Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 06.12.2020.
Igor Pavlov: "COR-srce" i drugi naslovi
Igor Pavlov, SF-pisac s područja Slavonije mi se nedavno javio putem maila s prijedlogom da pročitam i dadem preporuku za njegov SF e-roman "COR-srce".
Na njegovom blogu nalazi se još i jedan kratak roman pod naslovom "Zamka za načelnika" i dva romana epske fantastike pod zajedničkim naslovom Saga o Targalu, a sav sadržaj moguće je besplatno i slobodno downloadati i čitati.
Ako ste ljubitelji SF-a i fantasya i čitate domaće autore iz tog žanra, svakako pogledajte!
Oznake: igor pavlov, cor-srce, blog, SF/fantasy
srijeda, 16.03.2016.
Veliki popis knjiških popisa
Naišla sam na blog Amerikanke Anne, koja se nazivlje Modern Mrs. Darcy – na svom zgodnom, vizualno dojmljivom blogu, ona piše o knjigama i čitanju, ali i o ženama moje dobi (tridesete), majkama, poduzetnicama i suprugama. Uglavnom, na taj me blog dovela preporuka na Pinterestu o “20 life-changing non-fiction book that you can finish in a day”.
A onda sam na tom blogu i ostala, listajući tekstove i tražeći (kao što obično u pisanim tekstovima tražimo) nešto za sebe. Primjerice, ova je blogerica napisala knjigu pod naslovom “How She Does It” (“Kako im to uspijeva”), koja sadrži intervjue sa ženama koje uspješno balansiraju obiteljski život i karijeru.
Između ostalog, blogerica se potrudila u jednom tekstu kompilirati za nas sve dobre popise knjiga, podijelivši ih po kategorijama: “knjige koje ne možete ispustiti iz ruku”, “knjige za osobni razvoj”, “knjige za čitanje u određeno doba godine”, “knjige koje ste trebali pročitati u srednjoj školi”, “najbolje knjige” “knjige za razmišljanje i poticanje diskusije” i “knjige za djecu”.
Totalna zabava, navratite!
The big list of book lists
Oznake: blog, knjige, čitanje, žene, poduzetnice, majčinstvo, popis knjiga
ponedjeljak, 01.06.2015.
Dva brzinska linka s blogosfere
Ponedjeljci, pa još i prvi u mjesecu, obično kod mene izazivaju blagu nervozu i tada samo brojim što od zadataka moram ostvariti, što obaviti i koje obveze već tjednima čekaju da im se posvetim (hrpa za peglanje namiguje iz kuta, dok se hrpa za pranje polako deblja – težak je život suvremene domaćice!) Ovaj ponedjeljak nije nikakva iznimka, pa ću vam nabrzinu podastrijeti pod nos dva linka na kolege blogere koji su pisali o knjigama i čitanju prošli tjedan.
Prva je tu (i to sasvim namjerno, jer suosjećam s njom i njezinim kućanskim poslovima) Ina's Playground , blogerica i novopečena majka kojoj su se prioriteti promijenili, pa je u postu „Kako sam pokušala čitati“ opisala kako pokušava dovršiti „Dudov svilac“, roman Roberta Galbraitha (a.k.a. J.K. Rowling), ali joj ne polazi za rukom, jer mali odsječci vremena koji joj stoje na raspolaganju jednostavno nisu dovoljni i za kućanske poslove i za uživanciju.
Kako sam pokušala čitati
S druge strane, bloger Babl piše o učenju čitanja i pisanja (radi se o tekstu koji je izvorno objavljen na njegovom blogu 30.07.2011. godine, pa je moguće da sam ga već prenijela, ali s obzirom da je „revitaliziran“, mislim da ništa ne smeta), ponukan izjavom Gustava Krkleca, koja glasi: „Čitati sam naučio sa sedam godina, a pisati učim još i danas.“ Bloger je analizirao tu izreku, ustvrdivši da je zacijelo dobro čitati lakše nego naučiti dobro pisati (ali je li doista tako? Istina je da je čitanje pasivna, a pisanje aktivna radnja, no dobro čitati, čitati s razumijevanjem, to podrazumijeva ne samo u potpunosti usvojenu vještinu, već i određeni stupanj općeživotnog iskustva, a stjecanje takvog iskustva je dugotrajno, možda čak jednako dugotrajno kao i stjecanje upotrebljive vještine pisanog izražavanja).
Kako god, obje ove vještine lovim čitav život i ne vidim kraja tom lovu.
Na dugome dugom putu
Oznake: blog, blogosfera, ina's playground, babl, knjige i čitanje
nedjelja, 22.09.2013.
I drugi su blogeri ovih dana pisali o knjigama...
Kako sama nisam pisala, o knjigama, a niti uopće, zaključila sam da sam zacijelo štafetu podsvjesno predala drugima koji su nastavili širiti Riječ (o knjizi) među narodima i narodnostima blogosfere.
Tu je u prvom redu cool bloger Eduard Pranger (E.P.), koji se osvrnuo na konačno donesenu odluku o tome da književna nagrada Kiklop pulskog Sajma knjiga pripada Nives Drpić za „Golu istinu“. Prijepor oko toga odnosi li se ta književna nagrada na kvantitetu ili kvalitetu prevagnuo je u korist kvantitete, i sad treba Nives Celzijus dostojno uručiti nagradu. Na jednak se način neki dan održala promocija knjige Aleksandra Stankovića (pretpostavljam da se radi o knjizi kolumni koje sam i sama čitala), na kojoj se okupila sva estradna krema i društvena elita, pa u tom smislu E.P. komentira društvenu pojavu – profanizaciju i estradizaciju umjetnosti.
Kao što sam rekla i kod E.P.-a, imam svoje mišljenje o tome, ali se bojim pridavati ovoj pojavi više značenja nego što je dosad imala, jer to kulturi može samo štetiti, ne i koristiti (radi se zapravo o raspravi ispod svake razine, gdje su argumenti posve jednostavni, pa ih se može samo ponavljati sve glasnije).
U svakom slučaju, upućujem vas na blogera E.P.-a koji pita: u čemu je točno razlika između knjige Nives Celzijus i knjige Aleksandra Stankovića?
Esej: katran, perje - licemjerje
Nadalje, svidjelo mi se što kaže Ina's Playground koja u postu "Pauza za čitanje?" kaže kako je njezina prijateljica zaključila da ako pušači na radnom mjestu mogu nekoliko puta dnevno uzeti pauzu za cigaretu, zašto strastveni čitatelj ne bi nekoliko puta dnevno mogao uzeti pauzu za čitanje nekoliko stranica knjige?
U ovom kratkom postu pročitajte i preporuke za „Večeru s Anom Karenjinom“ i „Ples sa zmajevima“.
Pauza za čitanje?
Za kraj, obavještavam vas da sam naišla na jedan osvježavajući, mladenački blog koji se, između ostaloga, bavi i mojom omiljenom temom, pa tako u tekstu „'Ko o kome, ja o knjigama“ blogerica Croatian idiot govori o vlastitim književnim izborima (činjenici da je pala pod utjecaj manije za vampire-litom, i strahu da možda nije najbolje razumjela neko djelo „visoke književnosti“ iako studira kroatistiku), iz čega iščitavam blogeričino vlastito otkrivenje, odnosno strah da nije toliko načitana koliko je mislila.
Ovome moram odgovoriti: vjerojatno nisi, nitko nije. Potraži listu „1000 knjiga koje morate pročitati prije nego što umrete“ i pokušaj vidjeti koliko si od navedenih 1000 knjiga zapravo pročitala. Ja sam zapanjeno zaključila da se radi o tek jednom manjem dijelu (možda 150, uvrh glave 200 naslova), ali ne odustajem. I da – tvoji su komentatori u pravu: kad bude vrijeme za teške knjige, čitat ćeš ih. Možda je upravo sad došlo vrijeme.
'Ko o kome, ja o knjigama
ponedjeljak, 16.09.2013.
Blog-leksikon
Moram napomenuti da uopće nisam naišla na ovu igru (da, toliko pratim zbivanja u blogosferi Blog.hr-a :posipasepepelom:), i vjerojatno niti ne bih naišla na nju da me Zlica nije izričito pozvala.
Leksikone sam posljednji put ispunjavala... u šestom – sedmom razredu. Vjerojatno sam jednom ili dvaput i izradila leksikon, ali u bespućima selidbi i manijakalnog bacanja školskih bilježnica na kraju svake školske godine niti jedan nije preživio. Možda i bolje, jer osnovnoškolska politika kaže da bi leksikone trebali izrađivati ljudi koji imaju dobar, oku ugodan rukopis, a to ja (ni onda, a ni danas) definitivno nisam.
1. Otkud želja da pišete blog?
To se već zna (moja bi struka rekla – notorna je činjenica), ali evo još jednom, za novopridošle: imala sam dojam da na neki način moram pribilježiti sve knjige koje sam tada (davne 2008. godine) čitala, jer sam onda (kao i sada, uostalom) imala veliku čitateljsku produkciju i teško mi je bilo pratiti što sam čitala, a što nisam. Kako sam također sklona zaboravljanju (poslovično pamćenje zlatne ribice), znalo mi se dogoditi da u knjižnici uzmem knjigu koja mi se čini simpatičnom, i da tek pred kraj čitanja zaključim da sam to već jednom čitala – nije mi bila poznata ni naslovnica, ni prva stranica, ni korice općenito, ni naslov, ni ime autora – ništa.
Kasnije, sve se to razvilo u blog za preporuke knjiga i promociju čitanja. Priznajem, od sredine prošle do sredine ove godine malo sam usporila tempo, došlo je do određenog zasićenja, ali mi je blogiranje još uvijek zabavno.
2. Omiljena knjiga.
Ozbiljno? Na ovo je teško dati odgovor. Ovih dana još uvijek najviše razmišljam o Orwellovoj „1984.“ Ima knjiga koje godinama odzvanjaju u tebi. Ova je posljednja od takvih.
3. Omiljeni film
„Seeking a friend for the end of the world“ mi pada na pamet.
4. Najljepši trenutak u životu. Kad ste bili toliko sretni da Vam je sve bilo lijepo?
Postoji jedna večer, koju sam proživjela sa svojim sadašnjim suprugom, kad sam se zaljubila u njega. Unatoč slabom pamćenju, te se večeri jako dobro sjećam.
5. Najteži trenutak u životu. Kad ste bili toliko nesretni da vam je sve izgledalo beznadežno?
Kad sam imala šesnaest ili sedamnaest godina, gotovo sam se cijelo vrijeme osjećala tako.
6. Što ste spremni uraditi bez ikakvog interesa? Što je to što vas čini sretnim?
Više-manje bilo što (zakonito i moralno) za svoje najmilije. Obiteljsko okruženje me čini sretnom.
7. Opišite sebe u tri riječi. Koje su osobine vašeg karaktera dominantne?
Pouzdana, brižna, odgovorna.
8. Da li postoji osoba na čijem biste mjestu voljeli da budete makar neko vrijeme?
Da, Marilyn Monroe. Željela bih na jedan dan vidjeti kako izgleda takav intenzitet pozornosti.
9. Imate li uzor, nekog na kog se ugledate? Ako imate – zašto ste baš tu osobu izabrali?
Nemam, nisam osoba od uzora, od ugledanja u nekog, zapravo. Ali ima osoba u čijem društvu uživam.
10. Da li ste zadovoljni poslom koji radite? Ako jeste – zašto; ako niste – koji biste drugi izabrali?
Poslom sam relativno zadovoljna, osobinama poslovnih suradnika nešto manje. Jedna mi je osoba rekla da zašto se čudim što me posao ne zadovoljava u potpunosti, ionako smo oduvijek znali da će se moje ambicije ostvariti u nečemu posve drugome (jesmo li to znali?). Još uvijek pokušavam saznati u čemu to točno.
11. Gde biste voljeli da živite? Zašto?
Ponekad bih željela da nisam u ovoj usranoj državi, no to je samo ponekad. Ponekad bih se željela vratiti doma u Slavoniju. No mislim da povratak kući (kao osjećaj, ne kao geografija) ne postoji. U Podravini sam zadovoljna.
Iznenađena, konstatiram da je ovo bilo teško. Nisam znala da ću toliko morati razmišljati o najdražem filmu ili najljepšem trenutku u životu.
U svrhu boljeg upoznavanja mene, ostavljam vam odgovore na ova pitanja. Neću posebno pozivati četvero daljnjih blogera, jer vjerujem da su neki već i sami odgovorili na njih, ali vas sve koji eventualno niste, pozivam da se okušate. Doista nije lako.
