Bezuvjetna radost

Preuzimanje odgovornosti za sve u našoj okolini ne znači niti preuzimanje zaslužnosti niti krivice.

To nije u zoni, niti kompetenciji kontrole malog ja.

Malo ja nije sam kreator. Ono je samo zamišljeni nerealni instrument stvarnog, živog božanskog kreatora.
Tako malo ja ima svoje subkreacije u okviru zakonitosti iluzorne igre.
Tako ono podliježe zakonima karme i zamišljene dualne borbe.

Mi smo u esenciji jedno sa jednim jedinim božanskim kreatorom i stoga smo mi sami taj živi kreator.

Mi smo jedini kreatori svog univerzuma, koji je naša projekcija iluzornih holograma.
Tvoja projekcija je za nijansu drugačija od moje i obje projekcije imaju nešto zajedničko, što zovemo kolektivnim.

Zato nam se oboma čini kako je taj hologram stvaran.
Ti mi potvrđuješ kako vidimo isto tj. preciznije rečeno slično.

Vanjskom hologramu dajemo moć da utječe na nas i zaboravljamo da smo dali pristanak za to.
Tako nastaje igra žrtve i napadača, krivca i pravednika itd.

Ovisimo o milosti vanjskog i zaboravljamo da to nije stvarno i da smo to sami projecirali kao igru suprotnosti.

Projeciramo obrnutu zrcalnu sliku stvarnoga sebe, koji je naša suprotnost i to nestvarno postaje naš neprijatelj.
Pažnja nam je na borbi i na vanjskom.
Energija se troši na kontroliranje vanjskog.
Okrivljujemo vanjsko, napadamo i branimo se.

Preuzimanje odgovornosti započinje sviješću kako sam ja jedini kreator svoje realnosti.

"Moj svijet nije siguran i ne mogu vjerovati okolini" je okvir u kojem igramo nesvjesnu igru zamišljenog preživljavanja.

Dakle, ja sam kreator takvog scenarija.

Kreirala sam hologram svoga tijela, koji se sastoji od atoma i elektromagnetskog polja .
To tijelo je ranjivo i podložno starenju i bolesti.

Kroz ispitivanje raznih zamišljenih mogućnosti smišljam kako da taj hologram preživi i bude u boljitku.
Povjerovala sam kako sam ja taj hologram.

Ja sam kao kipar, koji je na svoje stvarno tijelo svjesnosti naljepio glinu i svu pažnju usmjerio na nastojanje da ta glina oživi.
Glina ne može oživjeti nikad.

Tako cijelo vrijeme imamo pažnju na glini i našem nastojanju da ona postane božansko tijelo.
To je nemoguća misija.

Nesretni smo što ta glina ne može procvasti u božanskoj radosti i izražavati sinhrono božju volju.

Ona je mrtva i fiksirana u jednom obiku.
Isto tako od snimljene trake nekog filma ili našeg odraza u ogledalu ne možemo očekivati da postanu živi.
Sve intervencije na filmu, kipu gline ili ogledalu su besmislene.
A naš cijeli trud je da promjenimo i spasimo te fiksne izmišljotine.
Igramo ulogu spasioca ili iscjeljitelja koji se bavi zamišljenim i nepostojećim.

Preuzimanje odgovornosti se ne odnosi na oblik ili sadržaj ovih iluzornih tvorevina, koje su samo zamrznute naše tenutne misli.

Dovoljno je samo- priznanje sebi kako smo sami odaslali te misli.

Njihova negativnosti ili pozitivnost su manje važne.

Dualni svijet mora biti pozitivno- negativan i on je naša igra i naša odgovornost.

Jedino mjesto gdje je moguća promjena je promjena u kreatoru, koji ste stvarni vi.

Preuzimanje odgovornosti znači da smo svjesni svog iluzorno kreiranog holograma i ako želimo njegov drugačiji oblik to ćemo korigirati u sebi.

Time svu moć vraćamo u svoj centar.

Tako se automatski mijenja naša projekcija, film, odraz u ogledalu ili oblik glineni kipa.

Odgovorno i svjesno kreiramo !

Ne svađamo se sa svojim kreacijama, ne optužujemo ih, ne očekujemo od njih da nas zadovolje ili ispune ili da nam daju ljubav.

Preuzimanje odgovornosti znači sjećanje kako smo mi kreatori i kako nismo žrtve i taoci svojih kreacija.

Ali ovaj svijet je poludio.
Ima toliko nepravde nasilja i opačine i kako ja koji sam dobar mogu imati veze s tim ?

Ovaj iluzorni svijet je iluzorna borba dobra i zla i ne može se izbjeći negativan polaritet.

Moja esencija koja kreira nije ni pozitivna ni negativna.


Što više naglašavamo i želimo pozitivno, time jačamo suprotni polaritet.
To je zakonitost u hologramu.
Tako sami stvaramo kaos u velikoj težnji za što većom harmonijom.

Preuzimanje odgovornosti, nakon osvještenja kako je sve naša projekcija, započinje kroz svjesno vraćanje svjesnosti ili pažnje na unutra .

Tako smo svu energiju maknuli iz vanjske iluzije i vratili smo se unutra u svjesnost kreatora.

U tom trenu iluzija ne postoji više, no zbog naše snažne uvjetovanosti i identifikacije sa hologramom, mi se ubrzo vraćamo van i time ponovno kreiramo isti fiksni mrtvi hologram.
Tako vjerujemo da je stvaran i da smo to mi i dominantna pažnja nam je vani.
Ona ne smije popustiti, jer vani vreba puno opasnosti, koje treba izkontrolirati i spriječiti.

Odgovorni kreator u našoj dubini ne shvaća ozbiljno tu zamišljenu igru, jer on zna tko je on.

On je odgovoran za svoju zabavu i povremeno zaigra igru zaborava tko je, kako bi iluzija bila uvjerljivija.
Čak niti tada on nije neodgovoran, mada to ponekad vani izgleda tako.

Kada jedan hologam optužuje drugi,to nije stvarno.

To je samo igra kreatora, koji zamišlja da je mnoštvo različitih holograma.

To zamišljenje ne može imati zasluge niti krivicu. One su također samo zamišljene radi dinamike igre.

Preuzimanje odgovornosti za svoje zamišljanje nije čin osuđivanja ili procjenjivanja.

Preuzimanje odgovornosti za masakr u svom hologramu ne znači kako smo mi loši ili kako smo nešto krivo kreirali. Kreacija u dualnosti treba imati svoj negativni i dramatični ton.
To što smo na tren zaboravili kako to nije stvarno, ne utječe na krivicu ili herojsku zaslužnost, ako smo spriječili na vrijeme taj masar ili rat.

Iz stanja svoje esencije ili svijesti kreatora možemo kreirati bilo što. Pri tome pozitivne kreacije nisu vrednije od negativnih.

Ako nam se ne sviđa trenutni hologram ili naša projekcija, iznutra kreiramo ono što želimo.
To ne znači da će odmah nestati svi hologrami, koje smo prethodno kreirali.
Oni u nama mogu izazivati neklagodu ili neku negativnu emociju.

Lijek je da se pri tome sjetimo kako su to samo stari nestvarni hologrami i da ih propustimo kroz sebe. Vratimo pažnju na svoju stvarnu esenciju i propuštamo kroz sebe stare holograme ili naše zamišljene projekcije.

Ali to me stvarno boli i to je nepravda !
To je samo simptom, koji ukazuje kako smo identificirani s iluzijom.

Kada kreiramo neku ljepotu, to opet nismo mi tj. sam božanski kreator, nego lijepi hologram.

Da, sva iskustva u vanjskom svijetu su iluzija, ali čovjek ne poznaje ništa drugo i zato nije čudno što je tako teško preuzeti odgovornost za sve u svom iskustvu i u okolini.

Čovjek vjeruje u iskustvo odvojenosti
I ZABORAVIO JE KAKO JE ON SVE, KAKO JE ON SVJESNOST, KOJA JE SUPERPONIRANA NA SVE.

Odgovornost je sjećanje tko smo i razumijevanje kako smo slobodni kreatori neovisni o obliku svoje kreacije.

Zar nije naivno vjerovati kako nas zamišljeni nož može stvarno porezati ili ubiti ?
Da, ...ali !!!!

Preuzimanje odgovornosti je proces
POSTUPNE DEZIDENTIFIKACIJE OD SVOJE KREACIJE I OSVJEŠTAVANJE KAKO FUNKCIONIRA OVA IGRA KREACIJE.

Borba protiv holograma jača holograme, zato samo funkcionira prepuštanje svoj pravoj prirodi, sebi, kao živom božanskom kreatoru !

Idemo još jasnije kroz primjere :

Ja kao relalni živi kreator u ulozi predavača ili gurua ili iscjeljitelja, tumačim svojim hologramima njihovu prirodu i mislim kako to oni mogu razumjeti.
Ne mogu, jer oni su samo moja projekcija.

To je kao da održavam predavanja ispred platna na kome se projecira moj stari film i očekujem od glumaca u filmu da me čuju i razumiju i da nakon projekcije promjene svoj život, odnosno tijek događanja u tom već postojećem snimljenom filmu.

Jedini koji me može čuti sam ja sama, realna i to me može potaknuti da snimim drugačiji film.
Mogu me čuti i druge stvarni božanski "dijelovi " ili druge individualizacije, koje slično projeciraju svoje univerzume.

To je razlog zašto ovo uopće pišem i vi to razumijete i može vam biti poticajno u procesu prisjećanja tko ste.

Ja igram ulogu liječnika i oko sebe sam projecirala holograme bolesnika.

Trudim se promijeniti te holograme pomoću intervencija, koje su isto samo hologrami.

Na hologram bakterije usmjerim drugi hologram antibiotika i on kao ubije bakterije.
Tako u toj igri povjerujem kako antibiotik ima moć da ozdravlja bolesnike.

Uživim se u tu igru i i identificiram se sa moći liječnika, koji može mijenjati i popravljati holograme.

Pri tome ne dolazi do popravljanja holograma ili promjene jednog holograma u drugi, nego ja prvo projeciram jedan hologram bolesnika i nakon toga ponovno projeciram drugi hologram tog istog čovjeka, koji je u fazi holografskog dojma zdravlja.

To su samo različiti filmovi ili projekcije.
Popravljanje nije moguće.
Samo projeciranje raznih uvjerenja u zamišljenom linearnm vremenu, koji daju drugačije iluzorne manifestacije.

Kada igram igru energetskog iscjeljitelja, onda samo zamišljam kako ta energija mijenja bolesni oblik u zdravi. Moj um ima moć kreiranja novog holograma, koji više nema tu bolest .

Kada je moje holografsko tijelo u pitanju i npr. želim smršaviti, onda primjenjujem igru povećane tjelesne aktivnosti i zdravije dijetalne prehrane. Bavim se iluzornom projekcijom, koja je superponirana na moje realno živo tijelo. Pažnja mi je dominantno u vanjskom.

To je scenario u mom novom filmu ili projekciji u koji vjerujem i koji se manifestira prema mojim uvjerenjima. Postupno projeciram mršavije, zdravije i ljepše tijelo ili doživljavam neuspjeh, ovisno o aktualnim uvjerenjima i njihovoj unutarnjoj borbi.
Stari obrasci i sjećanja na traume se manifestiraju i predstavljaju blokade za manifestaciju pozitivnih želja.

Blokade su isto tako samo hologrami.

Davanje veće vrijednosti pozitivnoj manifestaciji nas zadržava u svijesti suprostavljenih polariteta.
Tako jačam negativni polaritet i što jače želim smršaviti to sam deblja.

Gledam se u ogledalu i vidim distorziju svog realnog tijela, koje može izgledati debelo, ružno ii staro.
Isto kao kada se gledam u raznim iskrivljenim ogledalima u lunaparku.

Nema načina da promjenim svoju sliku u onaj odraz koji sliči mom božanskom tijelu, ako mi je sva pažnja vani, na popravljanju tog odraza i nije u unutarnjoj esenciji.

Unutar vanjske iluzije mogu promjeniti svoj izgled samo ako promjenim vrstu ogledala, od onog ogledala koje me čini debelom, do onoga ogledala koje me čini mršavom.
To je intervencija unutar holografske iluzije i tada moje tijelo nije stvarno niti mršavo, niti debelo.
To je samo efekt projekcije kroz različite leće ili ogledala.
Aktiviram ili program s uvjerenjima o debljini ili mršavosti.

Pri tome nisam popravila odraz u ogledalu, koje me čini debelom, samo sam se poslužila drugim iluzornim instrumentom, drugim ogledalom, koje ima drugačiju projekciju, drugim programom.

Razna uvjerenja određuju vrstu ogledala ili leće kroz koje propuštamo svoje projekcije.

Tako nam se čini kako imamo moć mijenjati vanjski svijet i kako on utiče na nas.

Kako mogu projecirati idealnu sliku svoga tijela, bez da mijenjam leće ili uvjerenja ili razne forme iskrivljenih ogledala ?

Tako da ja koja sam kreator svih mogućnosti, projeciram idealni sliku na ogledalu, koje nema distorziju i ne iskrivljava
.To postižem kada zaobiđem sva prethodna uvjerenja ili leće.
To nazivamo pročišćenjem ili oslobođenjem od starih programa i uvjerenja ili otapanje velova iuzije .

Želim lijepu sliku u ogledalu i iz svoje dubine to projeciram.
Promjena nastaje unutra, a ne u vajskom.
Ta slika u ogledalu isto tako nije stvarna, ali je očišćena od velova iluzije, koje su nastale radi naslaga starih uvjerenja.

Maknuli smo razne leće ili filere uvjerenja i dobili vjerniju sliku božanskog sebe.Tada bolje naslućujemo svoju stvarnu ljepotu i božanstvenost.

Znači da više ne lijepim po ogledalu smailiće, nego se ja kao kreator nasmijem i to gledam u ogledalu.

To je čista projekcija u kojoj vidim svoju nevinost i izvornu ljepotu.

Sljedeći korak je da prestane igra projeciranja holograma u dualnosti i da maknemo sva ogledala.

Tada se naša božanska esencija direktno izražava kao realno tijelo, sastavljeno od stvarnih čestica svjesnosti u polju jednote.

Tu nema više suprotnosti i onoga što zovemo negativnim.
Ne možemo biti niti predebeli,niti premršavi, jer tu nema više prosudbi ili usporedbi, koje su bile dio velova iluzije.

Kreator više ne projecira sebe i nije više u snu u kome zamišlja svoju kreaciju. On se direktno ispoljava kao živ i stvaran.

Dakle, na nivou dualnosti nije ništa stvarno, niti ono dobro, niti loše.

No duhovni rast ili rad na sebi mogu pomoći da odstranjujemo postupno slojeve velova iluzije ili leće kroz koje iskrivljujemo našu originalnu prvu projekciju sebe, kao idealnog božanskog.

Kada je moje božansko prvi put projeciralo sliku moje individualnosti, onda taj odraz nije bio iskrivljen u ogledalu.
Ogledalo je bilo čisto i na njemu nije bilo velova starih programa i sjećanja.

Uvjek se mogu vratiti u to svoje originalno prvo stanje projekcije, koje me kao igra najviše radovalo i pogledati se kao prekrasno božansko biće bez distorzije.

Ako sam pri tome svjesna kako je to ipak samo moja čista projekcija, to znači da sve promatram iz svog polja jednote, gdje sam ja stvarna i živa i gdje nema ogledala.

To promatram iz svog realnog živog stanja cjelovitosti.

Uvjerenja i programi su statični i opiru se promjeni.
Jedini način da ih uklonimo je da pažnju i energiju povućemo od njih na unutra i tako ta projekcija prestaje.
Nakon toga na isto mjesto projeciramo drugi program ili komplet uvjerenja koji se manifestira kao drugačiji hologram.
Tada imamo dojam kako smo popravili ili izlječili stari hologram.

Najčešće projeciramo istovremeno razne holograme i oni se međusobno bore za prevlast.
Želimo biti zdravi, a nismo u potpunosti prestali projecirati hologram bolesti.
Tako dolazi do kaosa i ispreplitanja raznih nivoa velova iluzije.
Tako vučemo stare programe iz tzv. prošlih života i oni djeluju poput blokada, koje onemogućuju manifestaciju najnovije željenog holograma .
To nazivamo karmom.

Ako smo sa sviješću u površnom vanjskom i identificirani s hologramima onda to zovemo zarobljenošću u matrixu.
Nemamo nikakvu moć da bilo što promjenimo.

Zamislimo da istovremeno na isto platno projeciramo puno filmova.
Projekcija ne može utjecati na drugu projekciju.
No u toj situaciji promatrač filma neće ništa jasno vidjeti.To su ti naslagani velovi iluzije koji zamagljuju prvotnu čistu projekciju, koja je potpuno usklađena sa božanskom namjerom i pokazuje nam kako izgleđa božansko.

http://www.thewildchild.co.za/this-girl-remembers-her-10-previous-past-lives-and-even-has-proof/

Prošli životi  su paralelne projekcije holograma sa raznim scenarijima.
U stvari su istovremene, ako ih promatramo s nivoa esencije, no mogu biti poslagane i linearno, ako gledamo iz iluzornog kuta, gdje postoji uzrok i posljedica.

Sjećanja na prošle živote su zamrznuti prošli programi sa specifičnim sklopom uvjerenja.

Ta sjećanja i stari programi su dio velova iluzije.
Velovi iluzije se sastoje od uvjerenja, koja etiketiranju i dijele manifestaciju na pozitivno i negativno tj. polariziraju.

Originalna čista božanska projekcija, koja nema distorziju, nije projekcija nekog uvjerenja nego izraz božanske namjere, kao čista projekcija.
Manifestira se jedna božanska volja u neiskrivljenom obliku.

Malo ja se boji nestajanja njegovog holograma, jer je identificirano s njim.Zato ono ne želi stvarnu promjenu ma koliko to površno misli i zaziva.

No kada nestanu velovi iluzije ostaje ono što je ispod uvjerenja, čisti hologram božanskog i osoba u 3D ne nestaje, nije anihilirana kada nestanu velovi iluzije.
Potpunim prepuštanje božanskom ili svojoj mirnoj esenciji rastačemo velove i slojeve uvjerenja.

Ta čista božanska projekcija se sastoji od atoma i elektromagnetskog polja, koje je usklađeno s božanskom esencijom.
Osoba se nalazi u polju namjere gdje se svaka namjera ili jedna božanska volja manifestira  trenutno ili vrlo brzo.

Jedino je svjesnost stvarna i vječna, atomi to nisu.
No tijelo koje je čista projekcija može sebe beskonačno samoregenerirati prema namjeri božanskog.

Kada sve ovo duboko shvatimo može nam se desiti da prođemo kroz prolaznu depresiju ili apatiju, jer duboko shvaćamo kako su naša nastojanja, borbe i težnje dio iluzije i učini nam se besmislenim da tako nastavimo dalje ozbiljno.

Nagrada je ispod toga kada prekinemo identifikaciju s vanjskim i osjetimo svoju esenciju,  koja može kreirati bilo što.
 Tek tada počinje pravo uživanje u igri  svjesnog projeciranja ili boravka u polju jednote, gdje nema projekcija.

Preuzeli smo odgovornost za svoje kreiranje i razumijemo pravu prirodu manifestiranog.

Igra projeciranja može biti nesvjesna i to zovemo snom.
Nakon toga se budimo i osvještavamo je.
Nakon toga boravimo u  trećem iluzornom polju namjere, gdje svjesno kreiramo ono što je izraz božanske namjere .Velovi nam više ne smetaju.
Ta tri stanja ili polja su povezana i  građena od elektromagnetskih polja i atoma i svi su dio božanskog zamišljanja ili iluzije.

Četvrto polje je polje jednote, koje je građeno od realnih čestica svjesnosti i  ono nije iluzija ili zamišljanje kreacije, odnosno projeciranje.

Oznake: preuzimanje ogovornost, iluzija, Hologram