Knjige mogu biti poput živog bića ako je autor koji ju je pisao bio u stanju proširene prisutnosti.
Tada osim informacije ta knjiga ima živo polje, koje i čitaoca povezuje s božanskom esencijom. To je tajna velikih pisaca i općenito umjetnika. Njihova dijela su došla iz inspiracije s božanskog izvora u trenu kada su bili jedno za cjelinom.
Zato su ta djela vječno živa.
Sadržaj i informacija knjige su tu sekundarni.
Kada se čitaoc poveže s autorom knjige bez obzira kada je to možda i nakon 100 godina, on osjeća dubinu i to je uzrok onog nekognitivnog dara, osjećaja ispunjenja koja mu knjiga daje.
Kada se iz tog živog polja obraća pažnja na sadržaj dobiva se puno više značenja nego što su izrečene površne riječi. Dobivaju se cijeli paketi znanja i dubljih razumijevanja i emocija.
Da li će čitaoc moći konzumirati taj dar ovisi o njemu, je li on sam otvoren za susret sa svojom dubinom .
Tada i pisac i čitaoc rezoniraju sa vječno živim poljem, koje je iza pojavnosti. Za takve knjige možemo reći da su velika umjetnička djela ili duhovne knjige bez obzira na saržaj i tematiku .To može biti ili poezija ili drama ili duhovni savjetnik ili satira ili bilo koji oblik djela ili teksta.
To polje u koje ulaze i autor i čitaoc je izvan riječi i izvan značenja i prepoznaje se kroz osjećaj mira ispunjenja proširenja u kom dolaze novi uvidi uz osjećaj radosti ljubavi i autentičnosti.
Tako neke knjige jednima otvaraju nove horizonte i ispunjavaju trenutke sa živom esencijom, dok ih drugi ne razumiju ili se fiksiraju samo na informaciju ili fabulu ili kažu da su bez veze.
Možda ovim zadnjim ta ista knjiga nakon par godina najednom otkrije nešto što prije nisu mogli doseći.
Žive knjige se stoga mogu puno puta čitati kao što i možemo puno puta gledati predstave velikih autora ili slušati iste pjesme velikih pjevača tj gledati slike velikih slikara.
U očima promatrača ili čitaoca leži tajna kvalitete knjige.No naravno važno je i iz kog stanja autora je izašlo djelo.
Ako su najveće intelektualne mudrosti i znanja data od autora koji je bio u suhom stanju intelekta bez povezanosti sa srcem i dušom to su mrtve knjige ili tekstovi i odraz su samo neke intelektualne bravure koja može eventualno potaknuti filozofsku raspravu i još više čitaoca zarobiti u njegovoj površnoj analitičkoj raspravi.
Ako je iz dubine napisana jedna rečenica, ona postaje sveta pa makar je sama informacija koju daje na površini banalna.
Kakve vi knjige čitate i kako?
Post je objavljen 01.08.2018. u 10:39 sati.