Bezuvjetna radost

OČEKIVANJA POZITIVNIH ISHODA, U PAKETU SA STRAHOM OD NEISPUNJENJA, JE SUŠTINA NAŠE ZAROBLJENOSTI U MATRIXU I UZROK PATNJE.

Kada smo povezani sa samim sobom ili božanskim izvorom, /5-11 nivo- prema Jude- Quartz crystal-Vrijedno je kao inspiraciju poslušati njene vide-e/
onda SVJESNOM NAMJEROM MOŽEMO IZAĆI IZ SVIH SKRIPATA, KOJI SMO UGOVORILI PRIJE ULASKA U IGRU U MATRIXU TE SVJESNO MOŽEMO OTPUSTITI SVE UGOVORE DUŠE.

No to se čini samo onda kada možemo svjesno održavati svoju visoku vibraciju, koja nas drži izvan starih programa i dogovorenih scenarija ili tzv. sudbina u matrixu. / oprez-Kada smo u niskoj vibraciji, onda manifestiramo brzo sve strahove i brige .
Za nesvjesne osobe dogovoreni životni skriptovi su zaštitni mehanizam da ne idu prenisko u svojim vibracijama, a opet imaju razna iskustva. /

Taj čin svjesne namjere znači kako smo u potpunosti preuzeli odgovornost za kreaciju svog života.

Mi slobodno kreiramo svoj neovisni matrix ili samo jesmo .

Dakle, postali smo majstori, koji slobodno izabiru svoju manifestaciju i koja više nije određena prethodno dogovorenim skriptom unutar igre matrixa.

Majstor je jedno s božanskim i iz svoje dubine dobiva trenutnu inspiraciju za kreiranje.
Ta inspiracija je izvan svijesti potrebitosti, nedostatka, očekivanja, straha i sumnji.

Majstor je svjestan svakog trenutka, uz prihvaćanje svih odjeka starih programa uvjetovanja i ugovora.
Svjestan je kako su neugodne emocije ili uvjerenja ili bolovi samo iluzija i ispoljavanje starih programa prošlosti.
Nema borbe protiv starih iluzija.
Majstor ih promatra iz svoje esencije, gdje je potpuno ispunjen.
Nevezano ih prihvaća i promatra kako prolaze.
/prolaze zato što ih ne hrani s energijom i pažnjom i nije fiksiran na njih kao da su stvarnost /

Kako Jude kaže, Demijurg ili kontrolni centar matrixa, stalno odašilje misli, koje imaju za funkciju da nas usmjere na akciju, koja je prethodno dogovorena u našem skriptu
/odvesti će nas do partnera s kojim trebamo biti u braku ili do prepreke, koju prema scenariju trebamo savladati /

Dakle, većina misli u matrixu nisu naše i nisu naša slobodna volja ili izbori, kako znamo pomisliti.

Kada osoba svjesno izađe iz svog dogovorenog skripta, to ne znači da Demijurg centar trenutno prestaje emitirati te misli .
Ako smo na nižoj vibraciji tj. u njegovom dometu, mi ćemo ih i dalje čuti i možda i dalje nesvjesno slijediti njihovo vodstvo.
/Demijurg nije neki zločesti centar, koji nas drži zarobljene.
Mi smo ga kreirali za potrebu i igre.
No, možemo ga također promatrati i kao onaj glasić vragića na našem ramenu, koji nas stalno drži u stresu i pažnji na vanjskoj iluziji . /

No, ako smo budni prepoznati ćemo kako su glasovi i emocije, koje dolaze iz kontrolnog centra matrixa samo iluzija ili odjek staroga i da u tom trenu možemo svjesno povući svoju pažnju i energiju na unutra na našu realnu esenciju.

I tamo možemo čuti inspiraciju za trenutnu manfestaciju, koja je slobodna od prethodnih uvjetovanja.
Naša prava moć je u unutrašnjosti i esenciji.

Dijelovi starog skripta nastoje privući našu pažnju i navesti nas da djelujemo po njima.

Tako npr. imamo bolove u tijelu i kada počnemo borbu sa njima ostajemo u nižoj vibraciji.

Npr. prema starom skriptu, koji smo prije ugovorili, trebamo imati te bolove i ići u bolnicu, kako bi se pojačali svi strahovi i kako bi tada imali priliku nadvladati ih te kako bi u bolnici upoznali dragu osobu s kojom ćemo imati dalja dogovorena lijepa iskustva ili npr. brak za kojim stalno čeznemo.

Ako smo izašli svjesnom namjerom iz tog skripta, kada osjetimo prve bolove, onda ne moramo odigrati baš takav igrokaz.
Osvještavajući te bolove ulazimo dublje u sebe i autentično se izražavamo što raspršuje iluziju o bolesti, koja treba biti liječena u bolnici.
Slobodno odbiremo ili ne odabiremo parnera i ne moramo jedno određeno vrijeme biti bolesni.

Bolovi će nam uporno privlačiti pažnju i pokušavati će nas zadržavati u frekvenciji straha i brige te će nas glasovi iz kontrolnog centra Demijurga upućivati na prije dogovoreni scenario : „ Ovo je ozbiljno, moraš otići u bolnicu i potražiti stručnu pomoć !“

U tom trenu smo npr. svjesni kako je to iluzorni glas i kako ne možemo biti žrtva i uspjevamo biti neutralni promatrač, koji dozvoljava ovu iluziju, ali ju ne osnažuje.
Mi smo tada u centrirani u visokoj vibraciji.

No, već u slijećem trenu intenzitet boli i zabrinutosti se pojača i mi smo opet ulovljeni u iluzornoj niskoj vibraciji.
Bolest postaje stvarna za nas.

Tako se u krugu možemo boriti sa boli, oscilirati i na trenutke uspjevati vraćati centar i od tamo spontano rastapati pojedine velove iluzije.

Takva iskustva, gdje dodirujemo najdublje bolove i strahove možemo nazvati mraćnom noći duše.

Dok živimo s okolinom, koja je zarobljena u matrixu, radi naše empatičnosti i telepatičnosti ćemo osjećati njihove negativne i niske vibracije, no kada smo mi stabilno centrirani u svojoj esenciji, u dubokom zadovoljstvu, sa snažnim samopouzdanjem/ jedna božja volja / onda oko sebe raspršujemo vanjske distorzije, iluziju niskih vibracija.

Možemo povremeno i dalje osjetiti upade starih programa i strahova, no oni više nemaju moć nad nama.

Oni koji nisu svjesno raskinuli ugovore duše i skriptove života ne mogu nikada biti slobodni.
Periodi iskustava veće slobode su kod njih samo dijelovi skripta.

S druge strane stvarna sloboda u kreaciji nosi veliku odgovornost, jer tada slobodno možemo kreirati negativni kaos, dok smo u niskoj vibraciji ili svoj raj kada smo u visokoj vibraciji.

Izlazak iz matrixa i preuzimanje odgovornosti za kreaciju znači da možemo majstorski kontrolirati svoja negativna stanja i niske vibracije.

Kada kažem kontrola, to nema veze sa definicijom kontrole, na način kako ju provodi malo ja.

Visoka vibracija sve prihvaća i nije usmerena na pozitina očekivanja.
Ona zna da su niske vibracije iluzorna obrnuta slika onoga što jesmo. Kada izroni niska vibracija, naša esencija se ne bori protiv nje, ali joj uskrati svoju punu pažnju, ozbiljnost i identifikaciju s njom.
Tako ona sam prođe kroz nas kao nestvarni duh prošlosti.

Kako ujediniti prividnu kontradikciju :

1. PRIHVAĆANJE S POVJERENJEM- znači biti centriran u cjelovitom ja, a ne malom ja, koje se ne želi prepustiti i prihvatiti sadržaj sadašnjeg trenutka.
Prihvaćanje ne znači identifikaciju ili poistovječivanje sebe sa značenjem.

2. TREBA KONTROLIRATI TJ. ZAUSTAVITI NISKE VIBRACIJE- znači biti centriran u cjelovitom ja i svjesno uskratiti pažnju negativnom, ali ne kroz borbu ili opiranje kako to čini malo ja.

ISTOVREMENA
PREPUŠTENOST ILI CENTRIRANJE U SVOM REALNOM CJELOVITOM JA
I SVJESNOST ILUZIJE, KOJA SE JAVLJA U OBLIKU NISKE VIBRACIJE.

SVAKOM TRENUTKU KAŽEMO DA, NO SVJESNO NAGLAŠAVAMO IZRIČAJE VISOKE VIBRACIJE, TAKO DA MIČEMO PAŽNJU SA NISKIH ILUZORNIH VIBRACIJA I SVJESNO HRANIMO AUTENTIČNOST.



Uzmimo da imamo iskustvo paralizirajućeg straha, koji ne prolazi.
To je praćeno sa dodatnim unutarnjim dijalogom, koji upozorava na sve opasnosti i važnost ovog straha.

Iz svog dubokog centra nepristano promatramo to iskustvo straha i kontrakcije
/To znači da prihvaćamo tu situaciju i ne borimo se protiv nje i u neutralnoj smo poziciji, bez prosuđivanja.
Svjesni smo kako je to iluzija./

No, možemo biti ulovljeni u tzv. program promatrača i tada u stvari dodajemo energiju toj situaciji i ona zato ne prolazi.
Da smo ulovljeni u tom programu, pokazati će nam naša potreba da što prije izađemo iz tog stanja i učinimo neku duhovnu tehniku, koja će nas vratiti u mir.

Program promatrača je dio igre u matrixu, gdje duhovni ego preuzima kontrolu, s kojom nesvjesno produžuje iskustvo negativne vibracije.

Ako smo zaista u ulozi svjesnog promatrača, onda automatski s povjerenjem prihvaćamo tu situaciju i znamo kako je ona samo dio iluzorne igre.
Znamo tko smo i da je sva moć u nama, a ne u vanjskim ogledalima i privremenim pozitivnim ili negativnim ishodima.

Strah, koji istovremeno osjećamo je znak da se opiremo tijeku energije, koja dolazi s izvora.
Mi smo se kontrahirali i ne puštamo životu da nam donese slijedeći fluidni trenutak, koji je božanski autentični izraz.
/ Ovo je dio razumijevanja, koji jača našu centriranost.
To je ustvari automatsko znanje tko smo. /

Kada znamo tko smo znamo da možemo slobodno izabrati u tom trenutku neko iskustvo u višoj vibraciji.
Nemamo neki određeni plan ili fiksnu želju da iskustvo mora biti suprotno od trenutnog.

Možemo promotriti to trenutno iskustvo i doći do odgovora, koju poruku nam nosi taj strah i koja su uvjerenja i očekivaja vezana uz njega.
Tako dobivamo nove uvide i stara uvjerenja se rastapaju.

Ako nakon svjesnosti kako je to trenutno stanje paralizirajućeg straha iluzija, ne ode spotano taj strah, to znači kako u toj situaciji možemo imati dodatne uvide.

Iz stanja potpunog poverenja u život dozvolimo toj snažnoj emociji da bude.
Ne kontroliramo „vrijeme njenog trajanja „.
Promatramo nevezano s prihvaćanjem trenutne pojave iluzije.

No ne zadržavamo se predugo u promatranju, jer time osnažujemo iluziju i možemo biti ulovljeni u unutarnji dijalog, analize i prosuđivanja oko te situacije.

Dužina trajanja tog straha može biti rezultat napetog očekivanja, koje je programirano za određeno vrijeme i zato ne popušta.

Ako smo centrirani u esenciji i znamo tko smo tada neće biti teško svjesno prebaciti pažnju u svoju dubinu i tako prestati davati pažnju i energiju tom strahu.
On se onda raspine, jer mu ne dajemo svoju energiju i moć.

To možemo pojačati tako da iz pažnje na kontrakciju, koja je npr. našem pleksusu prisutna kao neki grč, proširimo svesnost tj. osjetimo sve širi i širi prostor u tijelu i oko tijela.
S izdahom se proširimo iz te kontrakcije.
Neko vrijeme osjećamo i kontrakciju i proširenost i onda svjesno uronimo još dublje ili šire, u taj naš prošireni osjećaj.
Kada nam je pažnja na njemu spontano nestaje kontrakcija.

Što znači onda kontrolirati negativne vibracije i njihovu priču u obliku uvjerenja i emocija i tjelesnih senzacija ?

To je u stvari svjesno prebacivanje pažnje ili percepcije s jedne dimenzije na drugu, iz jedne realnosti vibracija, na drugu realnost vibracija.

Na nivou stvarnoga ja, nema realnosti niskih vibracija i njihovih manifestacija.

Tako majstor samo svjesno odabire s kojeg nivoa će nešto kreirati i ima moć da se svojom namjerom vraća u pravu cjelovitu identifikaciju.

Razni nivoi kreacije su odvojeni vibracijama.

Tako oni koji su u realnosti niže vibracije, ne vide one koji su na visokoj vibraciji.
I zato im se njihove želje ne ispunjavaju, jer žele stvarnost više vibracije, sami emitiraju nižu frekvenciju.

Možemo reći da su ljudi na višoj vibraciji, nevidljivi za negativne namjere onih sa nižim vibracijama.

S kog nivoa vi želite svjesno kreirati ?

Što bi majstor trebao razlikovati ili znati :

ŠTO JE REALNO I ŽIVO?

Beskonačno božansko nije niti stvoreno, niti može nestati. To je jedino što je realno ili živo.

Iluzija je sve ono što ima početak i kraj, što se može definirati i što je građeno od atoma i elektromagnetskih polja.

Stoga je svaka kreacija ili oblik iluzija. / Svjesnost, koja je poput posude za igru atomske iluzije bi mogli nazvati realnom /

Svrha iluzije je da božansko ima prolazna razna iskustva, tj. da naizmjenično naglašava i izražava neke svoje kvalitete, radi užitka. Svaka individualizacija je osebujna božanska pjesma i na osebujan način ispituje razne mogućnosti kreacije. Tako se multiplicira užitak, kroz razne prekrasne pjesme.

Dualizam sam po sebi ne donosi patnju, bez obzira na zamišljeni negativni polaritet, koji pokazuje ono što nismo.

Patnja se rađa iz iluzije identifikacije sa površnom kreacijom i iz želje da iluzija bude vječna.

Negativni polaritet je samo obrnuta zrcalna refleksija onoga što jeste.

Realno besmrtno, beskonačno i bezvremeno božansko je kreiralo čovjeka, koji je prolazna iluzija i obrnuta refleksija od onih božanskih kvaliteta, koje nisu izražene i stoga se projecira distorzija.

Postoje dakle ljudi, koji su samo ta projekcija i stoga oni nemajuu sebi taj besmrtni do.

To su hodajući programi ili arteficijelne inteligencije.

U manjem broju se oko nas kreću stvarne realne božanske individualizacije, koje na sebi imaju velove projekcije ili iluzije i iz vana izgledaju, kao prije opisani ljudi. / Samo među njima se nalaze duhovni majstori, koji kroz iluzorni proces buđenja, vraćaju sjećanje tko su i miču velove iluzije. /

Realno božansko je stvorilo skrivene nevidljive realnosti, koje su također iluzija, jer su samo refleksija /vile, patuljci, duhovna hijerarhija i druga beztjelesna bića itd./ I anđeli isto spadaju u tu kategoriju. Oni utjelovljuju svjetlo ili ono što je znano, dok demoni utjelovljuju kaos ili neznano.

Svi ti nivoi kreacije imaju svoju funkciju u igri kreacije i proživljavanja raznih direktnih iskustava.

Kreacija prirode i planete Zemlje i ostalog kozmosa je isto iluzija.

No tu postoji velika razlika. Oni nisu refleksija, nego direktna ekspresija, onoga što jeste božansko.

Iz tog razloga oni duže traju, od iluzije ljudi i drugih bića ili entiteta.

Tako ako stupnjevamo nivoe iluzije unutar kreacije, oni su onda stvarniji, jer pokazuju što jeste božansko bez iskrivljenja.

Zato možemo lako uživati u prirodi, jer nam ona pokazuje što jesmo, dok je sa ljudima to puno teže.

U kategoriju iluzornih entiteta spadaju i misli s pripadajćim emocijama. Oni su samo prijenosni instrumenti u zamišljenoj igri.

Mentalno- emocionalni entiteti /uvjerenja ili misli s emocijama/ se opiru živoj struji života.

Oni se nalaze na „mjestu „ tišine ili našeg stvarnog ja, na mjestu iz koga, iz srca inače čujemo inspiraciju od božanskog.

Taj entitet ili glasni unutarnji dijalog se opire onome što jeste i odvlači pažnju od stvarnog ja i tako ne čujemo božansku inspiraciju.

Kada ne čujemo božansku inspiraciju, onda nema autentične ekspresije i božansko u nama ne izražava ono što jeste.

Živi se površni nestvarni, nesvjesni iluzorni život .

Živo tijelo svjesnosti se ne sjeća sebe i pažnja mu je samo na svojim površnim iluzornim velovima.

Još nije spreman na majstorsku svjesnost i razlikovanje.

Bez iluzije i kreacije nema iskustva.: površna osjetila, misli emocije, oblik fizičkog tijela i dugih suptilnih tijela.

Ljudi to nazivaju životom.
Ako je izražena emocija ljudske ljubavi, onda to zovu sretnim životom.

Duhovni ego smatra kako je duhovniji, ako je u kontaktu sa svojim emocijama i ako ima više definicija i uvjerenja o duhovnosti i svojim iskustvima. Tako dosta često tzv. rad na sebi ostaje samo na psihološkom nivou ili na površnim nivoima onoga što nije stvarno ja / Tijelo sa tjelesnim senzacijama, misli i emocije /.

Duboko iskustvo žive i realne ja jesam prisutnosti je iskustvo sveprisutnosti i izvan je kognitivnog i nekognitivnog iskustva.

Fizičko tijelo, tijelo duše i duha su samo zamišljeno odvojena iluzorna vozila u igri iluzije .

Našu pravu svjesnu prirodu, koja je fluidna i u području nespoznatljivog bi mogli nazvati Individualnom pjesmom.

Ona je dio sveukupnih beskonačnih tonova božanskog.
Kada se ona pjeva /živi /, bez disonantnih tonova, onda se božansko autentično izražava.

Tada su kreator i privremena kreacija jedno.

Kreator zna tko je i poštuje svoju kreaciju, ali nije vezan za nju, jer u svakom trenu nastaje nova.

Oznake: majstorstvo, matrix, SKRIPT, UGOVORI DUŠE

Kako duhovni majstor može živjeti u svijetu? Almine


https://www.youtube.com/watch?v=m8EtOg50ysk&feature=share

Slobodniji prijevod i komentar :

Duhovni majstor ima višu frekvenciju od prosjeka ljudi oko njega.

Nije suosjećajno, ni dobrotvorno ako ljudima dajemo više nego što oni mogu podnijeti, niti informaciju, niti svoje preblizu prisustvo.

Ne davati im informacije iz želje da oni budu nešto više ili da brže napreduju.

To inače majke rade, nesebično daju, jer žele da njihvo dijete bude nešto više ili bolje. To je disfunkcionalno.
Malo dijete ne može jesti hranu, koju kasnije odrasli mogu.
Nametanje informacija, svjetla, dobrih namjera je disfunkcionalno itd.

Način kako drugima možemo pomoći da budemo nosioci vizije

Definiramo ljude iz daljine, iz svoje šire vizije što oni postaju.
Povežemo se s njihovim najpozitivnijim potencijalom, s onim dijelom njih, koji je vrijedan pažnje i slavlja.

Da bi bili nosioci vizije,trebamo imati perspektivu, a da bi imali perspektivu trebamo distancu.
Tada ljudi niti ne znaju da mi imamo naprednu viziju za njih.

Vidimo ih što oni postaju. Sada ih vidimo kao biće sa više svjetla, kao zdravu i sretnu osobu. Ne govorimo im o tome.
Vidimo darove koje te osobe nose u sebi, ali pri tome znamo da još nisu na tom nivou.

Tamo gdje nas ne poštuju i ne mogu vidjeti ono što mi stvarno jesmo, treba se maknuti iz takvih odnosa. Npr dajemo nekom novac, kuhamo za nekoga i sl. koji to ne poštuje, maknimo se iz takvog odnosa ili takve formule.

To je "bacanje bisera pred svinje "

To je nepoštivajuće prema vlastitoj božanstvenosti koja je u nama.Tada i sami negiramo sebe. Tu se ne radi o nekom ego tripu zahtjevanja tuđeg poštovanja. Ako smo duhovni majstori, koji su ovladali svojom nižom ljudskom prirodom, onda imamo izgrađeno samopoštovanje i slavimo božanstvenost koja je u nama i u svemu oko nas. Kad prestanemo slaviti to, onda padamo na nivo onih oko nas koji su neprobuđeni i vjeruju da su ograničena uloga koju igraju.


Ako vas drugi ne mogu vidjeti tko ste, nema načina da im se obzdanite ili da vas vide drugačije ,nego što su oni sami. Mogu vidjeti samo onaj nivo drugih na kojem su sada. Ako ste vi viša frekvencija sa više svjesnosti i svjetla, ne mogu vas vdjeti. Ne možemo drugima davati darove kada ih oni ne mogu primiti i vidjeti vašu paravu ljepotu, tj njihovu pravu ljepotu.

Ljudi vide ono samo što oni žele vidjeti.

Ako stalno projeciraju negativne programe i negativna očekivanja, onda im je vaše pozitivnije viđenje nedostupno.

Potvrđivanje svog majstorstva ide kroz to da držimo pozitivnu viziju za druge, a da pri tome ne tražimo zasluge za to ili igramo ulogu spasioca ili iscjeljitelja. Nasuprot ako se previše približite onima koji ne mogu podnijeti vaše svjetlo ili vatru, spržiti će ih.

Dragi moji budite stabilni svjetionici u svojoj okolini. Svjetionici ne jure za brodovima u želji da oni nisu u mraku.

Ne tražite zahvalnost i potvrdu od okoline, ona je stalno u vama !

Budite s onima koji rezoniraju s vašim najvišim potencijalom, a pravite distancu prema onima koji vas ne prepoznaju. Ta distanca je radi njihova dobra, a ne radi vas. Ako ostajete u nezdravim odnosima, onda postotji vjerovatnost da zaboravite tko ste.Ljudi će na vas projecirati svoj nivo programa i uvjerenja i vi ćete povjerovati da ste nemoćni, glupi, da niste dobar prijatelj itd itd.

Ne pocijenjujte svoje dosada izgrađeno majstorstvo, zbog povremenih trenutaka zaborava i upadanja u stare igre !

Ako ne možete za sebe održavati svoju najvišu viziju, onda je vaše majstorstvo prelabavo. Onda nećete moći iz daljine održavati pozitivne vizije niti za druge.

No bez obzira na moguća kolebanja nemojte zaboraviti na svoje majstorstvo koje već tu.
Povremeni zaboravi ne mogu izbrisati ono što jeste !

Najteže je zadržavati svoju centriranost i majstorstvo u uskoj obitelji, što svi dobro znamo.

Postoji razlika između zatvaranja prema njima da nas više ne mogu povređivati od toga da ostajemo u bliskom odnosu, ali se ne identificiramo s njihvim projekcijama.
Znači prestajemo biti automatski reaktivni, odnosno sve ranije to prepoznajemo i stanemo na vrijeme te svjesno vratimo energiju u esenciju. /npr. Vidimo sebe kako ljuto odgovaramo i ozbiljno shvaćamo trenutnu igru i nakon toga se vratimo sebi / .
Distanciranost se odnosi na to da imamo distancu prema iluziji koju projecira bliska osoba, a da u isto vrijeme imamo bliskost s njenom esencijom. To ne znači emocionalnu hladnoću ili neuhvatljivost, ali isključuje nesvjesnu emotivnu automatsku reaktivnost !
Distanciranost s bliskim osobama u obitelji ne znači kako smo se zatvorili i da tako ne dopuštamo nižim energijama da nas rane, nego da smo jedno s njihovom najvišom esencijom i da od tamo promatramo igre niže frekvencije .
Tako nećemo biti ozbiljno uvučeni u njih, a opet ostati u bliskosti. Tako pomažemo bliskima da sami izađu iz nižih frekvencija.
Mi smo im poput svjetionika i pojačavamo rezonanciju više vibracije. Kad se emocionalno zatvorimo za njih time pojačavamo njihove negativne vibracije.
Ovako iz njih izvučemo više vibracije, bez da ikako djelujemo ili raspravljamo, savjetujemo ili držimo prodike što bi bilo bolje za njih.

Akcija prema bliskima treba biti onolika koliko osjetimo da osoba može primiti i to je onda poticaj a ne nasilno guranje u raj.
Kada je osoba spremna dovoljan joj je mali poticaj i podrška od nas.
Sve ostalo je kontraproduktivno i teško i za nas i okolinu.
Roditelju je teško gledati kako dijete uči iz svojih padova i htjeli bi im dati instant rješenje.
To ponekad funkcionira no usporava razvoj djeteta Kad tad ga kasnije u životu stigne ono što smo htjeli izbjeći, jer imamo širu viziju.
Majstorstvo uključuje nevezanost i to je najteža lekcija.

Možda se postavlja pitanje kako ostati otvoren, a nepovrijeđen i bez tendencije da vraćamo ili povređujemo druge ili da se štitimo ?
Izbjegavanje zona s minskim poljima, smirivanje, racionaliziranje, uspostavljanje neverbalnog pakta o nenapadanju i sl. nisu rješenje. Te strategije smanjuju vanjske sukobe i dodirivanja osjetljivih točaka i u konačnici dovode do još većeg udaljavanja. Npr.partneri se više ne svađaju, ali i imaju sve manje dodirnih točaka oko kojih komuniciraju.

Biti otvoren znači biti u svojoj esenciji koja automatski rezonira s esencijom bliske osobe. Ta druga osoba može i dalje insistirati na svojoj priči i ne mora biti svjesna te rezonancije. No vi se nećete ozbiljno i nesvjesno uvući u trenutnu igru koju nudi bliska osoba i ostati ćete centrirani. Što ćete učiniti ovisi o trenutnom vodstvu. Možda ćete zašuti, možda reći nešto konstruktivno i to neće biti niti iz pozicije žrtve, niti, progonioca ili spasioca.

Slijedeću našu automatiku koju moramo prepoznavati u trenutku je da iz želje da bliskima bude bolje namećemo svoje savjete, fizičku pomoć koja nije bila zatražena ili nije cijenjena itd.

Sjetimo se Almine- Održavati u sebi najvišu viziju za njih, bez obzira što to trenutno nije manifestirano.
No ako je ta vizija potekla iz našeg straha za bliske ili prevelike brige to neće funkcionirati. / zamišljanje bolesne bliske osobe zdravom radi želje bijega od bolesti i nelagode ili smrti samo jača ono od čega bježimo /
Ako to činimo tako to je znak da mi sami reagiramo iz starih programa i s prepoznavanjem toga možemo ih rastočiti i dezidentificirati se od njih.

Nemojmo zaboravati kako je naša okolina naša projekcija, u našem svemiru !
Mi smo to kreirali i komuniciramo sa onim dijelom sebe u drugima koji tako trenutno zrače.

Možda pomislimo da sam sama ili sam, bilo bi lakše i imala /o bi svoj mir.
Mir ne dolazi iz vana na unutra, nego obrnuto.

Bijeg od odnosa odgađa rast i slijedeće lekcije su sve žešće .

Oznake: majstorstvo, Almine, vizija, nevezanost