Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje

srijeda, 07.06.2017.

Kako (i zašto) je propao Algoritam

Na pisanje o ovoj temi se spremam već neko vrijeme, jer ona ujedinjuje jednu veliku strast (moj svakodnevni posao) i dva ozbiljna hobija (knjige i ekonomiju).

Naime, u sjeni događanja s propašću Agrokora, u probleme su ušli i neki drugi gospodarski subjekti na našem tržištu, neki u vezi s krizom u Agrokoru (primjerice, Zvečevo koje je jučer objavilo pokretanje postupka predstečajne nagodbe), a neki posve nepovezano uz tu priču – Algoritam MK je takav primjer.

Da crni dani nisu daleko od Algoritma, mogao je vidjeti svaki laik koji bi ušao u bilo koji njihov prodajni prostor u trgovačkom centru – takvi, osim u situaciji da se očekuje neki bestseler, najčešće su zjapili prazni, s malim brojem zaposlenika koji se besciljno motaju uokolo.

Ono što je presudilo Algoritmu jest u prvom redu činjenica da nisu dovoljno ulagali u svoje druge prodajne kanale (web-shop i sl.) i širenje tržišta – s obzirom na to da je knjiga relativno trajan proizvod i ne ovisi toliko o trendovima za razliku od prehrambenih proizvoda ili odjeće, kao i da smo mi sami premaleno tržište, smatram da je trebalo aktivnije raditi na geografskom širenju tržišta, i diverzifikaciji prodajnih kanala. Algoritam se u tom smislu trebao ugledati na Amazon, a ne na Barnes & Noble.

(u tom smislu je i Mozaik knjiga, sastavnica Algoritma MK, bila u boljoj poziciji sa svojim Svijetom knjige, prodajnim katalogom i članskim programom koji obvezuje članove na kupnju – da sam u pravu, pokazuje i to da se upravo Svijet knjige prvi izdvojio iz Algoritma, jer sam dobila obavijest da klupski centar za Osijek prelazi u sastav i prostor nezavisne knjižare Nova. Iako, niti MK nije dovoljno ulagala u pregledan i funkcionalan web-shop).

Promašen poslovni model ogleda se i u za naše tržište preskupom sustavu lanca knjižara, koji se oslanja na književne blockbustere i blockbustere u području kompjutorskih igara, te na toj i takvoj prodaji bazira prihode namijenjene namirenju pretpostavljeno neopravdano visokih cijena zakupa u trgovačkim centrima više kategorije.

Cijenu Algoritmove inercije u pogledu ulaganja u fanove, društvene mreže i viralni marketing (toga je nešto bilo, ali premalo i prekasno), platili su, nažalost, dobavljači, nakladnici i autori, čija je povratna reakcija bila neposredni povod sada već jednomjesečnoj blokadi Algoritma, koja će gotovo neizbježno dovesti do stečaja. Četverogodišnje poslovanje s milijunskim gubicima ipak je vrlo vjerojatno bio stvarni uzrok nastale krize.

Međutim, stečaj Algoritma MK nije najgori scenarij koji se može dogoditi tom društvu s ograničenom odgovornošću. Naime, otvaranjem stečaja, svi nepovoljni ugovori sa zakupodavcima podložni su reviziji. Otvara se opcija kreiranja stečajnog plana, u kojemu bi se mogao (ovisno o postojećoj vrijednoj imovini i zalihama Algoritma MK) iznaći način namirenja vjerovnika te naposljetku stvoriti okvir za buduće održivo poslovanje u onom opsegu u kojem to naše tržište i prodajne mogućnosti dopuštaju.

(iako zakonska pretpostavka o postojanju stečajnog razloga nesposobnosti za plaćanje još nije nastupila s obzirom da Algoritam MK nije u blokadi dulje od 60 dana, a niti je propustilo isplatiti tri uzastopne plaće radnicima, postoji i stečajni razlog prezaduženosti, ako je imovina dužnika manja od postojećih obveza)

Drugi mogući put za spas Algoritma MK je kroz provođenje postupka predstečajne nagodbe, s gotovo istim postupkom, a treći je ovaj koji upravo gledamo, a koji se ukazuje kao najmukotrpniji – u uvjetima normalnog poslovanja nastojati se iskopati iz krize: Algoritam MK trenutno u blokadi ne može slobodno vršiti plaćanja dospjelih obveza, ne može isplaćivati plaće radnicima, ne može ulagati u razvoj novog poslovnog modela, a jedino što pokušava učiniti jest prenijeti dio poslovnica svojim dobavljačima pod dug, za što po medijskim napisima zaključujem da oni nisu dočekali kao prihvatljivu opciju.

Kroz narednih tridesetak dana ostaje vidjeti za koju će se opciju odlučiti uprava Algoritma MK.

Oznake: algoritam, stečaj, predstečajna nagodba, knjige, knjižare, čitanje

07.06.2017. u 12:31 • 11 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 13.02.2017.

Karen Joy Fowler: „Potpuno smo izvan sebe“

Kao prvo, čestitke Durici na tituli Blog tjedna!

Ponovno sam odustala od čitanja „Posljednjeg dona“ Maria Puza (ovdje stvarno obaram rekorde, u upornosti, kao i u odugovlačenju) u korist nove tri knjige koje sam kupila koristeći razne predvalentinovske popuste i akcije – osim knjige iz naslova, kupila sam i „Knjigu pretpostavki i nagađanja“ Erike Swyler o otkrivanju obiteljske povijesti cirkuskih artistica, i „Prašinu koja pada sa snova“ jednog od meni dragih autora, Louisa de Bernieresa, autora, između ostaloga, i „Mandoline kapetana Corellija“ i „Crvenog psa“.

Roman „Potpuno smo izvan sebe“ je dobitnik nagrade PEN/Faulkner za najbolji roman 2014. godine, blurbovi na koricama kažu da se čak radi o zasad najboljem romanu desetljeća, besprijekorno napisanom, sočnom i nenametljivom, ali istovremeno i vrlo inteligentnom. Karen Joy Fowler je postala poznata po svom prvijencu „Klub čitatelja Jane Austen“ (imam dojam da sam čitala, ali čini se da nisam), a ovaj joj je roman donio neočekivanu slavu i stručno priznanje.

Odugovlačim s detaljima o radnji, jer što vam više kažem o tome što se u romanu zbiva, veća je šansa da ću vam nešto upropastiti ako niste čitali. Glavna junakinja Rosemary je studentica, u lošim je odnosima sa svojim roditeljima, posebno ocem eksperimentalnim psihologom, nakon što joj je tijekom djetinjstva nestala prvo sestra Fern, njezina „uvrnuta druga polovica“, a potom i brat Lowell, kojega nije vidjela deset godina. Radnja se počinje zahuktavati nakon što Rosemary upozna eksplozivnu i performansima sklonu Harlow, koja joj na jedan podsvjestan način usadi u um potrebu da se razračuna sa svojom obiteljskom prošlošću prije nego što može krenuti u budućnost.

I to je sve što ću reći o radnji.

Nešto o iskustvu čitanja? Zaista, radi se o pitkom tekstu, radnji dovoljno misterioznoj i neobičnoj da nije predvidljiva pa stalno vuče na još, tako da sam i ja, sa svim obvezama i ometanjima koje sam imala tijekom vikenda, mogla pročitati ovu knjigu u tri poslijepodneva. Tijekom čitanja me knjiga obuzela, razmišljala sam o pročitanome, pa u čitateljsko-iskustvenom smislu mogu proglasiti roman „Potpuno smo izvan sebe“ autorice Karen Joy Fowler istinskim uspjehom.

Oznake: karen joy fowler, potpuno smo izvan sebe, knjige, čitanje, klub čitatelja jane austen

13.02.2017. u 09:52 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 06.02.2017.

Novosti iz GISKO

Sovkove rođendanske priče i akcija darivanja novorođenih beba

Odjel za rad s djecom i mladima Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek organizira pričanje priča pod nazivom "Sovkove rođendanske priče" koje će se održati u srijedu, 08. veljače s početkom u 17.00 sati u prostoru Igraonice i igroteke Odjela za rad s djecom i mladima Gradske i sveučilišne knjižnice, Europske avenije 24.
Gradska i sveučilišna knjižnica daruje besplatni upis za bebe rođene 08. veljače 2017. godine. Sve bebe rođene 08. veljače 2017. godine ostvaruju pravo na besplatan upis u Gradsku i sveučilišnu knjižnicu Osijek, kada se obilježava rođendan Knjižnice. Roditelji trebaju donijeti rodni list na uvid, temeljem kojega će beba dobiti iskaznicu koju može koristiti tijekom prve godine života, kako u središnjoj knjižnici, tako i u svim ostalim područnim odjelima.
Čestitamo i vidimo se u knjižnici!

Dodatne informacije možete dobiti na broj telefona:
• Odjel za rad s djecom i mladima GISKO 031/211-472


Ravnateljica GISKO
Dubravka Pađen-Farkaš, viši knjižničar

Oznake: GISKO, Osijek :), bebe, rođendan, knjige, čitanje, Knjižnica

06.02.2017. u 09:57 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 09.11.2016.

Još malo obavijesti iz GISKO-a

Dani austrijske kulture, Dan Brača i niže cijene upisa u četvrtak 10.11.2016.

OBAVIJEST

Koncept, koji je skromno započet 2010. godine u Osijeku, vrlo je pozitivno primljen, a kulturni program nailazi na dobar odaziv. Austrijski kulturni forum Zagreb s velikim angažmanom i u suradnji s partnerima iz Osijeka, svake godine razvija i organizira uvijek raznolik kulturni program. Namjera je kroz Dane austrijske kulture nadovezati se na bliske povijesno-kulturne veze između Austrije i Slavonije, Beča i Osijeka te ovaj odnos bogat tradicijom iskoristiti za suvremeni kulturni i društveni dijalog. Stoga, cilj nije nostalgično promatranje zajedničke prošlosti, već zajednička europska budućnost u kulturnom prostoru Podunavlja.
7. dani austrijske kulture u Osijeku
10. studenoga – 17. studenoga
Otvorenje: 10. studenoga u 19 sati

• KONCERT OTVORENJA
10. studenoga 2016. – 19.00 h
Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, Županijska 9
Trio "Square Waltz"
Handmade Music from Vienna
• IZLOŽBA
Otvorenje: 11. studenoga2016. - 19:00 h
Muzej likovnih umjetnosti, Europska avenija 9
"Coupé International Vol. Three: Eva Engelbert & Maja Marković"
Kustosi: Michael Strasser i Vanja Žanko
• FILMSKI PROGRAM
12. – 13. studenoga2016
Kino Urania, Šetalište V. Hengla 1
12. studenoga 2016. – 11.00 h "Mali vitez Trenk" (A. Power, 2015., 75 min)
12. studenoga 2016. – 18.30 h "Black Brown White" (E. Wagenhofer, 2011., 102 min)
12. studenoga 2016. – 20.15 h "Disati" (K. Markovics, 2011., 90 min)
13. studenoga 2016. – 17.00 h "Dječja magija" (R. Rieser, 2016., 71 min)
13. studenoga 2016. – 18.30 h "Macondo" (S. Mortezai, 2014., 98 min)
• IZLOŽBA
Otvorenje: 12. studenoga 2016. – 19.00 h
HDLU, Galerija Kazamat, Vatroslava Jagića 2
Christoph Meier & Dino Zrnec - „Izazovi prostornosti“
• LIKOVNA RADIONICA ZA DJECU
15. - 16. studenoga 2016. – 11.00 do 12.30 h
Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek - Austrijska čitaonica, Europska avenija 24
"Slikanje i crtanje – Moj grad…"
Voditelj: Željko Jančić Zec
• IZLOŽBA
Otvorenje: 15.studenoga 2016. – 17.00 h
Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek - Austrijska čitaonica, Europska avenija 24 Željko Jančić Zec: "Sloboda"
• PREDSTAVLJANJE KNJIGA
17. studenoga 2016. – 17.30 h
Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek - Austrijska čitaonica, Europska avenija 24
"The Long Shots of Sarajevo, 1914-2014. Ereignis - Narrativ – Gedächtnis"
Hg.: Vahidin Preljević und Clemens Ruthner, Tübingen: Francke 2016
"Wechselwirkungen. Austria-Hungary, Bosnia-Herzegowina and the Western Balkans, 1878-1918"
Hg.: Clemens Ruthner u.a., New York: P. Lang 2016

Sudjeluju: prof. dr. Vahidin Preljević (Filozofski fakultet Sveučilišta u Sarajevu) i prof. dr. Marijan Bobinac (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)
Plakat

Ulaz je za sve priredbe besplatan.
Veselimo se Vašem posjetu!

Dodatne informacije možete dobiti na broj telefona:
• Austrijska čitaonica GISKO 031/211-233
• Austrijski kulturni forum Zagreb
Ravnateljica GISKO
Dubravka Pađen Farkaš, viša knjižn.

OBAVIJEST

Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek povodom obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige 2016. organizira niz aktivnosti pod nazivom "Dan Brača U GISKO-u". Aktivnosti će biti održane u četvrtak, 10. studenog, 2016. godine, s početkom u 17.30 sati u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek.
• Predstavljanje monografije "Sutivan: kulturna povijest" 17.30 – 18.30 sati (Urednici: Dražen Katunarić i Franjo Mlinac) – American Corner
• Otvorenje izložbi: "Dekodirani Brač" (autor Stipe Surać) i "Sutivan kroz povijest" (arhiva Narodne knjižnice Sutivan) 18.30 – 19.00 sati – izložbena aula na katu
• Filmske projekcije dokumentarnog materijala o Sutivanu i Braču 19.30 – 20.30 sati – American Corner


Sve dodatne informacije mogu se dobiti na broju telefona:

• Studijska čitaonica GISKO 031/211-233



Ravnateljica GISKO
Dubravka Pađen-Farkaš, viša knjižn.


OBAVIJEST

Povodom Mjeseca hrvatske knji
ge 2016., u četvrtak, 10. studenoga 2016. godine korisnici Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek koji obnove upis, plaćat će cijenu godišnje individualne članarine te godišnje obiteljske članarine 10,00 kn manje. Obnova upisa moći će se tijekom dana, u radnom vremenu Knjižnice, ostvariti na svim odjelima i ograncima.

Cijena upisa iznosit će:
Godišnja individualna članarina
djeca, redovni studenti, umirovljenici 50,00 kn
redovni članovi 70,00 kn
Godišnja obiteljska članarina 90,00 kn


Sve dodatne informacije mogu se dobiti na broju telefona:

• Posudbeni odjel za odrasle GISKO 031/211-233



Ravnateljica GISKO
Dubravka Pađen-Farkaš, viša knjižn.


Oznake: GISKO, Osijek :), knjige, čitanje, Mjesec hrvatske knjige, listopad

09.11.2016. u 08:27 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 08.11.2016.

Poziv na promociju knjige hrvatske poduzetnice Marije Hipp

Prenosim mail koji sam primila jučer (i inače informacije o knjigama lete kao lude ovih dana, jer nakon okončanja Mjeseca knjige, evo nam i mjeseca Interlibera, nakon kojega slijedi mjesec Pulskog sajma knjiga...)

"Poštovani,

Zadovoljstvo nam je pozvati Vas na predstavljanje prve 3D interaktivne knjige “Dobro ili loše, Google ili Strina” autorice Marine Marije Hipp,
koje će se održati u četvrtak, 10.11.2016., u 17:30 sati, na zagrebačkog sajmu knjige Interliber, paviljon broj 6.

Uz brojne poznate goste i ljubitelje knjige, u svijet Marine Marije Hipp uvest će vas cijenjena autorica projekta “Čitaj knjigu” gospođa Alis Pečarić Marić, zajedno sa producenticom Sanjom Matajom Raos.

Više informacija šaljemo u privitku ovog maila.

Veselimo se druženju s Vama."


"LICE I NALIČJE USPJEŠNE PODUZETNICE

Poznata poduzetnica Marija Hipp napisala je knjigu Dobro ili loše, Google ili Strina. Knjiga spada u kategoriju «osobni razvoj». Mnogi će se odmah zapitati kakve veze imaju poduzetništvo i osobni razvoj. Velike. Naglašava to autorica kroz cijelu knjigu. Bez usmjerenog i dobrog osobnog razvoja nema ni dobrog poduzetništva . Što je u stvari uspjeh pitanje je koje se proteže kroz cijelu knjigu.
Knjiga pokazuje drugo lice emocije, ega i energije.
Izgledaju li svi onako kako ih zamišljamo ili nas netko uvijek ponovno iznenadi. Kako biti uspješan u poduzetništvu a istovremeno obraćati pozornost na osobni razvoj. Uz posao razvijati i sebe. Kako najčešće vidimo poduzetnike. Većinom , vrlo često, kao hladne ljude koje ne zanima ništa drugo osim novca? Možda u njima ima nešto više od želje za gomilanjem materijalnih dobara. Želja za promjenom postojećeg stanja. Saznat će te puno o tome ako pročitate knjigu Dobro ili loše, Google ili strina.
Bez osobnog razvoja nema i ni dugoročno dobrog poduzetništva. Kratkoročno da. Mnogi „zablistaju“ , zarade nešto na brzinu i to ih dovede u velike probleme. Ne znaju se nositi s uspjehom, materijalnim dobrima , nisu duhovno spremni. Takvi obično naprave probleme svima oko sebe a da uopće nisu svjesni što se događa. Emocije i Ego pobjesne, dignu veliku prašinu i naprave gustu maglu u umu.
Čovjek koji ima velika materijalna dobra a nema prijatelja ni porodicu ne živi u skladu. Nije i ne može biti bogat. Pravo bogatstvo je u skladu duhovnog i materijalnog . Kada nema sklada nema ni bogatstva samo patnja. Ima nekih mudrih izreka koje kažu da i bogati plaću. Nitko to ne može sporiti. Treba samo gledati sapunice koje to najbolje prodaju širokim masama.
Sve su to pitanja koja nikako ne trebamo zanemariti. Nema uspjeha ni u životu kao ni u poduzetništvu ako ne rastemo zajedno.
Ovo je priča o poduzetnici koja je shvatila važnost osobnog razvoja kroz poduzetništvo. Cijeli život svi koji je dobro ne poznaju gledaju na nju sasvim drugačije. Vide je samo kroz materijalno. Kako će je vidjeti kada pročitaju tekstove napisane iskustvom i srcem pokazat će vrijeme.

Pozivamo Vas na predstavljanje knjige Dobro ili loše, Google ili Strina, u četvrtak, 10.11.2016., u 17.30 sati, na Zagrebačkom velesajmu, u sklopu zagrebačkog sajma knjiga INTERLIBER, paviljon broj 6.
Kao gošće ovog predstavljanja za medije biti će cijenjena autorica sve raširenijeg brenda i stranice ČITAJ KNJIGU, gospođa Alis Pečarić Marić, te Sanja Mataja Raos.

Izdavačke kuće Izvori i Romb posjetite na štandu 15 b, paviljon 6 Zagrebačkog Velesajma.

O AUTORICI:
Marina Marija Hipp diplomirala je 1987. godine u Zagrebu, studij Socijalnog rada. Neposredno pri-je rata dobila je prvi posao u Centru za socijalni rad, Osijek.
Nakon par godina, spletom okolnosti, napušta posao u državnoj službi i kreće u poduzetničke "vode”.
Vlasnica je poduzeća Romb d.o.o. Našice, koje vrlo uspješno posluje skoro 23 godine. Okušala se u različitim poslovima i uvijek uspješno. Kako ona kaže, negdje je zaradila novac, a negdje vrijedno životno iskustvo. Sve ima svoju vrijednost. Možete je googlati i naći na raznim listama ali to vam neće reći ništa o njoj. Na internetu ima svega kako ona kaže.
Tko je ona, osim uspješne poduzetnice? Kakva je druga strana medalje i kako gleda na svijet oko sebe, saznat će te ako pročitate knjigu.
I da. Ovo j drugačija knjiga. 3 D knjiga. Zašto ? Kako je drugačija i što znači taj 3D u knjizi bez sliči-ca? Saznat će te samo ako je pročitate.

Oznake: marija hipp, dobro ili loše, google ili strina, alis pečarić marić, sanja mataja raos, romb, izvori, Interliber, sajam knjiga, knjige, čitanje, poduzetništvo, osobni razvoj

08.11.2016. u 11:23 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.09.2016.

Što se pročitalo

Vrijedno čitajući u proteklih mjesec dana, mogu vas izvijestiti o barem tri, ako ne i četiri nova naslova za mojim čitateljskim pojasom.

Trebalo mi je neko vrijeme, ali pročitala sam “Cara Oceanskog perivoja” autora Stephena L. Cartera - radi se o križancu obiteljske sage i kriminalističkog trilera, prvijencu za čije se pravo objavljivanja održala aukcija, okončana iznosom od čak četiri milijuna dolara.

Osim toga, novoprevedeni John Green, s romanom za mlade pod naslovom “Obilje Katherina”, svidio mi se zbog svog uobičajeno šarmantnog stila.

A naravno, nisam propustila niti “Karijeru zla”, treći naslov iz serijala o detektivu Cormoranu Strikeu i njegovoj partnerici Robin Ellacot, iz pera J. K. Rowling, koja piše pod pseudonimom Robert Galbraith.

I da, prelistala sam “Stotku”, vodič kroz predmete koje svaka žena sa stilom mora imati, pri čemu je žena sa stilom autorica Nina Garcia (autorica “Male crne knjižice stila” ili tako nečega), a ilustrator je Ruben Toledo.

I dalje pokušavam pročitati “Simor” autorice Doris Pandžić (zaslužuje da joj se posvetim, a nikako ne nalazim stanje uma koje bi se moglo opisati kao compos mentis), “Posljednjeg dona” Maria Puza, Ugrešićkino “Zabranjeno čitanje”, “Započnite vlastiti biznis s manje od 1.000 USD” autora Willa Davisa, a počela sam i “Trk” autorice Ann Patchett... za svakog ponešto, pa stay tuned!

Oznake: knjige, čitanje, update

15.09.2016. u 09:39 • 1 KomentaraPrint#

petak, 18.03.2016.

Nina George: "Mala pariška knjižara"

Njemačka spisateljica Nina George je autorica mlađe generacije (rođena je 1973. godine) koja od 1992. godine radi kao slobodna novinarka i spisateljica. Od 2005. godine do 2010. godine bila je kolumnistica Hamburškog večernjeg lista. Za svoj roman “Mondspielerin” je 2011. godine dobila književnu nagradu De LiA (za najbolji ljubavni roman njemačkog govornog područja), a za kratki kriminalistički roman “Igra njezinog života” je 2012. godine dobila nagradu Glauser.

Roman “Mala pariška knjižara” (u izvorniku: “Das Lavendelzimmer” - “Soba boje lavande”) govori o vlasniku knjižare na brodu, svojevrsne pariške turističke atrakcije, koja je pod nazivom “Književna ljekarna” usidrena na obali Seine. Međutim, u pustom životu koji knjižar Jean Perdu vodi, postoji zaključana soba boje lavande, u kojoj je doživio svoju posljednju ljubavnu priču s Manon, koja se zbila prije dvadesetak godina, iako je njegovo ljubavno razočaranje jednako gorko kao i prvog dana nakon što ga je ostavila.

Okidač za početak radnje predstavlja doseljenje izvjesne Catherine u stan preko puta njegovog, koja nakon bračnog brodoloma skuplja ostatke svog života (i namještaj, jer ju je njezin bivši suprug ogulio do kože). Kako je Perduova specijalnost preporučivanje knjiga koje liječe bolesti duše, on i Catherine brzo pronalaze zajednički jezik. Ali jedno slučajno pronađeno pismo, koje Perdu nije imao snage pročitati nakon što ga je Manon napustila, natjerat će glavnog junaka ovog romana na životno putovanje francuskim kanalima, tijekom kojega će i sam pokušati svoj život usmjeriti u pravom smjeru, nakon što je dvadeset godina živio zadržavajući dah.

Lajtmotiv književne apoteke oduševljava – postoje knjige za plakanje, i knjige protiv nesanice, knjige za razmišljanje i niz drugih knjiga koje liječe manje i veće duševne tegobe i tjeskobe, neke od njih pomažu svima, a neke su napisane samo za jednu osobu.

“Vi trebate sobu, samo za sebe. Ne previše svijetlu, i mladu mačku koja će vam praviti društvo. I ovu knjigu (“Otmjenost ježa” Muriel Barbery), koju ćete čitati polako. Kako biste se usput odmorili. Mnogo ćete razmišljati, a možda i plakati. Nad sobom. Zbog godina. Ali poslije će vam biti bolje. Znat ćete da ne morate umrijeti, iako se čini da biste trebali zato što momak nije bio pristojan prema vama. Ponovno ćete voljeti samu sebe i nećete se smatrati ružnom i naivnom.”


Rekavši ovo, moram ustvrditi i sljedeće – čini mi se da ostatak knjige nije dostojan ovog lajtmotiva (ili se radi o knjizi koja meni osobno ne govori ništa, niti liječi neke moje manje ili veće duševne tegobe). Radnja je prilično spora, imitirajući tako sporo plutanje broda-knjižare francuskim riječnim kanalima, a konačno razrješenje me se dojmilo nekako zbrzanim i zbog toga čudnovatim.

Ipak, proglašavam ovaj književni pokušaj nelošim, a posebno ga preporučujem onima kojima je ljubavni rastanak trajno slomio srce, onima koji žude za novim početkom i onima koji traže opravdanje za novu ljubavnu priču.

Oznake: nina george, mala pariška knjižara, knjige, čitanje, Francuska

18.03.2016. u 08:42 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 16.03.2016.

Veliki popis knjiških popisa

Naišla sam na blog Amerikanke Anne, koja se nazivlje Modern Mrs. Darcy – na svom zgodnom, vizualno dojmljivom blogu, ona piše o knjigama i čitanju, ali i o ženama moje dobi (tridesete), majkama, poduzetnicama i suprugama. Uglavnom, na taj me blog dovela preporuka na Pinterestu o “20 life-changing non-fiction book that you can finish in a day”.

A onda sam na tom blogu i ostala, listajući tekstove i tražeći (kao što obično u pisanim tekstovima tražimo) nešto za sebe. Primjerice, ova je blogerica napisala knjigu pod naslovom “How She Does It” (“Kako im to uspijeva”), koja sadrži intervjue sa ženama koje uspješno balansiraju obiteljski život i karijeru.

Između ostalog, blogerica se potrudila u jednom tekstu kompilirati za nas sve dobre popise knjiga, podijelivši ih po kategorijama: “knjige koje ne možete ispustiti iz ruku”, “knjige za osobni razvoj”, “knjige za čitanje u određeno doba godine”, “knjige koje ste trebali pročitati u srednjoj školi”, “najbolje knjige” “knjige za razmišljanje i poticanje diskusije” i “knjige za djecu”.

Totalna zabava, navratite!

The big list of book lists

Oznake: blog, knjige, čitanje, žene, poduzetnice, majčinstvo, popis knjiga

16.03.2016. u 11:48 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 08.03.2016.

Rudyard Kipling: “Knjiga o džungli”

Evo našeg prvog zajedničkog čitateljskog postignuća – moje dijete je čulo, a ja sam naglas pročitala našu prvu zajedničku knjigu, i to “Knjigu o džungli” slavnog britanskog pisca Rudyarda Kiplinga (da je bila baš koncentrirana – i nije bila, ali zasad je dovoljno da sluša riječi i da se navikava na čitanje). Trebalo nam je sigurno nekoliko mjeseci, ali nismo niti čitali svaki dan, pa ponekad čak niti svaki tjedan. Zabavan pothvat za mene, u svakom slučaju, jer se ne sjećam kad sam zadnji put toliku količinu teksta pročitala naglas.

Danas lektirni naslov (no i to bi se uskoro moglo promijeniti, s obzirom da se čini da se novom cjelovitom i kurikularnom reformom obrazovnog sustava planiraju ukinuti obvezni lektirni naslovi), u moje vrijeme (početak devedesetih), “Knjiga o džungli” se nije čitala kao lektira, stoga sam je uspješno uspjela izbjeći sve do sada, iako mi Disneyeva ekranizacija nimalo nije bila strana.

Na početku valja nešto reći o Rudyardu Kiplingu, izrazito plodnom engleskom piscu koji je rođen 1865. godine u Bombayu, kao sin pisca i ilustratora Johna Lockwooda Kiplinga. Kao dječak je poslan na školovanje u Englesku, o čemu je pisao u svojim prvim djelima, a nakon školovanja se vratio u Indiju, gdje radi kao novinar, te piše pjesme, priče i reportaže u tamošnjim novinama, a svoje je tekstove kasnije ukoričavao.

“Knjigu o džungli”, svoje najpoznatije djelo, objavio je 1894. godine, a naredne godine je objavio i njezin nastavak. Nakon povratka u Veliku Britaniju, Kipling 1907. godine dobiva Nobelovu nagradu za književnost kao prvi Englez koji je osvojio to prestižno priznanje. Umro je u Londonu 1936. godine.

(svidio mi se i citat Marka Twaina koji je o Rudyardu Kiplingu rekao: “Nas dvojica zajedno pokrivamo sve znanje, Kipling zna sve što se može znati, a ja znam ostatak.”)

“Knjiga o džungli” je zbirka pripovjedaka iz indijske džungle koja govori o dječaku Mogliju, kojega , nakon što je njegove roditelje napao tigar Šir-Kan, odgaja čopor vukova i njegov učitelj-medvjed Balu, te njegova prijateljica pantera Baghira. Osim ovog niza priča, u zbirci je sadržana i priča o bijelom tuljanu Kotiku sa poluotoka Nova Stožna u Beringovom moru, priča o Riki-Tiki-Taviju, mungosu koji je spasio obitelj bijelaca od opasne kobre, i priča o dječaku Malom Tumaju, koji je jedini vidio tajni ples slonova.

Sve ove priče odlikuje i izvjestan prosvjetiteljski, poučavateljski karakter: Zakon džungle, o kojemu Mogliju govori Balu, je jedinstveni zakon po kojemu se ravnaju životinje, ali bi se po tim zakonima trebala ravnati i sva druga živa bića, uključujući i ljude, dok “Bijeli tuljan” i “Riki-Tiki-Tavi” govore o ustrajnosti i predanosti da se čini dobro za druge.

Moram priznati da mi je bilo zabavno, a poseban čar ovom čitateljskom iskustvu daje činjenica da sam je cijelu pročitala naglas, zbog čega vjerujem da će mi ostati u posebnom sjećanju. Preporučujem – ljubiteljima prirode, onima koji je moraju čitati za lektiru, a i onima koji su je iz nekog razloga propustili pročitati kad je bilo vrijeme.

Oznake: rudyard kipling, knjiga o džungli, mogli, šir-kan, balu, baghira, čitanje, lektira, ekologija

08.03.2016. u 10:58 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 31.01.2016.

Kakav smo narod

Danas donosim tekst Nataše Skazlić, poznanice i spisateljice čiji rad već godinama pratim, i koju sam imala prilike upoznati i neko vrijeme s njom provesti na književnom festivalu Pontes u Krku davne 2006. godine.

Primjećujem da su mnogi moji prijatelji ogorčeni i javno burno reagiraju na trenutne dnevnopolitičke teme, osobito na izbor novog ministra kulture i općenito na političku opciju koja je (ponovno) preuzela vlast u Hrvatskoj. Osobno, iako zato što koristim roditeljski dopust, trenutno vrlo rado pratim dnevnopolitička zbivanja i bučno se zgražam nad, primjerice, političkim, zakonskim i moralnim grijesima nedavno smijenjenog ministra branitelja, nastojim si situaciju održati u perspektivi (ili bolje: održati perspektivu nad situacijom) – dnevna politika zabavlja građane i medije i tome služi – hoću li ja osobno živjeti bolje ili lošije, ovisi o politikama koje se zauzimaju na vrijeme dulje od dana, tjedna, mjeseca, pa čak i godine ili mandata jedne vlade.

U tekstu koji donosim, Nataša objašnjava zašto je prije bilo bolje: jer su pisci redovito dolazili u škole, jer se lektira čitala bez pogovora, jer su i odrasli radije i češće čitali i kupovali knjige, i jer je kultura bila utkana u svakodnevni život. Za razliku od danas, kada Slavonci, Ličani i odrasli muškarci najmanje čitaju i kada 60-ak posto građana Hrvatske pročita manje od jedne knjige mjesečno.

Je li nam lošije zato što manje čitamo? Jesmo li manje sretni zato što smo nekulturni i nepismeni? (i kako će nova kulturna politika utjecati na kvalitetu naših života?)

https://www.facebook.com/notes/natasa-skazlic/tako-je-bilo-o-%C4%8Ditanju-i-pisanju/1113295462014047

Oznake: Kultura, kulturna politika, Književnost, lektira, posjeti pisaca, čitanje

31.01.2016. u 10:56 • 3 KomentaraPrint#

petak, 18.09.2015.

Ostvarenje sna: voditi knjižaru

Britanski Guardian je nedavno izvijestio o samostalnoj knjižari po imenu Open Book, smještenoj u malom gradu Wigtownu u Škotskoj, koju putem servisa AirB'n'B možete iznajmiti i voditi za samo 150 funti tjedno. Wigtown je, kažu, grad nezavisnih malih knjižara i njihovih vlasnika (pri čemu se misli na knjižare koje nisu dio većeg lanca knjižara), a Open Book je projekt kojim su građani željeli privući nove posjetitelje u svoj mali grad, te dopustiti novopečenim voditeljima knjižare da stave svoj osobni pečat na vođenje knjižare.

LINK


Što mislite o ovoj ideji? Čula sam komentare tipa: „samo je to još falilo: da nekome plaćam da radim za njega“, ali organizatori kažu da je 150 funti tjedno namijenjeno pokriću troškova radi održavanja poslovanja knjižare i da se ustvari ne radi o „radnom odmoru“, već o nastojanju popularizacije malih knjižara, knjige i čitanja, te gradića Wigtowna.

Iskreno, meni se sviđa. Mogu zamisliti da umjesto tradicionalnog odmora na plaži negdje na hrvatskoj obali radije biram ovakvu varijantu odmora, čak ne ni zato što se radi o prodaji knjiga, pristala bih ja i na neku drugu tematiku, ali čini mi se da bih tijekom odmora radije radila nešto drugo i sasvim drugačije nego što radim i kako živim ostatak godine (iako to baš i nije bilo pravilo kroz gotovo deset godina godišnjih odmora koje sam imala dosad).

No zašto pričamo o godišnjim odmorima? Do idućeg godišnjeg odmora mora proći još gotovo čitava godina dana, pa o tome što ćemo raditi tijekom godišnjeg još dugo možemo samo sanjati.

Oznake: airbnb, Knjižara, knjige, čitanje, škotska, wigtown, guardian, godišnji odmor

18.09.2015. u 13:40 • 4 KomentaraPrint#

četvrtak, 28.05.2015.

Sedam godina vjernosti (blogu)

Prvi post na ovom blogu napisala sam i objavila 27. svibnja 2008. godine u 21:44 sati. Dakle, prije punih sedam godina. Taj se post zvao: „Zašto otvarati još jedan u moru blogova?“

(za podsjećanje, ovdje donosim taj tekst ponovno)

„I zašto baš ovakav, u zemlji u kojoj više od pedeset posto ljudi nije u posljednjih godinu dana pročitalo ništa više od dnevnih novina i titlova ispod omiljene telenovele? Zašto kad će klinci ionako i dalje lektire skidati s neta, a knjige iz knjižnica više neće niti posuđivati?

Zato što pouzdano znam da nas postoji još - ludih čitatelja koji gutaju sve čega se domognu, ili onih manje ludih koji čitaju pomno probrano štivo, onih kojima knjige ispunjavaju prostore od poda do stropa u stambenom prostoru i onih koji su učestali gosti knjižnica. Neki od nas to obožavaju: ovo bi želio biti možda ne utjecajan ili trendseterski blog, ovo bi trebao biti blog za one koji traže što bi čitali i onih koji bi htjeli podijeliti ono što su već čitali, a silno ih se dojmilo.

Otvaram još jedan u moru blogova zato što me čitanje veseli, zato što prvo čitam, a tek onda pišem, zato što iz knjiga nisam ništa naučila, kao što kaže Miro Gavran, ali treba čitati knjige da bi se to spoznalo. Otvaram još jedan blog zato što želim zapišati svoj teritorij i raditi na tome da knjiga (p)ostane ono što bi trebala biti: didaktičko sredstvo, izvor zabave i zadovoljstva i jedna nezamjenjiva strast.“


Zanimljivo je kako se u sedam godina ništa nije promijenilo, možda je čak postalo i gore: više od pedeset posto Hrvata i dalje ne čita niti minimum od jedne knjige godišnje, klinci i dalje lektire prepisuju s interneta... osim što mislim da knjižnice daju sve od sebe da postanu mjesto susreta, druženja i učenja (ovdje upućujem veliki pljesak knjižnicama kojih sam imala prilike biti članica ili dočuti za njihov rad: osječka Gradska i sveučilišna knjižnica (GISKO), koprivnička Gradska knjižnica „Fran Galović“ i među knjižnicama Grada Zagreba – Knjižnica „Ivana Brlić-Mažuranić“ u Folnegovićevom naselju i Dječja knjižnica „Marin Držić“ na Aveniji Marina Držića).

Upravo iz knjižnice „Ivana Brlić-Mažuranić“, u kojoj funkcionira čak tri knjižna kluba za odrasle (ako se u međuvremenu taj broj nije promijenio), doznajem da nas još uvijek ima – ludih i manje ludih čitatelja koji smo voljni dijeliti svoje dojmove o knjigama koje su nas oduševile, i o onima koje su nas smorile. Čitanje me još uvijek veseli, još uvijek volim pisati blog: taj osjećaj ispunjenja nakon objavljenog posta još uvijek nagrađuje.

Stoga ne čude moje statistike: ovo je 883. post koji objavljujem, prosjek postova mi je 2.4 po tjednu, odnosno 10.4 po mjesecu. To znači da sam u proteklih sedam godina pročitala i pisala o otprilike osamstotinjak knjiga razne tematike: od beletristike, uključujući tu krimiće, ljubiće, SF i fantasy, lijepe književnosti, stručne literature, priručnika, publicistike i slično. Ne zaboravimo i otprilike stotinjak postova u kojima sam vas uputila na druge sadržaje na internetu koji su bili povezani s knjigama, čitanjem ili obrazovanjem.

Najviše sam postova napisala u prosincu 2008. godine (25 postova), a najmanje u listopadu 2012. godine (1 post) – nakon tog izljeva kreativnosti u prosincu shvatila sam da nije dobro objavljivati previše jer treba dati priliku da se postovi i pročitaju i iskomentiraju. Što se tiče listopada 2012. godine, stvar je također prilično jasna: oni koji me znaju, znaju da sam u studenom te godine polagala jedan prilično opak stručni ispit, i tada nije bilo vremena za čitanje bilo čega osim skripti i zakona.

Osim toga, najveći broj neaktivnih dana između postova trajao je 52 dana, ukupni broj dana bez postova je 1682, statistike također kažu da najčešće pišem navečer (u razdoblju od 16 – 22 sata) ili rano poslijepodne (od 14 – 16 sati). Ukupno sam napisala 88.244 riječi u svim postovima, odnosno prosječno 101 riječ po postu, što pripada u skupinu kratkih postova (manje od 250 riječi po postu).

Za svoje postove, do trenutka pisanja ovog teksta dobila sam ukupno 4.294 komentara, što čini prosjek od 4.9 komentara po postu (to je uobičajena statistika i nje se držim već nekoliko godina), time da je najveći broj komentara na jedan post iznosio 88 komentara, ali sam imala i 91 post bez ijednog komentara. Jesam li podbacila u tome da pokrenem polemiku oko knjiga i čitanja – vjerojatno jesam. No isto tako vjerujem da to nije (samo) zbog nedostatka truda ili kreativnosti, već i zbog bloga kao medija, koji je u Hrvatskoj izgubio na popularnosti pojavom društvenih mreža, ali i zbog teme, koja nije privlačna većini Hrvata i Hrvatica.

Moj blog, kaže blog-editor, postoji 85 mjeseci i 3 dana. Counter, za koji vjerujem da nije točan, kaže da ga je u razdoblju od postavljanja countera, posjetilo 135.755 posjetitelja. O toj brojci ne mogu niti spekulirati.

Za kraj ovog teksta, imam dojam da bih trebala reći nešto o budućnosti knjiga, čitanja i uloge ovog bloga u cjelokupnoj blogosferi i društvu oko nas. No razmišljajući o tome, shvatila sam da su se moje ambicije glede knjiga i čitanja, barem zasad, u cijelosti iscrpile u tome da čitam jer volim čitati i da laičkim jezikom pišem o knjigama jer volim svoje dojmove dijeliti s onima koji također vole čitati i razmišljati o knjigama. Nikad nisam niti sanjala o tome da ću, kao neki drugi blogeri koji su se probili iz (neslužbene) blogosfere u (službeni) svijet mainstream književne industrije, možda objaviti svoje ukoričene zbirke recenzija, postati urednik ili uopće na bilo koji način zarađivati od onoga što volim (pri čemu ne osuđujem niti ne kritiziram one koji jesu – mislim da nema veće nagrade nego kad čovjek može ostvariti egzistenciju od onoga što voli – taj čovjek neće raditi ni dana u svom životu, kao što izreka kaže). Pisanje ovog bloga je hobi, amaterski pothvat u kojemu uživam i koji veseli mene, a nadam se i druge – u posljednjih sedam godina, a vjerujem, i u bližoj budućnosti, bit ću sasvim zadovoljna da to i nastavi biti.

Oznake: obljetnica, Knjige i knjižnice, čitanje, recenzije knjiga, statistika

28.05.2015. u 19:17 • 16 KomentaraPrint#

srijeda, 07.01.2015.

U nove radne pobjede!

Kao prvo, svima sretni svi protekli blagdani, želim nam da nas 2015. godina obori s nogu u pozitivnom smislu, ako nikako drugačije, a ono kvalitetom i/ili brojem naslova koji su nas primamili na čitanje.

Kao drugo, u 2014. godini je, barem što se tiče ovog bloga, bilo ponešto fušarenja, osobito pred kraj godine, kad su se zahuktale i neke druge, izvanblogovske-izvančitateljske obveze: priprema obiteljskog Božića, novogodišnje putovanje u (blisko, ali ipak) inozemstvo, predbožićni domjenci, kupovina darova... sve to već i sami znate.

U svoju obranu ipak moram reći da je nekoliko mojih novogodišnjih čitateljskih odluka, iznesenih u postu od 03.01.2014. godine – „Novogodišnje čitateljske odluke za 2014. godinu“, tijekom 2014. godine uspjelo biti ostvareno – pročitala sam Sagu o Otorijima australske spisateljice Lian Hearn u pet knjiga te dosad objavljene i prevedene dijelove serijala „Pjesme leda i vatre“ (poznatijeg po prvom nastavku serijala „Igra prijestolja“) Georgea R. R. Martina (kojih je bilo šest, odnosno sedam).

Obećanja o tome da ću u idućoj godini biti bolja blogerica, da ću više postati (a samim time i više čitati), da ću više sudjelovati u blogosferi, više se družiti, više komentirati – vjerujem da vam je takvih obećanja (što vlastitih, što tuđih) već i previše.

Stoga, u prošloj godini - što je bilo, bilo je (a bilo je svega – bolesti, smrti, selidbe, promjene posla, privikavanja na novi grad, ali i putovanja, radosti, i kraja jednog tužnog razdoblja, i sretnih početaka); 2015. godinu započinjem ispočetka, Ameri bi rekli, „clean slate“, a novogodišnje čitateljske odluke ove godine neću donositi. Neka umjesto njih, na kraju ove godine svjedoče djela, a ne prazne riječi.

Oznake: novogodišnje odluke, čitanje, knjige, clean slate

07.01.2015. u 21:30 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 06.03.2014.

Kako prodati umijeće čitanja poezije

Osvanuo je novi blog na našoj obali blogosfere: riječ je o Tržištu poezije. Ovaj bloger, zasada samo s tri posta, nastoji progurati čitanje, i to osobito čitanje poezije kao tržišnu kategoriju.

Što to znači? Kao što znamo, dvije trećine Hrvata godišnje ne pročita niti jednu knjigu. Od preostale trećine, veći dio Hrvata čita romane, publicistiku i stručnu literaturu, pa osim djece koja zbirke poezije čitaju kao obveznu lektiru, vrlo malo ima ozbiljnih čitatelja poezije, koji čitaju barem jednu zbirku poezije mjesečno. Osobno, nisam čitateljica poezije, smatram da je za poeziju potreban poseban senzibilitet, kojeg, kao posve prozaična ličnost, uopće ne posjedujem. Zato sam na ovom blogu tek nekoliko puta, nastojeći pomoći prijateljima koji su objavljivali zbirke, pisala o zbirkama poezije.

S drugim postom, u obranu čitanja, još se više slažem: zašto se autor, nakladnik i tržište knjiga ne bi orijentirali na čitatelja, umjesto na same sebe? Zašto čitatelj ne bi bio u fokusu zanimanja? Zašto ne bismo imali profesionalne i stručne čitatelje za čiju bi se pozornost i vrijeme otimali poznati pisci? Doista, o čitatelju se, pogotovo u ovoj zemlji, govori samo kad treba pokuditi njegov neukus i izbor knjiga koje rado čita. No nije problem u čitatelju, problem je u sustavu koji (oprostite na ponavljanju) sustavno ignorira čitatelja – konzumenta.

I konačno, treći post je konačno otkrio tržišnu strategiju bloga Tržište poezije: on povoljno čita poeziju, i to pojedine pjesme po 2,00 kn, a čitave zbirke već za 10,00 kn. Ako nemate vremena za čitanje poezije, a imate potrebu za time da poezija bude čitana, uplatite novac na priloženi žiro-račun i uživajte u spoznaji da se poezija negdje, čak negdje u Hrvatskoj, ipak čita.

Više na linku: Tržište poezije.

Oznake: tržište poezije, čitanje

06.03.2014. u 08:56 • 2 KomentaraPrint#

nedjelja, 22.09.2013.

I drugi su blogeri ovih dana pisali o knjigama...

Kako sama nisam pisala, o knjigama, a niti uopće, zaključila sam da sam zacijelo štafetu podsvjesno predala drugima koji su nastavili širiti Riječ (o knjizi) među narodima i narodnostima blogosfere.

Tu je u prvom redu cool bloger Eduard Pranger (E.P.), koji se osvrnuo na konačno donesenu odluku o tome da književna nagrada Kiklop pulskog Sajma knjiga pripada Nives Drpić za „Golu istinu“. Prijepor oko toga odnosi li se ta književna nagrada na kvantitetu ili kvalitetu prevagnuo je u korist kvantitete, i sad treba Nives Celzijus dostojno uručiti nagradu. Na jednak se način neki dan održala promocija knjige Aleksandra Stankovića (pretpostavljam da se radi o knjizi kolumni koje sam i sama čitala), na kojoj se okupila sva estradna krema i društvena elita, pa u tom smislu E.P. komentira društvenu pojavu – profanizaciju i estradizaciju umjetnosti.

Kao što sam rekla i kod E.P.-a, imam svoje mišljenje o tome, ali se bojim pridavati ovoj pojavi više značenja nego što je dosad imala, jer to kulturi može samo štetiti, ne i koristiti (radi se zapravo o raspravi ispod svake razine, gdje su argumenti posve jednostavni, pa ih se može samo ponavljati sve glasnije).

U svakom slučaju, upućujem vas na blogera E.P.-a koji pita: u čemu je točno razlika između knjige Nives Celzijus i knjige Aleksandra Stankovića?

Esej: katran, perje - licemjerje

Nadalje, svidjelo mi se što kaže Ina's Playground koja u postu "Pauza za čitanje?" kaže kako je njezina prijateljica zaključila da ako pušači na radnom mjestu mogu nekoliko puta dnevno uzeti pauzu za cigaretu, zašto strastveni čitatelj ne bi nekoliko puta dnevno mogao uzeti pauzu za čitanje nekoliko stranica knjige?

U ovom kratkom postu pročitajte i preporuke za „Večeru s Anom Karenjinom“ i „Ples sa zmajevima“.

Pauza za čitanje?

Za kraj, obavještavam vas da sam naišla na jedan osvježavajući, mladenački blog koji se, između ostaloga, bavi i mojom omiljenom temom, pa tako u tekstu „'Ko o kome, ja o knjigama“ blogerica Croatian idiot govori o vlastitim književnim izborima (činjenici da je pala pod utjecaj manije za vampire-litom, i strahu da možda nije najbolje razumjela neko djelo „visoke književnosti“ iako studira kroatistiku), iz čega iščitavam blogeričino vlastito otkrivenje, odnosno strah da nije toliko načitana koliko je mislila.

Ovome moram odgovoriti: vjerojatno nisi, nitko nije. Potraži listu „1000 knjiga koje morate pročitati prije nego što umrete“ i pokušaj vidjeti koliko si od navedenih 1000 knjiga zapravo pročitala. Ja sam zapanjeno zaključila da se radi o tek jednom manjem dijelu (možda 150, uvrh glave 200 naslova), ali ne odustajem. I da – tvoji su komentatori u pravu: kad bude vrijeme za teške knjige, čitat ćeš ih. Možda je upravo sad došlo vrijeme.

'Ko o kome, ja o knjigama

Oznake: blog, knjige, čitanje

22.09.2013. u 13:19 • 7 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< lipanj, 2017  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (6)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (11)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (8)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (8)
Rujan 2014 (9)
Kolovoz 2014 (11)
Srpanj 2014 (11)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (11)
Ožujak 2014 (6)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (16)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (7)
Rujan 2013 (11)
Kolovoz 2013 (12)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (10)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (6)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (7)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.


Hit Counter by Digits


Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se