Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 01.10.2021.
Tomislav Šovagović: "Cesta knezova Bribirskih"
„Zbirka kratkih priča „Cesta knezova Bribirskih“ Tomislava Šovagovića prirodni je nastavak prve, nagradom „Josip i Ivan Kozarac“ ovjenčane zbirke „Rudnik čvaraka“. Autor piše o odrastanju u Šibeniku krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća na manganskim ulicama rodne Crnice. Izmjenjuju se intimne obiteljske pripovijesti s vizurama najstarijega hrvatskog grada – katedralom sv. Jakova, Poljanom, Goricom – uz neizbježno tematiziranje društvenih i političkih okolnosti u Jugoslaviji. Djed Iviša u stalnom je verbalnom obračunu s doživotnim predsjednikom Titom, baka Kata jedinstvena je pratiteljica svih sportova, a kada povremeno u šibenske kale pristignu i slavonski gosti, događa se niz komičnih situacija.“
Čitajući ovu zbirku kratkih priča (iako neke priče u njoj i nisu priče, s radnjom, zapletom i raspletom, već više crtice), morala sam ustanoviti da o Šibeniku ne znam ništa i da je možda bolje da sam čitala „Rudnik čvaraka“ s kojim vjerujem da bih se možda malo bolje saživjela (Šovagović! mogla sam si misliti da je Šovagović iz Ladimirevaca!)
Kratka ocjena: pitko i nostalgično. Doima se kao nešto što bi svatko od nas morao/mogao sastaviti kao svoje memoare da ne bi zaboravio odakle potječe i kakvo mu je bilo djetinjstvo. Tomislav Šovagović u svakom slučaju pamti bolje nego ja osamdesete godine dvadesetog stoljeća, možda i zato što je u njima proveo veći dio svog djetinjstva.
Vjerujem da će „Cesta knezova Bribirskih“, jednako kao i „Rudnik čvaraka“, naći svoju čitateljsku publiku, željnu nostalgičnih crtica iz nekih boljih (ili barem drugačijih) vremena.
Oznake: tomislav šovagović, cesta knezova bribirskih, nostalgija, kratke priče, Književnost, čitanje, knjige i čitanje
utorak, 30.04.2019.
EUPL 2018 – European Stories: EUPL Winners Write Europe
Nakratko prekidam blogovsku šutnju kako bih Vas izvijestila o paneuropskoj inicijativi koje sam pisanjem ovog upisa i sama nakratko postala dio.
European Union Prize for Literature je inicijativa financirana od strane Creative Europe Europske Komisije. Inicijativa je pokrenuta 2009. godine, i sastoji se od književne nagrade koja svake godine nagrađuje sve veći broj suvremenih europskih autora i pripadajućih publikacija. Hrvatska zasad ima tri dobitnika – Ladu Žigo, Luku Bekavca i Milu Pavićević.
Svoj sam nos dobila priliku zabosti u prekrasno antologijsko izdanje izdano u povodu desetogodišnjice ove inicijative, u kojoj su prethodni dobitnici ove književne nagrade imali priliku ponovno pisati za EUPL na temu Europe – na pozornici se pojavilo 36 autora iz 26 europskih zemalja, koji su pisali na 23 različita jezika, a svi oni su dali svoje viđenje europske priče na jedinstven, svojoj zemlji svojstven način. Svaku priču na jeziku na kojem je pisana, prati i engleski prijevod.
Od autora koji su se pojavili u ovoj antologiji, svakako treba spomenuti nama poznata imena: Aleksandra Bečanovića, Andreja Nikolaidisa, Faruka Šehića, Tanju Stupar-Trifunović i Darka Tuševljakovića. Oni govore o Europi kakvu narodi istočne Europe i dalje gledaju sa zavišću i sa žudnjom, želeći istovremeno biti njezin dio, i želeći je prezirati, u izrazu vječnog kompleksa manje vrijednosti, sindroma niskog samopouzdanja.
Mit o Europi i Zeusu
Neki drugi autori radije su se opredijelili za svoju obradu mita o Europi i Zeusu. Mit kaže da je Europa bila fenička princeza u koju se Zeus zaljubio i odlučio je zavesti, pa se pretvorio u prekrasnog bijelog bika sa zlatnim rogovima i sakrio se u stado Europina oca.
Europa je sanjala dvije žene, jednu po imenu Azija koja joj je rekla, da je njezina majka, i drugu koja joj je rekla da će joj Zeus darovati kontinent koji će biti nazvan po njoj. Kad se probudila, Europa je pošla na svoje omiljeno mjesto gdje se kupala, plesala i brala cvijeće, i tada je vidjela bika i pomilovala ga po boku, kitila ga cvijećem i popela mu se na leđa. Zeus je tada otrčao s njom na leđima do mora i zaplivao prema Kreti. Europa je postala prva kretska kraljica, a Zeusu je rodila tri sina: Minosa, Radamanta i Sarpedona. Zeus joj je poklonio tri dara da bi se iskupio za otmicu i silovanje – Talosa, svojevrsnog robota, odnosno u nekim inačicama bika, zatim psa koji nikad nije promašio plijen i koplje koje uvijek pogađa.
U svakom slučaju, bili vi kao čitatelji dijelom europske priče ili se ne osjećali europski niti mrvicu, učinila bih vam medvjeđu uslugu kad na kraju ne bih spomenula da na internetskoj stranici Eu Prize Literature u e-reader friendly verzijama možete pronaći kako antologiju koja je tema ove recenzije, tako i sva druga izdanja europskih književnih prvaka.
Literarni šmekeri, svakako bacite oko!
Oznake: EUPL, european union prize for literature, Europska Unija, Europska komisija, creative europe, europa, zeus, minos, kreta, kratke priče, antologija, Književnost, čitanje
