Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje

petak, 25.11.2016.

Fannie Flagg: "Posljednji susret cura s benzinske"

Postajem sve starija.

Iako to osjetim po tome kako sam sve ranije sve umornija, kako se sporije oporavljam od napora i kako me povremeno znaju boljeti leđa kad se ustanem, vidim da sam starija i po tome da mi se sve više sviđaju knjige koje voli moja mama. Najnoviji prijevod autorice slavne po svojim „Pohanim zelenim rajčicama“, pod naslovom „Posljednji susret cura s benzinske“, jedan je takav primjer starenja.

U središtu je radnje gđa Sookie (Sarah) Poole, supruga zubara Earla Poolea, koja će konačno uzeti zasluženi odmor nakon što je u dvije godine poudavala tri kćeri, od kojih jednu čak dva puta. Hranit će ptice koje se okupljaju u fontanama u njezinom dvorištu i planirat će zasluženo putovanje sa svojim ljubaznim, iako ponešto klempavim suprugom. U svemu tome sreću joj kvari samo svakodnevno zanovijetanje njezine majke, devedesetogodišnje Lenore, koju su ona i njezin brat potajice prozvali Krilata Pobjeda.

Dakako, sve dok ne dobije preporučeno pismo koje joj otkriva da njezino porijeklo nije ono koje je mislila da jest, i da na obiteljski grb svoje obitelji Simmons zapravo ne polaže nikakvo pravo.

Paralelno, pratimo priču o doseljavanju jedne poljske obitelji u grad Pulaski u Wisconsinu (Pulaski i jest bio grad naseljen isključivo poljskim doseljenicima) – Stanislaw Jurdabralinski u Pulaskiju je upoznao svoju suprugu Linku, zajedno su imali četiri kćeri i sina, otvorio je benzinsku postaju, a njegova neukrotiva kći Fritzi postala je vješta pilotkinja i izvodila je akrobacije u zraku. Početkom Drugog svjetskog rata, ona i njezine sestre uključene su u ratna zbivanja tako što su iz tvornica premještale gotove zrakoplove u vojne baze kako bi muški piloti njima mogli letjeti u rat (do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća se negiralo postojanje WASP-a, ženske zrakoplovne postrojbe, i tek su im se tada počele priznavati ratne zasluge).

Ma naravno da mi se ova knjiga nevjerojatno svidjela – kao i sve knjige Fannie Flagg, topla je, obiteljska, vješto koncipirana i lako čitljiva – što više možete poželjeti u kratkim zimskim danima?

Oznake: fannie flagg, posljednji susret cura s benzinske, američki jug, Poljska, drugi svjetski rat, zrakoplovstvo, žene

25.11.2016. u 12:08 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 03.03.2016.

Fannie Flagg: "Pohane zelene rajčice"

Nekad se u životu tako dogodi da vas jedna knjiga spontano povuče k drugoj, pa me čitanje prošlog romana (podsjetimo, radilo se o romanu “Čitateljica u potrazi za sretnim završetkom” švedske autorice Katarine Bivald) asociralo na to da bi valjalo ponovno pročitati “Pohane zelene rajčice” američke južnjačke autorice Fannie Flagg (kad sam pretraživala arhivu svojih blog-unosa, nisam našla traga tome da sam o toj knjizi ikad pisala, iako je moguće da i jesam, s obzirom da imam blizu tisuću objavljenih tekstova u proteklih-skoro-osam godina).

Primjerak knjige sam našla na maminoj polici i rekla da ću odmah to pročitati, a ona je iskoristila priliku i odmah mi uvalila knjigu “Mala pariška knjižara” autorice Nine George u kojoj se navodno spominje lik koji nosi – neobično – ime kakvo ima moja kći. I još nešto što je navodno isto tako dobro, a zove se “Vlak siročadi”, autorice Christine Baker Kline. “Pohane zelene rajčice” sam pročitala, “Malu parišku knjižaru” čitam, a vjerujem da ćete od mene uskoro nešto čuti i o “Vlaku siročadi”.

“Pohane zelene rajčice” su prilično drag, djelomično epistolaran roman poznate i vrlo plodne autorice s američkog Juga, Fannie Flagg (sad kad me više nije toliko jako sram priznati da volim čitati šund-literaturu, jer imam savršen izgovor – potpuni manjak koncentracije, mogu reći da sam čitala i nekoliko drugih njezinih knjiga i da se radi o dragim, feel-good djelima koja ponekad, kao u slučaju “Pohanih zelenih rajčica”, sadrže i zbirku kulinarskih recepata na kraju knjige).

Okvir radnje čini priča o sredovječnoj, pomalo debeljuškastoj Evelyn Couch, koja sa suprugom Edom svakog vikenda obilazi njegovu mamu u staračkom domu Rose Terrace. Kad tijekom jednog posjeta izađe u čekaonicu pojesti čokoladicu, tamo sreće osamdesetšestogodišnju Ninny Threadgoode, koja joj priča o pohanim zelenim rajčicama u malom gradiću u Alabami, po imenu Whistle Stop, u gostionici koju su prije više desetljeća držale njezina neobična, muškobanjasta šogorica Idgie Threadgoode i njezina partnerica Ruth Jamison.

Kroz vijesti koje piše Dot Weems u Novostima iz Whistle Stopa, kroz dijelove priče koje Evelyn doznaje od gđe Threadgoode, kao i iz drugih izvora, čitatelj slaže dijelove slagalice života jednog gradića na američkom Jugu, njegovih stanovnika, općih društvenih kretanja koja se tiču suzbijanja rasne segregacije, kao i priču o propasti jedne aristokratske južnjačke obitelji.

Istovremeno, otkrivanje tog povijesno-društvenog mozaika pomaže i Evelyn, koja se našla upravo na istom raskrižju: sredovječna, nezadovoljna žena čija su djeca otišla, koja s mužem ne može ostvariti bliskost i koja je razočarana time što joj cjeloživotna poslušnost i slijepo pokoravanje autoritetima i nisu donijeli životnu sreću. Druženje s Ninny Threadgoode transformira Evelyn u novu, ispunjenu ženu kojoj i ostatak njezina života itekako može ponuditi puno toga.

Ruku na srce – ja ovu knjigu jesam čitala. Kad je to bilo? Očigledno prije više milijuna godina, jer sam cjelokupnu radnju posve zaboravila. No kako sad imam male odsječke vremena u kojima se mogu posvetiti čitanju, ova se knjiga pokazala kao idealan izbor za moje specifične okolnosti: jedno kraće poglavlje ovdje, jedne Novosti iz Whistle Stopa ondje. Radnja vas ubrzo povuče i knjiga se zapravo brzo pročita. Preporučujem meni sličnim dokonim kućanicama.

Oznake: fannie flagg, pohane zelene rajčice, američki jug

03.03.2016. u 08:16 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 29.09.2013.

Donna Tartt: "Mali prijatelj"

Navodno, nakon prvijenca pod naslovom „Tajna povijest“, sva je čitateljska krema s nemalim nestrpljenjem čekala novi roman autorice Donne Tartt. I onda, roman je objavljen. Zvao se „Mali prijatelj“.

I bio je potpuni davež kroz milijun od ukupno milijun i pol svojih stranica.

OK, nakon efektnog početka posta u kojem sam totalno privukla vašu pozornost, moram se ispraviti: možda ćete odlučiti čitati ovaj roman. Radi se o obiteljskoj drami smještenoj na američki Jug, gdje se jedna tipična južnjačka obitelj, sastavljena od žena nekoliko generacija, teškom mukom oporavlja od tragične smrti unuka, sina i brata po imenu Robin. Čitatelj slijedi putanju njegove sestre Harriet, trinaestogodišnjakinje koja je odlučila otkriti tko je ubio Robina, pri čemu saznajemo i to da je otac nakon sinovljeve smrti napustio obiteljsko domaćinstvo, preselivši se u obližnji grad, navodno zbog posla. Majka, prava južnjačka ljepotica, dane provodi u krevetu, a Harriet i njezina starija sestra Allison prepuštene su brizi Ide Rhew, tamnopute sluškinje. Za djecu, osim sluškinje, brinu i Harrietina baka i njezine tri sestre, sve četiri vremešne osiromašene gospođe s američkog Juga.

Harriet i njezin školski prijatelj Hely zaključuju (na kraju romana više se i ne sjećaju zašto) kako je Robina zacijelo ubio školski kolega, pripadnik dijametralno suprotne društvene skupine (white trash/trailor trash), Danny Ratcliff, zbog čega u velikom dijelu romana pratimo zbivanja u prikolici obitelji Ratcliff: proizvodnju droge, paranoju, oružje i manipulaciju krvožednim životinjama.

No ne dajte se zavarati da se, samo zato što se dogodilo nerazriješeno ubojstvo, ovdje radi o krimiću. Da je tako, ovaj bi post izgledao sasvim drugačije. Nažalost, doista se radi o obiteljskoj drami koja tematizira promjenu, starenje, odrastanje, gubitak, tragediju, gubitak obiteljskog bogatstva i promjenu društvene klime, pri čemu je sve navedeno opisano turobno, neveselo i beznadno.

Isto tako, super je kako su urednici u Algoritmu opisali autoricu kao „veliku poklonicu etike i moralnosti“. Ne mogu vam opisati koliko mi je centar za sarkazam zatiltao od takvog opisa.

Stoga, preporučujem ovaj roman samo ako imate viška vremena i osjećate se pomalo nujno ovih dana.

Oznake: donna tartt, mali prijatelj, američki jug

29.09.2013. u 17:26 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< siječanj, 2020  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Siječanj 2020 (1)
Travanj 2019 (1)
Svibanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (1)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (6)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (11)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (8)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (8)
Rujan 2014 (9)
Kolovoz 2014 (11)
Srpanj 2014 (11)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (11)
Ožujak 2014 (6)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (16)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (7)
Rujan 2013 (11)
Kolovoz 2013 (12)
Srpanj 2013 (2)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.


Hit Counter by Digits


Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com