Kad osjetimo umor, pospanost, nedostatak energije, tupost ili bezvoljnost, odnosno nemotiviranost ili depresiju, to je signal kako nismo usklađeni s božanskom voljom. Nismo u svojoj pravoj realnoj prirodi.
Iluzija nedostatka nas je ulovila u svoje carstvo !
Zarobljenost u starom programu borbe i opiranja tijeku energije s božanskog izvora. Ulovljeni smo u zakonu kompenzacije, koji nam govori kako imamo ograničene resurse i energiju i da svako primanje mora biti povezano sa davanjem.
Umor, iscrpljenost ili lagani osjećaj depresije zna često bit kao tiho pozadinsko stanje ili veo, koji pokriva našu pravu avanturističku, živu, vitalnu i slobodnu prirodu.
Često odrađujemo s naporom i bezvoljno, svoje dužnosti i obaveze i ne uživamo u radu i u svakom trenutku.
Život nam postaje teret i na njega gledamo iz iskrivljene perspektive borbe i teškoća.
Često niti ne prepoznajemo to svoje stanje niže vibracije, jer nam nije izrazito neugodno i možda smo se navikli na njega, kao svoje dominantno, normalno stanje postojanja.
Možemo to pogrešno shvatiti i zamijeniti sa mirom, koji dolazi od jedinstva s božanskim Izvorom.
Možemo pomisliti kako je to stanje izraz našeg duhovnog napredovanja.
No to su dva različita stanja mira. Ovaj mir je privremeno isključenje iz naporne životne borbe, u kojem se privremeno stišava unutarnji dijalog i borba.
To je privremeno sklanjanje u svoju oazu zaštićenosti ili bijega od " žrvnja života ".
U tom osjećaju mira dominira nedostatak energije, pospanost ili tromost i nedostaje unutarnje radosti i osjećaja povezanosti sa svime.
Kada odspavamo ili se malo smirimo u izolaciji, mi regeneriramo svoju ispražnjenu bateriju, no dalje nastavljamo na isti način u iluziji odvojenosti, stalnog nedostatka i prisile moranja.
Često znamo koristi stimulanse poput kave koji nas privremeno napune energijom i daju veći osjećaj budnosti.
No ubrzo nakon toga mi padamo još dublje u suprotni ekstrem i to nije rješenje.
Kada smo centrirani ili poravnati sa svojim najvišim ja, onda smo u beskrajnom izvoru energije i u svakom trenu se napajamo inspiracijom s Izvora.
U svom prirodnom stanju povišene energije i inspiracije dobivamo nove ideje i poticaje za akcije koje su usklađene sa božanskim.
Tu nema umora, zasićenja niti moranja.
Neka nam to stanje umora ili tuposti bude budilica i skretnica, koja nas usmjerava prema našoj prirođenoj visokoj vibraciji spojenosti u jedno sa svime.
Trebamo uvježbavati svoje svjesno prebacivanje u višu vibraciju.
Možemo zamišljati stanja u kojima smo se osjećali dobro, veselo, ispunjeno, sigurno i energično.
Sve se može uvježbati i stvoriti nova navika.
Tako smo prethodno stvorili naviku da budemo žrtva koja se iscrpljuje, pa možemo i naučiti kako se stalno možemo svjesno vraćati u svoju višu vibraciju.
Idući put kada osvijestimo kako smo bezvoljni ili iscrpljeni to nam je signal kako nismo na pravom božanskom putu i onda se svjesno prebacimo u svoju visoku vibraciju.
Mašta je ta koja nas prevozi na tu našu višu razinu.
S pozitivnim iskustvom svoje moći prebacivanja na višu vibraciju radosti, raste naše majstorstvo u surfanju po ljestvici vibracija, kao i zahvalnost za svaku nelagodu ili negativno stanje, koje nas je podsjetilo tko mi ustvari jesmo.
Post je objavljen 15.05.2017. u 11:55 sati.