A sada nešto posve drugačije: triler iz sudnice umjesto fantasy kronika koje sam dosada gotovo pretežito čitala. Grishamovog „Čudotvorca“ sam čitala i ranije, i to sigurno nekoliko puta kroz godine i desetljeća iza nas, ali nisam sigurna da sam ikad pisala o njemu.
Stoga vas neće iznenaditi da sam ga i ovoga puta skoro pa progutala – speed-reading a la Tony Buzan. Radi se o diplomantu Državnog sveučilišta u Memphisu, Rudyu Bayloru, koji se na početku romana priprema za pravosudni ispit i kojega čeka karijera u jednoj odvjetničkoj tvrtki srednje veličine u Memphisu, te se on veseli svijetloj budućnosti u kojoj će izaći iz dugova i prestati životariti kao siromašni student. Međutim, njegovu diplomantsku idilu remete dva slučaja koja preuzima kao dio studentske prakse: jedan je pisanje nove oporuke za navodnu 80-godišnju milijunašicu, a drugi je isplata naknade štete za zdravstveno osiguranje, koje je osiguravajuća kuća Great Benefit odbila isplatiti Donnyu Rayu Blacku koji boluje od leukemije i čije se šanse za preživljavanje svakoga dana smanjuju zbog odugovlačenja osiguravajućeg društva.
Kad Rudyevu odvjetničku tvrtku srednje veličine „integrira“ veliko odvjetničko društvo Tinley Britt, i Rudy ostane izgubljen u prijevodu, a pritom bude prisiljen proglasiti osobni bankrot, te kada ga prevari jedna sjajna odvjetnička zvijezda, Rudy se odlučuje na drugi put i posve sam započinje ozbiljnu pravnu bitku s financijskim gigantom i njegovim dobro plaćenim odvjetnicima.
S profesionalne strane, bilo mi je zanimljivo čitati pravničke cake i trikove iz zemlje koja ima pravni sustav toliko drugačiji od našeg (a o kojemu laici ustvari više znaju zbog posredstva televizije i filmova): kako izabrati porotnike, kako ispitivati svjedoke, kako provoditi dokazni postupak… Diskrecijske ovlasti sudaca su znatno veće i suci ih se (za razliku od naših sudaca) ne boje upotrijebiti (primjerice, vrlo je rijetko da kod nas suci kažnjavaju stranke i odvjetnike za odugovlačenje ili zloupotrebu procesnih ovlaštenja, dok se u ovom romanu to neprestano događa). Isto tako, bilo mi je zanimljivo saznati i kako posluju i kako varaju svoje osiguranike osiguravajuća društva (to nije slučaj samo kod nas), te koje izgovore pritom koriste.
Ne moram vam niti spominjati koliko se lako čita ovaj roman i koliko je pitak – dovoljna su vam otprilike dva poslijepodneva da biste ga dovršili. A po završetku čitanja: ja sam imala dojam kao da bih i sama mogla imati toliko pameti i sreće kao Rudy Baylor. I osjećala sam se baš dobro!
P.S. Nakon ovog čitanja planiram pogledati i film Francisa Forda Coppole s Mattom Damonom u glavnoj ulozi...
Post je objavljen 28.07.2014. u 13:22 sati.