PRIJEDLOG VJEŽBE SENZORNE PERCEPCIJE BEZ MENTALNOG ETIKETIRANJA – 1 SAT , 1 DAN, 7 DANA... ..
Direktno iskustvo s osjetilima u trenutku sada, bez dodatnog mentalnog komentara ili reakcije na okolnosti, bez sekundarnog etiketikitiranja, prosudbi uma i srca, kako je nešto loše, nepoželjno ili sl.
Izvor patnje su ti sekundarni komentari uma ili refleksna automatska uvučenost u mentalne prosudbe i davanja značenja trenutku, superponiranje uvjerenja s pripadajućom emocijom s kojom se identiciciramo-ego.
Namjera kako ćemo biti svjesni mentalne nadogradnje i komentara u glavi na neutralne situacije, događaje ili ljude oko nas.
Tako prekidamo svoju automatsku uvjetovanu reaktivnost i ponavljanje istih obrazaca.
Automatski nas razljuti partner ako nam prebaci tv kanal. Sami tim što gledamo Tv mi smo uronili u kolektivno nesvjesno i identificirali smo se sa trenutnom pričom na TV. Znači da smo aktu prebacivanja tv kanala automatski pridali negativno značenje, koje nas na neki način kao umanjuje.
Kada bi bili prisutni u trenutku bili bi svjesni multisenzornih impulsa, koji dolaze iz nas i iz okoline.
Ta percepcija sama za sebe nema neko značenje, dok se sekundarno ne uplete um koji etiketira i definira.
Ako smo prisutni u trenutku, onda ćemo uloviti u korjenu tu naviku prosuđivanja, biti ćemo je svjesni.
Vježbom slabi stisak ove automatike i sve više možemo biti u stanju bez prosuđivanja, jednostavno prisutni.
Čujemo zvukove, vidimo slike, osjećamo dodir, miris, promjene pokreta, svjesni smo prolaznih misli i emocija koje uliječu.Vraćamo se na disanje i multisenzorno iskustvo koje proširuje i povezuje s esencijom svega prisutnog.Centrirani smo u svom bivanju.
Izdižemo se iz površne percepcije značenja, oblika, sadržaja i njihovih odnosa i povezani smo u jednoti sa božanskom živom esencijom.
Kada nema prosudbe ili davanja nečemu značenja kao negativnog , onda se prirodno nalazimu u stanju prihvaćanja. To prihvaćanje nije rezultat mentalne etikete kako je nešto dobro , pa zato treba prihvatiti ili etikete duhovnog ega koji nalaže da se treba prihvatiti i ono što je inače egu neprihvatljivo.
Prihvaćanje je stanje istinskog bivanja u trenutku, gdje smo svesni svega što izranja u trenutku, pa i tendencije reaktivnosti uma tj , njegovih automatskih komentara , koje ojačava uz svoju prateću emociju.
Uz našu prisutnost mentalna buka slabi .
Ako imamo jaku želju maknuti neki problem ili simptom tijela to nam je znak da smo u stisku naše reaktivnosti koja trenutku govori NE i egu koji želi nasilno mijenjati ono što ga ne uvećava.
I još jednom patnju ne stvara sama situacija , nego naša mentalna reakcija na nju.
Dugo ćekanje u redu pred bankom može biti izvor naše iritacije , prigovaranja i nezadovoljstva ili vrijeme kada uživamo u svježini i živosti trenutka.
Nisam danas ništa rekla što već ne znate ili ne razumjete....... no izazivam vas na praksu, koja treba biti način življenja u svim trenucima........bez identifikacije sa značenjima misli i emocija.
Post je objavljen 04.02.2018. u 23:06 sati.