Bezuvjetna radost

Pitanja za osobnu kontemplaciju i eventualnu diskusiju su napisana velikim kosim slovima.

MOŽEMO LI ZAMISLITI DA ŽIVIMO POTPUNO SLOBODNO OD SVIH VANJSKIH IZVORA ENERGIJE, MOĆI, VANJSKOG SMISLA ŽIVOTA I VANJSKOG RAZLOGA ZA DJELOVANJE I VEZANSTI ZA VANJSKE ODNOSE ?

To je stanje u kojem smo kada smo van programskih socijalnih uvjetovanja, unutar zamišljenog linearnog vremena, van tzv. matrixa

Ovo pitanje potpuno ruši sav do tada poznati način življenja ili funkcioniranja.

Izokreće sve i to znači otpuštanje svih referentih točaka, pa i onih koji su naša dotadašnja najviša duhovna uvjerenja ili smisao života.

Svrha pitanja je da nas prodrma iz dosadašnjeg poimanja realnosti i davanja ozbiljnosti dualnim iskustvima odvojenosti.

U dualnom stanju svijesti vanjsko je odvojeno od unutarnjeg i tako smo odvojeni od stvarnog božanskog izvora, koji je izvor sve energije i moći.
Vanjski svijet je tako iluzija, koja se sastoji od programa.
Stvarna moć i energija je u nama tj, u cjelovitosti, gdje onda vanjsko postaje živi realni božanski izraz unutarnjeg.

Dok postoji iluzija kako nas vanjsko može nahraniti i ispuniti to je znak da smo zarobljeni u matrixu.

Zarobljenost u matrixu znači da nam je pažnja uglavnom na vanjskom i mi sebe određujemo prema društvenim očekivanjima i kolektivnim pravilima i zakonitostima.

Pogledajmo sada strukturu građe osnovnog principa odvojenosti u matrixu ili iluziji.

Radi iluzije odvojenosti i ograničenosti, imamo dojam kako su svi resursi ili energija ili moć ograničeni tj. deficitarni te putem kontrole malog ja trebamo doći do njih, održavati ih i boriti se za njih.
/Odvojeni smo od stvarnog izvora beskonačne energije i svjesnosti.
U programima matrixa imamo zarobljenu izvjesnu ograničenu količinu energije ili svjesnosti s kojom baratamo i mislimo kako je to sve što postoji./

Znači rodila se POTREBITOST ILI TREBAM !

PROGRAMI POTREBITOSTI SU IZRAZ NAŠE VEZANOSTI ILI OVISNOSTI O ŽELJAMA, CILJEVIMA I OČEKIVANJIMA.

Rođena je i iluzija linearnog vremena, gdje npr. sada nemam nešto, no u budućnosti ću imati.

To linearno vrijeme je stvorilo napetost i rođeno je OČEKIVANJE. / Očekivanje ne postoji u svom realnom božanskom izričaju. Ono je instrument igre zamišljanja ili sna maloga ja. Očekivanje postoji samo u velovima iluzije./

Očekivanje je specifični program, gdje namećemo svoju malu volju na ishode božanskih iskustava.


To znači kako nismo prepušteni spontanoj avanturi autentičnog izažavanja, nego imamo neki svoj program ili plan kako nešto treba izgledati.
Forma programa je uglavnom određena kolektivnim nesvjesnim ili kolektivnim matrixom i njegovim uvjetovanjima.

IŠĆEKIVANJE BUDUĆNOSTI I SPECIFIČNA FORMA OČEKIVANJA u našem tijelu i psihi stvara tenziju i napetost / rođena je napetost u mišićima, nestrpljenje.
Sukob ili trenje želje za ostvarenjem i straha od ne-ostvarenja želje i očekivanja stvara tu psihičku i tjelesnu tenziju. /

ZNAČI KOJI SU TO SIMPTOMI ILI ZNACI KOJI NAS MOGU UPOZORITI I PODSJETITI KAKO SMO TRENUTNO U PROGRAMU SOCIJALNOG UVJETOVANJA, KOJI JE ILUZIJA ILI SAN ?

U toku dana, u trenuku sada, svoju svjesnost proširujemo i ako uočimo neke od znakova matrixa imamo aha efekt :
Dakle sada sam u snu... ili Sada sam uhvaćena u kolektivnom socijalnom uvjetovanju... ili Ovo nije realno....ili Ovo je matrix....... ili Ovo je samo uvjerenje ili emocija......ili.... onako kako je najbliže vašoj mapi poimanja ! ?

Evo kraćeg podsjetnika ...kojeg možete nadopuniti, koji su to simptomi da smo vezani u matrixu :

Svaki put kada osvijestim neke elemente POTREBITOSTI, ŽELJE S „OKUSOM OVO TREBAM „ , OČEKIVANJA, NAPETOSTI , NESTRPLJENJA I UVJERENJA O NEDOSTATNOSTI, to znači da sanjam i da to nisam autentična ja.

Kada god sumnjamo znači da postoji borba između vjere u ostvarenje i straha od neostvarenja nečega i to nam je znak kako smo u podučju dualnog matrixa.

Kada nešto želimo učiniti trebamo se preispitati : IZ KOG POZADINSKOG MOTIVA JA OVO ČINIM ?

/ako je motiv, potrebitost, očekivanje ili nedostatak uz prisustvo sumnje, to nam je upozorenje da to čini naše malo odvojeno iluzorno ja unutar igre u matrixu/


IMA LI TU POTREBITOSTI ?

OČEKUJEM LI NEŠTO ODREĐENO ?

ČINIM LI TO ZBOG NEDOSTATKA ILI POPRAVLJANJA POSTOJEĆEG, ZATO ŠTO SADAŠNJE STANJE PROSUĐUJEM KAO NEZADOVOLJAVAJUĆE ?

SUMNJAM LI I IMAM LI POTREBU ZA UNUTARNJIM MENTALNIM DIJALOGOM ?

I što onda ?

Ništa kognitivno, ZASTANIMO , ostanimo u svojoj praznini esencije i mira i prepuštanjem božanskom će s božanskog izvora doći slijedeća originalna inspiracija i korak za činjenje.

Božanska volja je tada aktivirana i naša slijedeća akcija će biti božnski izraz, a ne reproduciranje starog programa ili očekivanja.

PITAMO SE ŠTO JE TO AKO NEMA POZADINSKE POTREBITOSTI, ŠTO JE ONDA TO U POZADINI NAŠE NAMJERE ILI ŽELJE ?

Jedan od odgovora je da je to onda samo naša inspiracija, preferencija u smislu : Bilo bi zgodno imati ovo ili ostvariti to, no ja mogu i bez toga, nema trebanja, potrebe i moja radost i ispunjenje ne ovise o ostvarenju, jer sam ja i sada radosna, ispunjena i cjelovita.
Kada se kreira to nešto novo mi ćemo još više slaviti i radovati se, no nećemo biti vezani za taj objekt ili akt ostvarenja nekog cilja, jer već u sljedećem trenu kroz inspiraciju, koja dolazi od božanskog kreiramo nešto novo, što je vrijedno novog nevinog čuđenja i uzbuđenja.

Nema napetosti očekivanja i nema lučenja adrenalina, kao stresnog motivatora.

Maksimalno uživanje, prisutnost i ispunjenost u trenutku, s laganim osjećajem znanja, kako će nam svaki trenutak donijeti nešto veličanstveno.
Maksimalna prepuštenost i povjerenje u milostivi trenutak, bez plana i programa!

Tamo gdje su progami nema više dječje nevinosti, niti ugodnih iznenađenja i čuđenja. / Sasvim mala djeca, koja još nisu programirana spontano žive na taj način /

To ne znači da ako nema očekivanja i programa da nema novih želja.
Razlika je u tome što su ove želje rezultat božanske inspiracije ili onoga što jedna božanska volja želi kroz nas izraziti.

Mi u trenutku dobijemo božansku inspiraciju, koja je kao sjeme trenutno posađena.
Mi nismo vezani za to sjeme, jer smo uživali u viđenju njegovog ploda i ne očekujemo i ne projeciramo ništa u budućnost. Takva želja je nevezujuća i nema u sebi elemente straha od neostvarenja.
Ta želja ili inspiracija je sama po sebi kreativna radost, koja potpuno vjeruje i sigurna je i zna za svoje ispunjenje.

Želja koja je impuls božanske inspiracije se razlikuje od želje s potrebitosti, po tome što nema vezanosti za tu želju.
Kada nema vezanosti nema niti straha od neispunjenja, koji je dio igre u matrixu.

Ta želja je van dualnog matrixa.

U konačnici se dolazi do nadilaženja iluzije linearnog vremena ili procjepa između uzroka i posljedice i trenutno se sve manifestira. U ovoj prijelaznoj fazi to još nije potpuno izraženo.

Još jednom naglašavam na koje simptome treba obratiti pažnju, koji će nam tada reći -
STOP, SADA UĐI U SEBE, JER TO NISI STVARAN TI ! :

POTREBITOST ILI TREBAM TO kako bi bio bolji, veći, sretniji, potpuniji, zadovoljniji, bogatiji, slobodniji itd itd.

OČEKIVANJE ILI VEZANOST ZA SPECIFIČAN ISHOD /u zamišljenoj budućnosti imamo zamišljeni ishod, uz težnju postizanja određenog fiksnog plana ili programa /

SUMNJA / znači da smo u dualnoj dilemi, a dualnost nije realna /

NEDOSTATNOST, nedostatak ili limitiranost ili ograničenje

NAPETOST

Veliki zalogaj za savladati, no sada to već svi lakše možemo !

DRŽIMO SE SVIH ŽELJA LAGANO ILI BEZ VEZIVANJA I OČEKUJMO NAJBOLJE /bez neke određene forme /!

Sjetimo se da su negativni polariteti u dualnosti, samo sjene ili zrcalni odrazi onoga što jeste stvarno i ne borimo se protiv sjena !

„Radosno prihvaćam svaki ishod, u svakom trenu mog života !“, neka bude naša nova mantra.


Gledano iz najšire božanske perspektive sve je savršeno i svaka manifestacija je savršeno usklađena sa cjelinom.
No gledano iz našeg iskrivljenog zrcala malog odvojenog ja mi vidimo sjene, koje se bore i zamagljuju veličanstvenost i čistoću božanske kreacije. Mi gledamo velove iluzije i mislimo da su oni stvarnost.

Ako vanjska pojavnost nije savršena, to znači da gledamo u veo iluzije i to nam je opet signal da kažemo STOP i uđemo u svoj mirni centar ili esenciju koja je van zamišljenog matrixa.

Zastanimo i vratimo svoju pažnju u svoju mirnu esenciju i tako se povežimo sa stvarnim vodstvom, koje je van matrixa uvjetovanih programa.

Dakle, vidimo kako u svakom trenu imamo bezbroj signala, koji nam kažu : " STOP, PROBUDI SE SADA, TO NIJE STVARNO ! "

Najednostavniji kursor, koji i inače koristite je onaj osjećaj da li vas nešto raduje ili ne u trenutku /dobar ili loš osjećaj, kao vodič što jeste ili nije usklađeno s božanskom voljom /.

To je dobar preusmjerivač na ono što je realno ili živo, no tu ima malo ali.

Postoje stari poznati programi, koji nas raduju i ako mislimo da su nam oni kursori ili pokazivači prema izlasku iz matrixa, prevariti ćemo se.
Oni će nas zadržati u staroj poznatoj stagnaciji i rutini, koja nam je ugodna i daje nam izvjesni ograničeni osjećaj radosti ili pozitivnog.

Zato kao pomoć nije loše koristiti i ove druge gore navedene pomagače, koji nas upozoravaju da spavamo u matrixu.

I na kraju ili na početku svega ovoga ključno pitanje :

ŽELIM LI JA UOPĆE IZAĆI IZ POZNATOG MATRIKSA I PROBUDITI SE I MOGU LI SE PREPUSTITI POTPUNO ?

Odgovor malog ja nikada ne može biti da, mada ono hini da to želi i dok preuzima ulogu u vodstvu igre buđenja do tada izgleda kao da surađuje. No onoga trena kada se treba prepustiti i sjediniti, učiniti će sve da nas odvrati od toga.
Malo ja se panično boji cjelovitosti u kome on gubi vodstvo.

Stoga ne vjerujete odgovoru maloga ja !
To je sve iz perspektive umišljaja ili iluzije malog ja ,no mi nismo malo ja !

Zašto onda uopće pitamo ?

U stvari to i nije pravo pitanje nego samo poticaj ili namjera da vratimo pažnju iz sna, na svoje jedino stvarno, budno i živo stanje božanske cjelovitosti ili..... možda ne još !?

Oznake: matrix buđenje san, potrebitost nedostatak sumnja očekivanje