Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje

četvrtak, 30.10.2014.

Tomislav Zajec: "Lunapark"

Tomislav Zajec je hrvatski pjesnik, pisac i dramatičar mlađe generacije (1972., Zagreb). Prije „Lunaparka“, objavio je tri romana, nekoliko zbirki pjesama i niz izvođenih dramskih tekstova, te je dobitnik književnih nagrada u zemlji i inozemstvu. Čitajući „Lunapark“, prvi sam se put susrela s ovim piscem.

Radnja „Lunaparka“ prati šesnaestogodišnjaka čije ime ne znamo, ali kojega drugi likovi romana nazivaju Dante, koji je pobjegao iz odgojnog zavoda u Turopolju s još jednim žiteljem tog zavoda, Ozijem, u potrazi za svojom obitelji, za koju mu nitko nije rekao postoji li. Dječak upada u niz nadrealnih životnih okolnosti – spavanje na Glavnom kolodvoru, boravak u kući bivše zvijezde klasične glazbe, eksperimentiranje sa halucinogenim drogama poput meskalina, LSD-a, bonkasa i opijuma, zarađivanje za život općenjem s homoseksualcima i pedofilima i napadi skinsa.

O dječaku, u razlomljenoj, paralelnoj fabuli, saznajemo i to da je bio stanovnik doma za nezbrinutu djecu u Nazorovoj, da je jednom bio udomljen u seoskoj obitelji, ali da su ga, zbog kronične opstruktivne bolesti pluća i činjenice da je njegova udomiteljica zatrudnjela, vratili u dom. Znamo i da se u jednoj od svojih zagrebačkih epizoda uspio zaljubiti u djevojčicu po imenu Tuga, čija je majka odvjetnica kojoj su prijetili jer je u jednom predmetu pred sudom u Karlovcu branila pobunjene Srbe, pa se Tuga zbog sigurnosti odselila k ocu u Ameriku.

Osim toga, postoji i treća pripovjedna razina, na kojoj dječak komunicira sa svojim Anđelom, koji se kroz unutarnji dijalog s glavnim junakom pretvara u likove koje on upoznaje i u stvarnom životu.

Zbog pripovjedne tehnike, u prvi mi se mah priča učinila neobično nujnom i turobnom. Međutim, kroz roman, ustanovila sam da mi se likovi i njihovi postupci, te osobito događaji koji eskaliraju u zadnjoj trećini knjige gade i mislim da nikad dosad nisam naišla na knjigu koju mi je bilo toliko mučno čitati (ne želeći ulaziti previše u detalje, dječak upoznaje navodnog dobrotvora, bogatog poduzetnika koji daje novčana sredstva za nezbrinutu djecu i djecu s posebnim potrebama, a ustvari je sudionik kruga koji komunicira internetom i koji izrađuje pedofilski pornografski materijal). Stoga se slažem s Jagnom Pogačnik, koja je napisala pogovor ovom romanu, da je autor hladan i distanciran od svojih likova, i da prema njima ne pokazuje nikakvu milost.

Također se slažem da roman zorno opisuje koketiranje i izlete pripadnika povlaštene manjine u svijet marginaliziranih, bespomoćnih i potlačenih, i to radi osjećaja vlastite hrabrosti, društvenog eksperimenta ili potrebe za iživljavanjem nad slabijima. Na taj način upoznajemo mamu Gabrijelu, bivšu koncertnu pijanisticu koja preživljava uz konstantne ilegalne dostave medicinskog morfija, pritom se sadistički odnoseći prema dječaku, tretirajući ga istovremeno kao neželjenog sina i ljubavnika – mazohista. Nakon nje, u dječakov život ulaze Poldi i njegova prijateljica Gita, za koje tek nakon što epizoda s eksperimentiranjem s drogama i spavanjem u tuđem stanu završi brutalnim napadom skinsa, saznajemo da su ustvari povlaštena djeca ministra unutarnjih poslova, s adresom u zagrebačkom Gornjem gradu i životom na visokoj nozi. Osim njih, tu je i već spomenuti Mladen, poduzetnik i dobrotvor o kojemu ne vrijedi trošiti riječi.

Svi ovi likovi su potrošili i odbacili ne samo glavnog junaka romana, već i pripadnike njegovog društvenog kruga – Ozija, koji nakon Dantea postaje Franko, novi dječak-igračka mame Gabrijele; ili Sanjina, momka koji spava na kolodvoru i iznosi krupni otpad za zaradu.

Razmišljajući o tome zašto mi je bilo mučno čitati ovaj roman, jest zato što se, unatoč ili baš u skladu s namjerama autora, čitatelj na elementarnoj razini uspijeva povezati s glavnim likom i njegovim supatnicima, poistovjećujući se po liniji nemoći, osjećaja slabosti i bolesti, kao i zarobljenosti u nezavidnim životnim okolnostima. Zbog toga, ali i zbog subjektivnih razloga zbog kojih sam osobito osjetljiva na nepravdu prema nezbrinutoj djeci i djeci s teškoćama u razvoju, nadam se da više nikad neću morati čitati ovako mučan roman. Što ne znači da ga ne preporučujem onima koji žive u zabludi u kakvom točno društvu živimo, iako možda nismo svjesni njegova potajnog postojanja.

Oznake: tomislav zajec, lunapark, turopolje, nazorova, Nezbrinuta djeca, djeca s teškoćama u razvoju

30.10.2014. u 11:02 • 5 KomentaraPrint#

nedjelja, 13.07.2014.

Što čitati preko ljeta

Kao što već napomenuh, do nedvojbeno zasluženog godišnjeg odmora imam još puna četiri tjedna (međutim, moram priznati da se pritisak radnih obveza smanjio od početka srpnja, s obzirom da je dio Hrvata iz realnog i državnog sektora ipak počeo koristiti godišnje odmore, tako da, osim klasične nervoze zadnjeg-tjedna-pred-godišnji-odmor, u naredna četiri tjedna ne očekujem neki pretjerani poslovni stres), ali nije naodmet početi razmišljati o tome što bi valjalo čitati preko ljeta, kad čovjek ima više vremena.

(nedavno sam na jednom stranom blogu jedne djevojke vidjela To-Do listu za ljeto, koja je uključivala i neke DIY projekte, večere, organizaciju događaja za Svjetsko prvenstvo u nogometu, reviziju garderobe, čitanje knjiga i slično, pa sam bila doista zbunjena da netko tko nije u školi ili na fakultetu i nema slobodno čitavo ljeto već par tjedana godišnjeg odmora kao sav radni narod, ima tako ambiciozne ljetne planove. Ja mislim da otkad radim nisam pravila planove za ljeto. Možda sam se poželjela ljetnog entuzijazma.)

U svakom slučaju, evo što me čeka:

- Dovršiti trilogiju „Prvi zakon“ iz prošlog posta – s obzirom da sam prvu knjigu riješila, iduće dvije se ne čine kao toliko velik zalogaj;
- Dovršiti sve objavljene romane „Pjesme Leda i Vatre“ - počela sam drugu knjigu, osim nje slijedi još četiri (to je malo ambiciozniji pothvat, ali s obzirom da ovo ljeto ne idem na more, ne putujem i ne radim, čini mi se izvedivo);
- Jedna naša novinska kuća je dva vikenda zaredom imala rasprodaju svojih i tuđih izdanja iz svog online-shopa, pa sam za vrlo malo novca stekla vlasništvo nad sljedećim naslovima:
1. Pet knjiga Johna Grishama: „Čudotvorac“, „Klijent“, „Komora“, „Slučaj Pelikan“ i „Vrijeme ubijanja“ („Čudotvorca“ i „Klijenta“ sam čitala, ali davno, tako da ponavljanje čak ne bi bilo niti naodmet);
2. Trilogija indijskog romanopisca Vikrama Setha pod zajedničkim naslovom „Prikladan momak“, i to „Kišni paviljon“, „Sveta rijeka“ i „Svadbeni sari“, pa ću i to pokušati;
3. Nekoliko naslova domaćih pisaca – „Lunapark“ Tomislava Zajeca, „Čefuri raus!“ Gorana Vojnoviča, „Tesla, portret među maskama“ Vladimira Pištala, te „Razdvojit ću pjenu od valova“ Ferija Lainščeka;
4. „Ubojice s razglednice“ Lize Marklund i Jamesa Pattersona;
- pronaći mrvicu vremena za „Slast na dnu pite“ Alana Bradleya;
- nastaviti s SF-serijalom Lois McMaster Bujold o Milesu Vorkosiganu.

Ako sve ovo stignem, samoj ću sebi dodijeliti medalju za osobitu koncentraciju. A ako niste šmekali sve do sada iznesene preporuke, evo što me obavještava Algoritam o svojim izdanjima u srpnju:

1. Cody McClain Brown: „Propuh, papuče i punica – vodič za preživljavanje“ (naslov izvornika: „Chasing a Croatian Girl: A Survivor's Tale“) – Amerikanac iz Oklahome, splitski zet i dotepenec u Zagreb, napisao je knjigu o hrvatskim običajima sa stajališta stranca. Djeluje kao da bi moglo biti zabavno, osim ako nije posve bezveze.
2. Sheryl Sandberg: „Ustrajnost: žene, poslovi i vođenje“ - malo teško za ljeto, ali moram vas izvijestiti da se o Sheryl Sandberg ne prestaje pisati i govoriti u poslovnom svijetu, jer je posljednja u nizu žena koje su (a ona na osobito šarmantan način) napale shvaćanja o „staklenom stropu“ za napredovanje žena u biznisu. Moglo bi biti zanimljivo, iako ima i puno oponenata i oponentica njezinim stavovima.
3. Seth McFarlane: „Tko preživi, pričat će“ - komičar, tvorac „Family Guya“ i „Teda“, napisao je roman prema kojemu je snimljen film „A Million Ways To Die in the West“; ako vam se ne ide u kino, izaberite knjigu.
4. John Hart: „Posljednje dijete“ – triler u kojem se radi o djeci, pobrao je hrpe nagrada, to bi moglo biti nešto za mene;
5. Michael Robotham: „Osumnjičenik“ i „Uništenje“ – krimići, s profesorom psihologije koji boluje od Parkinsonove bolesti u glavnoj ulozi.

Oznake: što čitati preko ljeta, preporuke, john grisham, vikram seth, joe abercrombie, lois mcmaster bujold, alan bradley, tomislav zajec, Goran Vojnović, feri lainšček, cody mcclain brown, sheryl sandberg, seth mcfarlane, john hart, michael robotham

13.07.2014. u 11:41 • 5 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< siječanj, 2020  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Siječanj 2020 (1)
Travanj 2019 (1)
Svibanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (1)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (6)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (11)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (8)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (8)
Rujan 2014 (9)
Kolovoz 2014 (11)
Srpanj 2014 (11)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (11)
Ožujak 2014 (6)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (16)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (7)
Rujan 2013 (11)
Kolovoz 2013 (12)
Srpanj 2013 (2)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.


Hit Counter by Digits


Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com