Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
subota, 17.09.2022.
Andreja Kostelić-Martić: „Mobing: psihičko maltretiranje na radnome mjestu“
Nije tajna da je društvena (i pravna) pojava mobinga, odnosno psihičkog zlostavljanja na radnom mjestu, stvar od mog posebnog interesa. Tako da kad god se zateknem u mogućnosti čitati literaturu na temu mobinga, to ne propuštam.
Sada je na redu bila knjižica Andreje Kostelić-Martić, psihologinje koja radi na milanskoj Klinici za rad, pod naslovom „Mobing: psihičko maltretiranje na radnome mjestu“. Knjiga je također relativno starija, kod nas je u izdanju Školske knjige objavljena 2005. godine, prije nego što se o mobingu uopće ozbiljno govorilo kod nas, i govori o mobingu manje iz pravne perspektive, što češće možemo sresti u javnosti, medijima i literaturi, a više o mobingu sa stajališta psihičkog stanja žrtve, psihološkog profila zlostavljača, okoline pogodne za pojavu mobinga i slično.
Ono što je u knjizi zbilja konkretno i što najviše pomaže praksi, jesu praktični primjeri, odnosno slučajevi mobinga koji govore u čemu se sve mobing može ogledati – mi možemo teoretizirati da se mobing može ogledati u neprimjerenom obraćanju, u ignoriranju, ogovaranju i slično, ali tek kada pročitamo slučaj „recepcionara u hotelu“ ili „tajnice u bolnici“, shvaćamo koji mehanizmi dovode do mobinga i koje ga okolnosti eventualno pogoršavaju. Zato je meni u čitanju najdragocjeniji bio upravo taj kazuistički pristup, jer za primjere mobinga često nemamo nikakvu periodiku niti stručnu literaturu koja bi ih okupljala.
Naravno, tu je pregled europske i hrvatske regulative koja je bila važeća u 2005. godini, a koja se, govoreći barem za Hrvatsku, od tada nije značajno mijenjala, osim što ima više prakse i više javnih zagovornika rješavanja i olakšavanja problema mobinga. Važno je napomenuti da je mobing i veliki društveni problem, koji uzrokuje povećanje broja sati bolovanja te prijevremeno umirovljenje pojedinih radnika i njihovu raniju radnu nesposobnost, da statistike kažu da na radnom mjestu mobing doživljava od pet do čak 25% radnika, ovisno o statističkim podacima; da je u sjevernim europskim zemljama taj postotak veći jer je temperament drugačiji, pa je krajnje neuobičajeno vidjeti u Švedskoj nadređenu osobu koja će vikati ili će se neprimjerenim tonom ili rječnikom obraćati podređenima, dok je u južnim zemljama (pa i u Italiji, čije područje proučava autorica) takvo obraćanje i postupanje nadređenih normalizirano.
Zbog toga i zbog eventualnog osobnog iskustva s mobingom (koji vam nikako ne želim), toplo preporučujem čitati literaturu, informirati se i tražiti pomoć prije nego što situacija eskalira i naruši se zdravlje.
Oznake: andreja kostelić-martić, mobing, zlostavljanje, rad, radno mjesto, Zdravlje i bolest
srijeda, 11.11.2020.
Blaženka Rogan: „Moberi – psihopati i sociopati na radnome mjestu“
U izdanju Školske knjige (2020. godina), knjiga autorice Blaženke Rogan pod naslovom „Moberi – psihopati i sociopati na radnome mjestu“, posvećena je svim dobrim ljudima koji su se zbog psihičkog zlostavljanja na radnom mjestu teško razboljeli ili umrli. I sama autorica je kao žrtva mobinga na radnom mjestu bila na rubu suicida, kada joj je proradio inat i nagon za samoodržanjem. On se manifestirao u daljnjoj edukaciji, završnom radu o mobingu koji je prerastao u, po mom saznanju, prvi hrvatski udžbenik/priručnik na temu mobinga.
https://radio.hrt.hr/radio-rijeka/clanak/blazenka-rogan-mobing-je-planirani-napad-na-osobu-koju-se-zeli-eliminirati/235561/
Mene ova tema zanima profesionalno, i iako je pisana pitkim jezikom, za sve one koji se s mobingom prvi put susreću, za menadžere ljudskih potencijala, povjerenike za zaštitu dostojanstva u korporacijama i slično, i iako u knjizi ima nekoliko primjera mobinga, za praksu (koja će se kasnije manifestirati u jednoj pravosudnoj priči), nedostajalo mi je još primjera onoga što je mobing. Nažalost, definicije mobinga znaju biti prilično uske, kao i na linku Pravne klinike:
http://klinika.pravo.unizg.hr/content/sto-je-mobbing
Dakle, moralo bi se raditi o neželjenom postupanju u radnom okruženju koje narušava dostojanstvo radnika ili ga diskriminira, ako se takvo ponašanje ponavlja najmanje jednom tjedno tijekom razdoblja od najmanje šest mjeseci. Zbog toga se događalo da ponašanja koja traju kraće, odbacuju kao postupanja koja imaju obilježja mobinga, a to je po mom mišljenju neispravno, ako je i to kraće postupanje prouzročilo neželjenu posljedicu: narušenje zdravlja, napuštanje radnog mjesta ili degradaciju radnika koju je poslodavac mobingom eventualno želio postići.
Primjerice, znam za situaciju gdje su radnicu iz pogona, stariju ženu, iznijeli na nosilima i uvezli u vozilo hitne pomoći da se više nikad ne bi vratila na radno mjesto, nakon što je zbog teškog seksualnog zlostavljanja od strane neposredno nadređenog (diranja po tijelu, lascivnog obraćanja, uvreda, vikanja) izgubila svijest i pretrpjela moždani udar. To je bilo proglašeno mobingom.
https://prigorski.hr/pravomocna-presuda-krizevcanka-barica-saraja-sudu-dokazala-da-bila-zlostavljana-maltretirana/
Postoje situacije političke diskriminacije koje često imaju obilježja mobinga (nedavanje radnih zadataka, ignoriranje žrtve), ali mobing očigledno ne mora biti motiviran samo diskriminacijom. Autorica govori da moberi mogu biti i nesposobni rukovoditelji koji su se na nepoštene načine domogli rukovodećih funkcija, pa su zavidni sposobnim i empatičnim radnicima koji dobro obavljaju svoj posao, ili čak psihopati ili sociopati, kojih na rukovodećim funkcijama, odnosno u generalnoj populaciji ima 3-5% za psihopate, odnosno 5-10% za sociopate.
Važno je napomenuti da mobing, da bi se mogao utvrditi, često ostavlja štetne zdravstvene posljedice: demotivacija, stres koji vodi u zdravstvene probleme, osobito sklonost srčanom i moždanom udaru, te brojne duševne probleme: depresiju, akutnu i kroničnu reakciju na stres (poremećaji prilagodbe), anksioznost, sve do sklonosti suicidu i sličnome. To predstavlja štetu ne samo u humanom smislu, već i nameće lošu radnu atmosferu, narušene međuljudske odnose, pa slijedom toga i lošiju produktivnost i funkcionalnost radnih organizacija.
Najlošiji međuljudski odnosi u organizacijama za koje sam čula (i istima čak i prisustvovala, s obzirom da sam radila u svim vidovima radnih organizacija) mahom potječu iz državnih i javnih službi. Po mom mišljenju, to je slijedom svega navedenoga u knjizi „Moberi“, logičan zaključak: rukovoditelji koji su na te funkcije smješteni po političkom ključu, nemaju adekvatne rukovoditeljske vještine, službenici su teško otpustivi u slučaju da idu uz dlaku organizacijskoj kulturi, pa ih organizacija mora trpjeti, a sam posao se obavlja teško ili loše zbog toga što ga rukovoditelji nisu sposobni adekvatno organizirati. Nisam jednom čula da se zaposlenici u državnim ili javnim službama jedni drugima obraćaju psovački, uvredljivo, svađalački ili čak uličarski, s nepoštivanjem bilo kakvog digniteta institucije u kojoj rade. To je plodno tlo u kojemu se razvija vertikalni, a još češće horizontalni mobing.
Multinacionalne korporacije koje imaju odjele ljudskih potencijala, po mom mišljenju, imaju manji problem mobinga jer svjesno rade na ustrojavanju i održavanju pozitivne korporativne kulture suradnje i međusobnog uvažavanja, te se osobe koje nemaju set vrijednosti sukladan korporaciji budu lakše otpuštene iz iste. Mali poduzetnici imaju manje vremena i manje sredstava baviti se odnosima među zaposlenicima, ali je manju organizaciju lakše i kontrolirati i ispravljati.
Osobno, a radila sam u državnoj službi, u multinacionalnoj korporaciji, za malog poduzetnika i konačno kao samozaposlena, imala sam sreću da nikada nisam imala lošeg šefa (ili bar ne tako lošeg). Bilo je radnih mjesta kojih sam se ja zasitila, nekih za koja očigledno nisam bila, ali nikad nisam doživjela da mi neposredno nadređeni upućuje psovke, neskrivene seksualne aluzije ili da me ne poštuje, pa možda nisam prava osoba koja bi mogla govoriti o mobingu u radnom okruženju, tim više što proizlazi da se zbilja iščuđavam kada o slučajevima mobinga čujem od drugih.
Po svemu proizlazi da sam najgori šef kojega sam ikada imala – sama sebi.
U svakom slučaju, ako ste rukovoditelj u ljudskim potencijalima,
Jeste li ikad na radnom mjestu doživjeli:
a) mobing,
b) spolno uznemiravanje ili povredu dostojanstva,
c) diskriminaciju?
Čime je mobing rezultirao – za vas, a za mobera? Što ste poduzeli, kako ste razriješili tu situaciju?
Oznake: mobing, moberi, blaženka rogan, psihopati, sociopati, radno mjesto, ljudski potencijali, ljudski resursi
četvrtak, 08.10.2020.
Što se čita?
Godina je osobito povoljna za čitanje: došla je jesen, korona divlja, sad će i sezona gripe, gdje ćeš bolje vrijeme za samoizolaciju uz knjige.
Čitam nekoliko knjiga paralelno, jer je ovo jesen cjeloživotnog usavršavanja: pročitala sam "Kulturu ponašanja" bivše ravnateljice Državnog protokola Milade Privora, jer sam zaključila da je takvo nešto dobro uvijek imati na polici. Čitam "Mobere", jer mi treba za posao (voljela bih kad ne bih imala osjećaj da se radilo o završnom radu na visokoj školi, i kad bi bilo više primjera u njoj. Ali nažalost, tek se odnedavno počelo više govoriti o psihopatima i sociopatima na radnom mjestu). Čitam "Moć uvjeravanja" Mirele Španjol Marković jer bih voljela da na radnom mjestu imam uvjerljiviji javni nastup. Ponovno sam pročitala "Čudotvorca" Johna Grishama, jer tu knjigu volim gotovo od djetinjstva. Možda je ovo i moja jesen ponavljanja Grishama, tko zna.
Što čitate, kakva je vama čitateljska jesen?
Oznake: cjeloživotno obrazovanje, knjige, čitanje, john grisham, mobing
