Evo našeg prvog zajedničkog čitateljskog postignuća – moje dijete je čulo, a ja sam naglas pročitala našu prvu zajedničku knjigu, i to “Knjigu o džungli” slavnog britanskog pisca Rudyarda Kiplinga (da je bila baš koncentrirana – i nije bila, ali zasad je dovoljno da sluša riječi i da se navikava na čitanje). Trebalo nam je sigurno nekoliko mjeseci, ali nismo niti čitali svaki dan, pa ponekad čak niti svaki tjedan. Zabavan pothvat za mene, u svakom slučaju, jer se ne sjećam kad sam zadnji put toliku količinu teksta pročitala naglas.
Danas lektirni naslov (no i to bi se uskoro moglo promijeniti, s obzirom da se čini da se novom cjelovitom i kurikularnom reformom obrazovnog sustava planiraju ukinuti obvezni lektirni naslovi), u moje vrijeme (početak devedesetih), “Knjiga o džungli” se nije čitala kao lektira, stoga sam je uspješno uspjela izbjeći sve do sada, iako mi Disneyeva ekranizacija nimalo nije bila strana.
Na početku valja nešto reći o Rudyardu Kiplingu, izrazito plodnom engleskom piscu koji je rođen 1865. godine u Bombayu, kao sin pisca i ilustratora Johna Lockwooda Kiplinga. Kao dječak je poslan na školovanje u Englesku, o čemu je pisao u svojim prvim djelima, a nakon školovanja se vratio u Indiju, gdje radi kao novinar, te piše pjesme, priče i reportaže u tamošnjim novinama, a svoje je tekstove kasnije ukoričavao.
“Knjigu o džungli”, svoje najpoznatije djelo, objavio je 1894. godine, a naredne godine je objavio i njezin nastavak. Nakon povratka u Veliku Britaniju, Kipling 1907. godine dobiva Nobelovu nagradu za književnost kao prvi Englez koji je osvojio to prestižno priznanje. Umro je u Londonu 1936. godine.
(svidio mi se i citat Marka Twaina koji je o Rudyardu Kiplingu rekao: “Nas dvojica zajedno pokrivamo sve znanje, Kipling zna sve što se može znati, a ja znam ostatak.”)
“Knjiga o džungli” je zbirka pripovjedaka iz indijske džungle koja govori o dječaku Mogliju, kojega , nakon što je njegove roditelje napao tigar Šir-Kan, odgaja čopor vukova i njegov učitelj-medvjed Balu, te njegova prijateljica pantera Baghira. Osim ovog niza priča, u zbirci je sadržana i priča o bijelom tuljanu Kotiku sa poluotoka Nova Stožna u Beringovom moru, priča o Riki-Tiki-Taviju, mungosu koji je spasio obitelj bijelaca od opasne kobre, i priča o dječaku Malom Tumaju, koji je jedini vidio tajni ples slonova.
Sve ove priče odlikuje i izvjestan prosvjetiteljski, poučavateljski karakter: Zakon džungle, o kojemu Mogliju govori Balu, je jedinstveni zakon po kojemu se ravnaju životinje, ali bi se po tim zakonima trebala ravnati i sva druga živa bića, uključujući i ljude, dok “Bijeli tuljan” i “Riki-Tiki-Tavi” govore o ustrajnosti i predanosti da se čini dobro za druge.
Moram priznati da mi je bilo zabavno, a poseban čar ovom čitateljskom iskustvu daje činjenica da sam je cijelu pročitala naglas, zbog čega vjerujem da će mi ostati u posebnom sjećanju. Preporučujem – ljubiteljima prirode, onima koji je moraju čitati za lektiru, a i onima koji su je iz nekog razloga propustili pročitati kad je bilo vrijeme.
Oznake: rudyard kipling, knjiga o džungli, mogli, šir-kan, balu, baghira, čitanje, lektira, ekologija
(Update, kakva lijepa hrvatska riječ, doista lijepo pristaje uz blog koji njeguje pisanu riječ! - sarkazam na vlastiti račun)
U proteklih sam se nekoliko dana bavila kućanskim poslovima: kuhala sam, pa sam čitala englesku kuharicu o rižama i rižotima (vlastita biblioteka), pa sam potom čitala “Bakine kućne tajne”, izdanje Reader's Digesta (također vlastita biblioteka, poklon od pokojne bake), što je rezultiralo time da sam na ekološki prihvatljiv način uspješno očistila kuhalo za vodu i mikrovalnu pećnicu, te napravila sok i marmeladu od naranči... i tako, izazovi majčinstva i domaćinstva :)
Osim toga, i dalje perem po religiozno-društvenim temama, i to u smjeru islama, jer čitam “Nevjernicu” Ayaan Hirsi Ali (u izdanju Naklade Ljevak, ako se ne varam), vrlo zanimljiva autobiografija, ali će mi također trebati neko vrijeme da je iščitam.
I konačno, bebi čitam “Knjigu iz džungle” Rudyarda Kiplinga, knjigu koju osobno nisam imala za lektiru u osnovnoj školi, pa mi nikad nije niti dopala ruku (također vlastita biblioteka) – beba nije zainteresirana, ali ne odustajem: iz iskustva još jedne mame (doduše, godinu dana starijeg djeteta) nalazim da im je zanimljivije (a u ovom trenutku i jedino što razumiju) slušati mamin glas i zvukove koje ona proizvodi, nego se mogu usredotočiti na smisao.
Kad nešto od navedenih knjiga konačno i dovršim, imat ćemo o čemu razgovarati, bez brige.
Oznake: update, bakine kućne tajne, reader's digest, nevjernica, ayaan hirsi ali, knjiga iz džungle, rudyard kipling, mogli, majčinstvo, kućanski poslovi
< | rujan, 2022 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.
Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com