Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje

utorak, 28.09.2021.

Louis de Bernieres: "Crveni pas"

Malo prekidam pisanje o fantasyu i SF-u da bih vas ponovno upoznala s knjigom o kojoj sam možda već pisala, a možda i nisam. Louis de Bernieres je jedan od mojih najdražih pisaca, ima krasnu španjolsku trilogiju, a „Crveni pas“ je njegova knjiga za djecu i odrasle, temeljena na istinitoj priči.

„Tijekom jednog od svojih putovanja u zapadnu Australiju 1998. godine, Louis de Bernieres pronašao je brončani kip Crvenog psa i poželio doznati kome je posvećen. Nije morao dugo tražiti. Kilometrima uokolo svi su znali priču o Crvenom psu, „profesionalnom putniku“, simpatičnom izjelici koji je s uživanjem jeo sve: vrećice, štapove, leptire, perje i čarape, i koji je pronašao svoj vlastiti način transporta, auto-stopiranje širom Australije. Na svojim putovanjima sretao je različite ljude, sretne i nesretne, ljubazne i one manje ljubazne, a svima njima bilo je zajedničko jedno: svi su htjeli prisvojiti tog samostalnog, pametnog i hrabrog psa. No on je svoju slobodu bio spreman žrtvovati samo za jednog čovjeka, šarmantnog i mladog vozača čiji će ljubavni život patiti upravo zbog njega.“

Louis de Bernieres je prikupio sve priče koje su kolale o Crvenom psu i ukoričio ih.

Ovoga puta „Crvenog psa“ sam čitala svojoj djeci prije spavanja, uvijek po nekoliko poglavlja. I iako ima dijelova koji nisu baš za djecu (ružne, često i nepopravljive stvari koje su se dogodile psu i ljudima oko njega), mislim da im se svidjelo i sa zanimanjem su pratile dogodovštine Crvenog psa, koji se službeno zvao Tally Ho (ima taj jedan humoristični moment koji jako zabavlja djecu, a to je da pas koji jede jestive i nejestive stvari najčešće vrlo smrdljivo prdi, posebno u zatvorenim prostorima). Zapadna Australija je dio u kojemu su ljudi rijetko naseljeni, koji se i devedesetih godina još polagano kolonizirao i počeo eksploatirati, tako da je mjesta za jedno pseto – lutalicu tamo uvijek bilo. Crvenog psa su svi znali, znao se povesti u osobnim automobilima, pa se čak i vozio u autobusima, kamionima i drugim vozilima, ali se uvijek vratio kući.

Priča je kratka, dirljiva, pisana laganim jezikom tako da se može čitati, posebno namijenjena ljubiteljima pasa i drugih životinja, i svakako je preporučujem kao lagano štivo prije spavanja.

Oznake: louis de bernieres, crveni pas, Životinje, lutalica, Književnost, knjige, čitanje

28.09.2021. u 15:30 • 1 KomentaraPrint#

subota, 25.09.2021.

Ursula Le Guin: "Svijet se kaže šuma"

Ljeto sam provela čitajući SF i fantasy, počela sam upravo romanom (novelom?) iz naslova. Preporuku za „Svijet se kaže šuma“ sam dobila još davne 2006. godine od jedne divne žene od koje možda ovakvu preporuku ne bih nikad očekivala (nije univerzalno znana kao ljubiteljica SF-a), ali je knjiga u antikvarijatu kupljena (da ne kažem da prijevod naslova točno glasi: „Svet se kaže šuma“) još tada, i stajala je čekajući mene i pravi trenutak.

Pravi trenutak došao je ovo ljeto. Kako je to dobra knjiga! Za SF i općenito.

Nakon što su Zemljani uništili Zemlju, krenuli su kolonizirati druge planete, planete na kojemu još ima drveta, sada luksuznog proizvoda. Nalaze se na planetu koji nazivaju Novi Tahiti – većinom muškarci: drvosječe i vojnici koji ih čuvaju. Domoroci na tom planetu su navodno volonteri (ali volonteri koje drže u oborima preko noći), niski majmunoliki stvorovi zelenkastog krzna. Suočeni s ekocidom, „stvorci“, predvođeni Selverom, konačno se bune i postaju poput Zemljana koji su ih nekada porobljavali – nasilni i krvožedni, iako to prva izviđanja planeta ne bi nikada pretpostavila.

No strahota ekocida se ogleda upravo u tome – mijenjajući Šumu, mijenjate i život koji se na nju oslanja i koji u njoj izvire.

Meni je ovo bilo fantastično, distopija na razini „Sluškinjine priče“ (iako tek kratak roman), koja izaziva gnušanje i zabrinutost nad budućnošću i našeg planeta. Svakako čitati, s razumijevanjem!

(ne moram niti spominjati da je Ursula Le Guin autorica na koji naši nakladnici moraju svrnuti malo sustavnije oko i početi je ozbiljnije prevoditi: rođena je u Berkeleyu u Kaliforniji 21.10.1929. godine, diplomirala na Radcliffeu, a magistrirala na Kolumbiji, bila je udana za francuskog povjesničara Charlesa Le Guina. Umrla je 2018. godine, ostavivši opsežan opus fantasya i SF-a, iako je pisala i realističke romane i poeziju. Kaže se da je njezinim Hainish ciklusom SF žanr zakoračio u prostore visoke književnosti).

Oznake: ursula le guin, svijet se kaže šuma, ekocid, planet zemlja, šuma, knjige, čitanje, Književnost

25.09.2021. u 15:28 • 3 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< rujan, 2021 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (6)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Siječanj 2020 (1)
Travanj 2019 (1)
Svibanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (1)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (6)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (11)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (8)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (8)
Rujan 2014 (9)
Kolovoz 2014 (11)
Srpanj 2014 (11)
Lipanj 2014 (3)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.


Hit Counter by Digits


Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com