Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 16.10.2014.
Vikram Seth: "Prikladan momak"
Neko vrijeme nisam objavljivala na blogu, dijelom zato što nisam imala inspiracije, a dijelom i stoga što sam čitala nešto zahtjevnija (u smislu: obimnija) djela, za koja mi je nužno trebalo vrijeme za čitanje i razmišljanje o njima.
Prvo od takvih je trilogija „Prikladan momak“ indijskoga pisca Vikrama Setha. Djelo se sastoji od tri romana koji se čitaju zajedno – „Kišni paviljon“, „Sveta rijeka“ i „Svadbeni sari“. U djelu kojega kritičari nazivaju indijskim „Ratom i mirom“ susrećemo se s okruženjem indijskoga potkontinenta u razdoblju nakon 1951. godine, kad su britanski kolonijalisti prepustili upravu državom Indijcima, te nakon što je počinjen atentat na Mahatmu Ghandija i nakon što je na njegovo mjesto, kao premijer Indije, zasjeo Nehru. U to vrijeme, Indija je još uvijek feudalna država s rascjepkanim posjedima u vlasništvu pojedinih radža i zemljoposjednika.
Ipak, čitatelj ulazi u priču jednim vjenčanjem. To je velik dan za obitelj Mehra, čija je matrijarhica, gospođa Rupa Mehra, zadovoljna svojim izborom supruga za kćer Savitu, jer se radi o Pranu Kapuru, sinu pokrajinskog ministra financija pokrajine Purva Pradeš (pa čak i unatoč tome što su zločeste tetke komentirale da je Pran nažalost ipak previše „tamnoput“). Osim nje, gospođa Rupa Mehra ima i sina Aruna, koji sa snahom Minakši, iz obitelji tamošnjeg uglednog suca Ćaterđija, živi u Kalkuti, a s njima živi i neoženjeni sin Varun, dok je najmlađa kćer Lata još uvijek s majkom.
S druge strane, obitelj Kapur osim ministra Maheša Kapura, koji se upravo nalazi u proceduri donošenja zakona kojim će se svim zemljoposjednicima oduzeti posjedi, raspolaže i nekim drugim članovima – Pran je profesor književnosti na sveučilištu u njihovu rodnom Brahmapuru, njegova majka je domaćica koja je sa svojim suprugom bila borac za probitak Kongresne stranke (stranke Mahatme Ghandija), ali sad uživa u svom životu domaćice, te kćer Vina, koja je udana za obućara i trgovca Kendarnatha Tandona, s kojim ima sina Bhaskara, devetogodišnjaka izrazito zainteresiranog za čari matematike. Ne smijemo zaboraviti niti Mana Kapura, Pranovog i Vininog brata, čija tragična ljubavna priča s pjevačicom narodne indijske glazbe, Saidom Bai, počinje upravo u noći Pranova i Savitina vjenčanja.
No, tragičnih ljubavnih priča ne nedostaje i na drugim frontama – nakon što je udala Savitu, gospođa Rupa Mehra ozbiljno planira izabrati prikladnog momka i za svoju mlađu kćer, Latu. Međutim, Lata ima i vlastite planove, ili bolje rečeno, vlastitu sudbinu, koja je natjera da se zagleda u studenta Kabira, ali s kojim ni na koji način ne može ostvariti ljubavnu vezu, jer je Kabir zbog svojih osobina definitivno neprikladan momak. Vidjevši svoju priliku, počinju joj se udvarati i pisac Amit Ćaterđi (brat Latine šurjakinje Minakši, koji živi sa svojim bratom Dipankarom, zanesenim filozofom, i sestrom Kakoli, djevojkom iz indijskog visokog društva, te svojim roditeljima), ali i self-made-man Hareš Khana, smiješno odjeveni, prizemljeni poslovođa u tvornici cipela, koji je pristupio upravo gospođi Rupi Mehra i svoje udvaranje prema Lati počeo upravo u odnosu na njezinu majku.
U pozadini cijele priče autor nam neprestano prenosi događanja iz društvenog, političkog i vjerskog života Indije u tom razdoblju. Tu zemlju, naime, potresaju neprestani nemiri, koji izviru iz arhaične klasne (kastinske) podjele te potrebe za promjenom, novim političkim strujama – socijalizmom i nacionalizmom, ali i iz vjerskih podjela na hinduse i muslimane, jer muslimanska manjina (koja je odjeljivanjem Pakistana od Indije dobila svoju državu) neprestano traži svoja prava u Indiji, a neki osobito krvavi povijesni događaji, poput istovremenog održavanja dvaju vjerskih blagdana koji su rezultirali masakrom i progonom, svjedoče o težini tih podjela. Osim toga, autor dotiče i pitanje „nedodirljivih“ i njihovih prava, s čime se osobito susreće Man Kapur na svom proputovanju kroz ruralnu Indiju u pratnji učitelja jezika urdu, Rašida Khana.
Malo je reći da je ovo djelo (koje je Vikramu Sethu donijelo svjetsku slavu) ogromno – „Kišni paviljon“ ima 494 stranice, „Sveta rijeka“ 638 stranica, a posljednji dio, „Svadbeni sari“, čak 718 stranica. Ipak, kako nisam mogla donijeti sud o romanu a da nisam pročitala sva tri dijela, s obzirom da su dijelovi međusobno povezani i da čine jednu logičnu cjelinu, odlučila sam napisati nešto o trilogiji, a ne o svakom pojedinom njezinom dijelu.
U konačnici, svidjelo mi se, iako je, po indijskom običaju, blagoglagoljivo. Ljubavne priče koje se događaju u romanu su ljupke, u likove se čitatelj lako može zaljubiti, pa se vrlo brzo i lako može prelijetati preko stranica. Stoga nije čudo (a ni sama se ne bih bolje izrazila) što je The Times o romanu napisao: „Nađite vremena za ovaj roman. Pravit će vam društvo do kraja života.“, a u Guardianu je o romanu rečeno: „Ovaj je roman dugo, slatko i besano hodočašće kroz život.“ Toplo preporučujem.
Oznake: vikram seth, prikladan momak, kišni paviljon, sveta rijeka, svadbeni sari
nedjelja, 13.07.2014.
Što čitati preko ljeta
Kao što već napomenuh, do nedvojbeno zasluženog godišnjeg odmora imam još puna četiri tjedna (međutim, moram priznati da se pritisak radnih obveza smanjio od početka srpnja, s obzirom da je dio Hrvata iz realnog i državnog sektora ipak počeo koristiti godišnje odmore, tako da, osim klasične nervoze zadnjeg-tjedna-pred-godišnji-odmor, u naredna četiri tjedna ne očekujem neki pretjerani poslovni stres), ali nije naodmet početi razmišljati o tome što bi valjalo čitati preko ljeta, kad čovjek ima više vremena.
(nedavno sam na jednom stranom blogu jedne djevojke vidjela To-Do listu za ljeto, koja je uključivala i neke DIY projekte, večere, organizaciju događaja za Svjetsko prvenstvo u nogometu, reviziju garderobe, čitanje knjiga i slično, pa sam bila doista zbunjena da netko tko nije u školi ili na fakultetu i nema slobodno čitavo ljeto već par tjedana godišnjeg odmora kao sav radni narod, ima tako ambiciozne ljetne planove. Ja mislim da otkad radim nisam pravila planove za ljeto. Možda sam se poželjela ljetnog entuzijazma.)
U svakom slučaju, evo što me čeka:
- Dovršiti trilogiju „Prvi zakon“ iz prošlog posta – s obzirom da sam prvu knjigu riješila, iduće dvije se ne čine kao toliko velik zalogaj;
- Dovršiti sve objavljene romane „Pjesme Leda i Vatre“ - počela sam drugu knjigu, osim nje slijedi još četiri (to je malo ambiciozniji pothvat, ali s obzirom da ovo ljeto ne idem na more, ne putujem i ne radim, čini mi se izvedivo);
- Jedna naša novinska kuća je dva vikenda zaredom imala rasprodaju svojih i tuđih izdanja iz svog online-shopa, pa sam za vrlo malo novca stekla vlasništvo nad sljedećim naslovima:
1. Pet knjiga Johna Grishama: „Čudotvorac“, „Klijent“, „Komora“, „Slučaj Pelikan“ i „Vrijeme ubijanja“ („Čudotvorca“ i „Klijenta“ sam čitala, ali davno, tako da ponavljanje čak ne bi bilo niti naodmet);
2. Trilogija indijskog romanopisca Vikrama Setha pod zajedničkim naslovom „Prikladan momak“, i to „Kišni paviljon“, „Sveta rijeka“ i „Svadbeni sari“, pa ću i to pokušati;
3. Nekoliko naslova domaćih pisaca – „Lunapark“ Tomislava Zajeca, „Čefuri raus!“ Gorana Vojnoviča, „Tesla, portret među maskama“ Vladimira Pištala, te „Razdvojit ću pjenu od valova“ Ferija Lainščeka;
4. „Ubojice s razglednice“ Lize Marklund i Jamesa Pattersona;
- pronaći mrvicu vremena za „Slast na dnu pite“ Alana Bradleya;
- nastaviti s SF-serijalom Lois McMaster Bujold o Milesu Vorkosiganu.
Ako sve ovo stignem, samoj ću sebi dodijeliti medalju za osobitu koncentraciju. A ako niste šmekali sve do sada iznesene preporuke, evo što me obavještava Algoritam o svojim izdanjima u srpnju:
1. Cody McClain Brown: „Propuh, papuče i punica – vodič za preživljavanje“ (naslov izvornika: „Chasing a Croatian Girl: A Survivor's Tale“) – Amerikanac iz Oklahome, splitski zet i dotepenec u Zagreb, napisao je knjigu o hrvatskim običajima sa stajališta stranca. Djeluje kao da bi moglo biti zabavno, osim ako nije posve bezveze.
2. Sheryl Sandberg: „Ustrajnost: žene, poslovi i vođenje“ - malo teško za ljeto, ali moram vas izvijestiti da se o Sheryl Sandberg ne prestaje pisati i govoriti u poslovnom svijetu, jer je posljednja u nizu žena koje su (a ona na osobito šarmantan način) napale shvaćanja o „staklenom stropu“ za napredovanje žena u biznisu. Moglo bi biti zanimljivo, iako ima i puno oponenata i oponentica njezinim stavovima.
3. Seth McFarlane: „Tko preživi, pričat će“ - komičar, tvorac „Family Guya“ i „Teda“, napisao je roman prema kojemu je snimljen film „A Million Ways To Die in the West“; ako vam se ne ide u kino, izaberite knjigu.
4. John Hart: „Posljednje dijete“ – triler u kojem se radi o djeci, pobrao je hrpe nagrada, to bi moglo biti nešto za mene;
5. Michael Robotham: „Osumnjičenik“ i „Uništenje“ – krimići, s profesorom psihologije koji boluje od Parkinsonove bolesti u glavnoj ulozi.
Oznake: što čitati preko ljeta, preporuke, john grisham, vikram seth, joe abercrombie, lois mcmaster bujold, alan bradley, tomislav zajec, Goran Vojnović, feri lainšček, cody mcclain brown, sheryl sandberg, seth mcfarlane, john hart, michael robotham
