Bezuvjetna radost

Gazda: S obzirom da si me dobro služio, sada ću ti otkriti najveću tajnu zašto mi stalno opstajemo !

Politički vlastodržac : O, hvala, pozorno slušam !

Gazda: TAJNA JE U DUBOKOJ LJUDSKOJ POTREBI DA ČOVJEK UVIJEK BUDE U PRAVU !

I oni za koje većina govori da su u krivu, u sebi misle da su baš oni u pravu. Tako i svaki kriminalac u sebi nađe opravdanje ili razlog da se osjeća kako je u pravu.

To nam otvara prekrasnu arenu stalne borbe.

Ljudi imaju stalnu unutarnju borbu u svojim glavama i rado se strastveno bore za svoje pravo sa drugima.

Najdraži su mi oni pozitivni pravednici, moralisti, koji u ime tzv. više pravde gaze sve oko sebe. Kao oni su za ljudske vrijednosti i slobode, a istovremeno pljuju po onima, koji drugačije misle. Jer drugi su kao negativci, a oni pozitivci i pravedni. A što sami rade, ugrožavaju i gaze tuđe pravo na slobodu mišljenja, ma kakvo bilo.
Još draži su mi religiozni moralisti, koji u ime ljubavi i vjere ubijaju nevjernike i grješnike. Tako smo kroz povijest s križarskim ratovima i sličnim igrama stalno održavali nivo sukoba, u kojem je ljudima stalno pažnja na vanjskoj opasnosti, jedinom mjestu gdje mi imamo moć nad njima.

Oni rijetki koji su se obratili božanskoj moći, vodstvu, u njima samima su zaista rijetki i oni su miroljubivi i van naše igre, pa nam ne smetaju puno. Takvi se obično ne žele petljati u politiku i nemaju ambicije preuzimati vlast. Tako mi i dalje slobodno igramo po našim pravilima. A na takve ljude većina gleda kao na čudake, koji se ne mogu uklopiti u normalno društvo, društvo po našoj mjeri.

Druga tajna je da energiju mali čovjek dobiva kroz borbu i tako stalno mora u sebi i u okolini kreirati neki problem, kako bi se borio i kako bi se tako hranio na njemu jedini poznati način.

Lijepi primjer ove dvije tajne je nova arena, koju nudimo kroz direktne prijenose saborskih sjednica, kroz naš omiljeni medij TV. Tu smo još pridodali našu staru, ljudima omiljenu, strategiju „kruha i igara“.

Pošto se čovjek lako identificira s drugim čovjekom, ne mora on direktno sam uživati u igri dokazivanja kako je u pravu, već to radi kroz likove, koji se međusobno bore u sabornici. To inače svi rade kroz gledanje filmova i slične aktivnosti.

Tu je još pridodana tzv. sigurnost njihova doma, gdje su bez opasnosti da se moraju sukobiti s nekim stvarnim čovjekom i založiti za sa svoje mišljenje i hrabro izboriti za njega.
Tako zaštićeni mogu slobodno pljuvati po tzv. protivnicima i hraniti svoj osjećaj da su u pravu kroz istupe svojih istomišljenjika. To je njihova mala osveta i zadovoljština za sve nepravde, koje su pretrpjeli.

Oni tako izventiliraju svoja nezadovoljstva i dobiju potvrdu kako su u pravu i ispravni te se nahrane i osnaže novom energijom.
Nakon toga imaju više energije za robovski sustav rada i konzumerski način zabave, gdje mi uvijek dobivamo. Oni obožavaju ove svađe na TV, naravno i kroz druge emisije, gdje kažnjavaju lopove i nemoralne političare kroz kritike, koje im upućuje opozicija tj. oni koji su na suprotnoj strani.
Tako smo se riješili opasnosti da nam ti isti ljudi prave probleme kod poslodavaca na radnom mjestu i drugdje gdje mi upravljamo. Vjerojatno će ti isti sa kolegama na poslu za vrijeme njihove pauze, nastaviti diskusiju protiv zločestih i tako zadovoljiti tu svoju potrebu da su upravu.
Tako se međusobno osnažuju i kao grupa su jači. Mi koji smo u pravu protiv onih krivih.

Kada imaju osjećaj da su u pravu, onda se bolje osjećaju i možemo ih još dodatno opteretiti sa novim zaduženjima i poslovima za naš još veći profit.

I da rezimiramo, kroz ove TV prijenose smo dobili više darova :

Prvo gajimo iluziju slobode i demokracije, gdje svi mogu vidjeti što radi vlast i kao ništa se ne skriva od njih.

Drugo, ljudi vode revoluciju u svojim domovima ili u bliskom krugu prijatelja i kolega i ne šire je na ulice. Naša vast je sigurna, dok oni svoje nezadovoljstvo izventiliraju na mjestima, koja nas ne ugrožavaju direktno ili bitno.

Treće, ljudi se hrane ovim TV prijenosima i imaju iluziju kako su moćni i da su pobijedili neprijatelja. Dajemo im kruha !

Četvrto, nakon akutne zadovoljštine kada dobiju fiks kako su u pravu, ostaje im onaj gorki osjećaj beznađa, kako se ništa ne može promijeniti i kako su oni kao pojedinci nemoćni protiv „te zle mašinerije „.
Tako ostaju u svojoj depresiji i ne poduzimanju pravih koraka, da se oslobode naše dominacije.
Sjete se kako moraju trpiti na poslu, kako bi prehranjivali obitelj, plaćali režije, kredite i poreze.
Vjeruju kako samo nepošteni i nepravedni mogu napredovati u ovom društvu, a oni su pošteni i pravedni i tako ostaju u svojim skučenim kavezima, dok mi i dalje vladamo njima.

U stvari ne vladamo mi njima i oni ne znaju da sami drže ključeve od svojih kaveza.
Oni bi mogli izaći kada bi htjeli. Dobro smo smisli sve labirinte i izgradili puno slojeva rešetki, koje dalje generiraju i održavaju sami pojedinci i grupe.
Mi ne trebamo ništa posebno činiti, programi su već duboko usađeni u glavama ljudi.

Tako im njihova potreba da moraju biti u pravu zadaje dodatne udarce ili autogolove.


Politički vlastodržac: Vi ste genijalni, gazda!

Pa vi ne morate direktno kontrolirati mase, kada oni u sebi imaju ugrađenog kontrolora.

Tu nam je religija puno pomogla s određivanjem moralnih pravila ,plus naše zakonodavstvo.

Zakoni naravno vrijede za većinu mediokriteta, a naši odani podanici imaju malo drugačiji tretman, zna se !

Vi gazda čak ne morate direktno kontrolirati ni većinu svojih političara.
Puštate ih da se međusobno pokolju, a vi dirigirate samo bitne ciljeve i ključne ljude. Npr hoću privatizaciju ili globalizaciju. Odlučite npr. kada ćete neku višu glavu političara premjestiti na drugi dio šahovske table i sl. Ili sada napravite veliku koaliciju da mi još lakše bude upravljati s vama.....itd itd.

Genijalni ste!

Jako dobro ste upregnuti tu ljudsku potrebu da budu uvijek u pravu i da prosuđuju i okrivljuju druge! Super, savršeno !

Oznake: gazda biti u pravu, političari