Bezuvjetna radost

Pretpostavljam da je teško prihvatiti priču o alien spiritu, jer čovječanstvo ne zna za drugačije ponašanje i iskustvo.

To uvjetovanje je duboko i na svim nivoima.

I u životinjskom svijetu postoji borba za opstanak, kao i na celularnom nivou, gdje se imunološki sustav bori protiv vanjskih agresora.
Stanica ima membranu i granicu prema vanjskom okolišu, koji može biti neprijateljski i izazivati disbalans ili bolest.
Tako postoje membrane između 7 nivoa postojanja, koji su povezani sa 7 čakri.
Membrane na raznim nivoima tako tvore sustav matriksa.

Razvojem se tope te iluzorne membrane na kojima su gusti slojevi uvjerenja i programa i „naprednije biće „ ima onda npr. jedinstvenu čakru i kod njega nestaje membrana u jezgri stanice, tako da jezgra djeluje, kao da zauzima cijelu stanicu….itd itd….

Možda se i može dijelom kognitivno razumjeti, kako bi to bilo živjeti 100 % autentičnost, bez kontrole i borbe, uz potpunu prepuštenost božanskom, no u praksi to nije jednostavno.

Uvjetovanja su snažna i ona postaju referentne točke za koje se držimo, kao za spas od straha proširenja i gubljenja svoje osobnosti u beskonačnom neznanom božanskom.

S druge strane nije ni tako teško, jer svi već imamo iskustvo prepuštenosti božanskom izvoru, makar i na kratko.

Netko tko još ima odvojene pojedinačne čakre, badava se trudi da ima slično iskustvo, kao onaj koji ima samo jednu jedinstvenu čakru.

Sve u svoje vrijeme, što se tiče iluzornih linearnih faza duhovnog razvoja, no svatko i bez te iluzije linearnog razvoja, može odmah imati iskustvo svog stvarnog bezvremenog ja.

To je kontradikcija, koja nastaje zbog iluzije duhovnog razvoja.

Ova faza razvoja, gdje postoji odvojenost je poput inkubacijske komore ili poput razvoja pileta u jajetu.

Sve ima svoju svrhu, pa i alien spirit, koji je nosioc kontrole i borbe suprotnih polariteta.

Prisustvo baš tog alien spirita nije incident, nego dio dubljeg božanskog scenarija, unutar linearnosti.

U originalnom iskustvu dualnosti nemamo potpunu odvojenost.
Pojedine različite kvalitete su izražene i to ih čini odvojenim od ostalih kvaliteta, no istovremeno je zadržana svijest, kako su sve te različitosti povezane i dio cjeline.

/To je kao kada fokusirano promatramo jedan prst svoje ruke, ali istovremeno znamo kako postoje i drugi prsti, kao i ostali dijelovi cjelovitog tijela /.

U još drastičnijem iskustvu,gdje postoji iluzija potpune odvojenosti, dualne kvalitete se suprostavljaju kao polariteti.
To je iskustvo odvojenosti u jajetu.
Kada nema vodstva jedne božanske volje, mora se uspostaviti unutarnja zamišljena kontrola i postoji zakon uzroka i posljedice.

U zamišljanju odvojenosti i zaboravu tko smo, dobivamo novu zamišljenu perspektivu, koja je nužna prije nego se pile izlegne iz jaja.

Izlaskom iz jaja, započinje novo iskustvo i ono je nezaustavljivo i mudro je ne opirati mu se.

Prepuštanje i tzv. milostivost ili dalja kontrola i traumatska iskustva.

Kroz zamišljanje suprotnih polariteta i kroz ono što nije, pile je skupilo dovoljno iskustva, da može preuzeti odgovornost za život izvan ljuske jaja.

Uvjerenja su poput surogata, koja su zamjenjivala živu ekspresiju unutar ljuske ili tzv matrixa.
Strani duh je onaj koji implantira programe i uvjerenja koja se „spuštaju „ na nivo tijela i duše.
Ta uvjerenja su dio igre zamišljanja ili iluzije, maštanja sa zamišljenim ograničenjima.

Sada pile može iz faze zamišljanja prijeći u stvarni život, pod vodstvom jedne jedine božje volje, uz potpunu prepuštenost.

Interesantno je ovu Almininu priču o alien spiritu povezati sa pričom Earthariana i sintetskim svjetlom i tamom.
Naša Vesna je detaljnije upućena u to, pa ako osjetiš, draga Vesna da možeš povući paralelu u ta dva ugla viđenja istog, molim te da daš svoj osvrt.

Ništa nije onako kako izgleda na površini !

Almine i drugi spominju bionike i arteficijelnu inteligenciju / npr. nacisti i holivudske zvijezde /, koji nemaju čak niti dušu.
To su površne mentalne projekcije, čiji hologrami isto djeluju stvarno i opipljivo.
Oni uvjerljivo mogu odglumiti emocije i djelovati stvarno. Oni sami vjeruju kako su stvarni.

Alien spirit se predstavlja kao vječni duh, koji jedini ne treba evoluciju, no to je sasvim obrnuto od onoga kako jeste.
Opravo on je taj koji ima početak i kraj.

Fizičko tijelo sve religije i duhovna učenja smatraju nevažnim i prolaznim, a dušu kao naš važniji, stvarniji i duhovniji dio.

Tijelo i duša su jednako vrijedne i cjelina, kada su božanski realni izraz.
To su dva ugla percepcije, kroz koje božansko ima stvarno iskustvo sebe.
I tada su i duša i tijelo vječni, jer su „dio „ beskonačnog vječnog božanskog.
Ta djelomična podjela je dualnost, koja je time stvorena.

S druge strane su u pravu oni koji govore kako je tijelo prolazno i nestvarno, jer u iskustvu čovjeka ono je samo iluzorna projekcija ili hologram, no tada je to isto i duša, jer su odvojeni.
Da, odvojeno iskustvo duše tijekom tzv. smrti je isto iluzija.

To sve je iskustvo zamišljanja ili iluzije unutar ljuske jaja.

To iskustvo zamišljanja je slično procesu arhitektovog kreiranja kuće, gdje on u početnoj fazi samo zamišlja kuću i pri tome još ima i pomoćni kompjuterski program, koji čini virtualnu simulaciju, kako bi ustanovio koje varijante bi bile najbolje i najprikladnije.
Ono što on vidi na ekranu je samo slika ili film i nije stvarno.
Ako ima još moderniji kompjuter, onda sve to može još bolje promotriti kroz holografsku projekciju.
Tako i božansko zamišlja odvojeno nepostojeće iskustvo u kome na razne načine simulira, kombinira neke svoje kvalitete unutar zamišljenih potpuno odvojenih jaja.

Proces izlaska iz jaja može biti bolniji ili izazovniji, no on nas vraća u naše realno i autentično iskustvo, gdje nema više zamišljenog tijela i zamišljene duše i zamišljenog duha.

Mnogi od vas su u igri duhovne evolucije otpustili puno programa i pročistili membrane matriksa i spremni su za nježnije iskustvo izlaska iz matriksa, no ukoliko izaberu ostati u nekim starim uvjerenjima, koje diktira kolektivno nesvjesno, usprkos toga mogu i dalje imati staro iskustvo zatvora
.
Nitko iz vana to neće promijeniti.

Matriks je poput rešetaka s kojim majka ogradi svoje malo dijete, kako bi se ono moglo sigurno igrati u sobi, dok ona kuha ručak i nema potpunu pažnju na djetetu, a isto tako i dijete nema potpunu pažnju na njoj, nego na svojim zamišljenim igrama

Kada dođe vrijeme ograda /matriks, ljuska jajeta / se može maknuti i majka /božanski izvor / tada ima stalnu vezu sa djetetom.
Dijete je svjesno stalnog vodstva i jedne volje i nema zamišljene odvojenosti majke i djeteta /čovjeka i božanskog /.

Tada započinje autentično i stvarno življenje izvan uvjetovanosti programima i uvjerenjima.

Alien spirit za nas tada više ne postoji, jer nije nikada stvarno ni postojao.

Nisu više potrebni nikakvi posrednici prema Bogu, jer mi jesmo „dio“ živog božanskog vječnog cjelovitog tijela.

Nadišli smo religiju i vezanost za vanjske autoritete.
Samo- suvereni smo i svjesni svega.

Što je stvarno ?

Ovaj svijet koji vidimo je naša projekcija.
Imamo moć da mišlju stvaramo iluziju opipljive gustoće, koja je građena od atoma.
To čini onaj naš realni vječni dio, božanski kreator u nama.

Svi misaoni entiteti imaju dio svjesnosti i mogu sebe doživljavati kao stvarne, no to su projekcije ili zrcalne refleksije.
Te projekcije su stvorile iluziju odvojenog vanjskog prostora.
Tako neki vaši hologrami, koji se sastoje od atoma i elektromagnetizma imaju dojam da su živi i tada nastaje malo ja s kojim su identificirani.
Tako nastaju razni entiteti na suptilnim nivoima i tzv. ljudi koji su samo hologrami, bez realnog unutarnjeg esencijalnog dijela.
Ti hologrami za sebe misle kako su živi, no oni su samo virtualni programi.

Oni čak zamišljaju kako imaju svoj unutarnji prostor i po uzoru na stvarno biće oni meditiraju.

Ulaze u zamišljeni unutarnji prostor, koji je u stvari samo dio vanjskog iluzornog prostora.

Tako nastaju zapleti u matriksu i ostaje se u iluziji.

Taj hologram ili arteficijelana inteligencija zamišlja i svoju duhovnu evoluciju, no ne miče se smjesta i vrti se u krugu i u okvirima svojih programa.

To je razlog zašto oni koji žele izači iz matriksa to ne mogu, jer su sami građeni od iluzorne građe matriksa, a izlaz traže samo u okvirima iluzornog vanjskog.
Njihov meditavni prostor nije veza s božanskim i nije prava esencijalna unutrašnjost.

Nemaju gdje izaći kada nemaju unutrašnji prostor.

Oni su samo utjelovljeni ponavljajući programi.

To je također razlog zašto se i realna božanska bića isto nalaze zarobljena u matrixu.

Ako duhovni napredak tražimo u okviru iluzornog, to je isto kao da tražimo od našeg snimljenog autobiografskog filma da postane stvaran.
Film ostaje samo film ili projekcija.
Unutar fima ne može biti nekakav dio koji je živ ii stvaran.
Film samo glumi stvarni život.

Kako je došlo do toga da se trudimo oživjeti traku autobiografskog filma ?

Naše besmrtno tijelo svjesnosti na sebi ima iluzorni sloj atoma, koji možemo nazvati velovima iluzije.

To je kao da na svoje stvarno tijelo projeciramo svoj autobiografski film i sva nam je pažnja stalno na tom filmu.

Ili to je kao da živi i stvarni kipar, na svoje stvarno tijelo stavi sloj gline i tako promjeni svoj vanjski izgled.
Ta glina nikada ne može biti živa i zato je uzaludan napor da on od tog svog vanjskog sloja gline očekuje da bude stvaran.
A to svi stalno čine.

Tako mi želimo izliječiti i popraviti tu glinu, koja se nalazi na stvarnom tijelu svjesnosti.
Pažnja nam je potpuno usmjerena na vanjskom sloju te gline i zaboravili smo da smo ispod toga živi.

Zarobili smo dio svjesnosti u iluzornom vanjskom i taj dio sebe zovemo egom.
Zar to nije apsurdno ?

Vidjeli smo gore kako holografska projekcija ima izvjesni niži stupanj svoje samo-svjesnosti, koji zovemo egom.
Vidimo i da nestvarni ego može utjelovljeno živjeti kao odvojeni entitet.
Tako je ego sebe identificirao sa glinom i radi površnu duhovnu praksu meditacije, kako bi ta glina oživjela.

Glina neće nikada oživjeti !

Radom na sebi tj. na glini se može mijenjati oblik te gline i možemo otpuštati razna uvjerenja i programe.

Tako možemo skinuti par slojeva gline i doći do onog sloja tzv. iskonskog prirodnog čovjeka /pristine human / do sloja, koji je najskladniji i prva iluzorna kreacija kreatora, koju je stavio na svoje stvarno tijelo.
To je ono zdravo tijelo, koje može živjeti preko 900 godina, no opet nije vječno, niti živo.

Rad na sebi barata iluzornim materijalom i u tim okvirima nema izlaza iz iluzornog.

Živo besmrtno biće se ne može probuditi, dok god mu je pažnja samo u vanjskom iluzornom ili na svojoj projekciji ili glinenom hologramu.
On se vrti npr. u iluzornim površnim slojevima holograma i sloju koji krivo smatra meditativnim poljem.
No kroz njega on može doći dublje i ponovno se probuditi u cjelovitosti.

Za razliku od njega, oni koji su samo glina npr. kipovi muškaraca i žena, koji su stoga neživa iluzija, nikada se niti neće moći probuditi, jer oni sami nisu u vezi sa realnim božanskim izvorom.

Ja sam prije smatrala kako svaka iluzija može oživjeti, no sada vidim da mi je to bila prilična kočnica i iskrivljena percepcija.
Nemaju svi oni oko nas, koji imaju svoju osobnost i uvjerenje kako su stvarni, onaj besmrtni unutarnji dio koji se sastoji od jedinstva pravog božanskog tijela i duše ili čak nemaju u sebi niti iluziju odvojene duše .

Željeti udahnuti život u lijepe glinene kipove je jedna od najvećih iluzija.

Eonima su se svjetlosni radnici trudjeli oživjeti ginu, no nisu uspjevali.

Spašavali su i popravljali holograme, zrcalne refleksije i projekcije, mrtve glinene kipove i čudili su se što to ne uspijevaju.
Božanski kreator –kipar može napraviti glineni kip čovjeka /projekciju / no ne može mu udahnuti stvarni život, jer je to područje zamišljanja ili iliuzije.

Adam koji je stvoren od gline, nije nikada bio stvaran. On je dio igre iluzije ili zamišljanja.

Ovo vam je vjerovatno slijedeći šok, nakon vijesti o alien spiritu.

Ja sam ga kognitivno prihvatila, no u praksi još uvjek na sve gledam kao na žive božanske kreacije koje su samo trenutno u zaboravu i trenutno manifestiraju iluziju.

Mogla bih to i ovako reći: brojčano je puno više praznih iluzornih holografskih fizičkih tijela i oblika, nego što ima holografskih tijela, koja su povezana sa dušom i božanskim izvorom.

Da postoje ljudi, koji imaju na van sve karakteristike čovjeka i osobnost i možemo ih opipati i osjetiti svim vanjskim osjetilima, no nisu stvarni ljudi s esencijom.

Za njih osobito vrijedi ona: „Ne prosipaj biserje pred svinje „.
No oni čak niti nisu „uspavane svinje“ nego samo odvojene nestvarne projekcije, koje nemaju kapacitet da rezoniraju sa vašom živom unutarnjom božanstvenosti.
Nemaju tu unutarnju dimenziju.

Oni površno mogu imitirati proces duhovnog buđenja prema obrascima duhovnih uvjerenja i programa, koji su kolektivno nastali, no ne mogu se probuditi u pravom smislu riječi.

Oni barataju samo sa uvjerenjma i programima, jer su i sami to, pa tako se mogu igrati i sa duhovnim uvjerenjima i programima i mogu se razmetati sa velikim duhovnim egom.

Kao takvi mogu imati čak i sljedbenike,ali samo one, koji su i sami bez te najdublje iskonske žive dimenzije.

No ponekad im se priključe i oni stvarni i živi, ali uspavani, u potpunom zaboravu, koji su trenutno hipnotizirani vanjskim iskustvom.

Tako oni koji su nekoj tzv. paralelnoj inkarnaciji stvarni gurui, postaju učenici glinenih kipova, koji u sebi imaju imaju uvjerljiv i atraktivan mentalni duhovni program buđenja.

Nije na nama da hodamo okolo i procjenjujemo je li netko stvaran ili je stvarno biće sa slojem gline na sebi ili je samo glina, jer nas to odvlači od nas samih i zadržava u iluziji i procjenjivanju.

Ono što nam je činiti je biti prepušten svojoj dubini ili božanskom izvoru i u svakom trenutku živjeti cjelovit život, bez obzira na holograme sna koji su i dalje oko nas.

To znači prestati spašavati odraze u ogledalu ili oživljavati glinene kipove

Potpuna pažnja na realnom unutarnjem.

To uključuje i drugačiji odnos prema površnom sloju našeg tijela, koji je samo veo iluzijeili mrtvi glineni sloj.

Moja nova namjera i odluka inspirirana Alminom glasi :
„NISAM VIŠE SLUGA ILUZIJE ! REALNO VIŠE NEĆE SLUŽITI ILUZIJU“


To znači da više ne popravljam i ne spašavam iluziju u okolini i u površnom sloju svoga tijela.

Glineni slojevi fizičkog tijela znaju biti veliki tirani i čim krenemo povlačiti pažnju u svoju esencijalnu dubinu, glineno tijelo svraća pažnju na sebe kroz neku bol ili nelagodu, nakon čega se mi vraćamo u zonu iluzije.
Tražimo rješenja za olakšanje boli ili patnje ili izlječenje u površnom.
Vraćeni smo u rešetku matriksa i uzročno posljedičnu uvjetovanost.
Kasnije se zaokupimo vanjskim užicima i ugodi koju pruža tijelo.

Neću više biti sluga iluziji, u praksi izgleda revolucionarno i protivno svim dotadašnjim programima i uvjetovanjima, kako trebaju izgledati socijalni i partnerski odnosi.

Ne moram naglašavati da za to treba hrabrosti i potpunog povjerenja za bezuvjetno prepuštanje božanskoj realnoj dubini, koja je jedina živa .

Tada nestaje iluzija odvojenosti vanjskog i unutarnjeg i ono što je unutra postaje vidljivo i u tzv. vanjskom .

Iz dubine svog stvarnog postojanja sam zahvalna svima, koji su me doveli do mjesta gdje sam sada.

Osobitu zahvalnost osjećam prema Almini, koja ima širu viziju i dublje razumijevanje, došavši na nivo svog realnog živog selfa, van područja atoma, gdje se istina lako obzdanjuje.

Hvala vam dragi moji, na zajedničkom putovanju i prilici da osjetim vašu dublju stvarnu esenciju !

Oznake: stvarno iluzija, matriks, dubina, površno, vanjsko

SVIJET JE ONAKAV KAKVIM GA JA VIDIM !

PRONALAZIM U DRUGIMA ONO ŠTO JE VRIJEDNO SLAVLJA I DIVLJENJA I TO SAM ONDA I SAMA !

Evo malo komentara na ove izjave:

Mi pretpostavljamo kako postoji objektivni svijet, kojeg onda mi sekundarno percipiramo.
No situacija je obrnuta.
Događaji su neutralni, a mi im dajemo značenje i onda je za nas on upravo takav kakvo smo mu značenje dali.

Kako je tome tako, vidimo po tome što neke životne situacije za nas predstavljaju problem, dok su one za druge lagane i čak i zabavne.
No većinu značenja crpimo iz kolektivnog nesvjesnog i zato nam se čini kako je vanjsko događanje i pojavnost isto za većinu te zaključujemo kako je to objektivna stvarnost, o kojoj se svi slažu da je baš takva.

To su samo isti programi, koje svi ponavljamo i tako zgušnjavamo našu svakodnevicu u fiksna značenja, pravila i navike. To onda zovemo normalnim, istinom, objektivnim, stvarnim i nikad to ponovno ne preispitujemo

Znači mi smo ti koji smo odgovorni za kvalitetu naše percepcije !

U stvari mi nismo pasivni promatrači i žrtve okoline, nego smo oni koji aktivno projeciraju određena značenja na neutralne događaje. Zato nam se to tako čini stvarnim.

Osim automatskog nesvjesnog projeciranja kolektivnih programa, možemo to činiti i svjesno i onda postajemo svjesni kreatori svoje realnosti. Na taj način baratamo ogromnom božanskom moći, koja je dio nas i tako imamo veću snagu za mijenjanje vanjskih obrazaca.

Ako mi se ne sviđaju vanjske okolnosti, to je samo podsjetnik kako sam nesvjesno učestvovala u ko-kreaciji toga.

Tada mogu svjesno obrnuti proces kreacije i raditi na tome kako ću drugačije vidjeti. Na ovom materijalnom nivou obično je potrebno linearno vrijeme za drugačiju fizičku manifestaciju, mada se dešavaju i trenutne manifestacije našeg novog viđenja, jer je realnost van vremena. Tada to nazivamo čudima, ali samo zato jer se ne uklapaju u stare programe kolektivne tzv. normalnosti.

Zašto npr. u Hrvatskoj ljudi nisu zadovoljni vladom i političarima. Postoji kolektivno uvjerenje kako su političari i oni koji imaju vlast iskvareni, lopovi, neiskreni, pohlepni, sebični, nesposobni, socijalno neosjetljivi , korumpirani itd.

I što smo s tim uvjerenjima kreirali, upravo takvu situaciju !

Imamo sve više istaknutih vođa, koji su pod sudskim procesom ili ih vrlo skoro čeka taj proces i beskrajno suđenje, koje dodatno podržava naše uvjerenje, kako je pravosuđe neefikasno i korumpirano.

Živim u gradu koji vodi osoba pod teretom sudskih optužbi. Radim u instituciji, koju vodi također osoba pod teretom sudskih optužbi, Gledam na TV sumnjive igre oko Agrokora, slušamo o teorijama zavjere i sumnjamo kako se ikada išta može promijeniti s bilo kojim novim izborima.

Dakle, ako to baš tako vidim, kao što sam napisala, sve sam to ja ko-kreirala, jer sam pristala na usvajanje kolektivnih uvjerenja koja projeciraju baš takvu situaciju.
Tu nema krivice. Postoji samo mogućnost nastaviti tako dalje nesvjesno ili se probuditi.
Reći ćete, ali to je sve istina i naći bezbroj dokaza, kako je to sve baš tako. Pa svi smo vidjeli na TV i čitali u novinama, a ja sam osobno bio tamo …. …itd. To je postala naša nepobitna objektivna stvarnost i svakodnevica, koju stalno ponavljamo i tako utvrđujemo njenu manifestaciju.

Mogu li ja usprkos manifestacije ovakve društvene igre u Hrvatskoj gledat i drugačije i tražiti u drugima ono što je vrijedno divljenja i slavlja ?

Kako da promatram bolesnog pedofila kome su dokazani zločini i kako da pronađem i gledam u njegove dobre i svete osobine ?
Da li time negiram ovu „objektivnu „ realnost ili se romantično zavaravam ?
Bi li netko trebao dozvoliti takvoj osobi da radi u dječjem vrtiću, zato što vidi njene dobre osobine i božanstvenost, koja je ispod uloge bolesnog kriminalca ? Ne, ne bi trebalo dozvoliti takvoj osobi da radi u vrtiću, zato što ta osoba i većina njegove okoline njega vidi kao kriminalca . Oni ne mogu samo tako pobjeći od starih identifikacija i programa. /Vuk dlaku mijenja , ali čud.......nikada ?......rijeđe /

Mi ne možemo nasilno mijenjati tuđe nesvjesne izbore kako će oni vidjeti ovaj svijet.

Pronalazeći božansku esenciju u takvoj osobi mi ćemo rezonirati s tom osobom na tom nivou i imati lijepo iskustvo, koje je oslobođeno od iluzornog vela njegove kriminalnosti. No već u sljedećem trenu će se najvjerojatnije ta osoba vratiti u svoj stari identitet i nesvjesno dalje igrati istu ulogu kao prije.

Ukoliko je ta osoba zrela za promjenu, onda će možda biti spremna otpustiti neke dijelove tog vela starog identiteta i taj jedan susret s vama će biti za nju iscjeljujući. No, ako se to i desi ostaju mu još izazovi okoline, koji ga vide na stari način. To su odjeci njegovih starih uvjerenja, koji mu se još uvijek reflektiraju. Hoće li on imati snage da potpuno izađe iz tog identiteta ili će radi pritiska izvana ponovo skliznuti u isti identitet, ovisi o njemu i nivou svjesnosti.

Prijedlog vježbe :

1.Dozvati u sjećanje sve osobe koje znamo osobno ili one koje su istaknute u društvenom životu te u njima tražiti njihove vrline, ljepotu dobrotu, svetost itd.

Lakše je početi to raditi od osoba čiji veo identiteta nosi manifestirane pozitivne karakteristike i osobe koje su nam uzor. Tako će biti lakše kasnije ući ispod negativnih velova identiteta osoba, koje nam se ne sviđaju i koje na van manifestiraju negativnu ulogu. Lakše ćemo moći osjetiti božansku esenciju naših neprijatelja i onih koji su povrijedili nas ili povređuju druge.

2. Potražiti u svojoj okolini i sjećanju iskustva, one situacije i ljude čija nam se kreacija ne sviđa.

Tada osvijestimo da je ta manifestacija postala dijelom našeg iskustva, jer smo prihvatili takvu igru ili program. To nam onda postaje budilica da promijenimo kut svoga gledanja.

„ Svijet je onakav kakvog ga ja vidim ! „

Kakvog ga ja želim vidjeti ?
Vidim ga i osjećam drugačije sada, bez obzira na trenutne vanjske manifestirane iluzorne velove !

Ako ste npr. bolesni, sebe sada možete osjetiti zdravim i ojačavati tu emociju, a za staru manifestaciju, koja je kondenzat prošlih uvjerenja i emocija kažemo sebi : "To je samo prolazna manifestacija ".
Time joj oduzimamo energiju, povlačimo energiju iz programa bolesti i ne hranimo njenu buduću manifestaciju , dok jačamo i ulažemo energiju u novu manifestaciju zdravlja.
Tijelo je tiranin i on će nas simptomima stalno podsjećati, kako je to objektivna stvarnost ili činjenica, no na nama je da više ne dodajemo energiju u taj stari program.

TAKOZVANA OBJEKTIVNA STVARNOST JE ZAMRZNUTI KONGLOMERAT PROŠLOSTI / PROŠLA UVJERENJA I ISKUSTVA, KOJA SU ZGUSNUTA RADI STALNOG PONAVLJANJA./
TAKO JE I FIZIČKO TIJELO ARHEOLOŠKI EKSPONAT I DOKAZ NAŠE PROŠLOSTI !
Ono će ostati takvo, odnosno sve starije i bolesnije, ako opetovano ulažemo energiju u iste programe.
Osvještavanje koji su to programi nije teško, jer to vidimo na svom tijelu i u jeci, koja odzvanja iz okoline.

Videći dobro u drugima, osnažili smo dobro u sebi i time smo stvorili temelje na kojima možemo lakše mijenjati naše viđenje svijeta tj. izabrati koje ćemo mu značenje dati !


Opaska :
Ako s nekom osobom nikako ne uspijevate rezonirati u božanskom jedinstvu, onda postoji mogućnost da je ta osoba samo virtualna umjetna inteligencija, koja se nalazi u tijelu- biološkom kompjuteru. Drugim riječima ona nije živa realna osoba sa dušom, nego samo utjelovljeni ili tijelom manifestirani mentalni program. Takve osobe djeluju kao da imaju emocije i mnogo je takvih kreacija npr. među glumcima u Holywoodu.
Treba razlikovati programe s pridruženim arteficijelnim emocijama, od žive esencijalne kreacije, koja zrači bezuvjetnom ljubavlju, bez obzira koliko velova programa je prebačeno preko esencije. Da ima takvih osoba Hitler je bio jedna takva arteficijelna inteligencija.

Što više nas se budi i diskreira svoje velove iluzije, to će više nestajati tzv. negativnih osoba iz osobnog i javnog života i biti ćemo svjedoci manifestacije naše nove kreacije, drugačijeg viđenja svijeta.

Oznake: viđenje svijeta, vanjsko, sveto