Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 13.07.2014.
Što čitati preko ljeta
Kao što već napomenuh, do nedvojbeno zasluženog godišnjeg odmora imam još puna četiri tjedna (međutim, moram priznati da se pritisak radnih obveza smanjio od početka srpnja, s obzirom da je dio Hrvata iz realnog i državnog sektora ipak počeo koristiti godišnje odmore, tako da, osim klasične nervoze zadnjeg-tjedna-pred-godišnji-odmor, u naredna četiri tjedna ne očekujem neki pretjerani poslovni stres), ali nije naodmet početi razmišljati o tome što bi valjalo čitati preko ljeta, kad čovjek ima više vremena.
(nedavno sam na jednom stranom blogu jedne djevojke vidjela To-Do listu za ljeto, koja je uključivala i neke DIY projekte, večere, organizaciju događaja za Svjetsko prvenstvo u nogometu, reviziju garderobe, čitanje knjiga i slično, pa sam bila doista zbunjena da netko tko nije u školi ili na fakultetu i nema slobodno čitavo ljeto već par tjedana godišnjeg odmora kao sav radni narod, ima tako ambiciozne ljetne planove. Ja mislim da otkad radim nisam pravila planove za ljeto. Možda sam se poželjela ljetnog entuzijazma.)
U svakom slučaju, evo što me čeka:
- Dovršiti trilogiju „Prvi zakon“ iz prošlog posta – s obzirom da sam prvu knjigu riješila, iduće dvije se ne čine kao toliko velik zalogaj;
- Dovršiti sve objavljene romane „Pjesme Leda i Vatre“ - počela sam drugu knjigu, osim nje slijedi još četiri (to je malo ambiciozniji pothvat, ali s obzirom da ovo ljeto ne idem na more, ne putujem i ne radim, čini mi se izvedivo);
- Jedna naša novinska kuća je dva vikenda zaredom imala rasprodaju svojih i tuđih izdanja iz svog online-shopa, pa sam za vrlo malo novca stekla vlasništvo nad sljedećim naslovima:
1. Pet knjiga Johna Grishama: „Čudotvorac“, „Klijent“, „Komora“, „Slučaj Pelikan“ i „Vrijeme ubijanja“ („Čudotvorca“ i „Klijenta“ sam čitala, ali davno, tako da ponavljanje čak ne bi bilo niti naodmet);
2. Trilogija indijskog romanopisca Vikrama Setha pod zajedničkim naslovom „Prikladan momak“, i to „Kišni paviljon“, „Sveta rijeka“ i „Svadbeni sari“, pa ću i to pokušati;
3. Nekoliko naslova domaćih pisaca – „Lunapark“ Tomislava Zajeca, „Čefuri raus!“ Gorana Vojnoviča, „Tesla, portret među maskama“ Vladimira Pištala, te „Razdvojit ću pjenu od valova“ Ferija Lainščeka;
4. „Ubojice s razglednice“ Lize Marklund i Jamesa Pattersona;
- pronaći mrvicu vremena za „Slast na dnu pite“ Alana Bradleya;
- nastaviti s SF-serijalom Lois McMaster Bujold o Milesu Vorkosiganu.
Ako sve ovo stignem, samoj ću sebi dodijeliti medalju za osobitu koncentraciju. A ako niste šmekali sve do sada iznesene preporuke, evo što me obavještava Algoritam o svojim izdanjima u srpnju:
1. Cody McClain Brown: „Propuh, papuče i punica – vodič za preživljavanje“ (naslov izvornika: „Chasing a Croatian Girl: A Survivor's Tale“) – Amerikanac iz Oklahome, splitski zet i dotepenec u Zagreb, napisao je knjigu o hrvatskim običajima sa stajališta stranca. Djeluje kao da bi moglo biti zabavno, osim ako nije posve bezveze.
2. Sheryl Sandberg: „Ustrajnost: žene, poslovi i vođenje“ - malo teško za ljeto, ali moram vas izvijestiti da se o Sheryl Sandberg ne prestaje pisati i govoriti u poslovnom svijetu, jer je posljednja u nizu žena koje su (a ona na osobito šarmantan način) napale shvaćanja o „staklenom stropu“ za napredovanje žena u biznisu. Moglo bi biti zanimljivo, iako ima i puno oponenata i oponentica njezinim stavovima.
3. Seth McFarlane: „Tko preživi, pričat će“ - komičar, tvorac „Family Guya“ i „Teda“, napisao je roman prema kojemu je snimljen film „A Million Ways To Die in the West“; ako vam se ne ide u kino, izaberite knjigu.
4. John Hart: „Posljednje dijete“ – triler u kojem se radi o djeci, pobrao je hrpe nagrada, to bi moglo biti nešto za mene;
5. Michael Robotham: „Osumnjičenik“ i „Uništenje“ – krimići, s profesorom psihologije koji boluje od Parkinsonove bolesti u glavnoj ulozi.
Oznake: što čitati preko ljeta, preporuke, john grisham, vikram seth, joe abercrombie, lois mcmaster bujold, alan bradley, tomislav zajec, Goran Vojnović, feri lainšček, cody mcclain brown, sheryl sandberg, seth mcfarlane, john hart, michael robotham
petak, 04.07.2014.
Alan Bradley: "Dimljena haringa bez senfa"
Recimo, nisam uopće pročitala prvi dio ovog serijala, iako je objavljen kod nas u Nakladi Ljevak pod naslovom „Slast na dnu pite“, jer u kojoj god sam ga knjižnici tražila, uvijek su imali drugi i treći nastavak, ali ne i prvi.
Tako da sam se nakon davno pročitanog drugog dijela ovog ljupkog krimi-serijala, pod naslovom „Korov, vješala i krvnikova kukuljica“, odlučila prepustiti se okolnostima i pročitati „Dimljenu haringu bez senfa“, treći dio serijala, nadajući se da ću negdje, nekako, pod nekom sretnom konstelacijom zviježđa, nabasati i na prvi dio.
Za one koji nisu upoznati o čemu se radi, recimo prvo da je Alan Bradley Kanađanin, koji je prije prijevremenog odlaska u mirovinu 1994. godine, bio voditelj televizijske tehnike u medijskom centru Sveučilišta Saskatchewan, a potom se posvetio književnoj karijeri na Malti, u društvu supruge „i dvije proračunate mačke“. Bradley je nagrađivan prvenstveno kao autor dječje literature, a najpoznatiji je upravo po serijalu kriminalističkih romana za mlade o Flaviji de Luce, od kojih je za „Slast na dnu pite“ dobio nagradu Dagger Udruženja pisaca kriminalističkih romana, prvu nagradu Udruženja pisaca Saskatchewana za dječju književnost, nagradu Dilys Award, nagradu Agatha te nagrade Macavity i Barry za najbolji prvi roman.
Brojnost književnih nagrada koje su otposlane u smjeru autora, zaslužuju da nešto kažemo i o glavnoj junakinji. Naime, Flavia de Luce, kao najmlađa od triju kćeri osiromašenog plemića, jedanaestogodišnja je djevojčica koja vrlo rano u životu našla svoju životnu strast, a to je kemija. Istu je naslijedila od neobičnog ujaka Tarquina de Lucea, čiji je laboratorij preuzela. Njezine sestre Ofelia (Feely) i Dafna (Daffy), obje imaju svoje strasti – Feely svoj izgled, a Daffy svoje knjige, a osim toga, imaju i zajedničku strast koja se sastoji u šikaniranju svoje najmlađe sestre, zbog čega je Flavia prilično često prepuštena sama sebi, ali i prilično samostalna u otkrivanju zločina koji se na ovaj ili onaj način dogode u njezinoj neposrednoj okolini.
Na početku ovog romana, zatječemo Flaviju kako dopušta da joj jedna postarija Ciganka iz kristalne kugle gata o budućnosti, pri čemu se dogodi jedan izrazito nesretan slučaj, koji, časna riječ, nema nikakve veze s Flavijom, pa se Cigankin šator zapali. Flavia, ne zbog grižnje savjesti, Ciganku odlučuje smjestiti u dijelu svog obiteljskog imanja Buckshaw, a nakon što starica u noći bude napadnuta, i nakon što se u drugim dijelovima imanja također vrlo brzo dogode i drugi zločini, Flavia se baca na otkrivanje što je posrijedi i tko stoji iza gnusnih napada na njezinom vlastitom kućnom pragu.
Ono što je simpatično oko Flavije de Luce jest što čitatelja definitivno ne ostavlja u iluziji da se radi o briljantnoj, naprosto savršenoj mladoj dami – Flavia ni malo ne mari za svoje haljine, priprema obroke na Bunsenovom plameniku, juri na svom povremeno blatnom damskom biciklu koji je nazvala Gladys i s kojim često razgovara u nedostatku drugih sugovornika, često laže starijima, šverca zabranjene predmete iza svojih leđa i zna biti prilično neposlušna, čak je sklona zanemariti i neke posve izravne zabrane odraslih.
Ipak, u pozadini priče je činjenica da Flavia, koju njezin otac sustavno ignorira, a sestre se zločesto iskaljuju na njoj, neprestano traži uspomenu na majku Harriet koja je stradala u planinarskoj nesreći. Zbog toga, uvijek se nekako rastužim zbog ove pametne, ali ne osobito ljupke djevojčice, i zbog toga čitatelj može suosjećati s njom i voljeti njezine pustolovine i nevolje u koje upada iz romana u roman.
Preporuka – djeci, kao i odraslima kojima se svidio krimi-serijal Alexandera McCall-Smitha o Prvoj damskoj detektivskoj agenciji.
Oznake: alan bradley, dimljena haringa bez senfa, flavia de luce
