Bezuvjetna radost

JAKO VAŽNO ZA ŠTO ČEŠĆE PRISJEĆANJE:


SADA SIJEM SJEME NOVE BUDUĆNOSTI !

ONO ŠTO OSJEĆAM I MISLIM SADA, ISKUSTI ĆU I VIDJETI U BUDUĆNOSTI !

FIZIČKI OBJEKTI, OSOBE I OKOLNOSTI KOJE DOŽIVLJAVAM SADA SU KONDENZAT PROŠLOSTI.

PRIMARNI FOKUS MI JE NA UNUTARNJOJ RADOSTI I MIRU, A NE NA VANJSKOJ POJAVNOSTI !


SVOJIM SVJESNIM MISLIMA I EMOCIJAMA KREIRAM SADA SVOJU REALNOST, KOJA POSTAJE VIDLJIVA U BUDUĆNOSTI !
ODABIREM INSPIRACIJU BOŽANSKOG IZVORA, KOJU PREPOZNAJEM PO RADOSTI, USHIĆENJU, ODUŠEVLJENJU S OSJEĆAJEM CJELOVITOSTI, MIRA, JEDNOSTAVNOSTI I SIGURNOSTI.

ONO ŠTO VIDIM VANI,SAMO JE ZRCALNA SLIKA ONOGA ŠTO JE U MENI UNUTRA !

SULUDO JE RADITI INTERVENCIJE U MIJENJANJU ODRAZA SLIKE U OGLEDALU, PROMIJENITI ĆU SE UNUTRA !

Razumijevanje:

Naše tijelo i okolnosti su zamrznuta slika prošlosti tj. svega što smo mislili i osjećali u prošlosti.

Uvjerenja i programi su postali manifestni u 3D iskustvu.

Kada se pogledamo u ogledalo, vidimo rezultat svega onoga što smo verovali u prošlosti i onih značenja, koja smo pripisivali svojim inače neutralnim iskustvima.
Tamo gdje nam je bila dominantno pažnja ili fokus utrošeno je najviše energije za manifestaciju.
Uvjerenja su većim dijelom porijeklom od kolektivnog nesvjesnog, ali i naša osobna nesvjesna kreacija.

Mi smo kreatori u svakom slučaju ! Ili postaju manifestirani naši nesvjesni strahovi, ograničenja i uvjerenja ili ono što dolazi kroz inspiraciju od najvišeg božanskog.

Naša podsvjest je skladište osobnih i kolektivnih uvjerenja i iz nje nesvjesno kreiramo.
Stoga smo povjerovali kako to čini neka izvanjska odvojena sila i prebacili odgovornost na vanjsku pojavnost.
Drugi nam kao nešto čine i određuju kako ćemo se osjećati.

Ako smo imali npr. iskustvo iskorištavanja od partnera i drugih ljudi i ako i dalje govorimo, kako su drugi bezobzirni i sebični i kako smo mi njihove žrtve, mi sada ponovo sijemo sjeme za manifestaciju istog u skoroj budućnosti.
Tako ponovo u budućnosti kreiramo isto i to nam je onda dokaz, kako smo bili u pravu i da se ništa ne može promijeniti. Zarobljeni smo u beskrajnoj petlji patnje i ponavljanja istog.

Ako smo svjesni da sada trenutno sijemo sjeme onoga što će biti vidljivo u budućnosti, hoćemo li izabrati stara negativna, ograničavajuća uvjerenja i očekivanja ili........ !?

Projeciramo npr. na partnera određena značenja, uvjerenja....... on nam svojim ponašanjem potvrdi da je baš takav kakvim ga mi vidimo, zatim imamo dodatni razlog da ga još više etiketiramo istom etiketom........ i tako se on i dalje ponaša na isti način.
Uvjerenja i negativni osjećaji su sve snažniji i naše iskustvo traje produženo u linearnom vremenu.

Osnovna percepcijska pogreška pri tome je kako mi vjerujemo da postoji vanjska objektivna realnost, koja je neovisna o nama i našem viđenju nje. Tako se ne mičemo s mjesta i bezuspješno borimo protiv okoline, koja je kao odgovorna za naše stanje.

„Ali on je stvarno sebični, koristoljubljivi gad i kakve veze ima moje viđenje njega ?“

Ljudi obično igraju komplemetarne igre, gdje netko mora biti žrtva, netko spasitelj ili progonitelj. Obično se te uloge izmenjuju naizmjenično između istih ljudi. Uloge određuju naša uvjerenja s pridruženim emocijama. One su kao maske ili velovi koje oblače čistu božansku kreaciju.

Odgovoriti ću na gornje pitanje ovako : „Ako je osoba x za mene sebični, koristoljubljivi gad, kako to da u odnosu s nekom drugom osobom ili u drugoj situaciji ne pokazuje te karakteristike i neki drugi ljudi ga ne vide kao takvog ?“

Naravno da je to kompleksna situacija s puno varijacija.
Ako npr. puno ljudi nekoga vidi na određeni način, onda i on sam usvoji to uvjerenje o sebi i tako se dominantno i ponaša.
I to onda smatramo njegovom nepromjenjivom karakternom crtom.

Ništa nije nepromjenjivo i sve počinje od početne misli s emocijom ! U početku bijaše riječ !

„Kako ja na njega mogu gledati kao da nije gad, kada se on tako stalno ponaša ? „

Trebamo se samo sjeti da je naša percepcija te osobe rezultat projeciranju uvjerenja /on je gad / iz prošlosti i da su ona sada u našem iskustvu manifestna. To ne znači našu krivicu, nego samo princip po kojem se odvija kreacija.

Ne možemo negirati ono što je manifestno sada, no isto tako trebamo biti svjesni kako je ta pojavnost samo maska ili etiketa, koja je naljepljena preko božanske esencije osobe.
Esencija je nevina i čista od naših dualnih prosudbi.

PONAVLJAM, ONO ŠTO VIDIMO I OSJEĆAMO SVIM OSJETILIMA KAO KRUTO I STVARNO, SAMO JE ZGUSTNUTA PROŠLA MISAO I EMOCIJA !
To nam omogućuje iluzija linearnog vremena. U prošlosti smo odašiljali ili projecirali određena značenja i sada gledamo u njih.

Problem se ne rješava ako stavimo ružičaste naočale i ako umjesto negativnih uvjerenja na osobu stavljamo pozitivne racionalizacije ili opravdanja. To je samo još jedan dodatni veo koji prebacujemo preko esencije osobe.

Cilj nam je da božansko u nama kreira po svom savršenom božanskom obrascu u trenutku sada. To se dešava kada smo u emociji radosti, ushita, zadovoljstva i mira, koji je jezik božanskog jedinstva i cjelovitosti.

Donošenje neke ego strategije kako pobijediti, izbjeći ili prekinuti tu neugodnu igru u odnosu s partnerom, ne donosi konačno razrješenje problema.

Npr. mi možemo prekinuti odnos s tom osobom i otići od nje, no pošto u nama još uvjek postoji uvjerenje kako su ljudi sebični gadovi, privući ćemo istog takvog ponovo. Naime na svakog sljedećeg ćemo nalijepiti iste etikete svojih prethodnih uvjerenja.

Što onda možemo sljedeće učiniti ?

1.Postali smo svjesni, u trenutku, naše ljutnje na tu osobu, osjećaj povređenosti itd.

2. Razumjemo da borbom protiv te osobe i njenih karakteristika, samo jačamo njene karakteristike, svoja viđenja i uvjerenja o toj osobi i da tako samo produžujemo baš takvu vrstu odnosa s njom ili sličnom drugom osobom.

3. Uzmimo si vremena da dublje pogledamo u sebi koja to uvjerenja, stavovi i emocije određuju tu našu probematičnu situaciju.
Kroz svjesnost i iskrenost, prepoznati ćemo svoje nefunkcionalne obrasce i možemo imati namjeru otpustiti ih.
Naravno da u takvim situacijama uvjek postoji ambivalencija i puno uvjerenja, koja nas drže u ovisnosti ili vezanosti sa osobom, kao i puno toga što nam gdje ugodno i dobro s tom osobom.
Svjesno prepoznajemo svoju unutarnju borbu između naših raznih unutarnjih djelova, koji imaju suprostavljene argumente, npr. zašto otići ili ostati s nekim.
Svrha ovoga svjesnoga promatranja nije donošenje neke odluke /npr. otići ili ostati / nego osvještavanja svojih uvjerenja, koje su negativno sjeme za kreiranje budućnosti.
Svjetlo svjesnosti rastapa sve ono što je iluzrno ili nepovezano s božanskim izvorom.

4. Možemo sebi dozvoliti da u mašti zamislimo kako bi izgledao odnos sa nekom osobom, gdje bi se osjećali potpuni sretni i ispunjeni. Tako ćemo moći posijati pozitivno sjeme.

To će vjerovatno ići teško, jer u nama dominiraju rane prošlih povreda i možda je još uvjek prevelika količina naših negativnih uvjerenja i iskustava u neuspjelim vezama.
Mi možda i nemamo nikakvo iskustvo kvalitetnije veze ili blokiramo lijepa sjećanja sa onim negativnim.
Ako ne uspjevamo doći do osjećaja, kako izgleda kvalitetan odnos, onda probajmo na bilo koji drugi način pobuditi u sebi dobar osjećaj. Možda neko drugo ugodno, radosno sjećanje.

Bitno je u trenutku sada osjetiti radost ispunjenost i cjelovitost.

Kada smo to osjetili tada smo sebe doveli u stanje, gdje smo jedno s najvišim božanskim. U takvom stanju smo oslobođeni od iluzije kako nam vanjsko i druge osobe mogu upotpuniti naš život.
Osjećamo bezuvjetnu cjelovitost, radost ispunjenost.

Kada bi zadržali takvo stanje, onda bi iz tog stanja drugim očima vidjeli svog partnera i vjerovatno ne bi bilo aktualnog filtera uvjerenja kako je on gad. Vidjeli bi u njemu nešto drugo.

No ovo stanje radosti i ispunjenja u početku neće dugo trajati i mi ćemo se vratiti u svoju grubu realnost, gdje ostajemo žrtva ili progonioc.
I tada ćemo reći da je to prava i jedina realnost i da mi nemamo moć ništa promijeniti.
Tada se izgovaramo na to kako je to božja volja, van nas i negiramo jedinstvo svoje male volje sa najvišom božanskom voljom, gdje je sve moguće.
Ostajemo odvojeni od božanskog i zatvaramo se za tzv. božansku milost, koja je u stvari stanje našeg jedinstva i cjelokupnosti sa božanskim.

Kada bi uspjeli što ćešće sijati sjeme radosti i vizije pozitivne budućnosti, bez očekivanja što će se promjeniti u vašem odnosu sa partnerom, postali bi ubrzo svjedoci kako se vaše vanjske okolnosti mijenjaju.
Nije bitan točan scenario kojim će se razvijati vaš odnos s partnerom, nego vaš osjećaj, drugačije značenje i percepcija kako to doživljavate.

Osoba se možda i dalje prema većini ljudi i vama odnosi isto, no vaša percepcija i reakcija je drugačija.
Samim time što ste centrirani u svojoj esenciji s radošću i mirom, osjećate se ispunjeni i niste više toliko zahtjevni, potrebiti ili ovisni o partneru.

S druge starane ako ste posijali dovoljno pozitivnog sjemena, ono možda proklija u odnosu s tom osobom ili na njegovo mjesto dolazi druga osoba s kojom ćete imati skladniji odnos.
Postali smo iskustveno svjesniji kako smo mi sami kreatori i da s pozitivnošću sada, možemo kreirati pozitivno u budućnosti.
Raste nam samopouzdanje, a tako postajemo još manje ovisni o starim igrama u ovisničkim odnosima s drugima.

Tako korak po korak pronalazimo izlaz iz problematičnih odnosa i sustrećemo se u jedinstvu sa samima sobom.

Kako bi ubrzali ovaj proces, svjesno trebamo u trenutku sada birati pozitivne ideje, vizije ili sjemenje skladnije budućnosti.

5. Dakle, ne možemo negirati ono što je manifestno sada, no možemo maknuti svoj fokus pažnje sa toga. Tamo gdje nam je pažnja i energija to jačamo ! Odlučujemo da nećemo boraviti u prošlosti i rekreirati je ponovno.

Svjesni smo svoje nelagode, ljunje i drugih negativnih emocija i dozvolimo im da budu, jer su tu.
Možemo u sebi eventualno ponoviti razumijevanje, kako je to naša kreacija i rezultat naših prošlih uvjerenja i kako to nije realno. /Naša kreacija znači i pristanak na usvajanje kolektivne kreacije i uvjerenja. /
Ovo podsjećanje samo po sebi već mijenja našu perspektivu.
Osjetimo kako mi sami imamo moć donijeti novu odluku o drugačijoj budućnosti. Sjetili smo se kako smo mi sami kreatori i da iz mora beskraja mogućnosti možemo kreirati bilo što.
Signal koji nam kazuje da smo jedno s božanskim i njegovom voljom je radost koju osjetimo prilikom spuštanja božanske inspiracije, koja je naše jedino pravo vodstvo.

Možemo uvježbati i naučiti svoje prebacivanje pažnje s negativnog na pozitivno, no najvažnije je vraćati svoju svjesnost na svoju esenciju, na „mjesto „ gdje smo jedno s božanskim.
Tako smo otvoreni za primanje božanske inspiracije u svakom trenutku.

NEGATIVNA EMOCIJA NAM JE PUTOKAZ, KOJI NAM KAZUJE DA TRENUTNO NISMO U JEDINSTVU S BOŽANSKIM IZVOROM.

RADOST JE ZNAK DA SMO U KANALU INSPIRACIJE I NA VIBRACIJI NAŠEG NAJVIŠEG BOŽANSKOG.
ŽELJA KOJA DOLAZI OD BOŽANSKOG IZVORA OBUĆENA JE U BEZUVJETNU RADOST.

Poznavajući ova dva signala ili znaka, omogućuje nam da svjesno surfamo u kreiranju nove i uzbudljivije budućnosti.
Želja maloga ja je izraz nezadovoljstva sa postojećim i težnja za pozitivnim, ali uz inkorporirani strah da neće biti ispunjena.
Želja koja dolazi kao inspiracija od božanskog je oslobodena od potrebitosti i dualnosti.


USVAJANJE UVJERENJA KAKO SMO BOŽANSKI IZRAZ I KAKO JE NEDOSTATAK NA BILO KOJEM POLJU ŽIVOTA ILUZIJA, OLAKŠAVA NAM PROCES KREIRANJA DRUGAČIJE REALNOSTI, KOJA JE IZRAZ NAŠE ISTINSKE FLUIDNE PRIRODE .

Doživljaj sebičnog koristoljubivog gada se rastopio !

Povezujući se sa svojom esencijom, povezani smo i sa esencijom te druge sobe. Naše oči promatraju ono što je iza pojavnosti i rezoniraju u bezuvjetnoj ljubavi sa esencijim tzv druge prividno odvojene osobe.

Tada je od sekundarnog značenja naša zajednička životna priča i drama.

Možda smo i dalje u fizičkom odnosu s tom osobom, možda i nismo, no mi sami se osjećamo mirni, ispunjeni i cjeloviti bez obzira na drugu osobu i što ona čini.

Svojom unutarnjom promjenom smo otvorili vrata da kreiramo kvalitetan odnos sa bilo kojom osobom.
Možda je to ista ili neka druga osoba.

Unutarnja promjena se manifestira kao naša svjesna pažnja na radost ili božansku inspiraciju u nama u trenutku sada. Tako božansko kreira kroz nas i sa nama.

Fizička manifestacija koju sada vidimo, postaje sekundarna i mi postajemo božanski izraz.

Oznake: SJEME BUDUĆNOSTI