Bezuvjetna radost

Kaže se da je svaki trenutak savršen.
No promatrano iz ego perspektive, čini se kako nije. Možemo se i naljutiti, ako netko kaže da su sve negativnosti, ubistva, nepravde i nasilja dio savršenstva.

Malo ja teži savršenstvu, no ono ga definira kao ostvarenje njegovih malih odvojenih želja i očekivanja. Malo ja savršenstvo mjeri prema onome što je dobilo ili izgubilo.

Kada se kaže da je božansko u svakom trenu kreiralo savršenstvo, to nadilazi dualno prosuđivanje nečega kao dobrog, lošeg, poželjnog ili nepoželjnog.
Naša božanska esencija nema određeni oblik, niti sadržaj, niti značenje.
Ona je poput gline iz koje se kreiraju razni oblici, kojima sekundarno pridodajemo značenje. Cjelovita kompleksna božanska kreacija, sastoji se od savršeno uklopljenih glinenih skulptura, koje nisu niti pozitivne niti negativne . One su izrazi božanskog, ne iluzorna zrcalna slika.

Sami događaji su u suštini neutralni.
Oni dobivaju sekundarno značenje, kada ih promatra malo ja.
Ubojstvo ili smrt npr. znače kraj jedne forme i životne priče, kako bi se mogla započeti druga priča i forma. To je dio jezika promjene, koja je esencijalna priroda života.

Isto tako su zatvorena vrata ili nečije ne, poruka da se potraže druga vrata i da se slijedi širi božanski scenario, gdje smo upućeni na pravi put za nas.

Dakle, na nivou životne priče ili životnog scenarija postoje dva oblika percepcije.
Jedno je sužena fokusirana ili odvojena percepcija maloga ja i drugo je proširena percepcija, koja sagledava cjelovitost svih dijelova božanske igre.
Ako se gleda očima orla, onda se jasno vidi zašto su neka vrata bila zatvorena i gdje su vrata kroz koje trebamo proći, kako bi bili smisleniji dio priče ili scenarija.

Znači savršenstvo primarno ne znači dobro za mene, moj mali ego, mada tako obično i bude.
Na nivou kreacije ili božanske priče, koja ima oblik i sadržaj, postoje dva puta.
Opiranje rijeci života, koja dolazi s božanskog izvora ili prepuštanje tijeku životne rijeke ili kako znamo reći usklađenost sa božjom voljom.

Ako smo prepušteni višem ili cjelovitom vodstvu, onda nema zapinjanja o negativnosti, koje se ne sviđaju malom ja i onda malo ja može imati percepciju, kako je sve dobro ili pozitivno i kako sve glatko teče.
Onda malo ja ima doživljaj savršenstva. Ono surađuje s božanskim. Odmah krene prema svojim vratima i ne luta kucajući po zatvorenim vratima.

Zatvorena vrata ili neka tzv. negativnost kako je vidi ego, poticaj su za prekid ponavljanja istog uvjetovanog programa , navike ili izvlačenje iz stagnacije u koju je malo ja upalo.

Dakle, to je blagoslov, koji usmjerava na ponovo usklađivanje sa božanskim jedinstvom ili cjelovitosti, kako bi prepušteni tekli i glatko plovili po riječicama života, koje su sve dio velikog mora.

Znači i negativna iskustva i bol maloga ja su dio većeg savršenstva.
No i malo ja, unutar toga ima izbor hoće li ili neće neki događaj smatrati pozitivnim ili negativnim.

Oni koji ne etiketiraju zatvorena vrata kao nešto negativno i koji žive u trenutku, nevezano za očekivanja, glatko i lagano plove rijekom života i onda kada moraju zaobilaziti razna zatvorena vrata.
Oni uživaju u plovidbi i preusmjeravanje na druge rukavce rijeke doživljavaju kao dio avanture života, koji je u svakom trenu nov i nepredvidiv.

Izvor sigurnosti, zadovoljstva i radosti tada nije u samim događajima, nego proizlazi iz jedinstva sa svime.
Dakle, osoba je dobro bez obzira na ostvarenje nekog vanjskog trenutnog cilja ili ne. Nije vezana za njega i nije identificirana s njim. Tzv. prepreke tako postaju stimulansi za kreiranje nečeg novog ili za susrete s novim ljudima ili situacijama, na drugačiji način.

Savršenstvo tako trasira svoj put za radosno kretanje po njemu.

Nevezanost za razne uloge smanjuje ozbiljnost i tragičnost negativnih uloga i ishoda i povećava fleksibilnost u kretanju kroz labirint života.

Kada smo u jedinstvu sa svime onda i kognitivno možemo bolje razumjeti zašto je npr. porušena naša kuća, u koju smo jako puno uložili i sebe i materijalnih sredstava. Sagradili smo npr. kuću na raskrižju glavne ceste, koja mora biti prohodna za promet svih ostalih ljudi.
Da bi se promet mogao nesmetano i glatko odvijati za sve, neophodno je srušiti tu kuću, koja je napravila blokadu na cesti. Tako to izgleda iz šire perspektive savršenstva.
To rušenje možemo shvatiti kao osobnu tragediju ili ovako kako je rečeno.
Netko nas pri tome može proglasiti balvan revolucionarem, koji blokira cestu i za njega smo mi onda negativac, dok će se druga ekipa diviti ljepoti naše kuće i laskati našem statusnom simbolu itd.

Oko kuće će mali egići stvoriti razne priče i razne interpretacije, ovisno iz kog interesnog kuta gledaju : „ Zla sila je srušila ovo savršenstvo od kuće ! Koja je budala sagradila kuću na putu, gdje ja moram proći ?, Zle sile su izgradile kuću na putu, gdje moje bolesno dijete mora proći da bi što prije došlo do bolnice ! Ona je tako dobra osoba i sve joj lako ide u životu čak je uspjela izgraditi ovako divnu kuću na tako lijepom mjestu ! A i cesta je tako blizu i povezuje kuću sa okolnim gradovima ! „
Bezbroj mogućih interpretacija i novih priča.

Ego perspektiva je uvijek relativna, čak i onda kada je on proglasi savršenstvom.

Sljepilo ega za cjelovito savršenstvo ima funkciju, kako bi on istraživao razne varijante svih mogućih igara i scenarija.

Ono što je konstanta savršenstva, to je božanska esencija, koja može prosijavati kroz razne oblike.
Tako i u starim i ružnim predmetima ili ljudima možemo vidjeti ljepotu, koja prosijava kroz formu. Osjećamo njihovu esenciju, s kojom smo jedno i vidimo izvan pojavnosti.

Vanjski prividni ružni ili negativni oblik ne može negirati ljepotu i savršenstvo svega stvorenoga.

S prirodom i kućnim ljubimcima nam je lakše biti u kontaktu sa savršenstvom, jer se lakše povezujemo s esencijom. Nema ometajućeg ego sloja, koji je kod ljudi. Tada npr. trulo lišće u šumi, ne nazivamo negativnim, kako bi to inače neminovno doživjeli da vidimo mrtvo ljudsko tijelo, koje truli.

Savršenstvo je u očima promatrača, a ne u objektima !

Oznake: savršenstvo, ego, dobro, zlo