Bezuvjetna radost

Sada slušam Tollea , mog omiljenog inspiratora i on je rekao : "Ako želite nešto raditi, na nivou osobnosti nikad nećete biti dovoljno spremni za to !"

Dobro mi je ovo poznato,jer mnoge stvari u životu sam odgađala ili nisam još htjela raditi, ili se upuštati u neka nova iskustva, jer još moram to naučiti bolje, više savladati, izvježbati ili nije još trenutak.... kad bude ovo i ono, onda ću .......ne isplati se .... oni to ne bi razumjeli, ne bi to prihvatili..... još samo ovo.....jednom u budućnosti kada budem duhovnija ću to bolje raditi.. ...... strah me posljedica.......što će drugi misliti.......bolje je biti nevidljiv nego izložen osudi ili zavisti......nije još vrijeme za to.....to je prezahtijevno ili rizično .....nisam sigurna......ne da mi se probijati led...moram prvo sagledati cijelu situaciju i sve njene mogućnosti..... kada budem imala više vremena onda........itd. itd.

Stotinu isprika, racionalizacija, prosudbi, opravdanja, i sl samo da se malo ja ne prepustu spontanosti situacije i onome što donosi život.. Perfekcionizam tu služi kao sredstvo zaštite.

Malo ja stalno želi kontrolirati, važan mu je dojam koji ostavlja,da on sam ne bude povrijeđen od drugih, da ne povrijedi druge, da ima što manje otpora i teškoća na putu, da se ne izgubi sigurnost starih poznatih uvjetovanja, navika i sl. itd. itd.

Na nivou osobnosti nema savršenstva i potpune spremnosti za nešto.

Kada malo ja nešto vodi kroz svoju osobnost,onda neminovno oscilira od uspjeha do neuspjeha i sve je praćeno stalnim stresom i napetošću.

I trenuci zadovoljtstva i postignuća su podložni prosuđivanju i ni tada nema potpunog prepuštanja životu.

Jedino mjesto iz koga nešto možemo "dobro " raditi je naša esencija / uz svjesnost ili pristunost i prepuštenost / koja je izvan naše osobnosti.
U redu je ako osobnost posjeduje neke vještine ili znanja, no oni su tada samo instrument u rukama prisutnosti i prepuštenosti autentičnom spontanom i slobodnom izražavanju.

No ne treba prethodno dobro ispolirati i pripremiti svoju personalnost da bi se prepustili nekom poslu ili novom iskustvu.

Unutarnje vodstvo i najviše inteligencija sve savršeno vode i mi smo tada poput prozora, kroz koji se savršeno odvija život onako kako je najbolje za sve.

Ako personalnost želi prisvojiti zasluge za ovakvo iskustvo, onda opet padamo u ego klopku i u tom trenu prestajemo biti prozor za beskonačno božansko.

Dakle, dragi moji dijelim ovo sa vama kako bi kod sebe prepoznali slične obrasce opreza, stagniranja u navikama i odgađanja spontanog prepuštanja životu i beskrajnim novim mogućnostima.

Što moje srce zaista želi u ovom trenutku ?

Oznake: prepuštanje, osobnost na internetu, rad