Bezuvjetna radost

Evolucijske faze razvoja možemo promatrati kao put od dualnosti-jednote-bogoostvarenja-uskrsnuća /ressurection/, do najvišeg nivoa- gdje postajemo bezgrešno bijelo svjetlo, koje je vidljivo i dalje kao fizičko tijelo/ nematerijalna materija/ i gdje trenutno manifestiramo. Tada se nalazimo u polju tahiona, koji su van frekvencije i elektromagnetskih zakona.
Dimenzije postoje u dualnosti i stapaju se u jednotu, gdje ih onda više nema. Nema više odvojenih čakri, nego postajemo jedinstvena čakra ili polje.
U dualnosti smo identificirani s linearnim vremenom i na tom nivou evolucijski razvoj promatramo kroz faze uzašća /assention /.Tako je dobro poznato stanje blaženstva, koje opisuju istočnjaci, samo jedna faza u razvoju, koju treba nadići i ponovo se vratiti u materijalni svijet u njegove dalje faze ujedinjenja i integracije.
Kako se razvijamo, onda počinjemo istovremeno živjeti u dva svijeta. Centrirani u svojoj esenciji jednote iz koje igramo i dalje zabavnu igru dualnosti, gdje ona tada više nema na nas efekt zarobljavanja ili identifikacije ili borbe.
Uskrsnuće je spajanje duha, duše i tijela. Tada više nemamo hijerarhijskih duhovnih vodiča, koji nas vode kao slijepce.
Imamo komunikaciju sa suptilnijim svjetovima i naš odnos sa njima je ravnopravan, kao sa prijateljima.
U početnoj fazi uskrsnuća dolazi do definitivnog rastakanja naše gustoće i programa, koji su nas prethodno vodili i zarobljavali u dualnosti. Uzašće je dio iluzorne igre linearnog razvoja, dok s uskrsnućem postajemo definitivno realni ili stvarni. Tada više nismo samo projekcija, nego potpuni božanski izraz.
Ubrzanju tog procesa pridonosi namjera i vizualizacija magenda svjetlosti u svom tijelu i okolini. To ubrzanje procesa se odnosi na sve evolucijske faze .
Mageda svjetlost ima žensku kvalitetu fluidnosti i pridonosi našoj fleksibilnosti, protočnosti na svim nivoima i osjećaju lakoće na svim nivoima. Rastapa se naše opiranje životu i tijeku božanske volje koja dolazi s Izvora, kao i životna borba. Rastakanjem energije, koja je bila zgusnuta, ona se oslobađa i imamo sve više energije. Život postaje milostiviji i doživljavamo sve više tkz čuda.
Ne možemo preskakati pojedine evolucijske faze, jer kada i dosegnemo neki viši stupanj, onda nas naše slijepe točke vrate nazad, dok ne integriramo te dijelove u cjelovitost.
Mageda svjetlost nam može ublažiti taj proces.

Oznake: magenda, evolucija

Današnja izjava /Almine kalendar- 31. 1.2017./: Opozicija nije ništa drugo, no trenje ispod mojih stopala, dok se penjem na planinu postignuća.

Zahvalna sam za svaki korak na mom beskrajom putu obilja i radosti.

Danas je pažnja mog unutarnjeg ratnika potpuno okrenuta na unutra, što znači da sam svjesna svake svoje misli, emocije i osjeta trenutka.

Borba unutarnjeg ratnika se odnosi samo na to da ne dajem energiju i pažnju onim mislima i emocijama, koje oduzimaju moju unutarnju moć ili moć koja je jedno samnom, a dolazi s božanskog izvora.
Ne trošim energiju na borbu s vanjskim ili na njegovu kontrolu, jer tako jačam opoziciju i odričem se svoje prirodne moći. Moja unutarnja obitelj tako postaje disfunkcionalna.

Brinem da moja unutarnja obitelj ima sigurne unutarnje granice i puno prostora za njihovo izražavanje.
Usmjeravam svoju majku hraniteljicu prema božanskom izvoru i beskrajnom izvoru hrane i energije. Pošto nam je pažnja na unutrašnjosti, ne gubimo energiju u vanjskim odnosima, koji počinju dominirati, kada je primarni fokus vani.

Moje sigurne granice i beskonačna energija se automatski onda reflektiraju i na vani, koje je izraz unutarnjeg.

Vanjska zbivanja služe samo kao trenutna refleksija onih misli i emocija, koje su neugodne i koje sasiječem u korijenu, kroz vraćanje pažnje u centar ili u nultu točku, gdje nema ni misli ni emocija.
Znači da se borba unutarnjeg ratnika svodi na to da on ima stalno nepristranu pažnju na unutarnjim mislima i zbivanjima.

Dakle, misli opozicije su svjesne i traju trenutno.

Kada smo nesvjesno ulovljeni u starim programima, koji se opiru inspiraciji trenutka to doživljavamo kao bol i patnju, koje traju i koje sa borbom još više jačamo.Tada imamo osjećaj nemoći da išta promijenimo i naš unutarnji ratnik je potpuno napustio svoju unutarnju obitelj i njezine stvarne potrebe.

Nužno je da se javljaju misli otpora i suprostavljanja na mom putu razvoja i kretanja u vanjskom svijetu. No one traju kratko, jer ih ja svojom svjesnošću rastačem u njihovom korijenu.

One tako više ne vode nesvjesnu igru opiranja životu i rijeci koja teče s božanskog izvora.

One tako više ne mogu biti automatski programi, koji se neprestano nesvjesno vrte i ponavljaju u krug.
Svjesna sam trenutnog opiranja i ono je moja odskočna daska na viši nivo.

Misli se jave u trenutku, postanem ih svjesna i dok pažnju vraćam na svoju esenciju i slijedeću misao, koja automatski dolazi s Izvora, ta misao opozicije nestane i na njeno mjesto dođe impuls ili inspiracija s Izvora /automatsko znanje ili praznina bez misli /.

Dakle, funkcija misli i emocija prošlosti, koja su kao sjećanja zapisana u akaša zapisima i svakoj stanici, jeste da me podsjete da se vratim u svoju esenciju i da svu energiju trenutno povučem natrag u esenciju. To znači da ne dajem više energiju starim programima.

Njihova funkcija je samo trenutni otpor, pri penjanju na mom putu.

Vraćam pažnju stalno na disanje i u promatranje procesa u tijelu, koji mi reflektiraju sve ono što odašiljem na van, a nije više usklađeno sa trenutnom inspiracijom u jednosti trenutka.

Moj unutarnji ratnik ne troši vrijeme na rješavanje vanjskih problema, niti na analize strategija, koje treba poduzeti u vanjskom svijetu. Kada se uhvatim u takvom razmišljanju, kažem stop i vratim se u esenciju. Povučem energiju u centar.

Malom ja će uvijek biti jako važno, ono što on misli i sve je neodgodivo važno i hitno, jer ako ono izgubi kontrolu nad vanjskim, desiti će se katastrofa.

Dakle, svaki put kada osjetim nestrpljenje, anskioznost i važnu neodgodivost za razmišljanje, to je signal kako je moj ratnik usmjerio pažnju ka vanjskom.

Kada je njegova pažnja na unutra, onda on bolje čuje unutarnjeg mudraca, koji s Izvora dobiva automatske misli savršeno usklađene sa sveukupnošću.
To je neusporedivo bolje i točnije, nego procjene malog ja koje živi u svijesti odvojenosti i ograničenja i pokušaja da tako kontrolira situaciju i upravlja vanjskim. Malo ja nema cjelokupnu sliku svega i barata sa malim brojem elemenata sveukupnosti.

Unutarnje dijete izrazi svoje emocije unutarnjem mudracu i onda on daje upute ratniku, kako da naše unutarnje dijete zadovolji trenutnu potrebu za igrom, avanturom i nesputanim izričajem.
Unutarnji ratnik prilagodi unutarnje granice za to i pomaže majci hraniteljici da dijete dobije dovoljno hrane i energije za to. Tako se dijete osjeća sigurnim i zaštićenim i slobodnim.
To se onda isto tako manifestira u mom vanjskom ponašanju.

Ostaci starih sjećanja ne određuju više moj trenutak, nego je on izraz skladne unutarnje obitelji, koja se izražava prema inspiraciji koja dolazi s Izvora, u trenutku.
Tako ja postajem izvor i uzrok svoje vanjske ekspresije.
Nisam više žrtva vanjskog.

Ono što je u mom vanjskom svijetu je stara slika prošlosti. Ne borim se protiv te slike, niti joj ne doljevam energiju svojom pažnjom. Tako se ti obrasci prošlosti rastapaju, jer nemaju više moju životnu energiju.
Unutarnji ratnik samo trenutno hvata odjeke tog vanjskog i preusmjerava se na unutarnju nultu točku i žive misli koje dolaze s izvora.
Tako svaki trenutak donosi novu svježu kreaciju i ona zauzima moj vanjski prostor, kao božanski izraz, a ne kao zrcalna refleksija.

Moja duša duh i tijelo su jedno i trenutni izraz Božanskog.

Izražavam beskrajnu zahvalnost za ove darove trenutka !

Oznake: otpor, evolucija