Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje

petak, 24.10.2014.

John Grisham: „Klijent“

„Klijentom“, romanom poznatog romanopisca pravničkih trilera, Johna Grishama, završavam seriju o njegovim romanima koju sam počela još ovoga ljeta. Pošto mi se činilo da sam „Klijenta“ više puta čitala i da ga zato dobro poznajem (ta gledala sam i film!), ostavila sam ga za kraj.

Međutim, ispostavilo se da sam prilično toga zaboravila, tako da sam se čitajući zabavila i više nego što sam očekivala. Za one koji ne znaju, ponovimo o čemu se radi: knjiga prati Marka Swaya, 11-godišnjaka koji s majkom i bratom živi u naselju prikolica u okolici Memphisa, nakon što zajedno s bratom naleti na visokoprofiliranog samoubojicu Jeromea Clifforda, odvjetnika koji u New Orleansu brani za ubojstvo optuženog Barrya Muldanna, zvanog Oštrica. Naime, Barry je optužen da je ubio američkog senatora Boyda Boyettea, ali policija nije uspjela pronaći tijelo, a bez tijela nema niti sigurne osude. Međutim, nakon što Clifford počini samoubojstvo u prisutnosti dvojice dječaka, od kojih Markov mlađi brat, Ricky, odmah padne u šok, pravosuđe, policija, FBI i mediji počinju sumnjati da je Clifford povjerio Marku gdje se nalazi tijelo ubijenog senatora.

Najpametniji potez kojega je Mark, i inače snalažljiv dječak, tada učinio, jest da je angažirao odvjetnicu Reggie Love, pravnicu specijaliziranu za zastupanje maloljetničkih delikvenata i zlostavljane i zanemarene djece. Odmah zatim, dakako, počinje igra povuci-potegni s organima kaznenog gonjenja u kojoj je vrlo lako moguće da će Mark izvući deblji kraj, osobito kad se za njegovu obitelj zainteresiraju i visokopozicionirani pripadnici neworleanske mafije.

Velik dio zanimljivosti, osim iz fabule, proizlazi i iz pozadinske priče o motivima ubojstva, gdje autor, koji je i u drugim romanima angažiran po pitanju ekologije, rasizma i korupcije u pravosudnim krugovima, iznosi prikaz sprege kriminalnog podzemlja i političkih moćnika koji vladaju SAD-om.

Osim toga, doista je točno, kao što stoji na koricama, da je John Grisham fenomen svjetskog izdavaštva, jer je svakim svojim romanom oborio rekorde prodavanosti i odmah postigao uspješnu ekranizaciju (u konkretnom slučaju, sa Susan Sarandon i Tommyem Lee Jonesom u glavnim ulogama), a šarm ovoga romana sastoji se upravo u neobičnom glavnom junaku, dječaku ulične snalažljivosti, koji se ne boji ničega i zbog toga uspijeva izmigoljiti iz svake nemoguće situacije u kojoj se zatekne. Stoga preporučujem za zabavu tijekom predstojećih zimskih mjeseci.

Oznake: john grisham, klijent, susan sarandon, tommy lee jones, maloljetnička delikvencija

24.10.2014. u 10:31 • 8 KomentaraPrint#

utorak, 23.09.2014.

John Grisham: "Slučaj Pelikan"

Vraćam se blogiranju s još jednim novim naslovom (naravno, ovaj roman nije nov, samo je svježi pothvat u mom čitateljskom portfelju) – radi se o romanu Johna Grishama pod naslovom „Slučaj Pelikan“ (knjiga je ekranizirana, kao i većina Grishamovih bestselera, u filmski hit s Julijom Roberts i Denzelom Washingtonom u glavnim ulogama).

Moram odstupiti od svojih ranijih stavova o Johnu Grishamu kao piscu koji se iz nebrojenih kutova uvijek vraća istoj temi (kritici rasizma na američkom Jugu), s obzirom da ovaj roman tematikom odudara od njegovih djela koja sam ranije čitala. Naime, u romanu „Slučaj Pelikan“, Grisham se pozabavio pitanjem političke korupcije i podređivanju političkih ciljeva korporativnima, koji sa stajališta zaštite okoliša mogu biti itekako moralno upitni.

U središtu je radnje Darby Shaw, studentica prava koja u povodu nasilnih smrti čak dvaju sudaca Vrhovnog suda u istoj večeri, prione proučavanju sudske prakse i dostupnih tekućih sudskih predmeta, pri čemu uočava mogućeg ubojicu i moguće rješenje kriminalističkog slučaja koji potresa Ameriku. Taj podnesak ona naziva „Slučaj Pelikan“ (odnosno, Pelican Brief – podnesak Pelikan), a on nesretnom igrom slučaja dospijeva u ruke najmoćnijim ljudima u SAD-u: predsjedniku te čelnicima FBI-ja i CIA-e, da ne spominjemo brojne znatiželjne novinare koji sustavno spekuliraju o čemu je riječ. Odjednom, Darbyn život je u opasnosti, što ona spoznaje tek kad njezin partner također doživi nasilnu smrt, a događaji se počinju odvijati vrtoglavom brzinom.

Struktura ovog romana je neobična, i iako je zapravo sjajno napisan, mjestimično mi se činilo da pisac eksperimentira sa strukturom, želeći postići što veću napetost i što više zainteresirati čitatelja, što, dakako, za ovaj žanr i nije osobito čudno, ali odstupa od prokušane formule koja je prepoznatljiva u žanru, barem onima koji čitaju ovaj tip beletristike. Ipak, žao mi je što si Grisham nije dao više truda i preciznije portretirao glavnog zlikovca, usredotočujući se umjesto toga na sve koji su od njegove zloće profitirali, osobito u političkom životu SAD-a.

U osobnom smislu je najgora spoznaja da ono što autor opisuje nije i ne mora nužno biti samo fikcija (ako ste gledali „House of Cards“, Netflixovu seriju koja se upravo prikazuje na HRT-u, u to ste se mogli i sami uvjeriti), jer politički i najviši državni krugovi obično ne služe, kako mi naivno mislimo, općedruštvenoj dobrobiti, već novcu i gospodarskim interesima, koji se nerijetko ne podudaraju, čak su i protivni javnom interesu. Lobisti velikih korporacija često su moćniji od sudaca, visokih državnih dužnosnika, pa čak i premijera ili predsjednika država – ako je to istina u jednoj od najmoćnijih i najliberalnijih država svijeta, kako to ne bi bilo istina u našoj državici u okrilju Balkana?

Ipak, da završimo u malo pozitivnijem tonu – uvijek ćemo imati knjige, i dok god ih s veseljem konzumiramo (pa makar one realistično govorile o društvu kakvo nas okružuje), uvijek ćemo imati imaginarni svijet u kojemu možemo pronaći utočište od okrutne svakodnevice.

Oznake: john grisham, slučaj pelikan, pelican brief, house of cards

23.09.2014. u 20:29 • 2 KomentaraPrint#

petak, 08.08.2014.

John Grisham: "Komora"

Niz lagane ljetne literature nastavljam još jednim Grishamovim romanom koji ranije nisam čitala: „Komora“ se, iznenađujuće, u mom internom čitateljskom svijetu lako nastavila na „Doba ubijanja“, roman koji sam čitala neposredno prije njega, čak mi je bilo i smiješno kako su se motivi lijepo nastavili jedni na druge – Ku Klux Klan, prosvjedi, međusobni sukobi između crnačke zajednice i klanovaca...

Međutim, u „Komori“ (naslov se, dakako, odnosi na plinsku komoru koja se u saveznoj državi Mississippi koristi za izvršenje smrtnih kazni), Sam Cayhall, ubojica za Klan, nalazi se pred izvršenjem smrtne kazne za postavljanje bombi i posljedično ubojstvo dvojice petogodišnjih sinova blizanaca židovskog odvjetnika Marvina Kramera u Greenvilleu; dakle, ne radi se o sudskom, pravničkom romanu (iako i o tome ima riječi), već se radi o opraštanju od obitelji i pripremi za smrt jednog ostarjelog rasista. U pomoć mu dolazi unuk Adam Hall, čiji se otac Eddie odrekao svog oca, Adamovog djeda, s čijim se životnim vrijednostima nije mogao pomiriti, pa Adam tek nakon očeva samoubojstva saznaje za otuđenu obitelj od koje je Eddie pobjegao. Adam je u međuvremenu postao odvjetnik, zaposlio se kod odvjetničkog društva Kravitz&Bane koje je dugo godina pro bono zastupalo Sama Cayhalla u odgađanju izvršenja smrtne kazne.

Kad sve odgode isteknu i kad se datum izvršenja smrtne kazne konačno odredi, Adam predlaže svojim nadređenima da preuzme na sebe vođenje posljednje očajničke borbe protiv sudbine koja čeka njegovog djeda.

Dakle, iako se radi o pravnoj borbi za odgodu izvršenja smrtne kazne, koja još postoji u nekim saveznim državama SAD-a (racionalizacija biblijskog načela „oko za oko“, koje je kod izvršenja kaznenih sankcija u većini drugih država posve napušteno, posebno je zanimljiva), fokus ovoga romana je na prikazivanju obiteljskih odnosa i njihovom narušavanju neumoljivim prakticiranjem rasističke i ksenofobne ideologije – Sam Cayhall istovremeno je tiranin, ali i žrtva koja je ostala bez svoje cjelokupne obitelji: sin i kćer su se posve izolirali od njega, a unuci čak niti ne znaju za njega jer su ih roditelji nastojali zaštititi od nasrtaja medija i interesa javnosti. Istovremeno, Grisham pomno opisuje i interes sudionika uključenih u izvršenje smrtne kazne – nadzornika, ovlaštenog tužitelja, zatvorskih čuvara, pa čak i guvernera – pa čak i perfidno uživanje u ozračju posebnih okolnosti i spektakla kakvo okružuje izvršenje najteže od svih kaznenih sankcija.

Konačno, tu je i pitanje kajanja, koje kod Sama Cayhalla, barem na početku romana, čitatelj uopće ne može uočiti, jer se radi o postupanju u posvemašnjem skladu s vrijednostima koje je Sam usvojio od svojih predaka, koji su također bili odani pripadnici Klana. No hoće li se to promijeniti kako se datum smrti približava?

Roman je zanimljiv, ali je na mahove prilično razvučen i pravo je pitanje je li Grisham u cijelosti uspio izgraditi napetost prema kraju romana kako je to zacijelo planirao (dopuštam mogućnost da mi je mozak odlaskom na godišnji odmor otkazao poslušnost i trenutno se nalazi na paši), ali sam bez većih teškoća došla do posljednje stranice, tako da vjerujem da bilo koji čitatelj koji raspolaže s više pozornosti i koncentracije neće imati nikakve zamjerke na čitljivost ili zanimljivost „Komore“.

Oznake: john grisham, komorač, smrtna kazna

08.08.2014. u 08:03 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 06.08.2014.

John Grisham: „Doba ubijanja“

Kako sam već i prognozirala u ranijim postovima na ovom blogu, svom sam se svojom snagom i koncentracijom bacila na čitanje Grishamovih romana (mislim da za ovo ljeto nisam mogla bolje izabrati, s obzirom da se radi o relativno laganoj literaturi, ali koja je usko vezana uz moj dnevni posao, tako da je zapravo pravo pitanje kako jedan pravnik koji drži do sebe nije već i ranije pročitao sve što se od ovog pisca može pročitati?!? To pitanje zasad ostavljam neodgovorenim).

„Doba ubijanja“ je prvi roman Johna Grishama, napisao ga je dok je još bio odvjetnik, i tada, kad je započinjao ovu knjigu, jedini mu je cilj bio – dovršiti je (kao što i sam kaže u autorovoj bilješci na početku izdanja koje sam imala u rukama, jer je bio poznat po započinjanju projekata koje nikada nije okončao). Knjigu je počeo pisati u jesen 1984. godine, a završio ju je tek tri godine poslije, pišući po sat, sat i pol vremena dnevno. Tada je pronašao agenta, bacio se na pisanje „Tvrtke“, a tek godinu dana kasnije, odnosno 1988. godine, našao je izdavača za „Doba ubijanja“. No, roman nije požnjeo uspjeh o kakvom se priča kod prvijenaca, već je tek njegov drugi roman, „Tvrtka“, koji je objavljen 1991. godine, ustoličio Grishama kao pisca bestsellera, a na krilima njegove popularnosti, i „Doba ubijanja“ se počeo više čitati i pobudio je interes kod čitatelja.

Evo što sam autor kaže o svom pristupu pisanju svog prvog romana i autobiografskom elementu u njemu:

„U ovoj knjizi ima dosta autobiografskog. Više se ne bavim pravom, ali to sam činio tijekom deset godina na način vrlo sličan Jakeu Briganceu. Predstavljao sam ljude, nikad banke, osiguravajuća društva ili velike korporacije. Bio sam privatni odvjetnik. Jake i ja smo istih godina. Igrao sam braniča u srednjoj školi, iako ne predobro. Veći dio onoga što on govori i čini je ono što bih ja rekao i učinio pod tim okolnostima. Obojica smo osjetili nepodnošljiv pritisak suđenja zbog ubojstva, nešto što sam pokušao uhvatiti u ovoj priči. Obojica smo gubili san zbog stranaka i povraćali u sudskim zahodima.“


O čemu se radi? (za one koji nisu vidjeli film sa Matthewom McConaughyem, Samuelom L. Jacksonom i Sandrom Bullock u glavnim ulogama) Dvojica rednecka, poznatih kriminalaca i narkomana uhvate desetogodišnju crnu djevojčicu, brutalno je siluju i bace u jarak, očajni otac Carl Lee Hailey odlučuje uzeti pravdu u svoje ruke. Jake Brigance pojavljuje se kao branitelj u procesu koji zbog još uvijek postojeće rasne netrpeljivosti na američkom Jugu budi interes javnosti, s jedne strane crnačkih religijskih i društvenih zajednica, a s druge strane pripadnika tajnog rasističkog udruženja, notornog Ku Klux Klana. Autor je minucioznim pripovijedanjem uspio dočarati rastuću napetost u inače segregiranom gradiću Clantonu i time dao prilično točan prikaz događanja i društvenog stanja na američkom Jugu osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Ono čemu sam ja čitajući posvetila posebnu pozornost jest kazneni proces i koliko je ustvari drugačiji od našeg: kod nas, organi državne vlasti odlučuju o poduzimanju kaznenog progona i oni ga moraju poduzeti ukoliko postoji osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti. U američkom pravosudnom sustavu, porota, sastavljena od laika, odlučuje čak i o tom aspektu: čak i ako je djelo počinjeno, dvanaest laika će reći hoće li optužnica protiv počinitelja biti podignuta ili neće. Nadalje, prava je mala znanstvena grana izbor pravih porotnika, pa obje strane u postupku mogu imati posebne savjetnike, doktore za porotu koji uzimaju bogat honorar kako bi ocijenili koji profil ljudi će donijeti povoljniju presudu za okrivljenika. Isto tako, porota se prilikom vijećanja ne rukovodi zakonom (jer, formalno govoreći, u anglosaksonskom pravnom sustavu, porota, a ne parlament, je ona koja stvara i nameće pravo među strankama), već samostalno odlučuje o činjeničnim i pravnim pitanjima, tako da se američki kaznenopravni sustav ustvari oslanja na pravičnost, onako kako je tumače obični, prosječni članovi društva, a ne suci ili drugi pravosudni dužnosnici (u tom smislu, mi mislimo da je naše pravosuđe pravno nesigurno i nemamo povjerenja u njega, ali što bismo rekli da nam se učestalo počne događati da dvije različite porote, sastavljene od ljudi različitih karaktera i životnih priča, u činjenično posve identičnim slučajevima donesu za jednog okrivljenika osuđujuću, a za drugog oslobađajuću presudu? Konačno, kako saznajem i iz „Doba ubijanja“, i porotnici su samo ljudi, pa su i porotnici skloni uzeti novac kako bi utjecali na ishod postupka...)

Da se razumijemo, pravo je prilično suhoparno, ali svi, pa čak i laici, vole razgovarati o njemu jer se posredno ili neposredno dotiče svačijeg svakodnevnog života. Unatoč tome, pravo je zadovoljstvo čitati roman koji suhoparne pravne tekstove pretače u zabavno, pitko štivo koje se jednako čita na plaži kao i za podlogu prije ozbiljne pravničke diskusije.

Oznake: john grisham, doba ubijanja, SANDRA BULLOCK, matthew mcconaughy, samuel l. jackson

06.08.2014. u 19:52 • 3 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 28.07.2014.

John Grisham: "Čudotvorac"

A sada nešto posve drugačije: triler iz sudnice umjesto fantasy kronika koje sam dosada gotovo pretežito čitala. Grishamovog „Čudotvorca“ sam čitala i ranije, i to sigurno nekoliko puta kroz godine i desetljeća iza nas, ali nisam sigurna da sam ikad pisala o njemu.

Stoga vas neće iznenaditi da sam ga i ovoga puta skoro pa progutala – speed-reading a la Tony Buzan. Radi se o diplomantu Državnog sveučilišta u Memphisu, Rudyu Bayloru, koji se na početku romana priprema za pravosudni ispit i kojega čeka karijera u jednoj odvjetničkoj tvrtki srednje veličine u Memphisu, te se on veseli svijetloj budućnosti u kojoj će izaći iz dugova i prestati životariti kao siromašni student. Međutim, njegovu diplomantsku idilu remete dva slučaja koja preuzima kao dio studentske prakse: jedan je pisanje nove oporuke za navodnu 80-godišnju milijunašicu, a drugi je isplata naknade štete za zdravstveno osiguranje, koje je osiguravajuća kuća Great Benefit odbila isplatiti Donnyu Rayu Blacku koji boluje od leukemije i čije se šanse za preživljavanje svakoga dana smanjuju zbog odugovlačenja osiguravajućeg društva.

Kad Rudyevu odvjetničku tvrtku srednje veličine „integrira“ veliko odvjetničko društvo Tinley Britt, i Rudy ostane izgubljen u prijevodu, a pritom bude prisiljen proglasiti osobni bankrot, te kada ga prevari jedna sjajna odvjetnička zvijezda, Rudy se odlučuje na drugi put i posve sam započinje ozbiljnu pravnu bitku s financijskim gigantom i njegovim dobro plaćenim odvjetnicima.

S profesionalne strane, bilo mi je zanimljivo čitati pravničke cake i trikove iz zemlje koja ima pravni sustav toliko drugačiji od našeg (a o kojemu laici ustvari više znaju zbog posredstva televizije i filmova): kako izabrati porotnike, kako ispitivati svjedoke, kako provoditi dokazni postupak… Diskrecijske ovlasti sudaca su znatno veće i suci ih se (za razliku od naših sudaca) ne boje upotrijebiti (primjerice, vrlo je rijetko da kod nas suci kažnjavaju stranke i odvjetnike za odugovlačenje ili zloupotrebu procesnih ovlaštenja, dok se u ovom romanu to neprestano događa). Isto tako, bilo mi je zanimljivo saznati i kako posluju i kako varaju svoje osiguranike osiguravajuća društva (to nije slučaj samo kod nas), te koje izgovore pritom koriste.

Ne moram vam niti spominjati koliko se lako čita ovaj roman i koliko je pitak – dovoljna su vam otprilike dva poslijepodneva da biste ga dovršili. A po završetku čitanja: ja sam imala dojam kao da bih i sama mogla imati toliko pameti i sreće kao Rudy Baylor. I osjećala sam se baš dobro!

P.S. Nakon ovog čitanja planiram pogledati i film Francisa Forda Coppole s Mattom Damonom u glavnoj ulozi...

Oznake: john grisham, čudotvorac, rainmaker, rudy baylor, francis ford coppola, matt damon

28.07.2014. u 13:22 • 2 KomentaraPrint#

nedjelja, 13.07.2014.

Što čitati preko ljeta

Kao što već napomenuh, do nedvojbeno zasluženog godišnjeg odmora imam još puna četiri tjedna (međutim, moram priznati da se pritisak radnih obveza smanjio od početka srpnja, s obzirom da je dio Hrvata iz realnog i državnog sektora ipak počeo koristiti godišnje odmore, tako da, osim klasične nervoze zadnjeg-tjedna-pred-godišnji-odmor, u naredna četiri tjedna ne očekujem neki pretjerani poslovni stres), ali nije naodmet početi razmišljati o tome što bi valjalo čitati preko ljeta, kad čovjek ima više vremena.

(nedavno sam na jednom stranom blogu jedne djevojke vidjela To-Do listu za ljeto, koja je uključivala i neke DIY projekte, večere, organizaciju događaja za Svjetsko prvenstvo u nogometu, reviziju garderobe, čitanje knjiga i slično, pa sam bila doista zbunjena da netko tko nije u školi ili na fakultetu i nema slobodno čitavo ljeto već par tjedana godišnjeg odmora kao sav radni narod, ima tako ambiciozne ljetne planove. Ja mislim da otkad radim nisam pravila planove za ljeto. Možda sam se poželjela ljetnog entuzijazma.)

U svakom slučaju, evo što me čeka:

- Dovršiti trilogiju „Prvi zakon“ iz prošlog posta – s obzirom da sam prvu knjigu riješila, iduće dvije se ne čine kao toliko velik zalogaj;
- Dovršiti sve objavljene romane „Pjesme Leda i Vatre“ - počela sam drugu knjigu, osim nje slijedi još četiri (to je malo ambiciozniji pothvat, ali s obzirom da ovo ljeto ne idem na more, ne putujem i ne radim, čini mi se izvedivo);
- Jedna naša novinska kuća je dva vikenda zaredom imala rasprodaju svojih i tuđih izdanja iz svog online-shopa, pa sam za vrlo malo novca stekla vlasništvo nad sljedećim naslovima:
1. Pet knjiga Johna Grishama: „Čudotvorac“, „Klijent“, „Komora“, „Slučaj Pelikan“ i „Vrijeme ubijanja“ („Čudotvorca“ i „Klijenta“ sam čitala, ali davno, tako da ponavljanje čak ne bi bilo niti naodmet);
2. Trilogija indijskog romanopisca Vikrama Setha pod zajedničkim naslovom „Prikladan momak“, i to „Kišni paviljon“, „Sveta rijeka“ i „Svadbeni sari“, pa ću i to pokušati;
3. Nekoliko naslova domaćih pisaca – „Lunapark“ Tomislava Zajeca, „Čefuri raus!“ Gorana Vojnoviča, „Tesla, portret među maskama“ Vladimira Pištala, te „Razdvojit ću pjenu od valova“ Ferija Lainščeka;
4. „Ubojice s razglednice“ Lize Marklund i Jamesa Pattersona;
- pronaći mrvicu vremena za „Slast na dnu pite“ Alana Bradleya;
- nastaviti s SF-serijalom Lois McMaster Bujold o Milesu Vorkosiganu.

Ako sve ovo stignem, samoj ću sebi dodijeliti medalju za osobitu koncentraciju. A ako niste šmekali sve do sada iznesene preporuke, evo što me obavještava Algoritam o svojim izdanjima u srpnju:

1. Cody McClain Brown: „Propuh, papuče i punica – vodič za preživljavanje“ (naslov izvornika: „Chasing a Croatian Girl: A Survivor's Tale“) – Amerikanac iz Oklahome, splitski zet i dotepenec u Zagreb, napisao je knjigu o hrvatskim običajima sa stajališta stranca. Djeluje kao da bi moglo biti zabavno, osim ako nije posve bezveze.
2. Sheryl Sandberg: „Ustrajnost: žene, poslovi i vođenje“ - malo teško za ljeto, ali moram vas izvijestiti da se o Sheryl Sandberg ne prestaje pisati i govoriti u poslovnom svijetu, jer je posljednja u nizu žena koje su (a ona na osobito šarmantan način) napale shvaćanja o „staklenom stropu“ za napredovanje žena u biznisu. Moglo bi biti zanimljivo, iako ima i puno oponenata i oponentica njezinim stavovima.
3. Seth McFarlane: „Tko preživi, pričat će“ - komičar, tvorac „Family Guya“ i „Teda“, napisao je roman prema kojemu je snimljen film „A Million Ways To Die in the West“; ako vam se ne ide u kino, izaberite knjigu.
4. John Hart: „Posljednje dijete“ – triler u kojem se radi o djeci, pobrao je hrpe nagrada, to bi moglo biti nešto za mene;
5. Michael Robotham: „Osumnjičenik“ i „Uništenje“ – krimići, s profesorom psihologije koji boluje od Parkinsonove bolesti u glavnoj ulozi.

Oznake: što čitati preko ljeta, preporuke, john grisham, vikram seth, joe abercrombie, lois mcmaster bujold, alan bradley, tomislav zajec, Goran Vojnović, feri lainšček, cody mcclain brown, sheryl sandberg, seth mcfarlane, john hart, michael robotham

13.07.2014. u 11:41 • 5 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< siječanj, 2020  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Siječanj 2020 (1)
Travanj 2019 (1)
Svibanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (1)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (6)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (11)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (8)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (8)
Rujan 2014 (9)
Kolovoz 2014 (11)
Srpanj 2014 (11)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (11)
Ožujak 2014 (6)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (16)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (7)
Rujan 2013 (11)
Kolovoz 2013 (12)
Srpanj 2013 (2)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.


Hit Counter by Digits


Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com