Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
subota, 25.09.2021.
Ursula Le Guin: "Svijet se kaže šuma"
Ljeto sam provela čitajući SF i fantasy, počela sam upravo romanom (novelom?) iz naslova. Preporuku za „Svijet se kaže šuma“ sam dobila još davne 2006. godine od jedne divne žene od koje možda ovakvu preporuku ne bih nikad očekivala (nije univerzalno znana kao ljubiteljica SF-a), ali je knjiga u antikvarijatu kupljena (da ne kažem da prijevod naslova točno glasi: „Svet se kaže šuma“) još tada, i stajala je čekajući mene i pravi trenutak.
Pravi trenutak došao je ovo ljeto. Kako je to dobra knjiga! Za SF i općenito.
Nakon što su Zemljani uništili Zemlju, krenuli su kolonizirati druge planete, planete na kojemu još ima drveta, sada luksuznog proizvoda. Nalaze se na planetu koji nazivaju Novi Tahiti – većinom muškarci: drvosječe i vojnici koji ih čuvaju. Domoroci na tom planetu su navodno volonteri (ali volonteri koje drže u oborima preko noći), niski majmunoliki stvorovi zelenkastog krzna. Suočeni s ekocidom, „stvorci“, predvođeni Selverom, konačno se bune i postaju poput Zemljana koji su ih nekada porobljavali – nasilni i krvožedni, iako to prva izviđanja planeta ne bi nikada pretpostavila.
No strahota ekocida se ogleda upravo u tome – mijenjajući Šumu, mijenjate i život koji se na nju oslanja i koji u njoj izvire.
Meni je ovo bilo fantastično, distopija na razini „Sluškinjine priče“ (iako tek kratak roman), koja izaziva gnušanje i zabrinutost nad budućnošću i našeg planeta. Svakako čitati, s razumijevanjem!
(ne moram niti spominjati da je Ursula Le Guin autorica na koji naši nakladnici moraju svrnuti malo sustavnije oko i početi je ozbiljnije prevoditi: rođena je u Berkeleyu u Kaliforniji 21.10.1929. godine, diplomirala na Radcliffeu, a magistrirala na Kolumbiji, bila je udana za francuskog povjesničara Charlesa Le Guina. Umrla je 2018. godine, ostavivši opsežan opus fantasya i SF-a, iako je pisala i realističke romane i poeziju. Kaže se da je njezinim Hainish ciklusom SF žanr zakoračio u prostore visoke književnosti).
Oznake: ursula le guin, svijet se kaže šuma, ekocid, planet zemlja, šuma, knjige, čitanje, Književnost
petak, 01.04.2016.
Stephen King: "Djevojčica koja je obožavala Toma Gordona"
(nije prvoaprilska!)
Dakle. Dugo nisam čitala Kinga, možda čak od ljeta prije dvije i pol godine kad sam pročitala zbirku njegovih kratkih priča. Ipak, šmucajući se više po stanu nego inače (i nama domaćicama su bili uskrsni praznici), ustanovila sam da imam niz njegovih knjiga koje nisam još čitala. Čak štoviše, ne samo njegovih, s obzirom da sam kupila sigurno šezdesetak knjiga iz Algoritmove Najbiblioteke, a možda sam dvije trećine pročitala (neke, poput serijala krimića o knjižaru autora Johna Dunninga, sigurno ću ponoviti). Tako da od mene možete očekivati još zastarjelih preporuka osim ove i prethodne.
A King kao King... “Djevojčica koja je obožavala Toma Gordona” me prestravila tako da sam jednu večer morala ostati budna, pročitati knjigu do kraja i onda pola noći drhtati od straha pred mogućnošću da ću se jednom izgubiti u šumi, jer upravo se to dogodilo glavnoj junakinji, devetogodišnjoj Trishi McFarland, koja je na izletu s majkom i bratom odlutala sa staze, pa odlutala još malo više u krivom smjeru, prešla granicu savezne države Maine u saveznu državu New Hampshire, i provela dva tjedna sama u šumi.
Jedino društvo u borbi protiv prirode na život i smrt predstavljale su joj bejzbolske utakmice koje je slušala na svom walkmanu, stoga svojevrsni lajtmotiv cijeloga romana je njezina ljubav prema bacaču Tomu Gordonu, s kojim povremeno razgovara i koji vodi malu djevojčicu kroz šumske predjele, sprječavajući da je njezin smrtni strah nadvlada.
Ja vjerojatno nisam najveći fan Stephena Kinga, nisam čitala “Dark Tower” i ne zna se hoću li, ali pročitala sam dovoljno Kingovih romana da mogu reći da je i ovaj roman neporecivo kingovski – napetost koja se može rezati nožem, čudovišta iz naših noćnih mora koja izviruju iz mašte tako da kasnije ne možemo odrediti gdje je stvarnost prestala, a počeo košmar... Ako se želite dobro preplašiti, bilo koji Kingov roman, pa i “Djevojčica koja je obožavala Toma Gordona”, predstavljaju prokušani recept s kojim nećete pogriješiti.
Oznake: stephen king, djevojčica koja je obožavala toma gordona, šuma, bejzbol, algoritam, najbiblioteka
