Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 01.04.2016.
Stephen King: "Djevojčica koja je obožavala Toma Gordona"
(nije prvoaprilska!)
Dakle. Dugo nisam čitala Kinga, možda čak od ljeta prije dvije i pol godine kad sam pročitala zbirku njegovih kratkih priča. Ipak, šmucajući se više po stanu nego inače (i nama domaćicama su bili uskrsni praznici), ustanovila sam da imam niz njegovih knjiga koje nisam još čitala. Čak štoviše, ne samo njegovih, s obzirom da sam kupila sigurno šezdesetak knjiga iz Algoritmove Najbiblioteke, a možda sam dvije trećine pročitala (neke, poput serijala krimića o knjižaru autora Johna Dunninga, sigurno ću ponoviti). Tako da od mene možete očekivati još zastarjelih preporuka osim ove i prethodne.
A King kao King... “Djevojčica koja je obožavala Toma Gordona” me prestravila tako da sam jednu večer morala ostati budna, pročitati knjigu do kraja i onda pola noći drhtati od straha pred mogućnošću da ću se jednom izgubiti u šumi, jer upravo se to dogodilo glavnoj junakinji, devetogodišnjoj Trishi McFarland, koja je na izletu s majkom i bratom odlutala sa staze, pa odlutala još malo više u krivom smjeru, prešla granicu savezne države Maine u saveznu državu New Hampshire, i provela dva tjedna sama u šumi.
Jedino društvo u borbi protiv prirode na život i smrt predstavljale su joj bejzbolske utakmice koje je slušala na svom walkmanu, stoga svojevrsni lajtmotiv cijeloga romana je njezina ljubav prema bacaču Tomu Gordonu, s kojim povremeno razgovara i koji vodi malu djevojčicu kroz šumske predjele, sprječavajući da je njezin smrtni strah nadvlada.
Ja vjerojatno nisam najveći fan Stephena Kinga, nisam čitala “Dark Tower” i ne zna se hoću li, ali pročitala sam dovoljno Kingovih romana da mogu reći da je i ovaj roman neporecivo kingovski – napetost koja se može rezati nožem, čudovišta iz naših noćnih mora koja izviruju iz mašte tako da kasnije ne možemo odrediti gdje je stvarnost prestala, a počeo košmar... Ako se želite dobro preplašiti, bilo koji Kingov roman, pa i “Djevojčica koja je obožavala Toma Gordona”, predstavljaju prokušani recept s kojim nećete pogriješiti.
Oznake: stephen king, djevojčica koja je obožavala toma gordona, šuma, bejzbol, algoritam, najbiblioteka
srijeda, 30.03.2016.
Bill Tancer: "Klik"
Uzela sam desetak dana za brzinsko čitanje nekoliko knjiga o kojima ću pisati u narednih par postova - prva od kojih je knjiga iz naslova, koju sam gnjavila neko dulje vrijeme, i čije se čitanje definitivno nije isplatilo, zatim sam čitala vrlo zgodan “Baby Owner's Manual” (priručnik za vlasnike beba), koji zaslužuje da ga se i vizualno poprati, jer je izrađen kao za bilo koji drugi uređaj, s uputama za rukovanje i savjetima za održavanje, te “Djevojčicu koja je obožavala Toma Gordona” Stephena Kinga, s obzirom da sam ustanovila da imam niz naslova iz Algoritmove Najbiblioteke koje uopće nikad nisam pročitala (sad čitam “Raj” Lize Marklund).
“Klik” je naslov koji je preveden i objavljen u sklopu Algoritmove biblioteke Facta, a podnaslovljen je kao “Što milijun ljudi rade na internetu i što to govori o njima”(kod nas je objavljena 2010. godine, a u izvorniku 2008. godine).
Dakle, ovo je školski primjer kako neke knjige ne treba čitati kad im prođe vrijeme – to se pogotovo odnosi na svijet informacijskih tehnologija kakav ova knjiga obrađuje, koji se brzo mijenja, zbog čega gotovo sve spoznaje iz ove knjige ili više nisu: a) istinite; b) relevatne; c) nepoznate (čak štoviše, radi se o opće poznatim stvarima glede interneta).
Autor Bill Tancer je generalni direktor globalnih istraživanja u Hitwiseu, tvrtki koja prikuplja i analizira podatke o ponašanju na internetu – on tvrdi da ti podatci predstavljaju najrelevantniji izvor statističkih pokazatelja o ljudskom ponašanju jer su anonimni i jer su tako obimni, zbog čega valja pretpostaviti da su i najtočniji, te predlaže da se navedeni podatci upotrijebe u marketinške i prodajne svrhe (kao što znamo, u godinama koje su uslijedile, njegove su sugestije itekako prihvaćene i gotovo su se svi tržišni subjekti naglavce bacili u online istraživanje tržišta i promocije svojih proizvoda, na ovaj ili onaj način).
Nadalje, on govori o ponašanju Amerikanaca na internetu kroz tri P – pornografiju, pilule (radi se, dakako, o Viagri) i pokeru – sada je već poznat statistički podatak da je petak najčešći dan za posjet stranicama s pornografskim sadržajem (prema porastu broja pretraga), a da nedjeljom taj broj opada; autor pretpostavlja da je to zbog perzistiranja kršćanske tradicije u Americi. Osim toga, u začecima popularnosti društvenih mreža (govorimo o vremenu kad je Yahoo rulao, kad Google još nije bio tako moćan, Myspace je bio u silaznoj putanji, a Facebook je tek počinjao, dok nekih drugih društvenih mreža praktički da i nije bilo), autor je primijetio da porastom popularnosti društvenih mreža opada interes za pornografiju, pa valja pretpostaviti da se i ovaj trend nastavio u narednih osam-devet godina.
Osim toga, analiza ponašanja na internetu može vam reći kada se traže maturalne haljine (iznenađujuće, u siječnju), kako donosimo i provodimo novogodišnje odluke i kako internet eliminira kognitivnu disonancu zbog kojega su ostali statistički instrumenti nepouzdani.
Da sam kojim slučajem ovu knjigu pročitala do kraja kad sam je kupila i kad je bila aktualna, vjerujem da bih puno više profitirala od nje u spoznajnom smislu, nego što je to sad slučaj. Sada, ovu knjigu možete čitati samo ako se tek uvodite u svijet informacijskih tehnologija i potrebno vam je nešto povijesne pozadine, ili kao zgodan podsjetnik na to kako je mapa interneta izgledal prije nepunog desetljeća i koliko smo se promijenili kao korisnici u tom vremenu.
Oznake: bill tancer, KLIK, internet, it, algoritam, facta, najbiblioteka
