Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
subota, 19.08.2017.
Vladimir Paral: "Knjiga sladostrašća, smijeha i radosti"
U proteklih nekoliko tjedana sam uspjela izgnjaviti i nekoliko naslova – nisam bila lijena, ali sad još preostaje nekoliko riječi reći o tome što smo čitali, što smo vidjeli i što smo iskusili.
Pa evo, za početak, tu je „Knjiga sladostrašća, smijeha i radosti“ suvremenog češkog autora Vladimira Parala, koju je napisao kao odgovor na „Kunderin prilično hladan, ironičan, pa čak i podrugljiv odnos prema ženama prema kojima on, Paral, međutim, gaji najdublje poštovanje i divljenje i za razliku od Kundere u svojim se knjigama bavi apsolutnom vjerom u sreću i radost.“
Odmah da vam kažem – ne bih se složila da je „Knjiga sladostrašća, smijeha i radosti“ knjiga o ženama: to je prvenstveno knjiga o jednom sredovječnom piscu, o njegovom spisateljskom procesu i o tome kako njegove ljubavne zgode i nezgode utječu na njegovo književničko umijeće. Pisac o kojemu je riječ zove se Bohdan Ipser. Ugledan je, iako nije u središtu zanimanja čeških medija, zbog svog inozemnog ugleda. Trenutno je i vrlo bogat, udovac je nakon smrti svoje voljene supruge Marije, a u manjem gradu Dičinu ima kćer i zeta te unuku Madlenku, koji ga uporno pokušavaju ponovno oženiti, pa makar i kroz plaćene male oglase za usamljena srca. No ženske pozornosti mu ne nedostaje, iako mu „moram se oženiti“ (kao i „moram početi novi roman“) stvara pritisak od kojega želi pobjeći i pribjeći meditativnom stanju karakterističnom za daleki Istok.
Sreća da pobjegne od niza žena koje ga proganjaju osmjehne mu se u vidu studijskog putovanja u Kinu, gdje upoznaje čarobnu, dvadeset osam godina mlađu, udanu ženu te se ponovno okreće interesu za žene oko sebe, bacivši se naglavce u krizu srednjih godina.
No kako u posljednje vrijeme, zbog trbuha do zuba, i nisam najromantičnije nastrojena, meni je najzanimljivije bilo Paralovo oslikavanje svijeta umjetnika i medija u Pragu: načina na koji zarađuju novac, načina na koji jedni drugima dižu perje, načina na koji komuniciraju s javnošću – sve to Paral opisuje s dubokom ironijom i neskrivenim podsmjehom.
Naravno, nećete pogriješiti niti ukoliko ste uzeli ovu knjigu očekujući veću količinu sladostrasnih scena, jer njima roman o-bi-lu-je!
Što se mene tiče, bez ovog romana se u svom čitateljskom pojasu i moglo, no ako nemate pametnija posla…
Oznake: vladimir paral, knjiga sladostrašća, smijeha i radosti, Milan Kundera, žene, Kriza srednjih godina, Književnost, Češka
petak, 25.11.2016.
Fannie Flagg: "Posljednji susret cura s benzinske"
Postajem sve starija.
Iako to osjetim po tome kako sam sve ranije sve umornija, kako se sporije oporavljam od napora i kako me povremeno znaju boljeti leđa kad se ustanem, vidim da sam starija i po tome da mi se sve više sviđaju knjige koje voli moja mama. Najnoviji prijevod autorice slavne po svojim „Pohanim zelenim rajčicama“, pod naslovom „Posljednji susret cura s benzinske“, jedan je takav primjer starenja.
U središtu je radnje gđa Sookie (Sarah) Poole, supruga zubara Earla Poolea, koja će konačno uzeti zasluženi odmor nakon što je u dvije godine poudavala tri kćeri, od kojih jednu čak dva puta. Hranit će ptice koje se okupljaju u fontanama u njezinom dvorištu i planirat će zasluženo putovanje sa svojim ljubaznim, iako ponešto klempavim suprugom. U svemu tome sreću joj kvari samo svakodnevno zanovijetanje njezine majke, devedesetogodišnje Lenore, koju su ona i njezin brat potajice prozvali Krilata Pobjeda.
Dakako, sve dok ne dobije preporučeno pismo koje joj otkriva da njezino porijeklo nije ono koje je mislila da jest, i da na obiteljski grb svoje obitelji Simmons zapravo ne polaže nikakvo pravo.
Paralelno, pratimo priču o doseljavanju jedne poljske obitelji u grad Pulaski u Wisconsinu (Pulaski i jest bio grad naseljen isključivo poljskim doseljenicima) – Stanislaw Jurdabralinski u Pulaskiju je upoznao svoju suprugu Linku, zajedno su imali četiri kćeri i sina, otvorio je benzinsku postaju, a njegova neukrotiva kći Fritzi postala je vješta pilotkinja i izvodila je akrobacije u zraku. Početkom Drugog svjetskog rata, ona i njezine sestre uključene su u ratna zbivanja tako što su iz tvornica premještale gotove zrakoplove u vojne baze kako bi muški piloti njima mogli letjeti u rat (do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća se negiralo postojanje WASP-a, ženske zrakoplovne postrojbe, i tek su im se tada počele priznavati ratne zasluge).
Ma naravno da mi se ova knjiga nevjerojatno svidjela – kao i sve knjige Fannie Flagg, topla je, obiteljska, vješto koncipirana i lako čitljiva – što više možete poželjeti u kratkim zimskim danima?
Oznake: fannie flagg, posljednji susret cura s benzinske, američki jug, Poljska, drugi svjetski rat, zrakoplovstvo, žene
srijeda, 16.03.2016.
Veliki popis knjiških popisa
Naišla sam na blog Amerikanke Anne, koja se nazivlje Modern Mrs. Darcy – na svom zgodnom, vizualno dojmljivom blogu, ona piše o knjigama i čitanju, ali i o ženama moje dobi (tridesete), majkama, poduzetnicama i suprugama. Uglavnom, na taj me blog dovela preporuka na Pinterestu o “20 life-changing non-fiction book that you can finish in a day”.
A onda sam na tom blogu i ostala, listajući tekstove i tražeći (kao što obično u pisanim tekstovima tražimo) nešto za sebe. Primjerice, ova je blogerica napisala knjigu pod naslovom “How She Does It” (“Kako im to uspijeva”), koja sadrži intervjue sa ženama koje uspješno balansiraju obiteljski život i karijeru.
Između ostalog, blogerica se potrudila u jednom tekstu kompilirati za nas sve dobre popise knjiga, podijelivši ih po kategorijama: “knjige koje ne možete ispustiti iz ruku”, “knjige za osobni razvoj”, “knjige za čitanje u određeno doba godine”, “knjige koje ste trebali pročitati u srednjoj školi”, “najbolje knjige” “knjige za razmišljanje i poticanje diskusije” i “knjige za djecu”.
Totalna zabava, navratite!
The big list of book lists
Oznake: blog, knjige, čitanje, žene, poduzetnice, majčinstvo, popis knjiga
nedjelja, 17.05.2015.
Mala crna knjižica za žene u biznisu
(Tekst je izvorno objavljen kao blog unos na mom LinkedIn profilu)
Prije nekoliko dana sam pročitala priručnik autorice Cathie Black, pod naslovom „Mala crna haljina“, koja je podnaslovljena kao „Početnica za sve žene koje žele napredovati u životu i na poslu“.
Daleko od toga da me ne oduševljava kako svaki Amerikanac i/ili Amerikanka koji uspije u životu osjeti neodoljiv poriv da o tome napiše knjigu, dijeleći savjete šakom i kapom, ali morala sam ustanoviti da sam za sebe pronašla vrlo malo praktičnih savjeta oko uspjeha u životu i poslu.
Ipak, ova knjiga ima praktičnu vrijednost u jednom slučaju: ako želite postići uspjeh penjući se korporativnom ljestvicom u svijetu medija, ovo je knjiga za vas. Naime, Cathie Black je predsjednica uprave Hearst Magazines, jednog od najvećih svjetskih izdavača tiskanih mjesečnika (između ostalih, njihova izdanja obuhvaćaju Cosmopolitan, Esquire, Harper's Bazaar, O(prah) Magazine itd.), a časopis Fortune sedamnaest godina zaredom ju je proglašavao jednom od najmoćnijih poslovnih žena u Americi, a dva puta je bila i na Forbesovoj listi sto najmoćnijih žena svijeta.
U knjizi ona opisuje svoj poslovni put kroz nekoliko važnih osobina koje smatra da žene koje namjeravaju uspjeti u životu i poslu moraju imati: to su poduzetnost, sklonost preuzimanju rizika, uspješno svladavanje straha, upravljanje ljudima, moć, strast i stav. Knjiga, osim što obiluje njezinim uspomenama o radu u medijima, obiluje i studijama slučaja o započinjanju O(prah) Magazinea, Cosmopolitana i sličnih tiskovina, a autorica daje i pregled životnog stila koji smatra da je uspjela postići, koji ona naziva „životom od 360R“, a koji sam ja shvatila kao potpunu integraciju privatnog i poslovnog života u jednu jedinstvenu cjelinu: kao žena, možeš imati sve, ali vjerojatno ne u isto vrijeme (tako je ona prvo gradila karijeru u dvadesetima i tridesetima, a onda se udala nakon četrdesete i posvojila djecu u četrdesetima i pedesetima). U rubrici „Crno i bijelo“, autorica nudi niz savjeta za upravljanje ljudima, razgovore za posao, održavanje sastanaka i slično.
Druga zanimljivost vezana uz ovu knjigu jest da govori o iskustvima žene koja je radila i uspinjala se u hijerarhiji američkih multinacionalnih kompanija u vrijeme dok to za žene nije bilo lako, a u velikom broju slučajeva niti moguće. S tim u svezi je posebno zanimljiv njezin rad za časopis Ms. koji je vodila Gloria Steinem, i koji se deklarirao kao feministički mjesečnik. To je za autoricu bilo razdoblje vrlo posvećene političke borbe za oglašivače koji su odlučno odbijali reklamirati se u časopisu feminističkog predznaka.
Dakle, ako ste žena u dvadesetima i ako želite ostvariti karijeru u korporaciji ili multinacionalnoj kompaniji, a ne znate odakle biste počeli, preporučujem vam da počnete od početnice koju je za vas napisala Cathie Black, jer kao što svaka žena koja drži do sebe zna – ne možete pogriješiti s malom crnom haljinom.
Oznake: cathie black, mala crna haljina, žene, karijera, poduzetništvo, mediji, PR
nedjelja, 28.09.2014.
Još malo o ženama u poslovnom okruženju
Kao što je to vjerojatno poznato, u posljednje me vrijeme, vjerojatno potaknuto popularnošću Sheryl Sandberg iz Facebooka i njezine priče „Lean In“ (koja govori o približavanju žena vrhovima moći u poslovnom svijetu), prilično zaokuplja pogled na žene koje nastoje plivati u gospodarskom okruženju i neprestano udaraju u tzv. „stakleni strop“. Naime, položaj žene u društvu, i to ne samo u ekonomiji, vrlo se brzo mijenja i pred žene se stavljaju novi izazovi, a da niti jedna društvena struja – ni feministi, ni tradicionalisti bilo koje vrste, nisu ponudili prikladnu utjehu niti odgovore na pitanja koja muče žene.
Zato, na početku donosim tekst Vanesse Loder i Lise Abramson s web-portala Fast Company, koji govori o pet načina na koje se žene mogu približiti (lean in), a da pritom ne izgore (burn-out) – žene nužno moraju biti autentične, biti blage prema sebi, te biti odlučne i načisto sa svojom vizijom.
5 Ways To Lean In Without Burning Out
Nadalje, veliki je problem imati djecu i pritom biti zaposlena žena – kako se ponijeti kad majčinstvo ne odgovara vašem poslodavcu. O tome piše Rachael Ellison za Huffington Post. Nažalost, žene gube radna mjesta iz razloga što, iako poslodavac načelno podržava pronatalitetni pristup u radnom okruženju, to faktično nije slučaj (istu, ako ne i goru situaciju imamo u Hrvatskoj, gdje potencijalni poslodavci žene već pri razgovorima na posao pitaju imaju li djecu, te planiraju li ih imati, a u slučaju trudnoće im ne produžuju ugovore ili ih otpuštaju). Zato se žene osjećaju rastrgano između majčinskog instinkta i prateće parole da su dobre majke samo one koje ostaju kod kuće brinuti se za djecu, i s druge strane, želje ili potrebe za sudjelovanjem u radnoj snazi. Nažalost, autorica ne daje odgovor na pitanje kako na najbolji način pomiriti ove suprotne težnje, ali svakako postavlja prilično zanimljiva pitanja.
When Having Kids Doesn't Work For Your Employer
Žene koje su uspjele posložiti krhku ravnotežu privatnog i poslovnog života, ipak se osjećaju loše jer im društvo nameće krivnju da su loše majke ako ne ostaju kod kuće s djecom. Međutim, osim žena koje to ne mogu učiniti zato što obitelj ne može preživjeti s jednom plaćom, postoje i žene koje uživaju u svom poslu, koje su u njemu dobre i koje se toga ne žele odreći. Sama autorica teksta, Claire Zulkey, zatekla se u blesavoj situaciji da govori kako se osjeća loše zato što ostavlja svoje dijete u prekrasnom dječjem vrtiću dok ona i suprug rade poslove koje vole, iako se zbog toga nije osjećala loše, ali je smatrala da joj društveni pritisak nalaže da tako iskazuje.
Why I Stopped Apologizing For Being A Working Mother
Konačno, što kad se žene nađu s druge strane poslovnog svijeta – kao potrošačice? Često nailazimo na slučajeve u kojima se marketinški stručnjaci u reklamnim kampanjama odlučuju ženama obraćati svisoka ili s gađenjem – u prvom odlomku teksta navodi se primjer reklamne kampanje koja poručuje ženama da su predebele za joga-hlače, odnosno uspoređuju postojanje ženskih dlačica s ženskom „muževnošću“, da ne upotrijebim i neki gori prijevod. Na taj način se ženama ne prodaju proizvodi, to je jasno i malom djetetu, a tekst Rachel Gillett na portalu Fast Company govori o pravim pristupima prodaji proizvoda ženama.
What Leaders Who Get It Right Know About Marketing To Women
Oznake: žene, obitelj, ekonomija, majčinstvo, karijera, napredovanje
srijeda, 20.08.2014.
Čeka li nas budućnost bez posla?
Pala je nezaposlenost, ushićeno javljaju prvoloptaški mediji. Na drugu loptu, pak, zaključuju kako to istovremeno ne znači i da je porasla zaposlenost. Konačno, kad se svima zaposlenima pribroje djeca, studenti, umirovljenici i oni koji rade u državnim službama, proizlazi da je zaposlenost već godinama u konstantnom padu.
No, boljemu se ne možemo nadati niti u budućnosti, kako proizlazi iz teksta na koji sam naišla na LinkedInu, u kojemu autor raspravlja o činjenici da sve većom automatizacijom i informatizacijom ljudski zaposlenici gube svaki smisao, jer ćemo kroz 10-15 godina računalima prepustiti sve manualne funkcije, poput prometa, vožnje automobilom, proizvodnje i usluga. Autor predmnijeva da će se obistiniti ona poznata izreka da će tvornice budućnosti zapošljavati jednog čovjeka i jednog psa. Čovjek će biti tamo da hrani psa, a pas će osiguravati da čovjek ne dira opremu. Njegov sugovornik u debati koju opisuje, ipak tvrdi da će poslovi budućnosti razviti industrije koje još niti ne naslućujemo, a u kojima će se zapošljavati ljudi koji sad gube radna mjesta. Međutim, autor ima crnje prognoze, jer sadašnja radna snaga ni na koji način neće biti kvalificirana za intelektualne usluge poput programiranja, administracije sustava i slično, a neće biti dovoljno vremena da ih se prekvalificira. Stoga autor predlaže skraćivanje radnog tjedna i zapošljavanje većeg broja radnika, a također pristaje i na to da u ekonomiji budućnosti neće svi morati raditi.
Međutim, ono što po mom mišljenju također izostaje iz prognoza autora i njegovog sugovornika, jest pitanje nerazvijenih i slabo razvijenih ekonomija, koje si ni na koji način neće moći priuštiti napredne tehnologije koje su predmet njihovih razmatranja. Ipak, razvijenih je zemalja daleko manje i njihovi problemi ne zabrinjavaju nas malene i slabo razvijene. Do razvoja tehnologije o kojima se priča, mi ćemo pričekati i trideset i pedeset godina.
We're Heading Into a Jobless Future No Matter What the Government Does
U međuvremenu, u Americi se uvelike raspravlja o radnim pravima koje su europski zakonodavci već odavno uveli u legislaturu. Naime, u Americi na razini državne zaštite nataliteta nema plaćenog porodiljnog dopusta, zbog čega u proteklim godinama, što je postalo osobito vidljivo u doba krize, polako, ali rapidno opada broj zaposlenih žena i žena koje žele sudjelovati u radnoj snazi. Savezna država California je prva uvela plaćeni porodiljni dopust, koji može trajati maksimalno 6 (da, dobro ste pročitali, šest) mjeseci. Trudnička prava bila su prepuštena na uređenje pojedinačnim kompanijama, pa je tako Google, u kojemu je navodno bajno raditi, vrlo nedavno produljio porodiljni dopust s tri mjeseca na pet mjeseci.
To, priznajte, baca novo svjetlo i na hrvatske radnike i radnice koji liju krokodilske suze nad socijalnim osjećajima ove države koja omogućava ne šest mjeseci, već godinu dana (za treće dijete i tri godine) porodiljnog dopusta za žene, da se ne spominje da se porodiljna naknada dodjeljuje i nezaposlenim ženama, što u Americi također nije slučaj. Ponekad se pitam kako se uopće više možemo žaliti.
Paid Leave Encourage Female Employees To Stay
A sada nešto za osobni razvoj: sedam znakova da ste postali prepametni za svoj posao – obožavam tekstove koje za LinkedIn piše Liz Ryan, jer su zanimljivi, iako ponešto dugački, i opremljeni su najdražim ilustracijama koje ste ikad vidjeli. Dakle, ako vam je dosadno, ako na poslu nemate ni od koga ništa više naučiti (ako u nikome ne vidite mentora, uzor ili zvijezdu vodilju), ako ne vidite mogućnosti za napredovanje, ako ljudi oko vas ne vide u čemu je problem, a vaši vam projekti ne predstavljaju izazov, možda je to znak da ste prepametni za posao koji obavljate.
Seven Signs You're Too Smart For Your Job
Oh, a sada nešto totalno zanimljivo: progutala sam ovaj članak jer govori o nečemu s čime se susrećem svaki dan u poslu, jer sam žensko, naime. Radi se o poduzetnicama-početnicama kojima su potencijalni investitori govorili svakojake gadosti iz razloga što su žene (jednoj od njih nisu vjerovali da može programirati, jer navodno programirati znaju samo 21-godišnjaci u duksericama), pa su im se nabacivali, govorili su im da ne ulažu u žene jer žene ne znaju (linearno) misliti i slično.
Ono što je meni uhvatilo oko jest konstatacija jedne od sugovornica u tekstu, koja kaže da ženama nije moguće jednostavno reći „Idemo na pivo“ muškarcima (u hrvatskom slučaju: „Idemo na janjetinu!“), pa je činjenica da će muškarci zauvijek biti povezani svojim krkanskim načinima u svojim krkanskim krugovima u koje žene u poslu nikad neće imati pristupa. Sve to ohrabruje da žene osnuju svoje, ženske klubove u koje neće pripuštati muškarce, zar ne? Čak su i neki muškarci koji se spominju u tekstu na takve poteze ohrabrivali žene.
U svakom slučaju, to je jedna od stvari koje me najviše bole u poslu – da ću koliko god radila i koliko se god trudila, uvijek ostati „djevojka“, „mala“, iracionalna žena koja udara glavom u stakleni strop.
This Is What Tech's Ugly Gender Problem Really Looks Like
Oznake: nezaposlenost, žene, porodiljni dopust, otkaz
