Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
utorak, 20.09.2022.
Diane Setterfield: „Bellman&Black“
„Uhvaćen u trenutku dječačkog izazova, William Bellman svojom će praćkom jednim preciznim hicem oboriti i usmrtiti pticu sa stabla. No, riječ je o nimalo običnoj ptici: radi se o gačcu, pripadniku posebnog roda pernatih stvorenja čiji lepet krila odzvanja na gotovo svakoj stranici ove čudesne knjige.
Iako će ovaj kratki čin nasilja i okrutnosti brzo nestati iz Williamova sjećanja, ispostavit će se da gačci ne zaboravljaju tako lako. Godinama kasnije, uspješan poslovni čovjek, vlasnik obližnje predionice i sretno oženjen otac četvero djece, William, kao i svi oko njega, uvjeren je da ima sve. Da nema tajanstvenog stranca u crnom kojeg već godinama viđa na sprodovima, moglo bi se reći da ga ništa pod kapom nebeskom ne muči. No kad niz nevjerojatno tragičnih udesa njegovu sreću preko noći preokrene u neljudsku nesreću, William će, kako bi spasio nešto vrednije i od vlastita mu života, biti prisiljen sklopiti neobičan sporazum s tajanstvenim i još neobičnijim strancem.
I tako je rođen Bellman&Black, grandiozni poslovni pothvat koji će London baciti na koljena, a Williama uplesti u kovitlac neobičnih i čudesnih zbivanja te uvesti u vezu s gospodinom Blackom koja će mu obilježiti život do samog njegovog kraja.“
S ovako mračnom (slažem se, dickenskovski atmosferičnom) knjigom glupo je reći da sam se zabavljala čitajući, ali svakako me zaintrigirala. Gačac (eng. Rook) je ptica slična vrani, iz roda gavrana, i svakako ima zlokobnu simboliku (Poeov gavran itd.). Opis ove knjige sa stranice same autorice kaže da se radi o „genre-defying meditation about workaholism“), dakle, da u relativno neprikladnom (viktorijanskom) okruženju govori o radoholičarstvu. Moram priznati da me, dok sam čitala nije podsjetilo na radoholičarstvo, ti dijelovi knjige bili su možda najinspirativniji i najviše up-beat, kao filmske montaže u kojima se želi pokazati nekakav napredak – izgradnja kuće, bildanje kondicije (Rocky npr.) i slično.
Ostalo – čista gotika. Ako ste fan, rasturit ćete se od sreće. Ili nesreće, što god vas gotičare pali. U svakom slučaju, priča je to o životu, njegovom trajanju i sve što se u životu može dogoditi, lijepoga i ružnoga. I onda u konačnici, o smrti i o vlastitoj smrtnosti, o suočavanju s vlastitim prestankom života. Često mislimo o smrti i smrtnosti, ali teško možemo misliti o vlastitoj. Tako da, neke jednostavne, ali važne životne lekcije se mogu pročitati u ovom romanu.
Što se tiče lakoće čitanja, možete mi vjerovati da ja gotovo više nisam u stanju čitati ništa što nije čitljivo i pitko, pa je i ovo vrlo prohodno štivo, s krajem koji gotovo da je iznenađujuća stvar.
Doima se kao prava knjiga za onaj drugi, tamni i kišni dio jeseni, kad mrak brzo pada i kada se jeza uvlači u kosti. Preporučujem.
Oznake: diane setterfield, bellman&black, Dickens, gačac, jesen, gotika, knjige, čitanje
ponedjeljak, 24.01.2022.
Liz Jensen: "Deveti život Louisa Draxa"
Ova knjiga je nabasala na mene slučajno, s nekog štanda s rabljenim knjigama. Šarene korice, veseli početak...
„Louis Drax nije kao ostali dječaci. On je izuzetan i čudan osmogodišnjak, i svake godine dogodi mu se strašna nesreća. Dosad je uspijevao preživjeti – doskočiti na noge poput mačke. Ali mačke imaju samo devet života, a Louis ih je potrošio osam, po jedan svake godine života.“
U prvom dijelu romana Louis piše u svoje ime – kako ide psihologu, Debelom Perezu, kako su mu se roditelji odvojili jer njegov otac puno izbiva kao pilot, kako ga u školi ne podnose... A onda...
„Na deveti rođendan Louis s roditeljima odlazi na piknik i padne s klisure. Pojedinosti su ovijene velom tajni. Louisova majka je izvan sebe od šoka, a otac mu je nestao. Louis je preživio, ali je u dubokoj komi i smješten je u kliniku kod doktora Pascala Dannacheta.“
Tada počinje: Louis je u komi u klinici, ali se oko njega i njegove majke počnu odvijati neobjašnjivi, zastrašujući događaji za koje se može reći da jedino mogu imati veze s njegovim nestalim ocem, zlikovcem.
Dakle, od jednog naoko bezazlenog romana od dvjestotinjak stranica nisam se dugo tako dobro isprepadala. Navodno postoji i filmska adaptacija iz 2016. godine, da sam naletjela, vjerojatno šok ne bi bio tako dubok i potpun. O Liz Jensen ne znam ništa, nikad nisam čitala ništa njezino, sve dok nisam naletjela na ovo, a ono što mogu reći uspoređujući s knjigama koje jesam čitala, jest da se radi o stilu i atmosferi kakvu zna stvarati Amelie Nothomb u svojim romanima. Duboko uznemirujuće. Zbilja duboko uznemirujuće.
Tko god se voli dobro prestrašiti čitajući, ovo je knjiga za njega.
Oznake: liz jensen, deveti život louisa draxa, knjige, čitanje, triler, horor
petak, 01.10.2021.
Tomislav Šovagović: "Cesta knezova Bribirskih"
„Zbirka kratkih priča „Cesta knezova Bribirskih“ Tomislava Šovagovića prirodni je nastavak prve, nagradom „Josip i Ivan Kozarac“ ovjenčane zbirke „Rudnik čvaraka“. Autor piše o odrastanju u Šibeniku krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća na manganskim ulicama rodne Crnice. Izmjenjuju se intimne obiteljske pripovijesti s vizurama najstarijega hrvatskog grada – katedralom sv. Jakova, Poljanom, Goricom – uz neizbježno tematiziranje društvenih i političkih okolnosti u Jugoslaviji. Djed Iviša u stalnom je verbalnom obračunu s doživotnim predsjednikom Titom, baka Kata jedinstvena je pratiteljica svih sportova, a kada povremeno u šibenske kale pristignu i slavonski gosti, događa se niz komičnih situacija.“
Čitajući ovu zbirku kratkih priča (iako neke priče u njoj i nisu priče, s radnjom, zapletom i raspletom, već više crtice), morala sam ustanoviti da o Šibeniku ne znam ništa i da je možda bolje da sam čitala „Rudnik čvaraka“ s kojim vjerujem da bih se možda malo bolje saživjela (Šovagović! mogla sam si misliti da je Šovagović iz Ladimirevaca!)
Kratka ocjena: pitko i nostalgično. Doima se kao nešto što bi svatko od nas morao/mogao sastaviti kao svoje memoare da ne bi zaboravio odakle potječe i kakvo mu je bilo djetinjstvo. Tomislav Šovagović u svakom slučaju pamti bolje nego ja osamdesete godine dvadesetog stoljeća, možda i zato što je u njima proveo veći dio svog djetinjstva.
Vjerujem da će „Cesta knezova Bribirskih“, jednako kao i „Rudnik čvaraka“, naći svoju čitateljsku publiku, željnu nostalgičnih crtica iz nekih boljih (ili barem drugačijih) vremena.
Oznake: tomislav šovagović, cesta knezova bribirskih, nostalgija, kratke priče, Književnost, čitanje, knjige i čitanje
utorak, 28.09.2021.
Louis de Bernieres: "Crveni pas"
Malo prekidam pisanje o fantasyu i SF-u da bih vas ponovno upoznala s knjigom o kojoj sam možda već pisala, a možda i nisam. Louis de Bernieres je jedan od mojih najdražih pisaca, ima krasnu španjolsku trilogiju, a „Crveni pas“ je njegova knjiga za djecu i odrasle, temeljena na istinitoj priči.
„Tijekom jednog od svojih putovanja u zapadnu Australiju 1998. godine, Louis de Bernieres pronašao je brončani kip Crvenog psa i poželio doznati kome je posvećen. Nije morao dugo tražiti. Kilometrima uokolo svi su znali priču o Crvenom psu, „profesionalnom putniku“, simpatičnom izjelici koji je s uživanjem jeo sve: vrećice, štapove, leptire, perje i čarape, i koji je pronašao svoj vlastiti način transporta, auto-stopiranje širom Australije. Na svojim putovanjima sretao je različite ljude, sretne i nesretne, ljubazne i one manje ljubazne, a svima njima bilo je zajedničko jedno: svi su htjeli prisvojiti tog samostalnog, pametnog i hrabrog psa. No on je svoju slobodu bio spreman žrtvovati samo za jednog čovjeka, šarmantnog i mladog vozača čiji će ljubavni život patiti upravo zbog njega.“
Louis de Bernieres je prikupio sve priče koje su kolale o Crvenom psu i ukoričio ih.
Ovoga puta „Crvenog psa“ sam čitala svojoj djeci prije spavanja, uvijek po nekoliko poglavlja. I iako ima dijelova koji nisu baš za djecu (ružne, često i nepopravljive stvari koje su se dogodile psu i ljudima oko njega), mislim da im se svidjelo i sa zanimanjem su pratile dogodovštine Crvenog psa, koji se službeno zvao Tally Ho (ima taj jedan humoristični moment koji jako zabavlja djecu, a to je da pas koji jede jestive i nejestive stvari najčešće vrlo smrdljivo prdi, posebno u zatvorenim prostorima). Zapadna Australija je dio u kojemu su ljudi rijetko naseljeni, koji se i devedesetih godina još polagano kolonizirao i počeo eksploatirati, tako da je mjesta za jedno pseto – lutalicu tamo uvijek bilo. Crvenog psa su svi znali, znao se povesti u osobnim automobilima, pa se čak i vozio u autobusima, kamionima i drugim vozilima, ali se uvijek vratio kući.
Priča je kratka, dirljiva, pisana laganim jezikom tako da se može čitati, posebno namijenjena ljubiteljima pasa i drugih životinja, i svakako je preporučujem kao lagano štivo prije spavanja.
Oznake: louis de bernieres, crveni pas, Životinje, lutalica, Književnost, knjige, čitanje
subota, 25.09.2021.
Ursula Le Guin: "Svijet se kaže šuma"
Ljeto sam provela čitajući SF i fantasy, počela sam upravo romanom (novelom?) iz naslova. Preporuku za „Svijet se kaže šuma“ sam dobila još davne 2006. godine od jedne divne žene od koje možda ovakvu preporuku ne bih nikad očekivala (nije univerzalno znana kao ljubiteljica SF-a), ali je knjiga u antikvarijatu kupljena (da ne kažem da prijevod naslova točno glasi: „Svet se kaže šuma“) još tada, i stajala je čekajući mene i pravi trenutak.
Pravi trenutak došao je ovo ljeto. Kako je to dobra knjiga! Za SF i općenito.
Nakon što su Zemljani uništili Zemlju, krenuli su kolonizirati druge planete, planete na kojemu još ima drveta, sada luksuznog proizvoda. Nalaze se na planetu koji nazivaju Novi Tahiti – većinom muškarci: drvosječe i vojnici koji ih čuvaju. Domoroci na tom planetu su navodno volonteri (ali volonteri koje drže u oborima preko noći), niski majmunoliki stvorovi zelenkastog krzna. Suočeni s ekocidom, „stvorci“, predvođeni Selverom, konačno se bune i postaju poput Zemljana koji su ih nekada porobljavali – nasilni i krvožedni, iako to prva izviđanja planeta ne bi nikada pretpostavila.
No strahota ekocida se ogleda upravo u tome – mijenjajući Šumu, mijenjate i život koji se na nju oslanja i koji u njoj izvire.
Meni je ovo bilo fantastično, distopija na razini „Sluškinjine priče“ (iako tek kratak roman), koja izaziva gnušanje i zabrinutost nad budućnošću i našeg planeta. Svakako čitati, s razumijevanjem!
(ne moram niti spominjati da je Ursula Le Guin autorica na koji naši nakladnici moraju svrnuti malo sustavnije oko i početi je ozbiljnije prevoditi: rođena je u Berkeleyu u Kaliforniji 21.10.1929. godine, diplomirala na Radcliffeu, a magistrirala na Kolumbiji, bila je udana za francuskog povjesničara Charlesa Le Guina. Umrla je 2018. godine, ostavivši opsežan opus fantasya i SF-a, iako je pisala i realističke romane i poeziju. Kaže se da je njezinim Hainish ciklusom SF žanr zakoračio u prostore visoke književnosti).
Oznake: ursula le guin, svijet se kaže šuma, ekocid, planet zemlja, šuma, knjige, čitanje, Književnost
utorak, 20.07.2021.
Grant Snider: „I will judge by your bookshelf“
Poklon za rođendan od najdražeg brata, radi se o ukoričenoj knjizi stripova i grafika Granta Snidera, tvorca Incidental Comicsa i Shape of ideas.
Bacite oko na Incidental Comics.
Također, s obzirom da slika govori više od tisuću riječi, bacite oko i na knjigu iz naslova.
https://www.abramsbooks.com/product/i-will-judge-you-by-your-bookshelf_9781419737114/#
Neke od ovih stripova sam već vidjela diljem interneta (Pig Latin, primjerice), ali neki su mi bili posve novi. Zbog nekih sam, jer su mi govorili toliko o tome tko sam ja, čak i prosuzila.
Što se tiče stadija u kojemu sam ja kao čitatelj, nalazim se u stadiju 7 – rediscovering books.
Oznake: grant snider, i will judge you by your bookshlef, strip, knjiga, čitanje, Književnost
subota, 20.02.2021.
Oprez, čitanje u tijeku!
Osim knjiga o kojima sam pisala u proteklim tjednima, ponovno sam tijekom božićnih blagdana pročitala prvi dio Harrya Pottera, nadajući se da ću ga moći pročitati djeci (cijeli serijal filmova bio je dostupan na Netflixu do 31.12.), no djeca su imala noćne more od Harrya Pottera, pa sam obuzdala svoju vlastitu potteromaniju i zarekla se pričekati još neko vrijeme, i prvi dio, kad sam ga već počela, pročitala sama (ta blaga verzija OKP-a koju imam kaže da nije moguće ne dovršiti knjigu i ne završiti pjesmu koju sam počela pjevati).
Trenutno čitam drugi pokušaj jedne knjige i prvi pokušaj jedne druge knjige, koju suprug neuspješno gnjavi već sigurno godinu dana. Ranije sam, možda i prije par godina počinjala čitati knjigu Daniela Kahnemana: „Misliti brzo i sporo“, i koliko god mi je tematika fascinantna (kako odlučujemo, što utječe na naše odluke), nastojim je čitati sporo, po nekoliko odlomaka svaku večer, jer imam dojam da trebam biti maksimalno koncentrirana da bih pojmila o čemu govori, inače nema nikakvog smisla. Mogu potvrditi da sam odmakla dalje nego prvi put, pa se nadam da će ovoga puta biti uspješno, a onda ćete čuti u širinu i duljinu sve o njoj, vjerojatno s nekim zapanjujućim citatima.
Prvi pokušaj druge knjige jest roman „Zmajeve oči“ Stephena Kinga. Isto tako sam već sada odmakla preko polovice knjige, tako da očekujem uspješno okončavanje.
A vi, čitate li paralelno, više stvari odjednom? Možete li se vratiti knjizi jednom kada ste napravili značajnu, veliku pauzu?
Oznake: knjige, čitanje, stephen king, daniel kahneman, donošenje odluka, zmajeve oči, misliti brzo i sporo
četvrtak, 08.10.2020.
Što se čita?
Godina je osobito povoljna za čitanje: došla je jesen, korona divlja, sad će i sezona gripe, gdje ćeš bolje vrijeme za samoizolaciju uz knjige.
Čitam nekoliko knjiga paralelno, jer je ovo jesen cjeloživotnog usavršavanja: pročitala sam "Kulturu ponašanja" bivše ravnateljice Državnog protokola Milade Privora, jer sam zaključila da je takvo nešto dobro uvijek imati na polici. Čitam "Mobere", jer mi treba za posao (voljela bih kad ne bih imala osjećaj da se radilo o završnom radu na visokoj školi, i kad bi bilo više primjera u njoj. Ali nažalost, tek se odnedavno počelo više govoriti o psihopatima i sociopatima na radnom mjestu). Čitam "Moć uvjeravanja" Mirele Španjol Marković jer bih voljela da na radnom mjestu imam uvjerljiviji javni nastup. Ponovno sam pročitala "Čudotvorca" Johna Grishama, jer tu knjigu volim gotovo od djetinjstva. Možda je ovo i moja jesen ponavljanja Grishama, tko zna.
Što čitate, kakva je vama čitateljska jesen?
Oznake: cjeloživotno obrazovanje, knjige, čitanje, john grisham, mobing
utorak, 30.04.2019.
EUPL 2018 – European Stories: EUPL Winners Write Europe
Nakratko prekidam blogovsku šutnju kako bih Vas izvijestila o paneuropskoj inicijativi koje sam pisanjem ovog upisa i sama nakratko postala dio.
European Union Prize for Literature je inicijativa financirana od strane Creative Europe Europske Komisije. Inicijativa je pokrenuta 2009. godine, i sastoji se od književne nagrade koja svake godine nagrađuje sve veći broj suvremenih europskih autora i pripadajućih publikacija. Hrvatska zasad ima tri dobitnika – Ladu Žigo, Luku Bekavca i Milu Pavićević.
Svoj sam nos dobila priliku zabosti u prekrasno antologijsko izdanje izdano u povodu desetogodišnjice ove inicijative, u kojoj su prethodni dobitnici ove književne nagrade imali priliku ponovno pisati za EUPL na temu Europe – na pozornici se pojavilo 36 autora iz 26 europskih zemalja, koji su pisali na 23 različita jezika, a svi oni su dali svoje viđenje europske priče na jedinstven, svojoj zemlji svojstven način. Svaku priču na jeziku na kojem je pisana, prati i engleski prijevod.
Od autora koji su se pojavili u ovoj antologiji, svakako treba spomenuti nama poznata imena: Aleksandra Bečanovića, Andreja Nikolaidisa, Faruka Šehića, Tanju Stupar-Trifunović i Darka Tuševljakovića. Oni govore o Europi kakvu narodi istočne Europe i dalje gledaju sa zavišću i sa žudnjom, želeći istovremeno biti njezin dio, i želeći je prezirati, u izrazu vječnog kompleksa manje vrijednosti, sindroma niskog samopouzdanja.
Mit o Europi i Zeusu
Neki drugi autori radije su se opredijelili za svoju obradu mita o Europi i Zeusu. Mit kaže da je Europa bila fenička princeza u koju se Zeus zaljubio i odlučio je zavesti, pa se pretvorio u prekrasnog bijelog bika sa zlatnim rogovima i sakrio se u stado Europina oca.
Europa je sanjala dvije žene, jednu po imenu Azija koja joj je rekla, da je njezina majka, i drugu koja joj je rekla da će joj Zeus darovati kontinent koji će biti nazvan po njoj. Kad se probudila, Europa je pošla na svoje omiljeno mjesto gdje se kupala, plesala i brala cvijeće, i tada je vidjela bika i pomilovala ga po boku, kitila ga cvijećem i popela mu se na leđa. Zeus je tada otrčao s njom na leđima do mora i zaplivao prema Kreti. Europa je postala prva kretska kraljica, a Zeusu je rodila tri sina: Minosa, Radamanta i Sarpedona. Zeus joj je poklonio tri dara da bi se iskupio za otmicu i silovanje – Talosa, svojevrsnog robota, odnosno u nekim inačicama bika, zatim psa koji nikad nije promašio plijen i koplje koje uvijek pogađa.
U svakom slučaju, bili vi kao čitatelji dijelom europske priče ili se ne osjećali europski niti mrvicu, učinila bih vam medvjeđu uslugu kad na kraju ne bih spomenula da na internetskoj stranici Eu Prize Literature u e-reader friendly verzijama možete pronaći kako antologiju koja je tema ove recenzije, tako i sva druga izdanja europskih književnih prvaka.
Literarni šmekeri, svakako bacite oko!
Oznake: EUPL, european union prize for literature, Europska Unija, Europska komisija, creative europe, europa, zeus, minos, kreta, kratke priče, antologija, Književnost, čitanje
ponedjeljak, 21.05.2018.
Bookeraj i CeKaPe nagrađuju!
Ponedjeljci su obično dani za nove početke, pa počnimo iznova... i to promotivnom akcijom u suradnji bloga Bookeraj i Centra za kreativno pisanje:
Centar za kreativno pisanje već 11 godina organizira radionice pisanja za djecu i odrasle, a CeKaPe-ovi su voditelji vrhunska imena domaće kulturne i književne scene. Nabrojite najmanje tri imena voditelja/ica radionica pisanja i odgovor pošaljite na info@cekape.com s naslovom Bookeraj i CeKaPe. Sretno!
Uključite se, osvojite nagradu, a ja ću Vam idućih dana reći što sam sve čitala dok me nije bilo. Ako me želite čuti i ovako, uvijek rado odgovaram na mailove upućene via bookeraj.blog@gmail.com
Oznake: cekape, nagradna igra, kreativno pisanje, knjige, čitanje
srijeda, 21.03.2018.
Opus Gradna
Nakon milijun godina nepisanja, nebloganja, nečitanja (sic!), evo me s jednom kratkom noticom u blogosferi: bacite oko na ponudu u maloj nakladničkoj kući Opus Gradna
Mala je to nakladnička kuća opće prakse, ali s naklonošću prema knjizi za djecu i mlade (na prvu mi se svidio priručnik "Želim znati više o hrani"), pa pogledajte, možda nađete nešto novo, nešto divlje, samo za sebe.
(a o tome što se događa kad imate dvije djevojčice ispod tri godine, pisat će tko preživi).
Oznake: opus gradna, knjige, čitanje
srijeda, 07.06.2017.
Kako (i zašto) je propao Algoritam
Na pisanje o ovoj temi se spremam već neko vrijeme, jer ona ujedinjuje jednu veliku strast (moj svakodnevni posao) i dva ozbiljna hobija (knjige i ekonomiju).
Naime, u sjeni događanja s propašću Agrokora, u probleme su ušli i neki drugi gospodarski subjekti na našem tržištu, neki u vezi s krizom u Agrokoru (primjerice, Zvečevo koje je jučer objavilo pokretanje postupka predstečajne nagodbe), a neki posve nepovezano uz tu priču – Algoritam MK je takav primjer.
Da crni dani nisu daleko od Algoritma, mogao je vidjeti svaki laik koji bi ušao u bilo koji njihov prodajni prostor u trgovačkom centru – takvi, osim u situaciji da se očekuje neki bestseler, najčešće su zjapili prazni, s malim brojem zaposlenika koji se besciljno motaju uokolo.
Ono što je presudilo Algoritmu jest u prvom redu činjenica da nisu dovoljno ulagali u svoje druge prodajne kanale (web-shop i sl.) i širenje tržišta – s obzirom na to da je knjiga relativno trajan proizvod i ne ovisi toliko o trendovima za razliku od prehrambenih proizvoda ili odjeće, kao i da smo mi sami premaleno tržište, smatram da je trebalo aktivnije raditi na geografskom širenju tržišta, i diverzifikaciji prodajnih kanala. Algoritam se u tom smislu trebao ugledati na Amazon, a ne na Barnes & Noble.
(u tom smislu je i Mozaik knjiga, sastavnica Algoritma MK, bila u boljoj poziciji sa svojim Svijetom knjige, prodajnim katalogom i članskim programom koji obvezuje članove na kupnju – da sam u pravu, pokazuje i to da se upravo Svijet knjige prvi izdvojio iz Algoritma, jer sam dobila obavijest da klupski centar za Osijek prelazi u sastav i prostor nezavisne knjižare Nova. Iako, niti MK nije dovoljno ulagala u pregledan i funkcionalan web-shop).
Promašen poslovni model ogleda se i u za naše tržište preskupom sustavu lanca knjižara, koji se oslanja na književne blockbustere i blockbustere u području kompjutorskih igara, te na toj i takvoj prodaji bazira prihode namijenjene namirenju pretpostavljeno neopravdano visokih cijena zakupa u trgovačkim centrima više kategorije.
Cijenu Algoritmove inercije u pogledu ulaganja u fanove, društvene mreže i viralni marketing (toga je nešto bilo, ali premalo i prekasno), platili su, nažalost, dobavljači, nakladnici i autori, čija je povratna reakcija bila neposredni povod sada već jednomjesečnoj blokadi Algoritma, koja će gotovo neizbježno dovesti do stečaja. Četverogodišnje poslovanje s milijunskim gubicima ipak je vrlo vjerojatno bio stvarni uzrok nastale krize.
Međutim, stečaj Algoritma MK nije najgori scenarij koji se može dogoditi tom društvu s ograničenom odgovornošću. Naime, otvaranjem stečaja, svi nepovoljni ugovori sa zakupodavcima podložni su reviziji. Otvara se opcija kreiranja stečajnog plana, u kojemu bi se mogao (ovisno o postojećoj vrijednoj imovini i zalihama Algoritma MK) iznaći način namirenja vjerovnika te naposljetku stvoriti okvir za buduće održivo poslovanje u onom opsegu u kojem to naše tržište i prodajne mogućnosti dopuštaju.
(iako zakonska pretpostavka o postojanju stečajnog razloga nesposobnosti za plaćanje još nije nastupila s obzirom da Algoritam MK nije u blokadi dulje od 60 dana, a niti je propustilo isplatiti tri uzastopne plaće radnicima, postoji i stečajni razlog prezaduženosti, ako je imovina dužnika manja od postojećih obveza)
Drugi mogući put za spas Algoritma MK je kroz provođenje postupka predstečajne nagodbe, s gotovo istim postupkom, a treći je ovaj koji upravo gledamo, a koji se ukazuje kao najmukotrpniji – u uvjetima normalnog poslovanja nastojati se iskopati iz krize: Algoritam MK trenutno u blokadi ne može slobodno vršiti plaćanja dospjelih obveza, ne može isplaćivati plaće radnicima, ne može ulagati u razvoj novog poslovnog modela, a jedino što pokušava učiniti jest prenijeti dio poslovnica svojim dobavljačima pod dug, za što po medijskim napisima zaključujem da oni nisu dočekali kao prihvatljivu opciju.
Kroz narednih tridesetak dana ostaje vidjeti za koju će se opciju odlučiti uprava Algoritma MK.
Oznake: algoritam, stečaj, predstečajna nagodba, knjige, knjižare, čitanje
ponedjeljak, 13.02.2017.
Karen Joy Fowler: „Potpuno smo izvan sebe“
Kao prvo, čestitke Durici na tituli Blog tjedna!
Ponovno sam odustala od čitanja „Posljednjeg dona“ Maria Puza (ovdje stvarno obaram rekorde, u upornosti, kao i u odugovlačenju) u korist nove tri knjige koje sam kupila koristeći razne predvalentinovske popuste i akcije – osim knjige iz naslova, kupila sam i „Knjigu pretpostavki i nagađanja“ Erike Swyler o otkrivanju obiteljske povijesti cirkuskih artistica, i „Prašinu koja pada sa snova“ jednog od meni dragih autora, Louisa de Bernieresa, autora, između ostaloga, i „Mandoline kapetana Corellija“ i „Crvenog psa“.
Roman „Potpuno smo izvan sebe“ je dobitnik nagrade PEN/Faulkner za najbolji roman 2014. godine, blurbovi na koricama kažu da se čak radi o zasad najboljem romanu desetljeća, besprijekorno napisanom, sočnom i nenametljivom, ali istovremeno i vrlo inteligentnom. Karen Joy Fowler je postala poznata po svom prvijencu „Klub čitatelja Jane Austen“ (imam dojam da sam čitala, ali čini se da nisam), a ovaj joj je roman donio neočekivanu slavu i stručno priznanje.
Odugovlačim s detaljima o radnji, jer što vam više kažem o tome što se u romanu zbiva, veća je šansa da ću vam nešto upropastiti ako niste čitali. Glavna junakinja Rosemary je studentica, u lošim je odnosima sa svojim roditeljima, posebno ocem eksperimentalnim psihologom, nakon što joj je tijekom djetinjstva nestala prvo sestra Fern, njezina „uvrnuta druga polovica“, a potom i brat Lowell, kojega nije vidjela deset godina. Radnja se počinje zahuktavati nakon što Rosemary upozna eksplozivnu i performansima sklonu Harlow, koja joj na jedan podsvjestan način usadi u um potrebu da se razračuna sa svojom obiteljskom prošlošću prije nego što može krenuti u budućnost.
I to je sve što ću reći o radnji.
Nešto o iskustvu čitanja? Zaista, radi se o pitkom tekstu, radnji dovoljno misterioznoj i neobičnoj da nije predvidljiva pa stalno vuče na još, tako da sam i ja, sa svim obvezama i ometanjima koje sam imala tijekom vikenda, mogla pročitati ovu knjigu u tri poslijepodneva. Tijekom čitanja me knjiga obuzela, razmišljala sam o pročitanome, pa u čitateljsko-iskustvenom smislu mogu proglasiti roman „Potpuno smo izvan sebe“ autorice Karen Joy Fowler istinskim uspjehom.
Oznake: karen joy fowler, potpuno smo izvan sebe, knjige, čitanje, klub čitatelja jane austen
ponedjeljak, 06.02.2017.
Novosti iz GISKO
Sovkove rođendanske priče i akcija darivanja novorođenih beba
Odjel za rad s djecom i mladima Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek organizira pričanje priča pod nazivom "Sovkove rođendanske priče" koje će se održati u srijedu, 08. veljače s početkom u 17.00 sati u prostoru Igraonice i igroteke Odjela za rad s djecom i mladima Gradske i sveučilišne knjižnice, Europske avenije 24.
Gradska i sveučilišna knjižnica daruje besplatni upis za bebe rođene 08. veljače 2017. godine. Sve bebe rođene 08. veljače 2017. godine ostvaruju pravo na besplatan upis u Gradsku i sveučilišnu knjižnicu Osijek, kada se obilježava rođendan Knjižnice. Roditelji trebaju donijeti rodni list na uvid, temeljem kojega će beba dobiti iskaznicu koju može koristiti tijekom prve godine života, kako u središnjoj knjižnici, tako i u svim ostalim područnim odjelima.
Čestitamo i vidimo se u knjižnici!
Dodatne informacije možete dobiti na broj telefona:
• Odjel za rad s djecom i mladima GISKO 031/211-472
Ravnateljica GISKO
Dubravka Pađen-Farkaš, viši knjižničar
Oznake: GISKO, Osijek :), bebe, rođendan, knjige, čitanje, Knjižnica
srijeda, 09.11.2016.
Još malo obavijesti iz GISKO-a
Dani austrijske kulture, Dan Brača i niže cijene upisa u četvrtak 10.11.2016.
OBAVIJEST
Koncept, koji je skromno započet 2010. godine u Osijeku, vrlo je pozitivno primljen, a kulturni program nailazi na dobar odaziv. Austrijski kulturni forum Zagreb s velikim angažmanom i u suradnji s partnerima iz Osijeka, svake godine razvija i organizira uvijek raznolik kulturni program. Namjera je kroz Dane austrijske kulture nadovezati se na bliske povijesno-kulturne veze između Austrije i Slavonije, Beča i Osijeka te ovaj odnos bogat tradicijom iskoristiti za suvremeni kulturni i društveni dijalog. Stoga, cilj nije nostalgično promatranje zajedničke prošlosti, već zajednička europska budućnost u kulturnom prostoru Podunavlja.
7. dani austrijske kulture u Osijeku
10. studenoga – 17. studenoga
Otvorenje: 10. studenoga u 19 sati
• KONCERT OTVORENJA
10. studenoga 2016. – 19.00 h
Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, Županijska 9
Trio "Square Waltz"
Handmade Music from Vienna
• IZLOŽBA
Otvorenje: 11. studenoga2016. - 19:00 h
Muzej likovnih umjetnosti, Europska avenija 9
"Coupé International Vol. Three: Eva Engelbert & Maja Marković"
Kustosi: Michael Strasser i Vanja Žanko
• FILMSKI PROGRAM
12. – 13. studenoga2016
Kino Urania, Šetalište V. Hengla 1
12. studenoga 2016. – 11.00 h "Mali vitez Trenk" (A. Power, 2015., 75 min)
12. studenoga 2016. – 18.30 h "Black Brown White" (E. Wagenhofer, 2011., 102 min)
12. studenoga 2016. – 20.15 h "Disati" (K. Markovics, 2011., 90 min)
13. studenoga 2016. – 17.00 h "Dječja magija" (R. Rieser, 2016., 71 min)
13. studenoga 2016. – 18.30 h "Macondo" (S. Mortezai, 2014., 98 min)
• IZLOŽBA
Otvorenje: 12. studenoga 2016. – 19.00 h
HDLU, Galerija Kazamat, Vatroslava Jagića 2
Christoph Meier & Dino Zrnec - „Izazovi prostornosti“
• LIKOVNA RADIONICA ZA DJECU
15. - 16. studenoga 2016. – 11.00 do 12.30 h
Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek - Austrijska čitaonica, Europska avenija 24
"Slikanje i crtanje – Moj grad…"
Voditelj: Željko Jančić Zec
• IZLOŽBA
Otvorenje: 15.studenoga 2016. – 17.00 h
Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek - Austrijska čitaonica, Europska avenija 24 Željko Jančić Zec: "Sloboda"
• PREDSTAVLJANJE KNJIGA
17. studenoga 2016. – 17.30 h
Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek - Austrijska čitaonica, Europska avenija 24
"The Long Shots of Sarajevo, 1914-2014. Ereignis - Narrativ – Gedächtnis"
Hg.: Vahidin Preljević und Clemens Ruthner, Tübingen: Francke 2016
"Wechselwirkungen. Austria-Hungary, Bosnia-Herzegowina and the Western Balkans, 1878-1918"
Hg.: Clemens Ruthner u.a., New York: P. Lang 2016
Sudjeluju: prof. dr. Vahidin Preljević (Filozofski fakultet Sveučilišta u Sarajevu) i prof. dr. Marijan Bobinac (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)
Plakat
Ulaz je za sve priredbe besplatan.
Veselimo se Vašem posjetu!
Dodatne informacije možete dobiti na broj telefona:
• Austrijska čitaonica GISKO 031/211-233
• Austrijski kulturni forum Zagreb
Ravnateljica GISKO
Dubravka Pađen Farkaš, viša knjižn.
OBAVIJEST
Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek povodom obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige 2016. organizira niz aktivnosti pod nazivom "Dan Brača U GISKO-u". Aktivnosti će biti održane u četvrtak, 10. studenog, 2016. godine, s početkom u 17.30 sati u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek.
• Predstavljanje monografije "Sutivan: kulturna povijest" 17.30 – 18.30 sati (Urednici: Dražen Katunarić i Franjo Mlinac) – American Corner
• Otvorenje izložbi: "Dekodirani Brač" (autor Stipe Surać) i "Sutivan kroz povijest" (arhiva Narodne knjižnice Sutivan) 18.30 – 19.00 sati – izložbena aula na katu
• Filmske projekcije dokumentarnog materijala o Sutivanu i Braču 19.30 – 20.30 sati – American Corner
Sve dodatne informacije mogu se dobiti na broju telefona:
• Studijska čitaonica GISKO 031/211-233
Ravnateljica GISKO
Dubravka Pađen-Farkaš, viša knjižn.
OBAVIJEST
Povodom Mjeseca hrvatske knjige 2016., u četvrtak, 10. studenoga 2016. godine korisnici Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek koji obnove upis, plaćat će cijenu godišnje individualne članarine te godišnje obiteljske članarine 10,00 kn manje. Obnova upisa moći će se tijekom dana, u radnom vremenu Knjižnice, ostvariti na svim odjelima i ograncima.
Cijena upisa iznosit će:
Godišnja individualna članarina
djeca, redovni studenti, umirovljenici 50,00 kn
redovni članovi 70,00 kn
Godišnja obiteljska članarina 90,00 kn
Sve dodatne informacije mogu se dobiti na broju telefona:
• Posudbeni odjel za odrasle GISKO 031/211-233
Ravnateljica GISKO
Dubravka Pađen-Farkaš, viša knjižn.
Oznake: GISKO, Osijek :), knjige, čitanje, Mjesec hrvatske knjige, listopad
utorak, 08.11.2016.
Poziv na promociju knjige hrvatske poduzetnice Marije Hipp
Prenosim mail koji sam primila jučer (i inače informacije o knjigama lete kao lude ovih dana, jer nakon okončanja Mjeseca knjige, evo nam i mjeseca Interlibera, nakon kojega slijedi mjesec Pulskog sajma knjiga...)
"Poštovani,
Zadovoljstvo nam je pozvati Vas na predstavljanje prve 3D interaktivne knjige “Dobro ili loše, Google ili Strina” autorice Marine Marije Hipp,
koje će se održati u četvrtak, 10.11.2016., u 17:30 sati, na zagrebačkog sajmu knjige Interliber, paviljon broj 6.
Uz brojne poznate goste i ljubitelje knjige, u svijet Marine Marije Hipp uvest će vas cijenjena autorica projekta “Čitaj knjigu” gospođa Alis Pečarić Marić, zajedno sa producenticom Sanjom Matajom Raos.
Više informacija šaljemo u privitku ovog maila.
Veselimo se druženju s Vama."
"LICE I NALIČJE USPJEŠNE PODUZETNICE
Poznata poduzetnica Marija Hipp napisala je knjigu Dobro ili loše, Google ili Strina. Knjiga spada u kategoriju «osobni razvoj». Mnogi će se odmah zapitati kakve veze imaju poduzetništvo i osobni razvoj. Velike. Naglašava to autorica kroz cijelu knjigu. Bez usmjerenog i dobrog osobnog razvoja nema ni dobrog poduzetništva . Što je u stvari uspjeh pitanje je koje se proteže kroz cijelu knjigu.
Knjiga pokazuje drugo lice emocije, ega i energije.
Izgledaju li svi onako kako ih zamišljamo ili nas netko uvijek ponovno iznenadi. Kako biti uspješan u poduzetništvu a istovremeno obraćati pozornost na osobni razvoj. Uz posao razvijati i sebe. Kako najčešće vidimo poduzetnike. Većinom , vrlo često, kao hladne ljude koje ne zanima ništa drugo osim novca? Možda u njima ima nešto više od želje za gomilanjem materijalnih dobara. Želja za promjenom postojećeg stanja. Saznat će te puno o tome ako pročitate knjigu Dobro ili loše, Google ili strina.
Bez osobnog razvoja nema i ni dugoročno dobrog poduzetništva. Kratkoročno da. Mnogi „zablistaju“ , zarade nešto na brzinu i to ih dovede u velike probleme. Ne znaju se nositi s uspjehom, materijalnim dobrima , nisu duhovno spremni. Takvi obično naprave probleme svima oko sebe a da uopće nisu svjesni što se događa. Emocije i Ego pobjesne, dignu veliku prašinu i naprave gustu maglu u umu.
Čovjek koji ima velika materijalna dobra a nema prijatelja ni porodicu ne živi u skladu. Nije i ne može biti bogat. Pravo bogatstvo je u skladu duhovnog i materijalnog . Kada nema sklada nema ni bogatstva samo patnja. Ima nekih mudrih izreka koje kažu da i bogati plaću. Nitko to ne može sporiti. Treba samo gledati sapunice koje to najbolje prodaju širokim masama.
Sve su to pitanja koja nikako ne trebamo zanemariti. Nema uspjeha ni u životu kao ni u poduzetništvu ako ne rastemo zajedno.
Ovo je priča o poduzetnici koja je shvatila važnost osobnog razvoja kroz poduzetništvo. Cijeli život svi koji je dobro ne poznaju gledaju na nju sasvim drugačije. Vide je samo kroz materijalno. Kako će je vidjeti kada pročitaju tekstove napisane iskustvom i srcem pokazat će vrijeme.
Pozivamo Vas na predstavljanje knjige Dobro ili loše, Google ili Strina, u četvrtak, 10.11.2016., u 17.30 sati, na Zagrebačkom velesajmu, u sklopu zagrebačkog sajma knjiga INTERLIBER, paviljon broj 6.
Kao gošće ovog predstavljanja za medije biti će cijenjena autorica sve raširenijeg brenda i stranice ČITAJ KNJIGU, gospođa Alis Pečarić Marić, te Sanja Mataja Raos.
Izdavačke kuće Izvori i Romb posjetite na štandu 15 b, paviljon 6 Zagrebačkog Velesajma.
O AUTORICI:
Marina Marija Hipp diplomirala je 1987. godine u Zagrebu, studij Socijalnog rada. Neposredno pri-je rata dobila je prvi posao u Centru za socijalni rad, Osijek.
Nakon par godina, spletom okolnosti, napušta posao u državnoj službi i kreće u poduzetničke "vode”.
Vlasnica je poduzeća Romb d.o.o. Našice, koje vrlo uspješno posluje skoro 23 godine. Okušala se u različitim poslovima i uvijek uspješno. Kako ona kaže, negdje je zaradila novac, a negdje vrijedno životno iskustvo. Sve ima svoju vrijednost. Možete je googlati i naći na raznim listama ali to vam neće reći ništa o njoj. Na internetu ima svega kako ona kaže.
Tko je ona, osim uspješne poduzetnice? Kakva je druga strana medalje i kako gleda na svijet oko sebe, saznat će te ako pročitate knjigu.
I da. Ovo j drugačija knjiga. 3 D knjiga. Zašto ? Kako je drugačija i što znači taj 3D u knjizi bez sliči-ca? Saznat će te samo ako je pročitate.
Oznake: marija hipp, dobro ili loše, google ili strina, alis pečarić marić, sanja mataja raos, romb, izvori, Interliber, sajam knjiga, knjige, čitanje, poduzetništvo, osobni razvoj
četvrtak, 15.09.2016.
Što se pročitalo
Vrijedno čitajući u proteklih mjesec dana, mogu vas izvijestiti o barem tri, ako ne i četiri nova naslova za mojim čitateljskim pojasom.
Trebalo mi je neko vrijeme, ali pročitala sam “Cara Oceanskog perivoja” autora Stephena L. Cartera - radi se o križancu obiteljske sage i kriminalističkog trilera, prvijencu za čije se pravo objavljivanja održala aukcija, okončana iznosom od čak četiri milijuna dolara.
Osim toga, novoprevedeni John Green, s romanom za mlade pod naslovom “Obilje Katherina”, svidio mi se zbog svog uobičajeno šarmantnog stila.
A naravno, nisam propustila niti “Karijeru zla”, treći naslov iz serijala o detektivu Cormoranu Strikeu i njegovoj partnerici Robin Ellacot, iz pera J. K. Rowling, koja piše pod pseudonimom Robert Galbraith.
I da, prelistala sam “Stotku”, vodič kroz predmete koje svaka žena sa stilom mora imati, pri čemu je žena sa stilom autorica Nina Garcia (autorica “Male crne knjižice stila” ili tako nečega), a ilustrator je Ruben Toledo.
I dalje pokušavam pročitati “Simor” autorice Doris Pandžić (zaslužuje da joj se posvetim, a nikako ne nalazim stanje uma koje bi se moglo opisati kao compos mentis), “Posljednjeg dona” Maria Puza, Ugrešićkino “Zabranjeno čitanje”, “Započnite vlastiti biznis s manje od 1.000 USD” autora Willa Davisa, a počela sam i “Trk” autorice Ann Patchett... za svakog ponešto, pa stay tuned!
Oznake: knjige, čitanje, update
petak, 18.03.2016.
Nina George: "Mala pariška knjižara"
Njemačka spisateljica Nina George je autorica mlađe generacije (rođena je 1973. godine) koja od 1992. godine radi kao slobodna novinarka i spisateljica. Od 2005. godine do 2010. godine bila je kolumnistica Hamburškog večernjeg lista. Za svoj roman “Mondspielerin” je 2011. godine dobila književnu nagradu De LiA (za najbolji ljubavni roman njemačkog govornog područja), a za kratki kriminalistički roman “Igra njezinog života” je 2012. godine dobila nagradu Glauser.
Roman “Mala pariška knjižara” (u izvorniku: “Das Lavendelzimmer” - “Soba boje lavande”) govori o vlasniku knjižare na brodu, svojevrsne pariške turističke atrakcije, koja je pod nazivom “Književna ljekarna” usidrena na obali Seine. Međutim, u pustom životu koji knjižar Jean Perdu vodi, postoji zaključana soba boje lavande, u kojoj je doživio svoju posljednju ljubavnu priču s Manon, koja se zbila prije dvadesetak godina, iako je njegovo ljubavno razočaranje jednako gorko kao i prvog dana nakon što ga je ostavila.
Okidač za početak radnje predstavlja doseljenje izvjesne Catherine u stan preko puta njegovog, koja nakon bračnog brodoloma skuplja ostatke svog života (i namještaj, jer ju je njezin bivši suprug ogulio do kože). Kako je Perduova specijalnost preporučivanje knjiga koje liječe bolesti duše, on i Catherine brzo pronalaze zajednički jezik. Ali jedno slučajno pronađeno pismo, koje Perdu nije imao snage pročitati nakon što ga je Manon napustila, natjerat će glavnog junaka ovog romana na životno putovanje francuskim kanalima, tijekom kojega će i sam pokušati svoj život usmjeriti u pravom smjeru, nakon što je dvadeset godina živio zadržavajući dah.
Lajtmotiv književne apoteke oduševljava – postoje knjige za plakanje, i knjige protiv nesanice, knjige za razmišljanje i niz drugih knjiga koje liječe manje i veće duševne tegobe i tjeskobe, neke od njih pomažu svima, a neke su napisane samo za jednu osobu.
Rekavši ovo, moram ustvrditi i sljedeće – čini mi se da ostatak knjige nije dostojan ovog lajtmotiva (ili se radi o knjizi koja meni osobno ne govori ništa, niti liječi neke moje manje ili veće duševne tegobe). Radnja je prilično spora, imitirajući tako sporo plutanje broda-knjižare francuskim riječnim kanalima, a konačno razrješenje me se dojmilo nekako zbrzanim i zbog toga čudnovatim.
Ipak, proglašavam ovaj književni pokušaj nelošim, a posebno ga preporučujem onima kojima je ljubavni rastanak trajno slomio srce, onima koji žude za novim početkom i onima koji traže opravdanje za novu ljubavnu priču.
Oznake: nina george, mala pariška knjižara, knjige, čitanje, Francuska
srijeda, 16.03.2016.
Veliki popis knjiških popisa
Naišla sam na blog Amerikanke Anne, koja se nazivlje Modern Mrs. Darcy – na svom zgodnom, vizualno dojmljivom blogu, ona piše o knjigama i čitanju, ali i o ženama moje dobi (tridesete), majkama, poduzetnicama i suprugama. Uglavnom, na taj me blog dovela preporuka na Pinterestu o “20 life-changing non-fiction book that you can finish in a day”.
A onda sam na tom blogu i ostala, listajući tekstove i tražeći (kao što obično u pisanim tekstovima tražimo) nešto za sebe. Primjerice, ova je blogerica napisala knjigu pod naslovom “How She Does It” (“Kako im to uspijeva”), koja sadrži intervjue sa ženama koje uspješno balansiraju obiteljski život i karijeru.
Između ostalog, blogerica se potrudila u jednom tekstu kompilirati za nas sve dobre popise knjiga, podijelivši ih po kategorijama: “knjige koje ne možete ispustiti iz ruku”, “knjige za osobni razvoj”, “knjige za čitanje u određeno doba godine”, “knjige koje ste trebali pročitati u srednjoj školi”, “najbolje knjige” “knjige za razmišljanje i poticanje diskusije” i “knjige za djecu”.
Totalna zabava, navratite!
The big list of book lists
Oznake: blog, knjige, čitanje, žene, poduzetnice, majčinstvo, popis knjiga
utorak, 08.03.2016.
Rudyard Kipling: “Knjiga o džungli”
Evo našeg prvog zajedničkog čitateljskog postignuća – moje dijete je čulo, a ja sam naglas pročitala našu prvu zajedničku knjigu, i to “Knjigu o džungli” slavnog britanskog pisca Rudyarda Kiplinga (da je bila baš koncentrirana – i nije bila, ali zasad je dovoljno da sluša riječi i da se navikava na čitanje). Trebalo nam je sigurno nekoliko mjeseci, ali nismo niti čitali svaki dan, pa ponekad čak niti svaki tjedan. Zabavan pothvat za mene, u svakom slučaju, jer se ne sjećam kad sam zadnji put toliku količinu teksta pročitala naglas.
Danas lektirni naslov (no i to bi se uskoro moglo promijeniti, s obzirom da se čini da se novom cjelovitom i kurikularnom reformom obrazovnog sustava planiraju ukinuti obvezni lektirni naslovi), u moje vrijeme (početak devedesetih), “Knjiga o džungli” se nije čitala kao lektira, stoga sam je uspješno uspjela izbjeći sve do sada, iako mi Disneyeva ekranizacija nimalo nije bila strana.
Na početku valja nešto reći o Rudyardu Kiplingu, izrazito plodnom engleskom piscu koji je rođen 1865. godine u Bombayu, kao sin pisca i ilustratora Johna Lockwooda Kiplinga. Kao dječak je poslan na školovanje u Englesku, o čemu je pisao u svojim prvim djelima, a nakon školovanja se vratio u Indiju, gdje radi kao novinar, te piše pjesme, priče i reportaže u tamošnjim novinama, a svoje je tekstove kasnije ukoričavao.
“Knjigu o džungli”, svoje najpoznatije djelo, objavio je 1894. godine, a naredne godine je objavio i njezin nastavak. Nakon povratka u Veliku Britaniju, Kipling 1907. godine dobiva Nobelovu nagradu za književnost kao prvi Englez koji je osvojio to prestižno priznanje. Umro je u Londonu 1936. godine.
(svidio mi se i citat Marka Twaina koji je o Rudyardu Kiplingu rekao: “Nas dvojica zajedno pokrivamo sve znanje, Kipling zna sve što se može znati, a ja znam ostatak.”)
“Knjiga o džungli” je zbirka pripovjedaka iz indijske džungle koja govori o dječaku Mogliju, kojega , nakon što je njegove roditelje napao tigar Šir-Kan, odgaja čopor vukova i njegov učitelj-medvjed Balu, te njegova prijateljica pantera Baghira. Osim ovog niza priča, u zbirci je sadržana i priča o bijelom tuljanu Kotiku sa poluotoka Nova Stožna u Beringovom moru, priča o Riki-Tiki-Taviju, mungosu koji je spasio obitelj bijelaca od opasne kobre, i priča o dječaku Malom Tumaju, koji je jedini vidio tajni ples slonova.
Sve ove priče odlikuje i izvjestan prosvjetiteljski, poučavateljski karakter: Zakon džungle, o kojemu Mogliju govori Balu, je jedinstveni zakon po kojemu se ravnaju životinje, ali bi se po tim zakonima trebala ravnati i sva druga živa bića, uključujući i ljude, dok “Bijeli tuljan” i “Riki-Tiki-Tavi” govore o ustrajnosti i predanosti da se čini dobro za druge.
Moram priznati da mi je bilo zabavno, a poseban čar ovom čitateljskom iskustvu daje činjenica da sam je cijelu pročitala naglas, zbog čega vjerujem da će mi ostati u posebnom sjećanju. Preporučujem – ljubiteljima prirode, onima koji je moraju čitati za lektiru, a i onima koji su je iz nekog razloga propustili pročitati kad je bilo vrijeme.
Oznake: rudyard kipling, knjiga o džungli, mogli, šir-kan, balu, baghira, čitanje, lektira, ekologija
nedjelja, 31.01.2016.
Kakav smo narod
Danas donosim tekst Nataše Skazlić, poznanice i spisateljice čiji rad već godinama pratim, i koju sam imala prilike upoznati i neko vrijeme s njom provesti na književnom festivalu Pontes u Krku davne 2006. godine.
Primjećujem da su mnogi moji prijatelji ogorčeni i javno burno reagiraju na trenutne dnevnopolitičke teme, osobito na izbor novog ministra kulture i općenito na političku opciju koja je (ponovno) preuzela vlast u Hrvatskoj. Osobno, iako zato što koristim roditeljski dopust, trenutno vrlo rado pratim dnevnopolitička zbivanja i bučno se zgražam nad, primjerice, političkim, zakonskim i moralnim grijesima nedavno smijenjenog ministra branitelja, nastojim si situaciju održati u perspektivi (ili bolje: održati perspektivu nad situacijom) – dnevna politika zabavlja građane i medije i tome služi – hoću li ja osobno živjeti bolje ili lošije, ovisi o politikama koje se zauzimaju na vrijeme dulje od dana, tjedna, mjeseca, pa čak i godine ili mandata jedne vlade.
U tekstu koji donosim, Nataša objašnjava zašto je prije bilo bolje: jer su pisci redovito dolazili u škole, jer se lektira čitala bez pogovora, jer su i odrasli radije i češće čitali i kupovali knjige, i jer je kultura bila utkana u svakodnevni život. Za razliku od danas, kada Slavonci, Ličani i odrasli muškarci najmanje čitaju i kada 60-ak posto građana Hrvatske pročita manje od jedne knjige mjesečno.
Je li nam lošije zato što manje čitamo? Jesmo li manje sretni zato što smo nekulturni i nepismeni? (i kako će nova kulturna politika utjecati na kvalitetu naših života?)
https://www.facebook.com/notes/natasa-skazlic/tako-je-bilo-o-%C4%8Ditanju-i-pisanju/1113295462014047
Oznake: Kultura, kulturna politika, Književnost, lektira, posjeti pisaca, čitanje
petak, 18.09.2015.
Ostvarenje sna: voditi knjižaru
Britanski Guardian je nedavno izvijestio o samostalnoj knjižari po imenu Open Book, smještenoj u malom gradu Wigtownu u Škotskoj, koju putem servisa AirB'n'B možete iznajmiti i voditi za samo 150 funti tjedno. Wigtown je, kažu, grad nezavisnih malih knjižara i njihovih vlasnika (pri čemu se misli na knjižare koje nisu dio većeg lanca knjižara), a Open Book je projekt kojim su građani željeli privući nove posjetitelje u svoj mali grad, te dopustiti novopečenim voditeljima knjižare da stave svoj osobni pečat na vođenje knjižare.
LINK
Što mislite o ovoj ideji? Čula sam komentare tipa: „samo je to još falilo: da nekome plaćam da radim za njega“, ali organizatori kažu da je 150 funti tjedno namijenjeno pokriću troškova radi održavanja poslovanja knjižare i da se ustvari ne radi o „radnom odmoru“, već o nastojanju popularizacije malih knjižara, knjige i čitanja, te gradića Wigtowna.
Iskreno, meni se sviđa. Mogu zamisliti da umjesto tradicionalnog odmora na plaži negdje na hrvatskoj obali radije biram ovakvu varijantu odmora, čak ne ni zato što se radi o prodaji knjiga, pristala bih ja i na neku drugu tematiku, ali čini mi se da bih tijekom odmora radije radila nešto drugo i sasvim drugačije nego što radim i kako živim ostatak godine (iako to baš i nije bilo pravilo kroz gotovo deset godina godišnjih odmora koje sam imala dosad).
No zašto pričamo o godišnjim odmorima? Do idućeg godišnjeg odmora mora proći još gotovo čitava godina dana, pa o tome što ćemo raditi tijekom godišnjeg još dugo možemo samo sanjati.
Oznake: airbnb, Knjižara, knjige, čitanje, škotska, wigtown, guardian, godišnji odmor
četvrtak, 28.05.2015.
Sedam godina vjernosti (blogu)
Prvi post na ovom blogu napisala sam i objavila 27. svibnja 2008. godine u 21:44 sati. Dakle, prije punih sedam godina. Taj se post zvao: „Zašto otvarati još jedan u moru blogova?“
(za podsjećanje, ovdje donosim taj tekst ponovno)
Zato što pouzdano znam da nas postoji još - ludih čitatelja koji gutaju sve čega se domognu, ili onih manje ludih koji čitaju pomno probrano štivo, onih kojima knjige ispunjavaju prostore od poda do stropa u stambenom prostoru i onih koji su učestali gosti knjižnica. Neki od nas to obožavaju: ovo bi želio biti možda ne utjecajan ili trendseterski blog, ovo bi trebao biti blog za one koji traže što bi čitali i onih koji bi htjeli podijeliti ono što su već čitali, a silno ih se dojmilo.
Otvaram još jedan u moru blogova zato što me čitanje veseli, zato što prvo čitam, a tek onda pišem, zato što iz knjiga nisam ništa naučila, kao što kaže Miro Gavran, ali treba čitati knjige da bi se to spoznalo. Otvaram još jedan blog zato što želim zapišati svoj teritorij i raditi na tome da knjiga (p)ostane ono što bi trebala biti: didaktičko sredstvo, izvor zabave i zadovoljstva i jedna nezamjenjiva strast.“
Zanimljivo je kako se u sedam godina ništa nije promijenilo, možda je čak postalo i gore: više od pedeset posto Hrvata i dalje ne čita niti minimum od jedne knjige godišnje, klinci i dalje lektire prepisuju s interneta... osim što mislim da knjižnice daju sve od sebe da postanu mjesto susreta, druženja i učenja (ovdje upućujem veliki pljesak knjižnicama kojih sam imala prilike biti članica ili dočuti za njihov rad: osječka Gradska i sveučilišna knjižnica (GISKO), koprivnička Gradska knjižnica „Fran Galović“ i među knjižnicama Grada Zagreba – Knjižnica „Ivana Brlić-Mažuranić“ u Folnegovićevom naselju i Dječja knjižnica „Marin Držić“ na Aveniji Marina Držića).
Upravo iz knjižnice „Ivana Brlić-Mažuranić“, u kojoj funkcionira čak tri knjižna kluba za odrasle (ako se u međuvremenu taj broj nije promijenio), doznajem da nas još uvijek ima – ludih i manje ludih čitatelja koji smo voljni dijeliti svoje dojmove o knjigama koje su nas oduševile, i o onima koje su nas smorile. Čitanje me još uvijek veseli, još uvijek volim pisati blog: taj osjećaj ispunjenja nakon objavljenog posta još uvijek nagrađuje.
Stoga ne čude moje statistike: ovo je 883. post koji objavljujem, prosjek postova mi je 2.4 po tjednu, odnosno 10.4 po mjesecu. To znači da sam u proteklih sedam godina pročitala i pisala o otprilike osamstotinjak knjiga razne tematike: od beletristike, uključujući tu krimiće, ljubiće, SF i fantasy, lijepe književnosti, stručne literature, priručnika, publicistike i slično. Ne zaboravimo i otprilike stotinjak postova u kojima sam vas uputila na druge sadržaje na internetu koji su bili povezani s knjigama, čitanjem ili obrazovanjem.
Najviše sam postova napisala u prosincu 2008. godine (25 postova), a najmanje u listopadu 2012. godine (1 post) – nakon tog izljeva kreativnosti u prosincu shvatila sam da nije dobro objavljivati previše jer treba dati priliku da se postovi i pročitaju i iskomentiraju. Što se tiče listopada 2012. godine, stvar je također prilično jasna: oni koji me znaju, znaju da sam u studenom te godine polagala jedan prilično opak stručni ispit, i tada nije bilo vremena za čitanje bilo čega osim skripti i zakona.
Osim toga, najveći broj neaktivnih dana između postova trajao je 52 dana, ukupni broj dana bez postova je 1682, statistike također kažu da najčešće pišem navečer (u razdoblju od 16 – 22 sata) ili rano poslijepodne (od 14 – 16 sati). Ukupno sam napisala 88.244 riječi u svim postovima, odnosno prosječno 101 riječ po postu, što pripada u skupinu kratkih postova (manje od 250 riječi po postu).
Za svoje postove, do trenutka pisanja ovog teksta dobila sam ukupno 4.294 komentara, što čini prosjek od 4.9 komentara po postu (to je uobičajena statistika i nje se držim već nekoliko godina), time da je najveći broj komentara na jedan post iznosio 88 komentara, ali sam imala i 91 post bez ijednog komentara. Jesam li podbacila u tome da pokrenem polemiku oko knjiga i čitanja – vjerojatno jesam. No isto tako vjerujem da to nije (samo) zbog nedostatka truda ili kreativnosti, već i zbog bloga kao medija, koji je u Hrvatskoj izgubio na popularnosti pojavom društvenih mreža, ali i zbog teme, koja nije privlačna većini Hrvata i Hrvatica.
Moj blog, kaže blog-editor, postoji 85 mjeseci i 3 dana. Counter, za koji vjerujem da nije točan, kaže da ga je u razdoblju od postavljanja countera, posjetilo 135.755 posjetitelja. O toj brojci ne mogu niti spekulirati.
Za kraj ovog teksta, imam dojam da bih trebala reći nešto o budućnosti knjiga, čitanja i uloge ovog bloga u cjelokupnoj blogosferi i društvu oko nas. No razmišljajući o tome, shvatila sam da su se moje ambicije glede knjiga i čitanja, barem zasad, u cijelosti iscrpile u tome da čitam jer volim čitati i da laičkim jezikom pišem o knjigama jer volim svoje dojmove dijeliti s onima koji također vole čitati i razmišljati o knjigama. Nikad nisam niti sanjala o tome da ću, kao neki drugi blogeri koji su se probili iz (neslužbene) blogosfere u (službeni) svijet mainstream književne industrije, možda objaviti svoje ukoričene zbirke recenzija, postati urednik ili uopće na bilo koji način zarađivati od onoga što volim (pri čemu ne osuđujem niti ne kritiziram one koji jesu – mislim da nema veće nagrade nego kad čovjek može ostvariti egzistenciju od onoga što voli – taj čovjek neće raditi ni dana u svom životu, kao što izreka kaže). Pisanje ovog bloga je hobi, amaterski pothvat u kojemu uživam i koji veseli mene, a nadam se i druge – u posljednjih sedam godina, a vjerujem, i u bližoj budućnosti, bit ću sasvim zadovoljna da to i nastavi biti.
Oznake: obljetnica, Knjige i knjižnice, čitanje, recenzije knjiga, statistika
srijeda, 07.01.2015.
U nove radne pobjede!
Kao prvo, svima sretni svi protekli blagdani, želim nam da nas 2015. godina obori s nogu u pozitivnom smislu, ako nikako drugačije, a ono kvalitetom i/ili brojem naslova koji su nas primamili na čitanje.
Kao drugo, u 2014. godini je, barem što se tiče ovog bloga, bilo ponešto fušarenja, osobito pred kraj godine, kad su se zahuktale i neke druge, izvanblogovske-izvančitateljske obveze: priprema obiteljskog Božića, novogodišnje putovanje u (blisko, ali ipak) inozemstvo, predbožićni domjenci, kupovina darova... sve to već i sami znate.
U svoju obranu ipak moram reći da je nekoliko mojih novogodišnjih čitateljskih odluka, iznesenih u postu od 03.01.2014. godine – „Novogodišnje čitateljske odluke za 2014. godinu“, tijekom 2014. godine uspjelo biti ostvareno – pročitala sam Sagu o Otorijima australske spisateljice Lian Hearn u pet knjiga te dosad objavljene i prevedene dijelove serijala „Pjesme leda i vatre“ (poznatijeg po prvom nastavku serijala „Igra prijestolja“) Georgea R. R. Martina (kojih je bilo šest, odnosno sedam).
Obećanja o tome da ću u idućoj godini biti bolja blogerica, da ću više postati (a samim time i više čitati), da ću više sudjelovati u blogosferi, više se družiti, više komentirati – vjerujem da vam je takvih obećanja (što vlastitih, što tuđih) već i previše.
Stoga, u prošloj godini - što je bilo, bilo je (a bilo je svega – bolesti, smrti, selidbe, promjene posla, privikavanja na novi grad, ali i putovanja, radosti, i kraja jednog tužnog razdoblja, i sretnih početaka); 2015. godinu započinjem ispočetka, Ameri bi rekli, „clean slate“, a novogodišnje čitateljske odluke ove godine neću donositi. Neka umjesto njih, na kraju ove godine svjedoče djela, a ne prazne riječi.
Oznake: novogodišnje odluke, čitanje, knjige, clean slate
četvrtak, 06.03.2014.
Kako prodati umijeće čitanja poezije
Osvanuo je novi blog na našoj obali blogosfere: riječ je o Tržištu poezije. Ovaj bloger, zasada samo s tri posta, nastoji progurati čitanje, i to osobito čitanje poezije kao tržišnu kategoriju.
Što to znači? Kao što znamo, dvije trećine Hrvata godišnje ne pročita niti jednu knjigu. Od preostale trećine, veći dio Hrvata čita romane, publicistiku i stručnu literaturu, pa osim djece koja zbirke poezije čitaju kao obveznu lektiru, vrlo malo ima ozbiljnih čitatelja poezije, koji čitaju barem jednu zbirku poezije mjesečno. Osobno, nisam čitateljica poezije, smatram da je za poeziju potreban poseban senzibilitet, kojeg, kao posve prozaična ličnost, uopće ne posjedujem. Zato sam na ovom blogu tek nekoliko puta, nastojeći pomoći prijateljima koji su objavljivali zbirke, pisala o zbirkama poezije.
S drugim postom, u obranu čitanja, još se više slažem: zašto se autor, nakladnik i tržište knjiga ne bi orijentirali na čitatelja, umjesto na same sebe? Zašto čitatelj ne bi bio u fokusu zanimanja? Zašto ne bismo imali profesionalne i stručne čitatelje za čiju bi se pozornost i vrijeme otimali poznati pisci? Doista, o čitatelju se, pogotovo u ovoj zemlji, govori samo kad treba pokuditi njegov neukus i izbor knjiga koje rado čita. No nije problem u čitatelju, problem je u sustavu koji (oprostite na ponavljanju) sustavno ignorira čitatelja – konzumenta.
I konačno, treći post je konačno otkrio tržišnu strategiju bloga Tržište poezije: on povoljno čita poeziju, i to pojedine pjesme po 2,00 kn, a čitave zbirke već za 10,00 kn. Ako nemate vremena za čitanje poezije, a imate potrebu za time da poezija bude čitana, uplatite novac na priloženi žiro-račun i uživajte u spoznaji da se poezija negdje, čak negdje u Hrvatskoj, ipak čita.
Više na linku: Tržište poezije.
Oznake: tržište poezije, čitanje
nedjelja, 22.09.2013.
I drugi su blogeri ovih dana pisali o knjigama...
Kako sama nisam pisala, o knjigama, a niti uopće, zaključila sam da sam zacijelo štafetu podsvjesno predala drugima koji su nastavili širiti Riječ (o knjizi) među narodima i narodnostima blogosfere.
Tu je u prvom redu cool bloger Eduard Pranger (E.P.), koji se osvrnuo na konačno donesenu odluku o tome da književna nagrada Kiklop pulskog Sajma knjiga pripada Nives Drpić za „Golu istinu“. Prijepor oko toga odnosi li se ta književna nagrada na kvantitetu ili kvalitetu prevagnuo je u korist kvantitete, i sad treba Nives Celzijus dostojno uručiti nagradu. Na jednak se način neki dan održala promocija knjige Aleksandra Stankovića (pretpostavljam da se radi o knjizi kolumni koje sam i sama čitala), na kojoj se okupila sva estradna krema i društvena elita, pa u tom smislu E.P. komentira društvenu pojavu – profanizaciju i estradizaciju umjetnosti.
Kao što sam rekla i kod E.P.-a, imam svoje mišljenje o tome, ali se bojim pridavati ovoj pojavi više značenja nego što je dosad imala, jer to kulturi može samo štetiti, ne i koristiti (radi se zapravo o raspravi ispod svake razine, gdje su argumenti posve jednostavni, pa ih se može samo ponavljati sve glasnije).
U svakom slučaju, upućujem vas na blogera E.P.-a koji pita: u čemu je točno razlika između knjige Nives Celzijus i knjige Aleksandra Stankovića?
Esej: katran, perje - licemjerje
Nadalje, svidjelo mi se što kaže Ina's Playground koja u postu "Pauza za čitanje?" kaže kako je njezina prijateljica zaključila da ako pušači na radnom mjestu mogu nekoliko puta dnevno uzeti pauzu za cigaretu, zašto strastveni čitatelj ne bi nekoliko puta dnevno mogao uzeti pauzu za čitanje nekoliko stranica knjige?
U ovom kratkom postu pročitajte i preporuke za „Večeru s Anom Karenjinom“ i „Ples sa zmajevima“.
Pauza za čitanje?
Za kraj, obavještavam vas da sam naišla na jedan osvježavajući, mladenački blog koji se, između ostaloga, bavi i mojom omiljenom temom, pa tako u tekstu „'Ko o kome, ja o knjigama“ blogerica Croatian idiot govori o vlastitim književnim izborima (činjenici da je pala pod utjecaj manije za vampire-litom, i strahu da možda nije najbolje razumjela neko djelo „visoke književnosti“ iako studira kroatistiku), iz čega iščitavam blogeričino vlastito otkrivenje, odnosno strah da nije toliko načitana koliko je mislila.
Ovome moram odgovoriti: vjerojatno nisi, nitko nije. Potraži listu „1000 knjiga koje morate pročitati prije nego što umrete“ i pokušaj vidjeti koliko si od navedenih 1000 knjiga zapravo pročitala. Ja sam zapanjeno zaključila da se radi o tek jednom manjem dijelu (možda 150, uvrh glave 200 naslova), ali ne odustajem. I da – tvoji su komentatori u pravu: kad bude vrijeme za teške knjige, čitat ćeš ih. Možda je upravo sad došlo vrijeme.
'Ko o kome, ja o knjigama
