Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
subota, 22.05.2021.
Tom Hillenbrand: „Kradljivac kave“
Evo me ponovno s nekoliko noviteta (i nekih romana koje su noviteti samo meni). Da se razumijemo, vjerojatno me ne biste vidjeti u blogosferi da ovih dana neprestano ne pada kiša, što je ponovno pravo vrijeme za čitanje i bavljenje knjigama (inače me vrijeme mami van, jer se čini kao da ova konstantna zimojesen traje vječno).
Dulje mi je vrijeme nego što sam očekivala trebalo za čitanje romana Toma Hillenbranda pod nazivom „Kradljivac kave“. Autor je Nijemac, pisac mlađe generacije (rođen je 1972. godine). „Kradljivac kave“ mu je prvi povijesni roman, avantura u koju se upustio nakon što je ovjenčan s nekoliko nagrada za svoje znanstvenofantastične i kriminalističke romane.
Nažalost, cijela premisa romana sadržana je u naslovu.
„Godina je 1683. Europa je opčinjena novom drogom. Ta se droga zove kava. Iako je izuzetno skupa, posvuda je vrlo tražena, ali monopol na nju u rukama je Turskog carstva. Dugo su Europljani prezirali taj bezbožni napitak i radije pili pivo. No unatoč visokoj cijeni kava osvaja svijet. Londonski filozofi, amsterdamski trgovci začinima i pariški pjesnici okupljaju se u kavanama kako bi uživali u ovom prosvjetiteljskom napitku. Ali kava je skupa, a onoga tko bi ju želio prokrijumčariti iz jemenske Moke očekuje smrtna kazna. Međutim, jedan mladi Englez osmislio je plan kako Turcima ukrasti ta dragocjena zrna. Kako mu je jedan veliki posao upravo propao, odlučio je krenuti na sve ili ništa: uz novčanu podršku Istočnoindijske kompanije okupio je tim stručnjaka iz raznih zemalja s namjerom da Turcima ukrade kavu. Ispočetka se čini kao da sve ide glatko, ali kako vrijeme prolazi jasno im je da su se upustili u skoro neizvodiv poduhvat…“
Zbog toga, neću vam dalje pisati o fabuli romana, pa čak niti o likovima, iako su poneki zaista osebujni i predstavljaju vjerojatno najpamtljiviji aspekt romana, nego ću vam reći da mi je također trebalo neko vrijeme da se ufuram u čitanje, jer mi se početak činio slab, a pri sredini je atmosfera zapravo najupečatljivija. Ono što autoru nikako ne treba poreći jest da se za pisanje ovog romana dobro pripremio – političko-povijesne okolnosti toga vremena su jasno ocrtane, začeci kapitalizma u Europi su još jasniji, a vjerujem da su i detalji vjerodostojni. Kako sam prije nekih 15-ak godina za jedan feljton istraživala povijest, razvoj i širenje kave, i u tom dijelu mogu potvrditi da roman ne odstupa od utvrđenih povijesnih činjenica.
Međutim, čitanje ovog romana podsjetilo me i na to koliko sam ojađena zbog činjenice da me problemi sa želucem i visokim krvnim tlakom priječe u tome da i dalje uživam u ovom globalno popularnom (najčešće) toplom napitku. Lakonski rečeno, čini se da sam ja svoju životnu kvotu kave – očigledno već popila.
Sada pijem crni čaj s mlijekom (na britanski način, dakle), i on mi odgovara, ali se neprestano raspitujem za alternative – što vi pijete ujutro i poslijepodne? U ormariću imam i kavovine (Divku), no one ne sadržavaju onaj kofeinski kick o kojemu sam ovisna, a i prilično su kalorične za nas koji se nalijevamo hektolitrima tekućine (iz istih razloga otpadaju i razni kupovni pripravci cappuccina), pa sam neprestano u potrazi za adekvatnim alternativama. U čemu je stvar, zašto moj želudac više ne podnosi kavu? (obično sam pila instant-kavu s mlijekom, bez šećera ili tursku kavu na isti način, nema razlike u reakciji)
Pijete li kavu? Kakvu kavu pijete? Ako ne pijete kavu, što pijete?
Oznake: tom hillenbrand, kradljivac kave, kava, povijest, europa
utorak, 30.04.2019.
EUPL 2018 – European Stories: EUPL Winners Write Europe
Nakratko prekidam blogovsku šutnju kako bih Vas izvijestila o paneuropskoj inicijativi koje sam pisanjem ovog upisa i sama nakratko postala dio.
European Union Prize for Literature je inicijativa financirana od strane Creative Europe Europske Komisije. Inicijativa je pokrenuta 2009. godine, i sastoji se od književne nagrade koja svake godine nagrađuje sve veći broj suvremenih europskih autora i pripadajućih publikacija. Hrvatska zasad ima tri dobitnika – Ladu Žigo, Luku Bekavca i Milu Pavićević.
Svoj sam nos dobila priliku zabosti u prekrasno antologijsko izdanje izdano u povodu desetogodišnjice ove inicijative, u kojoj su prethodni dobitnici ove književne nagrade imali priliku ponovno pisati za EUPL na temu Europe – na pozornici se pojavilo 36 autora iz 26 europskih zemalja, koji su pisali na 23 različita jezika, a svi oni su dali svoje viđenje europske priče na jedinstven, svojoj zemlji svojstven način. Svaku priču na jeziku na kojem je pisana, prati i engleski prijevod.
Od autora koji su se pojavili u ovoj antologiji, svakako treba spomenuti nama poznata imena: Aleksandra Bečanovića, Andreja Nikolaidisa, Faruka Šehića, Tanju Stupar-Trifunović i Darka Tuševljakovića. Oni govore o Europi kakvu narodi istočne Europe i dalje gledaju sa zavišću i sa žudnjom, želeći istovremeno biti njezin dio, i želeći je prezirati, u izrazu vječnog kompleksa manje vrijednosti, sindroma niskog samopouzdanja.
Mit o Europi i Zeusu
Neki drugi autori radije su se opredijelili za svoju obradu mita o Europi i Zeusu. Mit kaže da je Europa bila fenička princeza u koju se Zeus zaljubio i odlučio je zavesti, pa se pretvorio u prekrasnog bijelog bika sa zlatnim rogovima i sakrio se u stado Europina oca.
Europa je sanjala dvije žene, jednu po imenu Azija koja joj je rekla, da je njezina majka, i drugu koja joj je rekla da će joj Zeus darovati kontinent koji će biti nazvan po njoj. Kad se probudila, Europa je pošla na svoje omiljeno mjesto gdje se kupala, plesala i brala cvijeće, i tada je vidjela bika i pomilovala ga po boku, kitila ga cvijećem i popela mu se na leđa. Zeus je tada otrčao s njom na leđima do mora i zaplivao prema Kreti. Europa je postala prva kretska kraljica, a Zeusu je rodila tri sina: Minosa, Radamanta i Sarpedona. Zeus joj je poklonio tri dara da bi se iskupio za otmicu i silovanje – Talosa, svojevrsnog robota, odnosno u nekim inačicama bika, zatim psa koji nikad nije promašio plijen i koplje koje uvijek pogađa.
U svakom slučaju, bili vi kao čitatelji dijelom europske priče ili se ne osjećali europski niti mrvicu, učinila bih vam medvjeđu uslugu kad na kraju ne bih spomenula da na internetskoj stranici Eu Prize Literature u e-reader friendly verzijama možete pronaći kako antologiju koja je tema ove recenzije, tako i sva druga izdanja europskih književnih prvaka.
Literarni šmekeri, svakako bacite oko!
Oznake: EUPL, european union prize for literature, Europska Unija, Europska komisija, creative europe, europa, zeus, minos, kreta, kratke priče, antologija, Književnost, čitanje
ponedjeljak, 08.08.2016.
Noah Gordon: "Iscjelitelj"
“Veliki svjetski hit”, “Prepun živopisnih likova, bogat zanimljivim događajima i povijesnim detaljima! Roman “Iscjelitelj” pravo je čitateljsko zadovoljstvo!”
Osim toga, roman “Iscjelitelj” je i pravi čitateljski pothvat – predstavlja prvi dio tzv. Liječničke trilogije autora Noaha Gordona, a broji 660 stranica teksta (šezdesetak stranica manje ima i drugi dio trilogije, pod naslovom “Šaman”, o kojemu ću pisati u nekom od sljedećih postova). Dakle, pravi zalogaj za dugo kišno ljeto. Ili jesen. Ili zimu. Ili čak sve od navedenog. Ipak, lako se čita, tako da vam možda i neće trebati tri godišnja doba, čak ni meni nije trebalo.
Priča počinje 1021. godine u srednjovjekovnom Londonu, a prati životni put Roberta Jeremya Colea, tada devetogodišnjeg dječaka, čiji roditelji umiru jedno za drugim, a braća i sestre bivaju razdijeljeni drugim tesarskim obiteljima u okolici, obrtnicima kao naučnici, ili crkvi za sjemeništarce. Njega samog uzima u skrb barbir-ranarnik Henry Croft, veliki hedonist i lutalica koji prolazi po selima diljem Engleske gdje izvodi trikove i predstave, vadi zube, amputira udove i liječi kojekakve boljetice, prodajući svoj lijek (ustvari zmijsko ulje) Univerzalni Specifik.
S Barbirom Rob J. odrasta i uči njegov zanat, ali zbog liječničkog dara koji osjeća u rukama, odlučuje staviti sve na kocku i otputovati u Perziju i od samoga Avicene izučiti za pravog liječnika – glavnina fabule odnosi se upravo na njegovo putovanje i učenje za liječnika u Perziji.
Moje mišljenje o ovom romanu se mijenjalo tijekom čitanja: prvo mi se učinilo da to nije knjiga za mene, pogotovo zbog žanra divovskog povijesnog romana, a zatim mi se učinilo neuvjerljivo opisivanje liječničkih metoda i tehnika u srednjem vijeku (iako sada znam da je autor pomno istražio sve povijesne izvore koji se tiču liječenja u tom povijesnom razdoblju, pa se u opise istih može imati povjerenja). Kasnije sam se ufurala i svidjelo mi se, a dojam poslije čitanja je bio “vuče na još” pa sam odmah zatim pročitala i “Šamana”, drugi dio trilogije.
U romanu tog opsega pojavljuje se iznimno velik broj likova, a zamjerke mogu uputiti i gradnji nekih od njih (osobito ženskih junakinja) – neke je autor uspio ostvariti realistično, a neki su mu ostali neostvareni i plošni. Pa je tako, primjerice, Barbir, vrlo živopisan lik čija je životna priča prepričana do u tančine, dok je Mary Cullen, ljubav Robova života, po mom mišljenju ostala ponešto neobrađena (i tretman ženskih junakinja u romanu je prijezira vrijedan, ali kako je povijest društva zapravo muška povijest, i po tom pitanju je autor prilično realističan).
Cjelokupni dojam je sljedeći: ovo je pustolovni roman za muškarce koji su se rodili prekasno da bi otkrivali planet Zemlju, a prerano da bi istraživali svemir – hrabro putovanje jednog markatnog, visokog i mišićavog muškarca plavih očiju, usto još i inteligentnog i pomalo divljeg, kroz čitavu srednjovjekovnu Europu i Bliski Istok, za ciljem većim od jedne žene i jedne male obitelji. Dakako, mogu čitati i žene.
Oznake: noah gordon, iscjelitelj, liječnička trilogija, medicina, avicena, srednji vijek, europa, Bliski istok, kolijevka kulture
