petak, 11.11.2016.
John Green: "Obilje Katherina"
„Kad su u pitanju romanse, Colin Singleton ima samo jedan tip cure – djevojke koje nose ime Katherine. A kad su u pitanju njegove veze s Katherinama – sve su završile jednako. Svaka od Katherina, ali svaka svakcata, u nekoj bi fazi zaključila da joj Colin baš nije izbor iz snova. I svaka od njih bi ga – nogirala. Preciznije govoreći, dosad ga je ostavilo devetnaest Katherina.
Colin, inače osvjedočeno čudo od djeteta s nevjerojatnom strašću prema promišljanju, analizama analiza i stvaranju anagrama, donosi životnu odluku: kreće na putovanje u nepoznato, putovanje na kojem će se pozabaviti teoremom predvidivosti veza s Katherinama, ali i koje će mu – htio on to ili ne – promijeniti život.“
Na tom putovanju društvo mu pravi njegov najbolji (i jedini) prijatelj
Hassan, a putovanje ustvari završava prilično brzo, u mjestu po imenu
Gutshot, koje se diči povijesnim faktom da se upravo u njemu nalazi grob nadvojvode
Franje Ferdinanda, čijim je atentatom započeo Prvi svjetski rat. Tamo momci upoznaju
Lindsey Lee Wells i njezino društvo, a nakon što im Lindseyina teta
Hollis ponudi posao, odlučuju ostati neko vrijeme. Za to vrijeme, Colin radi na matematičkom teoremu njegovih veza s Katherinama, i usput otkriva i niz drugih stvari o sebi.
Sad sam već i ja uhvatila pravilnosti u romanima Johna Greena – glavni lik je redovito iznimno pametan, ali ne baš socijalan tinejdžer; koji ima malo prijatelja, ali je zaljubljive prirode (redovito se zaljubljuje u bujne, neprilagođene djevojke, koje mu slamaju srce). Bavi se nekom neobičnom djelatnošću: slaganjem anagrama, mapama, zanimljivim činjenicama koje nitko ne zna i slično. U tijeku romana doživljava neku katarzu, koja može biti poučna za druge dečke i djevojke njegove dobi koji se susreću s istim problemom.
Također, svaki Greenov roman za mlade je iskričav, duhovit, lagano pisan i vrlo čitljiv, zbog čega je čitateljsko iskustvo iznimno ugodno. No ruku na srce – ja nisam tinejdžerica s tipom problema s kakvima se susreću tinejdžeri, pa sam, nešto više od mjesec dana kako sam taj roman pročitala, posve zaboravila ne samo o čemu se radi u romanu, već i da sam ga uopće čitala. Takva zaboravljivost mi je svojstvena, pa se previše i ne uzrujavam, ali neka to ostane kao upozorenje onima koji se knjige laćaju – da neće svaka knjiga svakome u svako vrijeme istu stvar govoriti. To je jedna od nepredvidljivih čarolija čitanja.
Oznake: john green, obilje katherina, young adult fiction, franjo ferdinand, prvi svjetski rat
11.11.2016. u 07:34 •
1 Komentara •
Print •
#
srijeda, 10.06.2015.
John Green: „U potrazi za Alaskom“
Autor John Green najpoznatiji je kao polovica Vlog-brothersa – s bratom Hankom Greenom ima video-blog sa serijom video-uradaka na razne teme, a naša ga je čitateljska publika imala prilike upoznati i kao pisca knjiga za mlade, od kojih kao najpopularniji svakako moram istaknuti dirljivi roman „Greška u našim zvijezdama“ („Fault in our stars“), prema kojemu je snimljen i izrazito uspješan filmski hit.
Roman „U traganju za Alaskom“ je njegov prvijenac (da to i nisam znala, vjerojatno bih zaključila po tome što je „Greška u našim zvijezdama“ puno uvjerljivija i moćnija, no poneke slabosti prvijenaca se autorima mogu oprostiti, posebno ako pisac nakon prve knjige svojim idućim naslovima opravda, pa čak i nadmaši čitateljska očekivanja, a to je u slučaju Johna Greena definitivno slučaj).
Ovaj roman prati odrastanje Milesa Haltera, usamljenog srednjoškolca koji se odlučuje na veliki korak: odlazak od kuće u internat Culver Creek u potragu za Velikim Možda. Naime, Miles je fasciniran posljednjim riječima slavnih ljudi, a upravo se Francoisu Rabelaisu pripisuju kao posljednje riječi prije smrti: „Idem potražiti Veliko Možda“ (Miles ga, kako god, odlučuje početi tražiti dok je još živ). U Culver Creeku Miles upoznaje mnoge zanimljive likove: svog cimera Pukovnika, njegovog prijatelja Takumija, ali više od svega, susreće Alasku Young – prezgodnu, prepametnu (za svoje dobro) i preimpulzivnu – i zaljubljuje se u nju preko ušiju. Taj sudbinski susret će Milesov život katapultirati iz uređene i udobne sigurnosti roditeljskog doma ravnom putanjom u smjeru Velikog Možda za kojim je tragao. Evo koliko je točno kul Alaska Young:
„Zaboga, ne. Pročitala sam možda trećinu. Ali ću ih zato svakako sve pročitati. Ja to zovem Životnom knjižnicom. Svakog ljeta, još kao mala, odlazila bih na ulične prodaje pa pokupovala sve knjige koje su mi se činile zanimljive. I tako sam uvijek imala što za čitati. Ali ima još i toliko toga drugog za što treba naći vremena: jer treba i pušiti, seksati se i ljuljati se na ljulji. Jednog dana, kad budem stara i dosadna, imat ću mnogo više vremena za čitanje.“
No uz rizik da vam spoilam čitanje romana „U potrazi za Alaskom“, moram napomenuti da se ovdje ne radi o ljubavnoj priči, pa čak niti o nesretnoj ljubavnoj priči (barem ne u potpunosti), već je ovdje riječ o svim mogućim načinima na koji jedna osoba može utjecati na tuđe živote. Riječ je i o nestanku, zatvaranju životnih poglavlja i odrastanju (jer romani za mlade obično i jesu o odrastanju u većoj ili manjoj mjeri). Zbog toga ovaj roman treba čitati (i preporučivati mladima) s osobitim oprezom.
Konačno, valja mi odgovoriti i na pitanje zašto bi odrasla osoba (a ja to jesam, i to već odavno) uopće čitala knjige za mlade? (Naime, već godinama uporno čitam i na ovom blogu preporučujem tzv.
„young adult fiction“, ali nikad nisam razmatrala razloge za takvo svoje ponašanje) Naime, dobra knjiga za mlade najčešće ne govori o svijetu kakav jest, nego o svijetu kakav bi trebao, htio ili želio biti. Knjige za mlade obično imaju slabije ili manje slabo prikrivenu pouku i definitivno im je uloga iskustveno pripremiti mlade na životne izazove koji im predstoje, a da ih istovremeno ne moraju isprobati na vlastitoj koži. Ove životne lekcije ni odraslima, bez obzira jesu li ih sami prošli ili nisu, nisu naodmet.
Oznake: john green, u traganju za alaskom, knjige za mlade, young adult fiction
10.06.2015. u 10:58 •
1 Komentara •
Print •
#