SVIJET JE ONAKAV KAKVIM GA JA VIDIM 2!
SVIJET JE ONAKAV KAKVIM GA JA VIDIM !
Moje tijelo je onakvo kakvim ga vidim ! Ono što vidimo u 3 D svijetu je projekcija prošlosti. Mi opetovano projeciramo isto po starom obrascu i dodatnoj memoriji iskustava u svim našim stanicama. Mi dajemo svemu značenje prema onim obrascima, koje smo prihvatili. To značenje je veo, koji prikriva naše realno božansko tijelo. Tako svaki dan naša okolina izgleda ista i na ogledalu smo isti ili još stariji, pošto se dodatno aktivira i program starenja i entropije ili deteorizacije u linearnom vremenu. Male su varijacije u izgledu. Kada je na jutarnju sliku u ogledalu prebačen dodatni veo umora od napornog radnog dana, onda slika u ogledalu pokazuje baš takav izgled, koji odgovara našem i kolektivnom programiranom uvjerenju. Kada gledamo kroz naočale tih iluzornih velova tvrdimo kako je to objektivna stvarnost. To nam isto potvrđuju ljudi oko nas, koji gledaju kroz iste naočale i onda nam je to nepobitni tzv. objektivni dokaz. Ljudi vide naše tijelo onakvo kakva je naša projekcija, pa ćemo i mi i druga osoba vidjeti isto ili vrlo slično. U viđenje nas očima druge osobe se dodatno još uključuje njezin veo ili filter. Tijelo je zamrznuti kondenzat prošlih programa i ono daje one informacije, koje zrače iz njega. Stare traume koje stvaraju blokade su potisnute u podsvijesti i mada se trenutno na van dobro i zdravo osjećamo, one emitiraju stalno te informacije ili zapise. U 3D realnosti je potrebno linearno vreme za vidljivu promjenu, kako bi novi programi postupno zamijenili stare programe. Jedan veo se zamjenjuje sa drugim iluzornim velom. Tako sanjamo igru našeg života . U okviru iste 3D dimenzije promjene ne idu lako. Potrebna je dodatna energija, trud i linearno vrijeme. Naša želja da budemo ljepši, mlađi i zdraviji teško može biti ispunjena, ako ostajemo samo na nivou borbe 3D. U okviru dualnosti dva polariteta moraju biti u balansu i što više želimo zdravlje ili bilo što drugo, to više dozivamo suprotno stanje bolesti i sl.. Ako nas definiraju prošli uspjesi i neuspjesi i stalno kroz njih gledamo sadašnji trenutak, on će biti onakav kakav je naš program i naša osobna iskustva prošlosti, odnosno kolektivno definirana iskustva. U vječnom trenutku sada možemo i dalje gledati kroz iluzorne velove i onda ćemo imati i dalje površno iskustvo sna. No kada se potpuno umirimo i proširimo fokus i kada stane mentalno emocionalna buka, to znači da smo povukli energiju iz svih iluzornih programa i oni za nas više ne postoje u tom trenu. Mi tada imamo doživljaj van površne pojavnosti. To je „mjesto „ gdje trenutno nastaje nova kreacija, koja je božanski živi izraz cjelovitosti , a ne stari ponavljajući sigurni, poznati program. Izlaskom iz stanja meditacije ili potpune svjesne prisutnosti u trenutku, vraćamo se u automatsko okidanje petlje starih programa i to nam je onda dokaz, kako se ništa nije promijenilo i kako su stari problemi još uvijek tu. Oni su tu, jer im ponovo dajemo energiju i oživljujemo ih. Kad zaista shvatimo kako su oni samo zaostali odraz prošlosti, početi će se rastapati naša uvjerenost kako je vanjski svijet stvaran, objektivan, čvrst. S buđenjem počinjemo doživljavati fluidnost prostora i relativnost vremena. Tako i čvrsti oblici počinju izgledati kao da se gibaju i mijenjaju oblik, što može dovesti do mučnine ili vrtoglavice. To je prolazna nuspojava promjene doživljavanja stvarnosti. Zašto ovo pišem sada ? Kako bi ponavljanjem kognitivnog razumijevanja, olabavili stisak uvjerenja kako je ono što vidimo i osjećamo vanjskim osjetilima fiksna jedina stvarnost ! Dakle, nije stvarno sve što vidim i osjećam i ne trebam vjerovati svojim mislima kako su one realnost i da su istinite. Misli su samo dio sna, koji sanjamo i one su dio naše kreacije vela kojeg zamišljamo da postoji kao stvaran. Oznake: velovi iluzije, projekcija |
< | kolovoz, 2019 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |