Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 11.11.2016.
John Green: "Obilje Katherina"
Colin, inače osvjedočeno čudo od djeteta s nevjerojatnom strašću prema promišljanju, analizama analiza i stvaranju anagrama, donosi životnu odluku: kreće na putovanje u nepoznato, putovanje na kojem će se pozabaviti teoremom predvidivosti veza s Katherinama, ali i koje će mu – htio on to ili ne – promijeniti život.“
Na tom putovanju društvo mu pravi njegov najbolji (i jedini) prijatelj Hassan, a putovanje ustvari završava prilično brzo, u mjestu po imenu Gutshot, koje se diči povijesnim faktom da se upravo u njemu nalazi grob nadvojvode Franje Ferdinanda, čijim je atentatom započeo Prvi svjetski rat. Tamo momci upoznaju Lindsey Lee Wells i njezino društvo, a nakon što im Lindseyina teta Hollis ponudi posao, odlučuju ostati neko vrijeme. Za to vrijeme, Colin radi na matematičkom teoremu njegovih veza s Katherinama, i usput otkriva i niz drugih stvari o sebi.
Sad sam već i ja uhvatila pravilnosti u romanima Johna Greena – glavni lik je redovito iznimno pametan, ali ne baš socijalan tinejdžer; koji ima malo prijatelja, ali je zaljubljive prirode (redovito se zaljubljuje u bujne, neprilagođene djevojke, koje mu slamaju srce). Bavi se nekom neobičnom djelatnošću: slaganjem anagrama, mapama, zanimljivim činjenicama koje nitko ne zna i slično. U tijeku romana doživljava neku katarzu, koja može biti poučna za druge dečke i djevojke njegove dobi koji se susreću s istim problemom.
Također, svaki Greenov roman za mlade je iskričav, duhovit, lagano pisan i vrlo čitljiv, zbog čega je čitateljsko iskustvo iznimno ugodno. No ruku na srce – ja nisam tinejdžerica s tipom problema s kakvima se susreću tinejdžeri, pa sam, nešto više od mjesec dana kako sam taj roman pročitala, posve zaboravila ne samo o čemu se radi u romanu, već i da sam ga uopće čitala. Takva zaboravljivost mi je svojstvena, pa se previše i ne uzrujavam, ali neka to ostane kao upozorenje onima koji se knjige laćaju – da neće svaka knjiga svakome u svako vrijeme istu stvar govoriti. To je jedna od nepredvidljivih čarolija čitanja.
Oznake: john green, obilje katherina, young adult fiction, franjo ferdinand, prvi svjetski rat
petak, 12.08.2016.
Sarah Dessen: "Bez kočnice"
And now for something completely different, rekli bi Pythoni. Amerikanci bi također rekli da je žanr knjige iz naslova (u izvorniku “Along for the Ride”) YAF – Young Adult Fiction. Kod nas: knjige za mlade. Po mom mišljenju, ova knjiga spada u isti koš s onima autora Johna Greena o kojima ste imali prilike čuti i na ovom blogu - “Greška u našim zvijezdama”, “U potrazi za Alaskom”, “Gradovi od papira” i slično – i moram priznati da je jednako šarmantna.
Glavna junakinja ima sedamnaest godina, zove se Auden, kći je dvoje razvedenih sveučilišnih profesora anglistike i pisaca, ima starijeg brata Hollisa koji muze roditelje i već godinama putuje po Europi, a njezin otac s dvadesetšestogodišnjom plavokosom i prenašminkanom Heidi čeka dijete u primorskom gradiću Colbyu.
Auden je, ne moramo ni spominjati, odlikašica, oduvijek introvertirana i preozbiljna, tako da je propustila velik dio svog djetinjstva, a na dobrom je putu da u ljetnim pripremama za fakultet izgubi i čitavu mladost, tim više što od razvoda svojih roditelja ne može spavati noću, pa dok njezina mama pravi beskonačna primanja i večere za postdiplomce, ona luta u svom autu i uči u zalogajnicama otvorenima cijelu noć.
No nakon što od brata dobije okvir za slike s natpisom “Najljepši trenutci”, u koji uviđa da nema što staviti, odlučuje preko ljeta posjetiti oca, Heidi i tek rođenu polusestricu Thisbe, i provesti s njima ljeto. Ipak, njezina očekivanja da će provoditi puno vremena s ocem posve su se izjalovila jer on čitavo vrijeme piše svoj dugo očekivani drugi roman. S druge strane, naizgled savršena i dotjerana Heidi također nije onakva kakvom se činila, jer joj samostalno roditeljstvo oduzima svaku trunku životne energije (o, kako sam suosjećala i još uvijek suosjećam s tom patnicom!), pa je pred Auden dugo, dosadno ljeto koje neočekivano uspijeva ispuniti – prijateljicama, ljubavlju i prilično ozbiljnim životnim lekcijama o posljedicama koje na djecu ostavlja razvod roditelja.
Bilo je pravo zastrašujuće kako mi je dobro išlo čitanje ove knjige! Je li zbog prisutnosti male bebe i borbe s majčinstvom kao lajtmotiva, ili zbog generalne neobičnosti fabule ove knjige (stil je pristojan, pomalo zafrkantski, jednostavan, baš za mlade), zaista ne znam, ali mislim da sam je slistila u jedno-dva poslijepodneva, a to je uz moj sadašnji tempo ravno čudu. Zato, najtoplije preporučujem kao još jedno zabavno ljetno štivo, posebno za žensku populaciju.
Oznake: sarah dessen, bez kočnice, auden, anglistika, knjige za mlade, john green, majčinstvo, djeca i mladi
petak, 30.10.2015.
John Green: "Gradovi od papira"
Nakon „Greške u našim zvijezdama“ i „U traganju za Alaskom“, odlučila sam uzeti u ruke i treći kod nas prevedeni roman izrazito popularnog pisca za mlade, Johna Greena (o njegovom video-blogiranju s bratom Hankom, kao i o angažmanu s Nerdfightersima, već sam pisala u ranijim postovima, a kako o tome već i ptice na grani sve znaju, u ovom postu neće biti hvalospjeva autoru).
„Gradovi od papira“ počivaju na jednoj anegdoti, odnosno na činjenici da su se izrađivači geografskih karata, da bi zaštitili svoje karte od povrede autorskog prava, odnosno od krađe, domislili tome da u svoje karte upišu fiktivna mjesta. Tako, ako bi se isto fiktivno mjesto pojavilo na tuđoj karti, autori bi znali da im je djelo ukradeno. Međutim, u slučaju fiktivnog mjesta Agloe u državi New York, autori su bili prisiljeni odustati od tužbe za povredu intelektualnog vlasništva, jer je, zbog toga što su se putnici namjernici često zaustavljali na tom raskrižju, na ucrtanom mjestu umjesto fiktivnog, doista nastalo stvarno mjesto po imenu Agloe.
Kao i u drugim Greenovim djelima, u središtu radnje je srednjoškolac, ovoga puta po imenu Quentin Jacobson, koji od djetinjstva prijateljuje s djevojkom iz susjedne kuće, Margo Roth Spiegelman (čak su zajedno otkrili i mrtvaca u parku). A dok Quentina njegovo odrastanje odvodi putem štreberstva, školskog orkestra i krajnje stidljivosti, Margo postaje utjelovljenje avanturizma, popularnosti i općenite poželjnosti (taj dojam za Quentina definitivno uvećava njezina putenost i posjedovanje oblina – sličan tjelesni opis može se pripisati i Alaski Young iz „U traganju za Alaskom“, pa zaključujem da za Greena ovakve glavne junakinje predstavljaju svojevrstan „tip“).
Međutim, ispod svega toga, Margo za Quentina predstavlja nerješivu zagonetku, pa kada ona nakon osobito pustolovne noći s Quentinom ujutro nestaje, Quentin se upušta u geografsko i duhovno putovanje u potrazi za odgovorom na pitanje može li se doista upoznati, odnosno spoznati drugo ljudsko biće. U toj mu potrazi pomažu njegovi najbolji prijatelji Ben i Radar, kao i Margoina najbolja prijateljica Lacey, pri čemu je znakovito za sporedne likove u ovom romanu da imaju i vlastite priče o odrastanju, dok takav slučaj kod Quentina, osim u odnosu na potragu za Margo, izostaje, zbog čega, iako je to putovanje filozofsko i dubokoumno, pomalo neuvjerljivo, što je (osim sličnosti s romanom „U traganju za Alaskom“), moja jedina zamjerka ovom romanu.
Pročitavši tri romana za mlade Johna Greena, izvlačim zaključak da je u svakom svom djelu posvetio pozornost obradi jedne vrlo aktualne, ali svevremenske teme o kojima mladi definitivno počinju razmišljati u vrijeme odrastanja (bolest, smrt, nestanak, samoubojstvo). Činjenica je da to radi na vrlo pristupačan, ali i osebujan način, zbog čega su sva njegova djela pitka, simpatična i privlačna mlađim, ali i starijim čitateljima.
Oznake: john green, gradovi od papira
srijeda, 10.06.2015.
John Green: „U potrazi za Alaskom“
Autor John Green najpoznatiji je kao polovica Vlog-brothersa – s bratom Hankom Greenom ima video-blog sa serijom video-uradaka na razne teme, a naša ga je čitateljska publika imala prilike upoznati i kao pisca knjiga za mlade, od kojih kao najpopularniji svakako moram istaknuti dirljivi roman „Greška u našim zvijezdama“ („Fault in our stars“), prema kojemu je snimljen i izrazito uspješan filmski hit.
Roman „U traganju za Alaskom“ je njegov prvijenac (da to i nisam znala, vjerojatno bih zaključila po tome što je „Greška u našim zvijezdama“ puno uvjerljivija i moćnija, no poneke slabosti prvijenaca se autorima mogu oprostiti, posebno ako pisac nakon prve knjige svojim idućim naslovima opravda, pa čak i nadmaši čitateljska očekivanja, a to je u slučaju Johna Greena definitivno slučaj).
Ovaj roman prati odrastanje Milesa Haltera, usamljenog srednjoškolca koji se odlučuje na veliki korak: odlazak od kuće u internat Culver Creek u potragu za Velikim Možda. Naime, Miles je fasciniran posljednjim riječima slavnih ljudi, a upravo se Francoisu Rabelaisu pripisuju kao posljednje riječi prije smrti: „Idem potražiti Veliko Možda“ (Miles ga, kako god, odlučuje početi tražiti dok je još živ). U Culver Creeku Miles upoznaje mnoge zanimljive likove: svog cimera Pukovnika, njegovog prijatelja Takumija, ali više od svega, susreće Alasku Young – prezgodnu, prepametnu (za svoje dobro) i preimpulzivnu – i zaljubljuje se u nju preko ušiju. Taj sudbinski susret će Milesov život katapultirati iz uređene i udobne sigurnosti roditeljskog doma ravnom putanjom u smjeru Velikog Možda za kojim je tragao. Evo koliko je točno kul Alaska Young:
No uz rizik da vam spoilam čitanje romana „U potrazi za Alaskom“, moram napomenuti da se ovdje ne radi o ljubavnoj priči, pa čak niti o nesretnoj ljubavnoj priči (barem ne u potpunosti), već je ovdje riječ o svim mogućim načinima na koji jedna osoba može utjecati na tuđe živote. Riječ je i o nestanku, zatvaranju životnih poglavlja i odrastanju (jer romani za mlade obično i jesu o odrastanju u većoj ili manjoj mjeri). Zbog toga ovaj roman treba čitati (i preporučivati mladima) s osobitim oprezom.
Konačno, valja mi odgovoriti i na pitanje zašto bi odrasla osoba (a ja to jesam, i to već odavno) uopće čitala knjige za mlade? (Naime, već godinama uporno čitam i na ovom blogu preporučujem tzv. „young adult fiction“, ali nikad nisam razmatrala razloge za takvo svoje ponašanje) Naime, dobra knjiga za mlade najčešće ne govori o svijetu kakav jest, nego o svijetu kakav bi trebao, htio ili želio biti. Knjige za mlade obično imaju slabije ili manje slabo prikrivenu pouku i definitivno im je uloga iskustveno pripremiti mlade na životne izazove koji im predstoje, a da ih istovremeno ne moraju isprobati na vlastitoj koži. Ove životne lekcije ni odraslima, bez obzira jesu li ih sami prošli ili nisu, nisu naodmet.
Oznake: john green, u traganju za alaskom, knjige za mlade, young adult fiction
subota, 28.12.2013.
John Green: "Greška u našim zvijezdama"
Možda mi je „Božićna potraga“ Julijane Matanović posve izblijedjela iz misli izgurana fantastičnim genijem romana „Greška u našim zvijezdama“ američkog autora Johna Greena. Autor, koji u našem području i nije osobito poznat među širokim narodnim masama, svojevrsna je internetska zvijezda kao jedna od bratske polovice Vlog-brothersa, jednog od najpopularnijih Youtube kanala na svijetu. Ipak, za potrebe ovog predstavljanja valja reći i to da se radi o nagrađivanom autoru romana za mlade s popisa bestselera New York Timesa koji se može pohvaliti i nagradama Edgar i Printz. Romanom „Greška u našim zvijezdama“ popeo se na broj 1 liste bestselera New York Timesa.
Ova mi je knjiga slomila srce, provela sam božićne blagdane jecajući, posve dirnuta. Naime, u središtu je radnje ljubavna priča između dvoje mladih bolesnika: Hazel Grace ima šesnaest godina i terminalnu bolest, rak štitnjače koji se proširio na pluća, zbog čega sa sobom uvijek vuče spremnik s kisikom. Augustus Waters ima sedamnaest godina, najveći je frajer i najzgodniji lik kojega je Hazel ikad vidjela, a oporavlja se od raka kostiju – osteosarkoma u borbi protiv kojega je izgubio nogu i ima protezu. Mjesto radnje je autorov rodni Indianapolis, a sjajan lajtmotiv cijele priče je jedini objavljeni roman misterioznog autora Petera Van Houtena pod naslovom „Kraljevska tuga“, koji je objavljen u poludovršenom stanju, a govori o djevojčici koja boluje od leukemije, i iz koje Hazel crpi neobična i vrlo ozbiljna stajališta o smrti, koja joj tako neposredno prijeti.
Malo je reći da je dvoje tako osobitih tinejdžera našlo zajednički jezik – i više od toga. Međutim, žalost prijeteće smrti, neprestana borba protiv zloćudnih bolesti čitatelja ostavlja u stanju posvemašnje onemoćalosti zbog koje se za ovo dvoje glavnih likova veže i više nego što bi trebao (pročitavši roman – u jednom dahu, dakako – zaključila sam kako je autor zacijelo najveći mamlaz na svijetu kad tako jeftinim trikovima mami suosjećanje. Ipak, ne zavaravajte se, da ovakvo što ne bi bilo jeftino i plitko, bila je potrebna strašna količina vještine).
Primjer takve vještine:
Nije bila stvar u tome da je knjiga dobra ili nešto slično, stvar je bila u tome da me njen autor Peter Van Houten razumio na čudne i nemoguće načine. „Kraljevska tuga“ je bila moja knjiga, jednako kao što je moje tijelo bilo moje tijelo, a moje misli – moje misli.“
Da se razumijemo, ne radi se uopće o romanu za mlade čitatelje. Ovu knjigu mogu (neki i moraju) pročitati i odrasli, da bi pojmili što znači (za mladu osobu, ali i za njezine najmilije) svakodnevno se hvatati u koštac s bolešću, s prijetnjom smrti koja se približava, s nemoći i fizičkim ograničenjima. Govoriti o ljubavi u tim uvjetima djeluje pomalo bedasto, ali nije netočno ono što je u knjizi ustanovio i sam autor John Green – Maslowljeva ljestvica potreba je pogrešno postavljena, jer potreba za ljubavlju egzistira i kad su primarnije potrebe, poput potrebe za sigurnošću ili egzistencijom, ugrožene.
Pouka priče – ljubav pobjeđuje sve? I bolest, i smrt? Djeluje sladunjavo, znam, zato zaključak o pouci priče prepuštam tebi, čitatelju.
Oznake: john green, greška u našim zvijezdama
