Bezuvjetna radost
15.05.2017., ponedjeljak
UMOR I NEMOTIVIRANOST KAO POZADINSKO TRAJNO STANJE
Kad osjetimo umor, pospanost, nedostatak energije, tupost ili bezvoljnost, odnosno nemotiviranost ili depresiju, to je signal kako nismo usklađeni s božanskom voljom. Nismo u svojoj pravoj realnoj prirodi.
Iluzija nedostatka nas je ulovila u svoje carstvo ! Zarobljenost u starom programu borbe i opiranja tijeku energije s božanskog izvora. Ulovljeni smo u zakonu kompenzacije, koji nam govori kako imamo ograničene resurse i energiju i da svako primanje mora biti povezano sa davanjem. Umor, iscrpljenost ili lagani osjećaj depresije zna često bit kao tiho pozadinsko stanje ili veo, koji pokriva našu pravu avanturističku, živu, vitalnu i slobodnu prirodu. Često odrađujemo s naporom i bezvoljno, svoje dužnosti i obaveze i ne uživamo u radu i u svakom trenutku. Život nam postaje teret i na njega gledamo iz iskrivljene perspektive borbe i teškoća. Često niti ne prepoznajemo to svoje stanje niže vibracije, jer nam nije izrazito neugodno i možda smo se navikli na njega, kao svoje dominantno, normalno stanje postojanja. Možemo to pogrešno shvatiti i zamijeniti sa mirom, koji dolazi od jedinstva s božanskim Izvorom. Možemo pomisliti kako je to stanje izraz našeg duhovnog napredovanja. No to su dva različita stanja mira. Ovaj mir je privremeno isključenje iz naporne životne borbe, u kojem se privremeno stišava unutarnji dijalog i borba. To je privremeno sklanjanje u svoju oazu zaštićenosti ili bijega od " žrvnja života ". U tom osjećaju mira dominira nedostatak energije, pospanost ili tromost i nedostaje unutarnje radosti i osjećaja povezanosti sa svime. Kada odspavamo ili se malo smirimo u izolaciji, mi regeneriramo svoju ispražnjenu bateriju, no dalje nastavljamo na isti način u iluziji odvojenosti, stalnog nedostatka i prisile moranja. Često znamo koristi stimulanse poput kave koji nas privremeno napune energijom i daju veći osjećaj budnosti. No ubrzo nakon toga mi padamo još dublje u suprotni ekstrem i to nije rješenje. Kada smo centrirani ili poravnati sa svojim najvišim ja, onda smo u beskrajnom izvoru energije i u svakom trenu se napajamo inspiracijom s Izvora. U svom prirodnom stanju povišene energije i inspiracije dobivamo nove ideje i poticaje za akcije koje su usklađene sa božanskim. Tu nema umora, zasićenja niti moranja. Neka nam to stanje umora ili tuposti bude budilica i skretnica, koja nas usmjerava prema našoj prirođenoj visokoj vibraciji spojenosti u jedno sa svime. Trebamo uvježbavati svoje svjesno prebacivanje u višu vibraciju. Možemo zamišljati stanja u kojima smo se osjećali dobro, veselo, ispunjeno, sigurno i energično. Sve se može uvježbati i stvoriti nova navika. Tako smo prethodno stvorili naviku da budemo žrtva koja se iscrpljuje, pa možemo i naučiti kako se stalno možemo svjesno vraćati u svoju višu vibraciju. Idući put kada osvijestimo kako smo bezvoljni ili iscrpljeni to nam je signal kako nismo na pravom božanskom putu i onda se svjesno prebacimo u svoju visoku vibraciju. Mašta je ta koja nas prevozi na tu našu višu razinu. S pozitivnim iskustvom svoje moći prebacivanja na višu vibraciju radosti, raste naše majstorstvo u surfanju po ljestvici vibracija, kao i zahvalnost za svaku nelagodu ili negativno stanje, koje nas je podsjetilo tko mi ustvari jesmo. Oznake: umor |
