Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 12.08.2016.
Sarah Dessen: "Bez kočnice"
And now for something completely different, rekli bi Pythoni. Amerikanci bi također rekli da je žanr knjige iz naslova (u izvorniku “Along for the Ride”) YAF – Young Adult Fiction. Kod nas: knjige za mlade. Po mom mišljenju, ova knjiga spada u isti koš s onima autora Johna Greena o kojima ste imali prilike čuti i na ovom blogu - “Greška u našim zvijezdama”, “U potrazi za Alaskom”, “Gradovi od papira” i slično – i moram priznati da je jednako šarmantna.
Glavna junakinja ima sedamnaest godina, zove se Auden, kći je dvoje razvedenih sveučilišnih profesora anglistike i pisaca, ima starijeg brata Hollisa koji muze roditelje i već godinama putuje po Europi, a njezin otac s dvadesetšestogodišnjom plavokosom i prenašminkanom Heidi čeka dijete u primorskom gradiću Colbyu.
Auden je, ne moramo ni spominjati, odlikašica, oduvijek introvertirana i preozbiljna, tako da je propustila velik dio svog djetinjstva, a na dobrom je putu da u ljetnim pripremama za fakultet izgubi i čitavu mladost, tim više što od razvoda svojih roditelja ne može spavati noću, pa dok njezina mama pravi beskonačna primanja i večere za postdiplomce, ona luta u svom autu i uči u zalogajnicama otvorenima cijelu noć.
No nakon što od brata dobije okvir za slike s natpisom “Najljepši trenutci”, u koji uviđa da nema što staviti, odlučuje preko ljeta posjetiti oca, Heidi i tek rođenu polusestricu Thisbe, i provesti s njima ljeto. Ipak, njezina očekivanja da će provoditi puno vremena s ocem posve su se izjalovila jer on čitavo vrijeme piše svoj dugo očekivani drugi roman. S druge strane, naizgled savršena i dotjerana Heidi također nije onakva kakvom se činila, jer joj samostalno roditeljstvo oduzima svaku trunku životne energije (o, kako sam suosjećala i još uvijek suosjećam s tom patnicom!), pa je pred Auden dugo, dosadno ljeto koje neočekivano uspijeva ispuniti – prijateljicama, ljubavlju i prilično ozbiljnim životnim lekcijama o posljedicama koje na djecu ostavlja razvod roditelja.
Bilo je pravo zastrašujuće kako mi je dobro išlo čitanje ove knjige! Je li zbog prisutnosti male bebe i borbe s majčinstvom kao lajtmotiva, ili zbog generalne neobičnosti fabule ove knjige (stil je pristojan, pomalo zafrkantski, jednostavan, baš za mlade), zaista ne znam, ali mislim da sam je slistila u jedno-dva poslijepodneva, a to je uz moj sadašnji tempo ravno čudu. Zato, najtoplije preporučujem kao još jedno zabavno ljetno štivo, posebno za žensku populaciju.
Oznake: sarah dessen, bez kočnice, auden, anglistika, knjige za mlade, john green, majčinstvo, djeca i mladi
srijeda, 16.03.2016.
Veliki popis knjiških popisa
Naišla sam na blog Amerikanke Anne, koja se nazivlje Modern Mrs. Darcy – na svom zgodnom, vizualno dojmljivom blogu, ona piše o knjigama i čitanju, ali i o ženama moje dobi (tridesete), majkama, poduzetnicama i suprugama. Uglavnom, na taj me blog dovela preporuka na Pinterestu o “20 life-changing non-fiction book that you can finish in a day”.
A onda sam na tom blogu i ostala, listajući tekstove i tražeći (kao što obično u pisanim tekstovima tražimo) nešto za sebe. Primjerice, ova je blogerica napisala knjigu pod naslovom “How She Does It” (“Kako im to uspijeva”), koja sadrži intervjue sa ženama koje uspješno balansiraju obiteljski život i karijeru.
Između ostalog, blogerica se potrudila u jednom tekstu kompilirati za nas sve dobre popise knjiga, podijelivši ih po kategorijama: “knjige koje ne možete ispustiti iz ruku”, “knjige za osobni razvoj”, “knjige za čitanje u određeno doba godine”, “knjige koje ste trebali pročitati u srednjoj školi”, “najbolje knjige” “knjige za razmišljanje i poticanje diskusije” i “knjige za djecu”.
Totalna zabava, navratite!
The big list of book lists
Oznake: blog, knjige, čitanje, žene, poduzetnice, majčinstvo, popis knjiga
srijeda, 13.01.2016.
Kratki update
(Update, kakva lijepa hrvatska riječ, doista lijepo pristaje uz blog koji njeguje pisanu riječ! - sarkazam na vlastiti račun)
U proteklih sam se nekoliko dana bavila kućanskim poslovima: kuhala sam, pa sam čitala englesku kuharicu o rižama i rižotima (vlastita biblioteka), pa sam potom čitala “Bakine kućne tajne”, izdanje Reader's Digesta (također vlastita biblioteka, poklon od pokojne bake), što je rezultiralo time da sam na ekološki prihvatljiv način uspješno očistila kuhalo za vodu i mikrovalnu pećnicu, te napravila sok i marmeladu od naranči... i tako, izazovi majčinstva i domaćinstva :)
Osim toga, i dalje perem po religiozno-društvenim temama, i to u smjeru islama, jer čitam “Nevjernicu” Ayaan Hirsi Ali (u izdanju Naklade Ljevak, ako se ne varam), vrlo zanimljiva autobiografija, ali će mi također trebati neko vrijeme da je iščitam.
I konačno, bebi čitam “Knjigu iz džungle” Rudyarda Kiplinga, knjigu koju osobno nisam imala za lektiru u osnovnoj školi, pa mi nikad nije niti dopala ruku (također vlastita biblioteka) – beba nije zainteresirana, ali ne odustajem: iz iskustva još jedne mame (doduše, godinu dana starijeg djeteta) nalazim da im je zanimljivije (a u ovom trenutku i jedino što razumiju) slušati mamin glas i zvukove koje ona proizvodi, nego se mogu usredotočiti na smisao.
Kad nešto od navedenih knjiga konačno i dovršim, imat ćemo o čemu razgovarati, bez brige.
Oznake: update, bakine kućne tajne, reader's digest, nevjernica, ayaan hirsi ali, knjiga iz džungle, rudyard kipling, mogli, majčinstvo, kućanski poslovi
srijeda, 22.10.2014.
Elisabeth Badinter: "Sukob"
Elisabeth Badinter je jedna od najpoznatijih francuskih intelektualki – autorica je, povjesničarka i profesorica filozofije na sveučilištu Ecole Polytehnique u Parizu. Svojim idejama i istupima često provocira javnost, a kroz prethodnih je trideset godina promišljala pojam majčinskog instinkta, te okrivila feministice za izmišljanje stava o ženama kao žrtvama.
Njezino je djelo „Sukob“, koje je podnaslovljeno kao „Kako ideal suvremenog majčinstva ugrožava ženu“, postalo europski bestseler, a temelji se na tezi da je jedna od najvećih prepreka ženskoj slobodi majčinstvo kako ga doživljava suvremena kultura.
Započnimo s jednim citatom iz knjige, kako bi vam sve brzo postalo jasnije:
Razvoju naturalizma su pogodovale tri društvene skupine, tvrdi Badinter – ekolozi, koji su zagovarali povratak pamučnih pelena i što prirodnije hrane za djecu, pobornici dojenja čiji su napori uzeli maha na svjetskoj razini, pa su tako pokušali progurati inicijativu da bi trebalo dojiti djecu do tri i pol godine, ili čak u ekstremnim slučajevima, do sedme godine života, te nove feministice, koje su veličale ženu kao plodnu, brižnu majku i hraniteljicu, i to na temelju teorije o lovcima i sakupljačima.
Što je rezultat svega navedenoga? Majke koje rade ili majke koje žele nastaviti razvijati svoju karijeru, osjećaju se nedostatnima i nesposobnima pred zahtjevima koje pred njih postavlja suvremeno majčinstvo, koje im nabija osjećaj krivnje ako se žele vratiti na posao i dijete ostaviti u vrtiću, ako koriste jednokratne pelene ili ako koriste umjetne pripravke za prehranu dojenčadi. Dijelom zbog toga, postoji određeni broj žena, odnosno parova bez djece, koji svjesno biraju ne imati djecu jer se boje da neće moći udovoljiti svim tim zahtjevima, odnosno da će se osjećati loše i biti nezadovoljni svojim životom ako se odreknu karijere i drugih aspekata svog života u korist punog radnog vremena na radnom mjestu majke.
Zbog toga, tvrdi autorica, niti sve bolje i sve povoljnije pronatalitetne politike različitih europskih država (poput duljeg porodiljnog dopusta, većih porodiljnih naknada, obveznih porodiljnih dopusta za očeve, rada s polovicom radnog vremena do određene dobi djeteta) ne polučuju ozbiljnije rezultate u povećanju nataliteta tih europskih država, čak štoviše, s iznimkom Francuske, u svim je promatranim europskim državama došlo do pada nataliteta, čak i u skandinavskim državama koje su socijalno najosjetljivije.
Naravno, i opet (kao i kod nekih drugih pitanja, poput prehrane) nailazimo na „francuski paradoks“ – iako Francuska nema najpovoljniju natalitetnu politiku, kod nje nije došlo do značajnijeg pada nataliteta. To se pripisivalo useljavanju afričkih imigranata iz bivših francuskih kolonija, ali je ustanovljeno da je taj porast nataliteta samo trenutačan, jer već druga generacija imigranata rađa broj djece unutar francuskog prosjeka. Zbog toga, autorica smatra da je razlog zašto se Francuskinje češće odlučuju na majčinstvo u mentalitetu i kulturi – naime, francuska je aristokracija uvijek držala da je odgoj djece sporedan u odnosu na ostale aspekte postojanja žene u društvu, (tako su, primjerice, francuski aristokrati djecu obično slali dojiljama na selo), a takvo se mišljenje o dojenju, posvećivanju majčinstvu i odgoju djece zadržalo i do danas. Dakle, pošto Francuskinje nisu pod pritiskom zbog suvremenog poimanja majčinstva te manje osjećaju grižnju savjesti, lakše se odlučuju na majčinstvo i odgoj djece.
Ova knjiga je kratka, ali je prilično pitka i zbog toga mi se svidjela. Položaj žene u suvremenom društvu je tema koja me i inače intrigira, pa mi nije bilo teško baviti se razmišljanjima Elisabeth Badinter u „Sukobu“. Što se tiče populacije kojoj bih preporučila ovaj roman – svakako ženama koje traže odgovore na pitanja koja ih muče vezano uz nezadovoljstvo svojom majčinskom ulogom, ženama i parovima koji nastoje afirmirati svoju odluku da imaju ili nemaju djecu, te svima onima koji promišljaju odnose u društvu i nastoje predvidjeti kakvi nas izazovi čekaju u budućnosti.
Oznake: elisabeth badinter, sukob, majčinstvo, natalitet, dojenje, feminizam
nedjelja, 28.09.2014.
Još malo o ženama u poslovnom okruženju
Kao što je to vjerojatno poznato, u posljednje me vrijeme, vjerojatno potaknuto popularnošću Sheryl Sandberg iz Facebooka i njezine priče „Lean In“ (koja govori o približavanju žena vrhovima moći u poslovnom svijetu), prilično zaokuplja pogled na žene koje nastoje plivati u gospodarskom okruženju i neprestano udaraju u tzv. „stakleni strop“. Naime, položaj žene u društvu, i to ne samo u ekonomiji, vrlo se brzo mijenja i pred žene se stavljaju novi izazovi, a da niti jedna društvena struja – ni feministi, ni tradicionalisti bilo koje vrste, nisu ponudili prikladnu utjehu niti odgovore na pitanja koja muče žene.
Zato, na početku donosim tekst Vanesse Loder i Lise Abramson s web-portala Fast Company, koji govori o pet načina na koje se žene mogu približiti (lean in), a da pritom ne izgore (burn-out) – žene nužno moraju biti autentične, biti blage prema sebi, te biti odlučne i načisto sa svojom vizijom.
5 Ways To Lean In Without Burning Out
Nadalje, veliki je problem imati djecu i pritom biti zaposlena žena – kako se ponijeti kad majčinstvo ne odgovara vašem poslodavcu. O tome piše Rachael Ellison za Huffington Post. Nažalost, žene gube radna mjesta iz razloga što, iako poslodavac načelno podržava pronatalitetni pristup u radnom okruženju, to faktično nije slučaj (istu, ako ne i goru situaciju imamo u Hrvatskoj, gdje potencijalni poslodavci žene već pri razgovorima na posao pitaju imaju li djecu, te planiraju li ih imati, a u slučaju trudnoće im ne produžuju ugovore ili ih otpuštaju). Zato se žene osjećaju rastrgano između majčinskog instinkta i prateće parole da su dobre majke samo one koje ostaju kod kuće brinuti se za djecu, i s druge strane, želje ili potrebe za sudjelovanjem u radnoj snazi. Nažalost, autorica ne daje odgovor na pitanje kako na najbolji način pomiriti ove suprotne težnje, ali svakako postavlja prilično zanimljiva pitanja.
When Having Kids Doesn't Work For Your Employer
Žene koje su uspjele posložiti krhku ravnotežu privatnog i poslovnog života, ipak se osjećaju loše jer im društvo nameće krivnju da su loše majke ako ne ostaju kod kuće s djecom. Međutim, osim žena koje to ne mogu učiniti zato što obitelj ne može preživjeti s jednom plaćom, postoje i žene koje uživaju u svom poslu, koje su u njemu dobre i koje se toga ne žele odreći. Sama autorica teksta, Claire Zulkey, zatekla se u blesavoj situaciji da govori kako se osjeća loše zato što ostavlja svoje dijete u prekrasnom dječjem vrtiću dok ona i suprug rade poslove koje vole, iako se zbog toga nije osjećala loše, ali je smatrala da joj društveni pritisak nalaže da tako iskazuje.
Why I Stopped Apologizing For Being A Working Mother
Konačno, što kad se žene nađu s druge strane poslovnog svijeta – kao potrošačice? Često nailazimo na slučajeve u kojima se marketinški stručnjaci u reklamnim kampanjama odlučuju ženama obraćati svisoka ili s gađenjem – u prvom odlomku teksta navodi se primjer reklamne kampanje koja poručuje ženama da su predebele za joga-hlače, odnosno uspoređuju postojanje ženskih dlačica s ženskom „muževnošću“, da ne upotrijebim i neki gori prijevod. Na taj način se ženama ne prodaju proizvodi, to je jasno i malom djetetu, a tekst Rachel Gillett na portalu Fast Company govori o pravim pristupima prodaji proizvoda ženama.
What Leaders Who Get It Right Know About Marketing To Women
Oznake: žene, obitelj, ekonomija, majčinstvo, karijera, napredovanje
