Bezuvjetna radost

SVIJET JE ONAKAV KAKVIM GA JA VIDIM !

Moje tijelo je onakvo kakvim ga vidim !

Ono što vidimo u 3 D svijetu je projekcija prošlosti. Mi opetovano projeciramo isto po starom obrascu i dodatnoj memoriji iskustava u svim našim stanicama. Mi dajemo svemu značenje prema onim obrascima, koje smo prihvatili. To značenje je veo, koji prikriva naše realno božansko tijelo.

Tako svaki dan naša okolina izgleda ista i na ogledalu smo isti ili još stariji, pošto se dodatno aktivira i program starenja i entropije ili deteorizacije u linearnom vremenu.
Male su varijacije u izgledu.
Kada je na jutarnju sliku u ogledalu prebačen dodatni veo umora od napornog radnog dana, onda slika u ogledalu pokazuje baš takav izgled, koji odgovara našem i kolektivnom programiranom uvjerenju.

Kada gledamo kroz naočale tih iluzornih velova tvrdimo kako je to objektivna stvarnost.
To nam isto potvrđuju ljudi oko nas, koji gledaju kroz iste naočale i onda nam je to nepobitni tzv. objektivni dokaz.

Ljudi vide naše tijelo onakvo kakva je naša projekcija, pa ćemo i mi i druga osoba vidjeti isto ili vrlo slično. U viđenje nas očima druge osobe se dodatno još uključuje njezin veo ili filter.

Tijelo je zamrznuti kondenzat prošlih programa i ono daje one informacije, koje zrače iz njega. Stare traume koje stvaraju blokade su potisnute u podsvijesti i mada se trenutno na van dobro i zdravo osjećamo, one emitiraju stalno te informacije ili zapise.

U 3D realnosti je potrebno linearno vreme za vidljivu promjenu, kako bi novi programi postupno zamijenili stare programe.
Jedan veo se zamjenjuje sa drugim iluzornim velom. Tako sanjamo igru našeg života .

U okviru iste 3D dimenzije promjene ne idu lako. Potrebna je dodatna energija, trud i linearno vrijeme. Naša želja da budemo ljepši, mlađi i zdraviji teško može biti ispunjena, ako ostajemo samo na nivou borbe 3D. U okviru dualnosti dva polariteta moraju biti u balansu i što više želimo zdravlje ili bilo što drugo, to više dozivamo suprotno stanje bolesti i sl..

Ako nas definiraju prošli uspjesi i neuspjesi i stalno kroz njih gledamo sadašnji trenutak, on će biti onakav kakav je naš program i naša osobna iskustva prošlosti, odnosno kolektivno definirana iskustva.

U vječnom trenutku sada možemo i dalje gledati kroz iluzorne velove i onda ćemo imati i dalje površno iskustvo sna.

No kada se potpuno umirimo i proširimo fokus i kada stane mentalno emocionalna buka, to znači da smo povukli energiju iz svih iluzornih programa i oni za nas više ne postoje u tom trenu.
Mi tada imamo doživljaj van površne pojavnosti.

To je „mjesto „ gdje trenutno nastaje nova kreacija, koja je božanski živi izraz cjelovitosti , a ne stari ponavljajući sigurni, poznati program.

Izlaskom iz stanja meditacije ili potpune svjesne prisutnosti u trenutku, vraćamo se u automatsko okidanje petlje starih programa i to nam je onda dokaz, kako se ništa nije promijenilo i kako su stari problemi još uvijek tu. Oni su tu, jer im ponovo dajemo energiju i oživljujemo ih.

Kad zaista shvatimo kako su oni samo zaostali odraz prošlosti, početi će se rastapati naša uvjerenost kako je vanjski svijet stvaran, objektivan, čvrst.
S buđenjem počinjemo doživljavati fluidnost prostora i relativnost vremena.
Tako i čvrsti oblici počinju izgledati kao da se gibaju i mijenjaju oblik, što može dovesti do mučnine ili vrtoglavice. To je prolazna nuspojava promjene doživljavanja stvarnosti.

Zašto ovo pišem sada ?
Kako bi ponavljanjem kognitivnog razumijevanja, olabavili stisak uvjerenja kako je ono što vidimo i osjećamo vanjskim osjetilima fiksna jedina stvarnost !

Dakle, nije stvarno sve što vidim i osjećam i ne trebam vjerovati svojim mislima kako su one realnost i da su istinite.
Misli su samo dio sna, koji sanjamo i one su dio naše kreacije vela kojeg zamišljamo da postoji kao stvaran.

Oznake: velovi iluzije, projekcija