Zamislimo kakav bi osjećaj imali da ispred nas stoji svetac ! Zadržimo ga !
Zar smo zaboravili na istu božansku iskru….plamen u nama ?
Zašto smo krivo razumjeli što znači biti ponizan ?
Poniznost nije negiranje svoje božanstvenosti i davanje poštovanja, ljubavi, divljenja i slave nekom izvanjskom Bogu, koji je iznad i izvan nas.
Mnogi osjete krivicu, ako na sebe gledaju kao uzvišeno božansko biće.
Malo ja poznaje sebe ili kao malog nedostatnog ili kao malog napuhanog.
Ako smo identificirani s njim, onda smo slijepi i ne vidimo svoju svetost.
SVAKIM UDAHOM ŽIVOT I BLAGOSLOV ULAZI U NAŠE TIJELO I ISPUNJAVA GA.
SVETO PREKRASNO ČUDO ŽIVOTA SLAVI SEBE KROZ NAŠE TIJELO I NAŠU CJELOVITOST !
ZAPAMTIMO TO I SLAVIMO U SVAKOM TRENUTKU !
Ako nam to ide teže radi predugog staža promatranja sebe kao malog grešnika, koji povremeno postaje velik, sjetimo se osjećaja kao da ispred nas stoji svetac.
S tim osjećajem dišimo, osjećajmo svoje tijelo i njegovu vezu jedinstva sa svime.
Dok hodamo ulicom rezonirajmo sa svecima oko nas. Taperice ili hamburger u ruci nisu razlog da ne gledamo ispod pojavnosti i u pravu prirodu bića oko nas, ma kako obično, ljudski ili neljudski izgledali !
Post je objavljen 03.05.2017. u 11:54 sati.