritisak blokirane životne energije počinje rasti u nama.

Što se više borimo protiv svog autentičnog impulsa on više jača.

Energija nema slobodan protok i to nije ugodno.
Možda ćemo tu nelagodu pripisati " glupostima " koje slušamo na sastanku, odnosno etiketama koje nadjevamo drugima ili našim otporima prema drugima.

No glavna nelagoda je od naše neispoljene autentičnosti i vlastite blokade.

Sada je potrebno promotriti kako jača i negativna energija u nama, ako se borimo protiv njenog ispoljavanja.

Npr. imamo na tom sastanku impuls da napadnemo kolegu, jer po našoj procjeni on nije "ispravan", a ne učinimo to.
Tada će ta neispoljena negativna energija ostati u nama i imati ćemo neugodan osjećaj rastućeg pritiska.
Maska pristojnosti, finoće ili dobrote će zadržati tu agresiju u nama.

Pri tome ćemo ostati u uvjerenju kako smo mi u pravu i ispravni, a ta osoba nije i nećemo biti svjesni kako je naša težnja za pravednošću, u stvari negativna energija, koja napada i negira druge.
Taj kolega je možda prema opće prihvaćenim moralnim uvjerenjima "neispravan ", možda je korumpiran ili laže, no sama naša težnja da se suprostavimo tome nije izraz prihvaćanja ili tolerancije, nego oblik agresije i napada.

Mada smo odšutili i na van se možda čak i smješkali, mi smo se unutar sebe borili protiv te " neispravne ili lažljive " osobe.

Što smo učinili ?

Mi smo ojačali tu osobu i osnažili energiju njenih negativnih emocija i uvjerenja.

Treći primjer je ako se suprostavimo otvoreno kolegi i kritiziramo njegovu "neispravnost " .
Možda smo uspjeli savladati svoju masku vanjske dobrote i hinjene tolerancije, no nabasli smo na svoju drugu masku pravednosti, koja optužuje sve ono što nije prema društvenim normama ispravno, pošteno ili dobro.

Mi se tada borimo protiv zla, laži, neispravnosti, nepoštenja itd. itd.
Time što se borimo protiv toga, mi to jačamo.

Svaka borba je kao da ispred sebe imamo štit ili oklop.
Taj oklop blokira slobodan protok energije.
Blokira se protok ili autentične životne tzv. pozitivne energije ili negativne energije.
Pritisak bilo koje energije raste i energija se nakuplja ispred ili iza tog štita.


Ako se drugi bore protiv vaše autentičnosti, oni je jačaju.

Ako se pri tome ne borite protiv njih i njihovog neprihvaćanja, onda vaša autentičnost teče slobodno.
Vi ste usmjereni na slušanje unutarnjeg vodstva, a ne na obrnute refleksije u okolini i otpore prema vama.

No, ako se osjetite ugroženo i uzvratite borbu, onda ćete ojačati njihove argumente s kojima su vas napali.

Npr. izašli ste sa sastanka i kolege su vas napali da ste neodgovorni i nekolegijalni.
Ako se uhvatite u njihovu igru i povjerujete im te hoćete dokazati kako niste neodgovorni i nekolegijalni, time jačate svoj imiđ neodgovorne i nekolegijalne osobe u svojim očima i očima drugih.

No ako samo odete i propustite njihove trenutne reaktivne emocije i etikete te nastavite svoj autentični izričaj, njihov napad će oslabiti i brzo izcuriti i nestati, otopiti se u rijeci vaše autentičnosti i fluidnosti.
To se može odviti tako brzo da oni koji bi vas inače napali i osudili niti ne stignu to svjesno niti pomisliti, niti osjetiti.
Vi ste izašli i sve je prošlo bez bure.

Ako vi imate trunku straha od osude i pokušavate pobječi od nje ili boriti se protiv nje, time ćete zasigurno dozvati burnu osudu i reakciju okoline.

Reakcija okoline će biti burna i onda ako vaša autentičnost jako strši izvan opće prihvaćenih normi društva.
Tada će vas složno napasti verbalno ili energetski cijela grupa, jer ugrožavate njihova temeljna uvjerenja.
Možda vas proglase ludim i tako zaštite sebe.

Ako se ne uhvatite u tu igru i ta bura neće dugo trajati, no možda će vas ubuduće i dalje izbjegavati, jer ih nesvjesno ugrožava vaša sloboda i predanost nepoznatom.
No neki od njih, koji su u sebi spremni na promjenu te vaše stanje svjesnosti prihvate i sami počnu rezonirati s njim, ubuduće možda požele biti vaši dobri prijatelji.


Ako se sami borite protiv svoje autentičnosti, ona u vama jača i kad tad će njena snaga probiti brane vaših uvjetovanih uvjerenja i poteći ćete slobodno poput rijeke, bez prepreka. Jednom ćete morati puknuti.

Ako se borite protiv nepravde neistine, nepoštenje i zla u drugima, ojačati ćete ih.

Ako se zbog svojih strahova borite protiv promjena, koje vam donose drugi kroz svoju autentičnost, ti strahovi jačaju u vama i to pojačava još više vašu težnju za borbom . Počinjete se boriti protiv tih osoba, no u biti je to borba sa svojim uvjerenjima i programima.

/ To je razlog zašto je okolina često protiv autentičnih i spotanih....., zbog osjećaja ugroze od promjene i prepuštanja nepoznatom i autentičnom.
Stara uvjerenja i poznato daju malom ja osjećaj sigurnosti.

Najveći ljudski strah je strah od naše beskonačnosti i spontanog nepoznatog ! /

Oznake: odbacivanje, odbijanje, borba, otpor, autentičnost

Današnja izjava /Almine kalendar- 31. 1.2017./: Opozicija nije ništa drugo, no trenje ispod mojih stopala, dok se penjem na planinu postignuća.

Zahvalna sam za svaki korak na mom beskrajom putu obilja i radosti.

Danas je pažnja mog unutarnjeg ratnika potpuno okrenuta na unutra, što znači da sam svjesna svake svoje misli, emocije i osjeta trenutka.

Borba unutarnjeg ratnika se odnosi samo na to da ne dajem energiju i pažnju onim mislima i emocijama, koje oduzimaju moju unutarnju moć ili moć koja je jedno samnom, a dolazi s božanskog izvora.
Ne trošim energiju na borbu s vanjskim ili na njegovu kontrolu, jer tako jačam opoziciju i odričem se svoje prirodne moći. Moja unutarnja obitelj tako postaje disfunkcionalna.

Brinem da moja unutarnja obitelj ima sigurne unutarnje granice i puno prostora za njihovo izražavanje.
Usmjeravam svoju majku hraniteljicu prema božanskom izvoru i beskrajnom izvoru hrane i energije. Pošto nam je pažnja na unutrašnjosti, ne gubimo energiju u vanjskim odnosima, koji počinju dominirati, kada je primarni fokus vani.

Moje sigurne granice i beskonačna energija se automatski onda reflektiraju i na vani, koje je izraz unutarnjeg.

Vanjska zbivanja služe samo kao trenutna refleksija onih misli i emocija, koje su neugodne i koje sasiječem u korijenu, kroz vraćanje pažnje u centar ili u nultu točku, gdje nema ni misli ni emocija.
Znači da se borba unutarnjeg ratnika svodi na to da on ima stalno nepristranu pažnju na unutarnjim mislima i zbivanjima.

Dakle, misli opozicije su svjesne i traju trenutno.

Kada smo nesvjesno ulovljeni u starim programima, koji se opiru inspiraciji trenutka to doživljavamo kao bol i patnju, koje traju i koje sa borbom još više jačamo.Tada imamo osjećaj nemoći da išta promijenimo i naš unutarnji ratnik je potpuno napustio svoju unutarnju obitelj i njezine stvarne potrebe.

Nužno je da se javljaju misli otpora i suprostavljanja na mom putu razvoja i kretanja u vanjskom svijetu. No one traju kratko, jer ih ja svojom svjesnošću rastačem u njihovom korijenu.

One tako više ne vode nesvjesnu igru opiranja životu i rijeci koja teče s božanskog izvora.

One tako više ne mogu biti automatski programi, koji se neprestano nesvjesno vrte i ponavljaju u krug.
Svjesna sam trenutnog opiranja i ono je moja odskočna daska na viši nivo.

Misli se jave u trenutku, postanem ih svjesna i dok pažnju vraćam na svoju esenciju i slijedeću misao, koja automatski dolazi s Izvora, ta misao opozicije nestane i na njeno mjesto dođe impuls ili inspiracija s Izvora /automatsko znanje ili praznina bez misli /.

Dakle, funkcija misli i emocija prošlosti, koja su kao sjećanja zapisana u akaša zapisima i svakoj stanici, jeste da me podsjete da se vratim u svoju esenciju i da svu energiju trenutno povučem natrag u esenciju. To znači da ne dajem više energiju starim programima.

Njihova funkcija je samo trenutni otpor, pri penjanju na mom putu.

Vraćam pažnju stalno na disanje i u promatranje procesa u tijelu, koji mi reflektiraju sve ono što odašiljem na van, a nije više usklađeno sa trenutnom inspiracijom u jednosti trenutka.

Moj unutarnji ratnik ne troši vrijeme na rješavanje vanjskih problema, niti na analize strategija, koje treba poduzeti u vanjskom svijetu. Kada se uhvatim u takvom razmišljanju, kažem stop i vratim se u esenciju. Povučem energiju u centar.

Malom ja će uvijek biti jako važno, ono što on misli i sve je neodgodivo važno i hitno, jer ako ono izgubi kontrolu nad vanjskim, desiti će se katastrofa.

Dakle, svaki put kada osjetim nestrpljenje, anskioznost i važnu neodgodivost za razmišljanje, to je signal kako je moj ratnik usmjerio pažnju ka vanjskom.

Kada je njegova pažnja na unutra, onda on bolje čuje unutarnjeg mudraca, koji s Izvora dobiva automatske misli savršeno usklađene sa sveukupnošću.
To je neusporedivo bolje i točnije, nego procjene malog ja koje živi u svijesti odvojenosti i ograničenja i pokušaja da tako kontrolira situaciju i upravlja vanjskim. Malo ja nema cjelokupnu sliku svega i barata sa malim brojem elemenata sveukupnosti.

Unutarnje dijete izrazi svoje emocije unutarnjem mudracu i onda on daje upute ratniku, kako da naše unutarnje dijete zadovolji trenutnu potrebu za igrom, avanturom i nesputanim izričajem.
Unutarnji ratnik prilagodi unutarnje granice za to i pomaže majci hraniteljici da dijete dobije dovoljno hrane i energije za to. Tako se dijete osjeća sigurnim i zaštićenim i slobodnim.
To se onda isto tako manifestira u mom vanjskom ponašanju.

Ostaci starih sjećanja ne određuju više moj trenutak, nego je on izraz skladne unutarnje obitelji, koja se izražava prema inspiraciji koja dolazi s Izvora, u trenutku.
Tako ja postajem izvor i uzrok svoje vanjske ekspresije.
Nisam više žrtva vanjskog.

Ono što je u mom vanjskom svijetu je stara slika prošlosti. Ne borim se protiv te slike, niti joj ne doljevam energiju svojom pažnjom. Tako se ti obrasci prošlosti rastapaju, jer nemaju više moju životnu energiju.
Unutarnji ratnik samo trenutno hvata odjeke tog vanjskog i preusmjerava se na unutarnju nultu točku i žive misli koje dolaze s izvora.
Tako svaki trenutak donosi novu svježu kreaciju i ona zauzima moj vanjski prostor, kao božanski izraz, a ne kao zrcalna refleksija.

Moja duša duh i tijelo su jedno i trenutni izraz Božanskog.

Izražavam beskrajnu zahvalnost za ove darove trenutka !

Oznake: otpor, evolucija